U ovom žurnalu:
1. Džon Kejdž, o Dišanu i ne samo o Dišanu
2. Odjavna špica
Buklet, 13,5 x 20 cm, 36 str.
(…)
sve više
i više
pravila promiču
našoj pažnji. potajno se
odlažu u muzej.
— John Cage, "36 Mesostics re and not re Marcel Duchamp", 1970.
A sada opet nešto o misterijama iskustva.
Džon Kejdž, njegov omaž Dišanu, poema u "mezostihu", nastala u godini ili godinu i po posle Dišanove smrti.
Sve možete odmah pogledati i preuzeti, bilo u Anarhističkoj biblioteci ili na našoj stranici, kao ilustrovani pdf/ buklet.
Hervé Gloaguen, John Cage, Saint Paul De Vence, 1966.
Radio sam nešto drugo i onda (opet) naišao na ovo. Onda sam to i preveo, napisao uvod i složio kao buklet, prilično brzo, bez ikakve žurbe. Sad mi nije jasno kako tako lako i brzo, s obzirom da ima dosta elemenata, ali to je dobar osećaj.
Znao sam za tekst od ranije, ali nisam ga pažljivo pročitao, zbog neobičnog preloma, za koji u prvi mah nisam imao strpljenja. Onda sam ipak pogledao. Da, neobičan prelom – mada ne mnogo, ako znamo da je kod Kejdža to znalo da ide i do potpuno nečitljivih stvari (što ne znači uvek i besmislenih) – ali koji nas u stvari poziva na čitanje. U uvodu sam napisao kako.
Još ćemo se baviti Kejdžom. On je, za mene, bio granica, posle koje počinju stvari koje prosto nisu na mom putu. Tako sam mislio. Odavno sam počeo da radim nešto od njega, budući da me je zanimao još od mladalačkih dana, samo što me je tu uvek nešto i odbijalo, i onda sam oklevao, kao što često oklevamo pred nekom granicom. Onda sam prestao da oklevam i nastavio s tim. Granica je ipak još dalje, mnogo dalje od Kejdža. (Što se muzike tiče, svakako, tu sam bio prijemčiv, u vrlo širokom rasponu pojma "muzika", što kod Kejdža prosto mora da se naglasi.) Najzad, tokom rada na Dišanu i Satiju, obruč oko njega se samo sužavao. Videćemo još šta će biti s tim.
A do tada ili do nečeg sasvim drugog, Kejdžov mali (veliki) omaž Dišanu! Ne pišem ovde više o tome, jer to imate u uvodu, koji možete odmah pogledati.
John Cage, Merce Cunningham i Duchamp, na nekom događaju u Njujorku, verovatno 1966-1967.
Ovo je jedna od onih stvari koje su neočekivano iskrsle i onda osvanule kao meni najdraže prezentacije, tamo u Anarhističkoj biblioteci ili kao bukleti. Ipak, pošto je sve još friško, ako primetite neke greške, slobodno javite! Popravljam momentalno.
Toliko u ovom javljanju, hvala na pažnji, živeli, ćao
a.
š a l j i š t o d a l j e
anarhija/ blok 45: knjige, bukleti, žurnali
Anarhistička biblioteka (zajednička arhiva)
Ako ste našu poruku dobili preko nekog drugog, a želite da se prijavite na listu, samo pošaljite e–mail na aleksa.golijanin(at)gmail.com ili se, još bolje, sami prijavite ("pozivnice" često završavaju kao spam) na http://groups.google.com/group/blok45
Ako ne želite da primate naše poruke pošaljite e–mail sa tekstom "ne želim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopšte dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne želite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu naš domen.