U ovom žurnalu:
1. Jedno veče u "Krsmancu"
2. Odjavna špica
"Novi čovek! — Na koga li liči...? — Hoće li biti... Neustrašiv epski tip, crnac i komunist?"
"MAMIN SIN (On je zaprepašćen, on nikada u životu nije sreo nevinu žensku): Kako? Vi niste... vi nijednom... niste... ?
DRUGARICA RUŽA: Da. Ja sam virgo.
MAMIN SIN: Vas nijednom nisu... ovaj... nisu vas... (pokušava da se pomogne gestom).
DRUGARICA RUŽA: Ne nisu mi... ne, ne, tvrđava Port Apač to sam ja. Ave Maria gracia plena. Čista kao sneg. Pao je sneg i pokrio breg. (Pevuši.)
MAMIN SIN (on je još uvek strahovito zbunjen): Nisu vas nikad... niste nikom... niko vam nije... ono... malo ja malo ti... svi za Niš... jagodinsko milo...
DRUGARICA RUŽA: Ne, ne. (Pevuši kao devojčica.)", itd.
"ŽIVELA!
TETKA RUŽA
NOVA ZNANJA PRUŽA!"
"DRUGARICA RUŽA: Rat je stvarao heroje. — PAVLE: Oni su bili stvoreni već pre rata. Rat ih je samo skraćivao za glavu", itd.
Raša Popov (koga verovatno ne prepoznajete), Miladin
Životić, Vlada Dubravčić i Dušan Makavejev, Diskusija o kiču i šundu, RTB,1968.
Kad smo već kod Maka!
Na kraju našeg izdanja zbirke Poljubac za drugaricu parolu, spominje se i ovaj pozorišni komad iz 1962, o kojem sam, u toj prvoj verziji, naveo neke osnovne podatke. To je sada izmenjeno, budući da sam u međuvremenu i to ubacio u Anarhističku biblioteku.
Dušan Makavejev i Raša Popov, Novi čovek na Cvetnom trgu: Programski komad u tri čina (1961–1962) (48 A4 str.)
Izvor: časopis Teatron (Beograd), 182–183, proleće-leto 2018, str. 5–47 (56), PDF, ćirilica.
Sada i na latinici (uz neke manje ispravke i prilagođavanja), u Anarhističkoj biblioteci.
Iz teksta, predgovor (mada to možete videti odmah, u tom
fajlu):
JEDNO VEČE U KRSMANCU
Ovaj komad je prvi put objavljen u odlomku, u časopisu Polja, 51, februar 1961, str. 8–9. Uz kompletan drugi čin, priložen je i siže prvog i trećeg čina, po čemu vidimo da je komad do verzije iz 1962. pretrpeo neke manje izmene:
"KRATAK SADRŽAJ 'NOVOG ČOVEKA NA CVETNOM TRGU'
I ČIN: Najavljuje se za sutra otkrivanje spomenika Novom čoveku. Građanstvo se pita na koga li će da liči!
II ČIN: Prilikom otkrivanja spomenika ispostavi se da spomenika nema. Petar-dogmatik odmah poludi i popne se na postolje da narod ne bi ostao bez ideala. A gde je spomenik? Ukrali ga omladinci, da ga trampe za Vericu i Mišu. A gde su Verica i Miša? Oni su stvorili Novog čoveka. Uzimaju druga Pavla i drugaricu Ružu za kumove. Hor omladinaca pozdravlja stvaranje Novog čoveka. Tome kontrira crni hor negativaca koji se popeo na postolje. KRAJ. Svi pevaju i koračaju u budućnost s publikom.
Raša Popov
Dušan Makavejev"
Komad je u celini objavljen tek u časopisu Teatron, 182–183, proleće-leto 2018, str. 5–47 (56).
Komedija je izvedena marta 1962. u Akademskom pozorištu, popularnom "Krsmancu" (AKUD "Branko Krsmanović", Balkanska 4, Beograd), ali je, i pored oduševljene reakcije publike, bila odmah skinuta sa repertoara. Nije bilo zvanične zabrane, ali kako se komad bavio "osetljivom temom seksa", na do tada nečuven način, uz smelo zadiranje i u druge preživele aspekte "naše socijalističke stvarnosti", verovatno je bio nesvarljiv za nadležne (videti priču o komadu, iz priloga u časopisu Teatron, Miloš M. Radović, str. 48–56).
Za sam komad se ne bi moglo reći da je baš u svemu uspeo; osnovna zamisao možda pati od preteranog šematizma, budući da ova sredina, i pored svog ogromnog potencijala za zadrtost i uskogrudost, nikada nije bila naročito puritanska. Ali njegov poklič za oslobađanjem od svih ostataka starog, malograđanskog režima i slobodan let u novu ljudsku stvarnost, sigurno nije bio izlišan. Pored toga, iz današnje perspektive, jezik komada, njegov žargon i druge figure, deluju neodoljivo – u stvari, urnebesno, makar za one iole prijemčive za taj idiom – i oživljavaju nešto od jedne iščezle stvarnosti, čija nam se obećanja – izneverena, promašena, ugušena – i dalje obraćaju. Najzad, što sigurno nije i najmanje važno, komad je očigledno bio sjajna prilika za veliku scensku feštu, pravu radost, za sve uključene. Izgleda da je i publika uživala – iako ne zadugo.
Zahvalni smo redakciji časopisa Teatron i Milošu M. Radoviću na trudu koji su uložili u predstavljanje ovog skoro zaboravljenog komada. Ovde smo ga samo prebacili na latinicu i u drugi format, uz neke sitnije ispravke i prilagođavanja.
AG, decembar 2022.
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao
a.
š a l j i š t o d a l j e
Ako ste našu poruku dobili preko nekog drugog, a želite da se prijavite na listu, samo pošaljite e–mail na aleksa.golijanin(at)gmail.com ili se, još bolje, sami prijavite ("pozivnice" često završavaju kao spam) na http://groups.google.com/group/blok45
Ako ne želite da primate naše poruke pošaljite e–mail sa tekstom "ne želim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopšte dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne želite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu naš domen.
Porodična biblioteka/ Žurnal/ Lista blok 45/ Galerije