HRV - KULTURA 27.1.1999.
HIC Vijesti
27. 01. 1999.
SADRZAJ:
KULTURA
30. BELJO CESTITAO 70. OBLJETNICU UDRUZI HRVATSKIH ZENA
31. SPONE HRVATSKE I BRAZILA
32. VRIJEDNA DONACIJA UKRAJINSKIH KNJIGA
33. U SVIJET NA VELIKA VRATA
34. NADJENE SLIKE "TRAZE" - UVJETE ZA IZLAGANJE
35. DVOSTRUKA OBLJETNICA ZAGREBACKIH SOLISTA
36. OSJECANI VOLE BALET
***
Danasnja tecajna lista: http://www.hic.hr/turizam/tecaj/
Danasnja vremenska prognoza: http://www.hic.hr/turizam/prognoza/
***
KULTURA
***
30. Hina, Vjesnik, 27. sijecnja 1999., str. 7.
BELJO CESTITAO 70. OBLJETNICU UDRUZI HRVATSKIH ZENA
ZAGREB, 26. sijecnja - Dobrotvorna udruga "Hrvatska zena" u Chicagu
obiljezit ce 27. sijecnja sedamdesetu obljetnicu djelovanja. Danas medju
americkim Hrvaticama djeluju tri ogranka te udruge koja materijalno i
duhovno pomazu siromasnima i nezasticenima. Clanice drustva "Hrvatska
zena", brinu se i za kulturno naslijede hrvatskoga naroda. Tu vaznu
obljetnicu "Hrvatskoj zeni" cestitao je predsjednik Hrvatske matice
iseljenika Ante Beljo. U cestitki, medju ostalim istice kako vjeruje da su
hrvatske majke, odgajajuci svoju djecu u Americi, prenijele na njih
tradiciju dobrotvornosti svojega naroda.
***
31. Zeljko Kiment, Vkesnik, 27. sijecnja 1999., str. 16.
SPONE HRVATSKE I BRAZILA
Biblioteka "Relations," sto ju objavljuje "Most/The Bridge" do sada je
svojim dvojezicnim izdanjima predstavila, ponajprije kulturne, a dijelom i
povijesne odnose Hrvatske s Madjarskom, Italijom, Francuskom, Velikom
Britanijom, Portugalom, Ukrajinom, Slovackom, a u knjizi "Hrvatska/Brazil -
kulturno - povijesne veze" i s Brazilom. Cijeli taj izdavacki pothvat u
mnogo cemu je pionirski, te ukazuje na koji je nacin neka kultura, s kojim
svojim predstavnicima utjecala ili djelovala na hrvatskom podrucju, ali i
propituje kakav je odjek imalo neko hrvatsko kulturno dogadanje, neki
hrvatski umjetnik ili kulturni djelatnik u zivotu predstavljene zemlje.
Dakako da nesto slicno nije moglo nasta(ja)ti prije no sto je Hrvatska
postala drzava, a svaka od ovih knjiga predstavlja pravo iznenadjenje kad
se ispostavi da su odnosi cesto vrlo stari te da je bilo Hrvata koji su u
povijesti ili kulturi odredjene zemlje imali znatan utjecaj.
Nikica Talan ugledni je hrvatski strucnjak za portugalski jezik i
prevoditelj s toga jezika sto je takodjer malo iznenadjenje, jer su do sada
svt knjige ovoga niza bile zbornici koji su okupili hrvatske i strane
strucnjake za odabrano podrucje. Talanov rukopis znakovito zapocinje
Kranjcevicevim stihovima, koji u pjesmi "Iseljenik" izrijekom spominje
prosjake hljeba koji odlaze "na farme Brazila", a bas povijest tog
seginenta hrvatskog iseljenistva cini najveci dio ovog djela na slican
nacin kao sto bas ti iseljenici "predstavljaju najvazniji temelj hrvatsko -
brazilskih kulturno - povijesnih veza".
Brazil je 1500. godine otkrio Spanjolac Vincente Pinzon, a prvi Hrvati su u
tu zemlju dosli "nedugo nakon otkrica Amerike". Poznato je da je na
spanjolskim brodovima koji su isli na Novi svijet, zakljucno s 1586.
godinom, bilo 38 ljudi iz Hrvatske (i to 29 mornara, 7 kormilara i 2 topnika).
Prvi nam poznati hrvatski iseljenici bili su pak Dubrovcani, braca Mate i
Dominik Konkedevic, koji su se nakon trideset godina boravka, sredinom XVI.
stoljeca vratili, donijevsi i 12.000 dukata. Od znamenitih ljudi tog, na
neki nacin pretpovijesnog, razdoblja za hrvatsko iseljenistvo valja jos
spomenuti da je pocetkom XVII. stoljeca uz brazilske obale plovio admiral
spanjolske mornarice Petar Ohmucevic, a u XVIII. je porijecje Amazone
istrazivao isusovac Ignacije Szentmartony. Taj hrvatski istrazivac,
matematicar, astronom, gramaticar (pisac prve kajkavske gramatike) sedam je
godina proveo u Brazilu, mjerio je duljinu i sirinu raznih geografskih
tocaka (na osnovi tih mjerenja napravljena je karta koja "predstavlja
najvisi domet onodobne kartografije"), bavio se karitativnim radom medju
domorocima, a kako je znao za nepravilnosti tamosnjih vlasti 17 je godina
proveo u tamnici.
