U ovom biltenu:
1. John Zerzan: Tishina (attachment, 3 A4 strane)
2. Odjavna shpica
Cao narode,
Ovog puta samo prosledjujem nesto za citanje. Ali i za uzivanciju ili mozda neki drugi ishod, ko zna. Tekst je zaista dobro ispao, toliko dobro da nisam odoleo da ga ne prevedem, cim sam ga dobio. Beshe to preki neki dan i sad evo zurim da to prosledim dalje.
Znate da Zerzanovi tekstovi dosta variraju; covek je totalno rasejan prema svim akademskim i literarnim konvencijama, samo sledi svoj put i instinkt i uglavnom ne mari da li ce se to dopasti bas svakome, u svim mogucim okolnostima. Najzad, cemu takve preokupacije? Kako ugoditi svima? Nemoguce. Zato nam ostaje da sledimo svoje razloge i radimo najbolje sto umemo. Mislim da to vazi i za Zerzana. Ali, taj instinkt ga zaista izdvaja iz mase ostalih pisaca (ne znam kako bih ga nazvao; "teoreticar" nekako ne ide, jer nema nikakvu zaokruzenu teoriju ili "sistem" koje iznosi na pijac; samo analizu, kritiku, sagledavanje mogucnosti) . Takvo chulo za najdublje uzroke naseg sadasnjeg stanja, uz uvek jasna obrazlozenja svih dobrih razloga za hitan raskid s kontinuitetom i totalitetom odnosa dominacije, zaista se retko srecu. U njegovoj generaciji prakticno nigde, osim kod njega. A ni kod mladjih stvari ne stoje mnogo bolje. Kao covek od pera, definitivno nije Prust, ali i tu je cesto umeo da iznenadi ili zaredja po nekoliko bisera odjednom: treba samo pogledati cuvenu seriju o simbolickoj kulturi, rane istorijske eseje (kojih nema na webu, ali ciji prevod sledi uskoro), Katastrofu postmodernizma, Nihilisticki recnik, Buduce primitivno... Znaci, ipak ima dosta toga! Ovaj tekst bi sigurno usao u taj izbor. Zato sam ga i preveo tako ekspresno.
Tekst koji sledi pomaze da se oseti cela jedna dimenzija koja, pod sadasnjim pritiscima, ostaje skrivena ili samo mesecarski naslucena. Celi registri nase emotivne, chulne i spoznajne mape prosto su zbrisani pod naletom buke (mozda glavni znamen Modernih vremena), freneticnog ritma rada i obaveza i mase agresivnih nadrazaja, bez kojih vise ne mozemo zamisliti "pravo uzbudjenje" i "dobar provod" ili proveriti da li smo uopste zivi. Ali, taj neprekidni vrisak boja, prizora, frekvencija i drugih senzacija, cesto svedoci samo o nasoj otupelosti i osiromasenosti; a to znaci - o pravim razmerama nase pasivnosti i potchinjenosti. A ovamo smo kao "aktivni", "dinamicni", "originalni", "slobodni da napravimo sopstveni izbor"... Samo lutke na zici. Autonomija, osobenost, dubina, mashta - nula.
Koliko mogucnosti tako ostaje blokirano ili zauvek unisteno? Kako mozemo znati za sta smo sve sposobni? Na osnovu cega tako sigurno povlacimo famoznu granicu izmedju "realnog" i "nerealnog", na kojoj pocivaju nasi politicki stavovi i izbori? Nije cudo sto nas stvarni, prakticni iskorak iz sadasnjih okvira toliko plasi. Gotova, unapred pripremljena resenja, iako provereno lazna i pogubna, smiruju prenapregnute zivce. Toliko pitanja reseno unapred, bez ikakvog napora s nase strane, jednom za svagda.
Sve to smo nekako znali, nije neka novost, ali svako novo suocavanje s tim stanjem dobro dodje. Mozda, u nekom trenutku, uz neki novi podsticaj, iz neocekivanog ugla, nesto ipak pukne. S druge strane, Tishina i dalje ceka svoj trenutak. U njoj lezi ogroman potencijal.
