U ovom žurnalu:
1. Okovani Ibi
2. Odjavna špica
ČIČA IBI: Škemboroga mi mog, ako hoćemo da srušimo sve, onda moramo srušiti i same ruševine! (...)
ČIČA IBI (BRANIOCU): Pardon, gospodine! Ni reči više! Vi govorite same laži i onemogućavate da se čuje potpuna priča o našim poduhvatima. Da, gospodo, slušajte dobro i ne galamite: bili smo kralj Poljske i Aragonije, izmasakrirali smo beskrajno mnogo osoba, ubirali smo poreze po tri puta, sanjali smo samo kako ćemo klati, peći i ubijati; nedeljom smo redovno upražnjavali vađenje mozga, javno, na jednoj uzvišici, u predgrađu, uz ringišpil i prodavce klakera... uostalom, podaci o tim poslovima sređeni su, pošto smo veoma uredan čovek; ubili smo gospodina Kriglopiša, koji će vam to lično potvrditi; udarcima biča, čije tragove još nosimo na sebi, smoždili smo gospodina Blagopiša, što nas je sprečilo da čujemo zvonce kojim nas je dozivala gospođica Kriglopiševa. I stoga naređujemo gospodi našim sudijama da nas osude na najtežu kaznu koju mogu da smisle, ne bi li nam bila primerena; no ipak ne na smrt, jer bi izgradnja dovoljno džinovske giljotine zahtevala izglasavanje previsokih kredita. Rado bismo bili robijaš, sa onom lepom zelenom robijaškom kapicom, tovili se o državnom trošku i provodili slobodno vreme baveći se sitnim poslovima. (...)
Alfred Jarry, Ubu enchaîné précédé de Ubu Roi, Éditions de La Revue blanche, Boulevard des Italiens 23, Paris 1900 (1899).
Preveo Vlada Stojiljković, 1998. Preuzeto iz Ibi ponovo jaše: drame i proza o Ibiju. Izbor, prevod i predgovor: Vlada Stojiljković. Paideia, Beograd, 1998, str. 95–128. Scan & OCR: anarhija/ blok 45, 2013. Prevod je delimično izmenjen i dopunjen (vrlo malo).
Eto, tu je sada i "Okovani Ibi". Nastavak Ibijevih avantura, s one strane pameti, dakle, sasvim primereno stanju u kojem zatičemo sebe i svet u kojem živimo.
Komad je napisan 1899, objavljen 1900, zajedno s drugim izdanjem "Kralja Ibija" (1896), ali je prvi put igran tek 1937, punih trideset godina posle Žarijeve smrti. Ovaj "Ibi" je bio posebno omiljen među dadaistima i nadrealistima, a neki od njih su učestvovali i u toj postavci iz 1937: Maks Ernst je uradio scenografiju, a Pikaso (uvek blizak nadrealističkoj grupi, ali i stari prijatelj Alfreda Žarija) plakat, koji krasi i korice našeg gala bukleta.
To su, dakle, dva od ukupno tri "Ibija". Nedostaje još "Ibi rogonja" (Ubu cocu, 1897). Možda jednog dana bude i to, u ovom obliku. To, za sada, ima smisla: tekstovi su u granicama bukleta, a štampano izdanje sa svim komadima o Ibiju i odlomcima iz "Almanaha čiča Ibija" ("Ibi ponovo jaše") teško se nalazi, čak i kod antikvara. "Kralj Ibi", u sjajnom prevodu Ivanke Pavlović i u izdanju (da izvinete) "Rada", još može da se nađe, tu i tamo, ali, avaj, bez nekih važnih pratećih tekstova iz originalnog izdanja (uključenih u
naš buklet).
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao
a.
š a l j i š t o d a l j e
Ako ste našu poruku dobili preko nekog drugog, a želite da se prijavite na listu, samo pošaljite e-mail na aleksa.golijanin(at)
gmail.com ili se, još bolje, sami prijavite ("pozivnice" često završavaju kao spam) na
http://groups.google.com/group/blok45
Ako ne želite da primate naše poruke pošaljite e-mail sa tekstom "ne želim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopšte dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne želite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu naš domen.
anarhiju/ blok 45 pomažete i tako što ćete ove poruke slati dalje.