U ovom žurnalu:
1. Prvi štampani primerci knjige U razgovoru s Kejdžom, na našem štandu u MEDUZI
2. Hvala svima koji su pomogli
3. Imali smo i malo sreće
4. Gargojlo i Tri mudraca: važno DODATNO OBJAŠNJENJE
5. Odjavna špica

Kejdž na mom radnom stolu. U pozadini, omot Paunovićevog novog vinila Dissappearing (nezavisno izdanje, Radnjina fonoteka, HR, 2026; uskoro više informacija o tome, na bandcampu).
MEDUZA, drug Jevremova 6, Beograd, 29. septembar 2026 (utorak), od 19.00 do fajronta.
Novo štampano izdanje: Ričard Kostelanec: U razgovoru s Kejdžom (Richard Kostelanetz, Conversing with Cage, Limelight Editions, New York, 1988; Routledge, New York, 2003, drugo, redigovano izdanje).
Kao knjiški prelom: 15,5 x 23 cm, 454 str.
Kao fajl u Anarhističkoj biblioteci: 492 A4 str.
Hvala svima koji su pomogli da se ovaj Kejdž pojavi i u
štampanom obliku! Ta pomoć je uvek bila bezuslovna, ali neke čitaoce je
podstakao baš Kejdž, još sa onim prvim izborom odlomaka, a neke nešto drugo ili
ova naša stvar u celini. Prvi tiraž je mali, ali opet veliki: imamo od čega da
počnemo.
Imali smo i malo sreće sa finansijama. Paunovića je letos lupio autobus i onda je od odštete odvojio jedan deo za štampu Kejdža. Mislim, lupio mu je kola, nije njega lično (da ne čuje zlo). Kada mi je rekao da računam na neke pare i od njega, mislio sam da je to od plate, što ne bi imalo smisla. Toliko pomaže, i da sad još odvaja od plate (koja fakat nije IT-jevska), pored svih obaveza koje inače ima... Onda mi je rekao za autobus. Počeo sam da se smejem kao lud. Eto kako zatvaramo naše "finansijske konstrukcije"! A Paunović je rekao: "Šta hoćeš, pa jel vidiš da se pare prosto lepe za nas?"
Uglavnom, ne samo na taj neobičan način, sakupilo se para za prvi mali tiraž. To sad treba i redovno doštampavati, kao i ostale knjige, velike i male, tako da ništa ne trpi. Na papiru, nimalo jednostavno. Ali ne živimo na papiru, nego s ljudima, kojima je i dalje stalo, verujem da će to ići kako treba.
Ostalih knjiga uglavnom ima (osim Tehnike), mada su neke pri kraju. Neki bukleti su malo preuređeni, neki tekstovi su postali bukleti, a neki su izbačeni iz opticaja, možda privremeno (mada ostaju kao fajlovi). To je sve uobičajeno.
Verujem da će biti i uobičajeno dobro! Knjige, bukleti, ideje koje nas pomeraju s mrtve tačke, susret, razgovor, druženje. Čupamo se iz plićaka ove kulture, njene "politike", njenih idiotskih predstava i očekivanja, da se ne podavimo. (U dubini je spas.) To nas i dalje izvodi na neki bolji teren.
A sada izlazimo na teren na kojem nas dočekuje sunčani osmeh Džona Kejdža. Prvo samo taj osmeh, onda i ceo čovek. Nastavljamo druženje s njim, nastavljamo i da se malo svađamo zbog nekih stvari, ali čak je i to s njim podsticajno. O, čega tu sve ima! Uz Satija i ona dva Dišana, verovatno naše najluđe i najbogatije izdanje do sada.
To su glavne vesti!
A sada, jedno važno DODATNO OBJAŠNJENJE.

Štand u Meduzi će postaviti i voditi Gargojlo i Tri mudraca: Steva Glušac, Enes Stroil i Marko Paunović.
Oni najbolje poznaju celu stvar, svaki naslov, umeju to da objasne – naročito Steva i Enes, da se neko ne uvredi – a za Kejdža je Paunović ionako glavni "krivac".
Ako neko poželi da im se pridruži, neka im se samo javi.
Ja neću moći da dođem jer mi je baš za taj dan (!) zakazan prijem u Zemunsku bolnicu, zbog operacije debelog creva (suženje, od nekih 7 cm, koje treba da se otfikari, a ostalo zavari; nije ono najgore, mada je i ovo sasvim dovoljno; razvlače me s time još od početka avgusta, posle dva ležanja u bolnici od tada).
I da, naravno da mi je krivo! Kada su mi rekli datum, samo sam pogledao u dubinu svemira, da vidim jel to mene neko tamo zajebava... Doduše, s obzirom na stanje stomaka, možda ću morati u bolnicu i ranije, možda ne, ali to ne menja ništa u ovoj stvari.
Ali nema odlaganja! Ja ću biti za neku akciju tek od druge polovine oktobra, a tada nam se već bliži novembar, kada možemo da radimo i novu Meduzu, umesto da ovu odlažemo.
Inače nema razloga za odlaganja, u takvim okolnostima. To se može desiti uvek, makar zbog obične prehlade. Ima nas, može to i ovako. Eto i nove situacije: s ovakvim sastavom za štandom to može biti samo dobro. Nezavisno od bilo kakvih okolnosti, neko uvek može da uskoči, za štand ili u neki drugi aspekt cele stvari, ako tako želi. Naravno, to izdavaštvo se opaža kao nešto "moje", mada potpuno sam (ako smo ikada, u bilo čemu, potpuno sami) ne bih uspeo da uradim ni stoti deo toga. I ljudi onda, iz obzira, u najboljoj nameri, paze da ne zadiru mnogo u to. Tu je i sam "štand", kao forma: to je tezga, a ona je uvek "nečija". Tu već počinju oni nepotrebni obziri. U neku ruku konvencija, zbog koje sve ume da deluje kao da tu postoji neki "šef parade" – mada i ja, ako ćemo pravo, od tolike pažnje ponekad počinjem da se puvam za koju dlaku previše. Posle mi nije dobro zbog toga. Neuroze su to... Ali nema nikakvog šefa parade. Tu su samo neke dobre ideje, slike, obrisi stvari. Drugih autoriteta nemamo. A mi se možemo čuti i videti uvek, nezavisno od neke posebne prilike (kao što često ponavljam).
I toliko o tome! Morao sam da idem u neke detalje, jer je taj Kejdž ipak događaj, a eto šta se još dogodilo. Unapred se zahvaljujem na dobrim željama, ali nema razloga za preveliku brigu ili proveravanje kako sam (očigledno nisam na aparatima), biće to dobro!
Dođite, podržite celu stvar, pomozite nam da sakupimo kintu za doštampavanje svega (da se ne bismo previše oslanjali na mogućnost da nekog opet lupi autobus), uzmite knjige koje vas zanimaju, uživajte u druženju!
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji živeli, ćao
a.
š a l j i š t o d a l j e
anarhija/ blok 45: knjige, bukleti, žurnali
Anarhistička biblioteka (zajednička arhiva)
Ako ste našu poruku dobili preko nekog drugog, a želite da se prijavite na listu, samo pošaljite e–mail na aleksa.golijanin@gmail.com ili se, još bolje, sami prijavite ("pozivnice" često završavaju kao spam) na http://groups.google.com/group/blok45
Ako ne želite da primate naše poruke pošaljite e–mail sa tekstom "ne želim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopšte dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne želite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu naš domen.