Dragi nojzeri iz Sarajeva i Ljubljane! Nemojte ovo shvatiti nesto licno! I buka je ponekad poruka, ali ima nesto i u tishini. Na primer, to je cesto samo drugo ime za Pretnju, koju vise nista ne moze ublaziti i vratiti u bezbedne okvire "socijalnog dijaloga". Kada osoblje prestane da trazi ili zahteva bilo sta, nego samo zlokobno cuti, kao da vise ne razume jezik kojim su ih oni iz Uprave sve do juche tako komotno farbali, to onda znaci da je necemu dosao kraj. Otvorimo se za tu perspektivu, to je predlog. Siguran sam da se oko toga slazemo, ali neka se to cuje i ovako, malo shire - iako to nije jedina dimenzija Tishine.
Tekst je u isto vreme i setnja kroz obimnu filozofsku i poetsku gradju, imacete sta da proverite i na malo shirem planu. I sve to, na svega 3 A4 strane + strana i nesto sa spiskom referenci. Mislim da vredi i da stize u pravom trenutku.
Reakcije na poslednje poruke, tekstovi i predlozi koji su tim povodom stigli, novi clanovi liste i jos neki pozitivni signali, odjednom stvorishe novu situaciju. Ne znam koliko novu, ali nesto se ipak desilo. To bi trebalo proveriti. To znaci da se treba malo pregrupisati i otvoriti nove kanale za komunikaciju i saradnju. Zaista ne znam da li ce to i kada biti tehnicki izvodljivo, jer upravo u tom tehnickom pogledu (ne samo digitalnom) shkripimo od samog pocetka. Ali, provericu situaciju. O svemu tome nesto vise u nekom od narednih javljanja. Hvala svima koji su svojom paznjom i sugestijama doprineli tom obrtu!
Toliko u ovom javljanju, hvala na paznji, ziveli, cao
a.
Iz attachmenta:
Tišina„
Vođa: Ko je to?
Kapetan: Njeno ime je Tišina.
Vođa: Beskorisno! Izbacite je napolje! Neka Tišina bude razapeta!" — Thomas Merton, The Strange Islands; "The Tower of Babel: A Morality", 1957.
Tišina je nekada, na različite načine, bila sastavni deo osamljivanja. Danas je odsustvo tišine to koje svet čini sve praznijim i izolovanijim. Njeni izvori su napadnuti i opustošeni. Mašina nastavlja svoj globalni marš, a tišina se svodi na sve uže pojaseve u koje još nije prodrla buka.
Civilizacija je zavera buke, koja treba da obavije nelagodnu tišinu. Veliki ljubitelj tišine, Vitgenštajn, bio je svestan značaja njenog gubitka. Bučna sadašnjost je doba sve kraćih intervala pažnje, erozije kritičkog mišljenja i sve manje sposobnosti za duboko proživljena iskustva. Tišinu je, kao i tamu, sve teže pronaći; ali, misli i duh vape za njihovom podrškom. (...)
"... I evo nas sada, u utrobi Mašine, koja nas zaglušuje svojim bezbrojnim napadima na tišinu i toliko toga drugog, s posledicama koje sežu veoma duboko. Ton koji ljudi u Severnoj Americi najčešće mrmljaju ili pevuše je Si (C), što odgovara frekvenciji električne mreže od 60MHz; u Evropi se 'prirodno' pevuši povišeno Sol (Gis), što odgovara frekvenciji od 50MHz. Možda ćemo u toj globalnoj, sve homogenijoj Zoni Buke uskoro biti još dublje harmonizovani. (...)
"... Tišina sve to odbacuje i otvara se kao zona u kojoj možemo obnoviti svoja bića. Ona se sabira u prirodi i može nam pomoći da se i sâmi saberemo za bitke koje će okončati našu izmeštenost. Tišina je moćno sredstvo otpora, nečujni ton koji može prethoditi pobuni. Najzad, to je ono čega su se robovlasnici oduvek najviše plašili." (...)
s a l j i s t o d a l j eAko ste nasu poruku dobili preko nekog drugog, a zelite da se prijavite na listu, samo posaljite e-mail na bilo koju od ove dve adrese:
aleksa.golijanin(at)
gmail.com
blok45(at)
dzabalesku.net Ako ne zelite da primate nase poruke posaljite e-mail sa tekstom "ne zelim" u telu poruke i zaboravite da se sve ovo uopste dogodilo.
Ako ste poruku dobili preko nekog drugog, a ne zelite da ih primate, javite se tom drugom; te liste i adresari nisu nas domen.
http://anarhija-blok45.modukit.com (privremena arhiva, samo knjige, bez drugih sadrzaja)
ARHIVA LISTE BLOK 45:
http://groups.google.com/group/blok45
anarhiju/ blok 45 pomazete i tako sto cete ove poruke slati dalje.