Vrednostnajstarijeg sačuvanog srpskog ćiriličnog rukopisa, Miroslavljevog jevanđelja, za mnoge je neprocenjiva, dok postoji i oni koji smatraju da bi ona ipak mogla da se izračuna.
U pitanju je do te mere pažljivo reprodukovana replika, da čak ima i oštećenja verna originalu, koji je inače napisan između 1180. i 1187. godine u crkvi Svetog Petra i Pavla kod Bijelog Polja.
Najvernija kopija čuva se u manastirima Rača, Hilandar, Ostrog, u crkvi Svetog Save u Londonu i Srpskoj crkvi u San Francisku, a svoje primerke nabavile su i brojne svetske nacionalne i univerzitetske biblioteke - između ostalog i Kongresna biblioteka, Geteov institut u Minhenu, biblioteke univerziteta Harvard, Prinston, Jejl, Oksford...
Prema rečima istoričara umetnosti Nikole Kusovca, Miroslavljevo jevanđelje bi uz malu mozaičku ikonu "Bogorodice" iz 11. veka koja je, prema legendi, stajala na grudima Svetog Simeona u trenutku kad je ispustio dušu, svakako moglo da se svrsta među takozvane neprocenjive srpske crkvene relikvije.
- Ne bih se pogađao oko toga kolika bi mogla da bude cena Miroslavljevog jevanđelja. To je nezahvalna stvar, jer se pre svega radi o dobru od kulturnog značaja za srpski narod, te bih ga radije u tom smislu okarakterisao kao - neprocenjivo dobro!
- Miroslavljevo jevanđelje bi na aukciji moglo da dostigne vrednost od milion evra, ali nijedan Srbin ne bi dozvolio da takva relikvija izađe iz zemlje - objašnjava Tucić dodajući da je pri proceni ovakvog nacionalnog blaga važno istaći gde se nalazi u odnosu na druga iz slične kategorije.
- Relikvije poput Miroslavljevog jevanđelja ne možemo porediti s egipatskim papirusom ili artefaktima iz 1. veka nove ere... Kad govorimo o našim crkvenim relikvijama, onda je opšte poznata stvar da datumi porekla dosežu do srednjeg veka, ne ranije, te im je u tom smislu i cena ograničena - objašnjava Tucić napominjući da o značaju koji ipak prevazilazi lokalnu kulturu svedoči upisivanje Miroslavljevog jevanđelja u UNESCO-vu Listu svetske kulturne baštine.
- Miroslavljevo jevanđelje se našlo u registru "Sećanje sveta 2005. godine". Upis u ovu listu potvrda je njegovog izuzetnog značaja i vrednosti, ali i obaveza njegovog očuvanja za dobrobit čovečansva - objasnio je Tucić.
Krajem 12. veka, po zapovesti kneza Miroslava, rođenog brata Stefana Nemanje koji je vladao Zahumljem do 1190. (kada je ovu oblast na upravu dobio princ Rastko nakon zamonašenja Sveti Sava), Miroslavljevo jevanđelje na staroslovenskom ispisao je i iluminirao pisar dijak Grigorije sa nekoliko svojih pomoćnika.
Iako nema pouzdanih podataka o tome, veruje se da je knez Miroslav naručio izradu jevanđelja ne bi li sa sebe "sprao ljagu" koju je na njega bacio najstariji sin Stefana Nemanje Vukan optužujući ga da je kao suprug sestre bosanskog bana Kulina i sam bio - bogumil.
Kako bi dokazao da je pravoslavac, Miroslav je dao da se izradi jevanđelje na tankom belom pergamentu, pisano ćirilicom u dva stupca na 362 strane i ukrašeno sa 296 inicijala i minijatura.
- Nikada nije utvrđeno da li je Porfirije iščupao taj list ili je dobio dozvolu da ga iseče - objašnjava za Telegraf kustos Narodnog muzeja Aleksandra Nitić dodajući da je list nešto kasnije prenesen u Imperatorsku javnu biblioteku (Rusku nacionalnu biblioteku) u Sankt Peterburgu gde se i danas nalazi zaveden kao "List iz Miroslavova evangelia F.p.I.No.83", u zbirci Porfirija Uspenskog.
