U ovom žurnalu:
1. Tri teksta o utopijama i gradovima
2. Odjavna špica
60 A5 str., https://anarhisticka-biblioteka.net/library/lewis-mumford-o-utopijama-i-gradovima-sr
https://anarhija-blok45.net/tekstovi/Lewis-Mumford-O-utopijama-i-gradovima.pdf
https://anarhija-blok45.net/tekstovi/Lewis-Mumford-O-utopijama-i-gradovima-buklet.pdf
Ovo je već počelo da kruži, vidim da se čita, tako da je
malo preteklo ovu najavu. Ali, neka!
Nisam mogao da prežalim što neke tekstove, inače prevedene i sređene, nisam uključio u onaj zbornik Mamfordovih tekstova koji sam uradio za Gradac (2021) i onda sam gledao da to nekako objavim kao poseban buklet. Bilo je mesta, Kukić mi ne bi pravio nikakav problem, jer je ionako odobravao moja stalna prekoračenja planiranog obima, na kraju za celu trećinu, možda i više. Obuzdao sam samog sebe, pogrešno.
Jedan tekst iz zbornika, koji ovde služi kao noseća
greda, "Utopija, grad i mašina" (1965), i dva kraća, koja nisu ušla u zbirku, "Promene utopijskih moda" (1926, ranije ubačen u Anarhističku biblioteku, sada
s nekim dodacima) i "Kultura grada" (1961).
Nadam se da pozajmica prvog teksta neće biti problem za Gradac, kao što s njim oko toga nikada nije ni bilo problema. (Taj tekst je inače objavljen još 1985, u jednom časopisu, samo u drugom prevodu, koji mi je bio nedostupan; ovo je moj pokušaj.) Najzad, time samo još jednom skrećem pažnju na taj zbornik, meni daleko najdraže izdanje koje sam uradio za drugog izdavača. Zajednička ideja – Kukić me je prvo pitao da prevedem Mamfordov izbor Emersonovih beleški iz njegovih dnevnika, što smo i uradili (Jutarnja zvezda, 2020), a ja sam onda predložio da radimo samog Mamforda – velik posao, ali evo, još se vraćam na Mamforda, ne mogu da to s njim smatram "završenim". Daleko bilo!
Sve imate u Anarhističkoj biblioteci, u najpreglednijem
izdanju, a kao buklet osvanuće i na našem štandu u Meduzi, 16. IX, kako smo za
sada najavljeni (verovatno neće biti nikakvih promena termina). Naravno, kao
ilustrovani buklet može se skinuti odmah s naše stranice.
Paul Klee, "Die Flut schwemmt Städte" (Poplava odnosi gradove), 1927.
Kao i u Priči o utopijama (1922; Gradac, Alef, 2009, raspitati se u knjižari Zlatno runo, kao i za ostala izdanja Gradca), Mamford skida kapu utopistima zbog njihovog poriva za prevazilaženjem, zbog neprihvatanja zatečenog stanja kao sudbine – ali odmah primećuje i neke ozbiljne probleme, pre svega, skoro nužno autoritarni, otuđeni i vremenom sve više mehanicistički karakter samog tog pogleda odozgo. To onda otvara nove probleme, nova pitanja. Taj pogled odozgo nije samo odlika utopista već svih planera-tehničara-eksperata – a suviše često i nas laika, njihovih "korisnika" (kunića, brojeva, zamenljivih stavki, statističkih grešaka, izvršilaca).
Ali, iako sve možete videti odmah, ne mogu da odolim da
ovde ne prenesem finale poslednjeg teksta iz bukleta, "Kultura grada", koji se bavi drugom grupom povezanih pitanja:
"Sećam se svoje posete Britaniji 1946, kada je ta zemlja praktično još bila u ratnom stanju i tek počinjala da se oporavlja. Sve je bilo vrlo oskudno, ali intelektualni život je bio na visokom nivou, koji je, plašim se, pomalo oslabio s kasnijim prosperitetom. Niko nije imao sasvim dovoljno hrane, ali intelektualne rasprave su pucale visoko. Trebalo je da održim predavanje u Gradskom institutu za planiranje i pitao sam se šta bih uopšte mogao im da kažem posle svega što su prošli, svestan kakvo je duboko iskustvo za sve njih bio rat. Rekao sam: planirajte svoja susedstva kao da treba da pružite zanimljivu šetnju majci koja ide na pijacu s bebom u kolicima i s još jednim ili dva deteta koje vodi sa sobom. Mislite na svaki detalj te šetnje i gledajte da to za nju bude dobra šetnja.
Bio je to prilično prost recept, ali ako ga pratite dovoljno daleko videćete da on vodi u samo jezgro planiranja u malim razmerama.
Danas, kada se suočavamo s masivnim i impozantnim projektima, koji se sprovode svuda, često previše obimnim, previše grandioznim, previše naglim, previše nemilosrdnim, previše rušilačkim, imam drugačiji savet. To može zvučati kao opšte mesto, kao najslabija generalizacija, ali to je opet suma mojih saznanja o kulturi gradova.
Ako razmišljate o kulturi gradova, zaboravite proklete automobile i planirajte grad u ljudskim razmerama, za ljubavnike i prijatelje. Ako prvo mislite na njih, kultura će doći sama od sebe; a na kraju će čak i taj automobil u njoj pronaći svoje mesto." (1961)
Ideja vodilja koja danas tako strašno nedostaje.
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao
a.
š a l j i š t o d a l j e
anarhija/ blok 45: knjige, bukleti, žurnali
Anarhistička biblioteka (zajednička arhiva)
Ako ste našu poruku dobili preko nekog drugog, a želite da se prijavite na listu, samo pošaljite e–mail na aleksa.golijanin(at)gmail.com ili se, još bolje, sami prijavite ("pozivnice" često završavaju kao spam) na http://groups.google.com/group/blok45
Ako ne želite da primate naše poruke pošaljite e–mail sa tekstom "ne želim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopšte dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne želite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu naš domen.