Miroslavljevo jevanđelje najverovatnije je potom stiglo u ruke Aleksandra Obrenovića, koji ga je dobio u znak zahvalnosti od hilandarskih monaha, jer je hteo da otplati dugove manastira i tako ga vrati pod srpski suverenitet.
Ne potvrđujući nam legendu o tome kako je dva dana nakon što je kralj napustio Hilandar, u manastir stigao tajanstveni čovek iz Sankt Peterburga spreman da da ogromne pare kako bi otkupio Miroslavljevo jevandjelje, Nitićeva kaže da je izvesno šta se sa jevanđeljem dešavalo nakon majskog prevrata 1903.
Naime, te noći iz dvorskog sefa jevanđelje je navodno nestalo. Narednih 11 godina niko nije znao gde se nalazi. Misterijom se bavila srpska štampa, a relikvija se ponovo pojavila pred izbijanje Prvog svetskog rata 1914.
Pošto je glavni deo Trezora Narodne banke Srbije sa državnim novcem i zlatnim rezervama evakuisan iz Beograda u Kruševac, tamošnjem načelniku Državne blagajne Avramu Leviću narodni poslanici Ljubomir Davidović i Vojislav Marinković predaju na čuvanje Miroslavljevo jevanđelje.
Ne zna se kako je relikvija dospela u posed kralja Petra Karađorđevića, tek pri pakovanju knjiga i dokumentacije za njegovu evakuaciju, jevanđelje je pronađeno u jednom od njegovih sanduka.
Između dva svetska rata Miroslavljevo jevanđelje ostalo je u posedu porodice Karađorđević, iako je Ljubomir Stojanović ranije doneo odluku da se preda Narodnoj biblioteci Srbije.
Tako je sasvim slučajno u bombardovanju, 6. aprila, 1941. rukopis izbegao sudbinu oko 350.000 knjiga (uz još najmanje 50.000 kompleta časopisa i novina), koje su izgorele u sravnjenoj Narodnoj biblioteci na Kosančićevom vencu.
Poznato je da su Nemci odmah po ulasku u Beograd počeli da tragaju za Miroslavljevim jevanđeljem baš kao i za drugim vrednim relikvijama. Verovatno anticipirajući takve poteze, dvor je 1940. predao jevanđelje Narodnoj banci Srbije na čuvanje, a početkom rata ono je sklonjeno u filijalu u Užicu odakle je iz predostrožnosti od nacista predato igumanu manastira Rača Platonu Milojeviću, koji ga je zakopao u oltaru.
S obzirom da su se svi previše interesovali za jevanđelje, iguman ga je vratio u užičku filijalu Narodne banke, čiji je upravnik Vojin Kešeljević, u tajnosti, kroz okupiranu Srbiju '43. preneo Miroslavljevo jevanđelje do Beograda.
Tamo je sklonjeno u Narodnu banku Srbije i to u trezor koji su Nemci već opljačkali. Posle oslobođenja Beograda, oktobra '44. Vojin Kešeljević je otkrio tadašnjem ministru prosvete Vladislavu Ribnikaru gde je relikvija sakrivena.
Svega godinu dana kasnije osnovana je komisija koja je utvrdila stanje rukopisa i predala ga na čuvanje Umetničkom muzeju - današnjem Narodnom muzeju u Beogradu. Od prošle godine, Miroslavljevo jevanđelje dostupno je javnosti i to izloženo u posebnoj vitrini, u zamračenoj prostoriji u kojoj su kontrolisani temperatura, vlažnost vazduha i jačina svetlosti.
kakav milion evra...dal ste normalni...za Srbiju ono ima neprocenjivu vrednost i nije na
prodaju.ni za milijardu evra.....a koliko bi za njega dala neka belosvetska sususmiga to nikoga ovde ne zanima....
Za hrišćanina je Jevanđelje najvažnija sveta knjiga. U njoj se otkriva da je naš Bog Presveta Trojica, Otac, Sin i Sveti Duh. Otac nebeski je poslao Svog ljubljenog Sina da spase grešno čovečanstvo. Sin Božiji je za nas umro na krstu, a zatim je vaskrsao i svima verujućima podario spaselje. Vera u Hrista, međutim, mora se potvrditi i delima.
U Jevanđelju ćemo pronaći i zapovesti Hristove: ukoliko ih budemo ispunjavali, postaćemo čeda Božija i naslednici carstva nebeskog. Najvažnija Spasiteljeva zapovest jeste da ljubimo Boga i bližnjeg.
Da bismo pobožno živeli, nepohodno je da poznajemo i da volimo reč Božiju-sveto Jevanđelje. Kao što je telu neophodan hleb, tako je duši neophodna reč Božija; kao što je očima potrebna svetlost da bi mogle da vide, tako je i duši neophodno jevanđelsko učenje, kako bi mogla da uzrasta u dobru i svetosti.
Nastojimo da budemo što detaljniji u opisu proizvoda, prikazu slika i cena, ali ne možemo garantovati da su sve informacije kompletne i bez grešaka. Svi artikli prikazani na sajtu su deo naše ponude i ne podrazumeva da su dostupni u svakom trenutku.
Miroslavljevo jevanđelje se smatra jednim od najvažnijih spomenika srpske kulture, međutim jako je teško pronaći ovu knjigu u pdf formatu na internetu. Meni je lično trebalo vremena da je pronađem, a mogu misliti koliko je komplikovano za nekoga ko se ne razume u računare i internet. Želja mi je da svima bude lako dostupna. Zato evo knjige u .pdf formatu:
Ideja mi je da ih stavim ovde svima na raspolaganje. Smatram da je veoma važno ove slike učiniti dostupnim radi ilustracija članaka ili možda radi inspiracije nekih mladih umetnika. Na kraju ovog teksta možete naći ilustracije iz knjige.
Skromnu ilustraciju na početku teksta sam uradio kopirajući jednu od minijatura u knjizi. Možete slobodno da je koristite svuda. Znam da je smešna ali bio sam inspirisan i nadam se da će neki ozbiljni dizajneri ili ilustratori uraditi mnogo bolje stvari i širiti pozitivnu energiju ovog našeg ćiriličnog spomenika. Jedan izvrstan primer je kaligraf Svetozar Pajić koji je uradio ručni prepis Miroslavljevog Jevanđelja kao i prepise mnogih drugih naših srednjevekovnih dokumenata.
Miroslavljevo jevanđelje je najstarija srpska sačuvana knjiga. Napisana je 1180. godine i pisaru je trebalo sedam godina da je završi. Iz ove knjige je 1198. godine vršena služba kada se osnivao manastir Hilandar, a kažu da je bila na grudima Stefana Nemanje na samrti. Čuvana je do 1896. godine u Hilandaru kada je data na poklon kralju Aleksandru Obrenoviću.
Hvala ti što si postavio Miroslavljevo jevandjelje.To ono što već dugo trazim.Ne postoje knjige o minijaturama srpskih srednjovekovnih rukopisa.Skoro sam ih trazila i u prepisivackoj skolu,manastiru Resavi.
Vec 4godine radim kaligrafske tekstove sa ucenicima u srednjoj skoli u Rumi i imamo problem u izboru novih minijatura i odeljaka iz Miroslavljevog jevandjelja.Izlozbu spremam redovno za medjunarodnu manifestaciju Dani slovenske pismenosti koja se godinama vec odrzava u Rumi.
Sada imamo novog materijala.
Naravno,mladici i devojke koji se bave kaligrafijom su mladi umetnici koji ce pronaci inspiraciju i za nesto novo u ovim tekstovima srpske kulture.
Daniela Vasic
3a8082e126