Prava povijest hrvatskog iseljenistva u Brazilu pocinje u prvoj polovici
XIX. stoljeca, a njihov veci val dolazi osamdesetih i devedesetih godina
tog vijeka. O njima se najvise zna zahvaljujuci rukopisu Venceslava Paete,
a, iako njihova nacionalna svijest najcesce nije bila znacajnije razvijena,
zna se da su svoj duh njegovali tako "da su nabavili pjesmaricu Andrije
Kacica Miosica koja ih je vezivala sa starim krajem i jednu tamburicu".
Uz Brazil je velikim dijelom vezano i djelovanje znamenitih hrvatskih
istrazivaca, brace Mirka i Steve Seljan. No, oni ne samo da su istrazivali
unutrasnjost latinoamerickog kontinenta, vec su se i posvetili "intenzivnom
prosvjetnom radu medju hrvatskim iseljenicima". Nakon Mirkove pogibije
(1914. god.) brat mu odabire Brazil za svoju drugu domovinu gdje ne sustaje
do smrti 1934. godine sa svojim istrazivanjima (njegov je unuk Roberto
Seljan Braga danas poznati brazilski pjesnik).
Izmedju dva svjetska rata. kao posljedica loseg gospodarskog stanja u novoj
drzavi koja je nastala raspadom Monarhije i snazne brazilske useljenicke
politike, iz Hrvatske se seli velik broj ljudi. Primjerice, i.z Blata i
Vela Luke na Korculi se 1925. i 1926. odselilo oko 3000 iseljenika. Njihova
je sudbina u pravilu bila tegobna, s pocetkom su bili zaposleni na
poljoprivrednim fazendama gdje je zivot bio izuzetno tezak, a potom su
nastojali domoci se gradova. Krajnje je tesko govoriti koliki je bio broj
medjuratnih iseljenika, ali najvjerojatnijim se cini oko 25 tisuca.
"Sedamdeset godina kasnije neke od tih obitelji uspjele su se jedva
dovinuti do srednjeg staleza". Postojali su pokusaji da se ti ljudi
organizirajit, da osnuju svoja drustva, izdavaju novine i publikacije, ali
bilo je mnogo teskoca, dijelom i zbog nacionalno unificirajuce politike
tadasnje Jugoslavije.
Neki su iseljenici prihvatili ponesto od jugoslavenske propagande, neki pak
nisu prihvacali jugoslavenizam, postojala su cijelo vrijeme i drustva s
jasnim hrvatskim stavom (u atentatu na kralja Aleksandra sudjelovala su tri
Hrvata iz Brazila). Novi iseljenicki val je krenuo u Brazil nakon zavrsetka
Drugog svjetskog rata, ali nije postojalo srediste oko kojeg bi se Hrvati
mogli okupljati sto je izmijenjeno tek 1957. godine kada je u Sao Paoulo
otvoren Dom kardinala Alojzija Stepinca, uzasigurno najznacajniji cimbenik
ocuvanja hrvatske nacionalne svijesti". U Domu su djelovala razna drustva,
a medju njima i "Drustvo Brazil Hrvatska". Ono je uspjelo, upoznavsi
brazilsku javnost s Titovim zlocinima, posebice upozorivsi da je njegov
rezim pogubio 385 hrvatskih svecenika i redovnika, da on za svog posjeta
Brazilu 1961. godine "bude proglasen persona non grat na podrucju
brazilske savezne drzave Sao Paulo (kao i na podrucju drzava Minas Gerais,
Rio Grande do Sule Guanabaral".
U ovoj posljednjoj drzavi djelovao je prvi hrvatski svecenik u Brazilu
Damijan Rodin. U Rio de Janeiru je za sest godina rada izgradio 5 osnovnih
skola i gimnaziju (i danas nosi ime Brazil - Hrvatska). Sagradio je i
bolnicu (njeno je ime Hospital Maternidade Croacia), proglasen je pocasnim
gradjaninom tog velikog grada, u njegovu cast jedna cetvrt u njemu nosi ime
Hrvatske, kao predsjednik Hrvatske zajednice u Brazilu podrzao je prijedlog
jednog brazilskog zastupnika o osnivanju katedre za hrvatski jezik na
sveucilistu, a kad je umro brazilska drzava Guanabara proglasila je
trodnevnu zalost. Od velikih Hrvata koji su djelovali u Brazilu valja jos
spomenuti i Ursulinku Anastaziju Trobentar ("postavila temelje suvremene
brazilske kateheze"), knjizevnike Antuna Bonifacica (suosnivac casopisa
"Hrvatska revija") i Marka Covica, intelektualca Eugena Laxu (rodjien u
Zagrebu, suautor studije o pocecima hrvatskog masonstva, pisac knjige
"Titova Jugoslavija" zbog koje mu je tajna policija tadasnje Jugoslavije
poslala paket s lubanjom i porukom "Ovo Vas ceka").
Posebni poticaj vezama izmedju Hrvatske i Brazila bio je osnutak neovisne
hrvatske drzave. Tako je, primjerice, osam hrvatskih intelektualaca iz Sao
Paula osnovalo 1991. Hrvatski odbor s nakanom da se uspostave kontakti
izmedju dviju drzava. Krajem te godine hrvatske vlasti donose odluku o
osnivanju Ureda RH u tom gradu, a Brazil 24. sijecnja 1992. godine priznaje
Hrvatsku. Tu udaljenu zemlju je 1995. posjetila visoka drzavna delegacija
na celu s dr. Tudjmanom, a 1997. otvoreno je veleposlanstvo.
Posljednje poglavlje ove knjige govori o Brazilu u Hrvatskoj, tocnije, kako
se to iskljucivo ostvaruje posredovanjem prijevoda brazilske knjizevnosti
na hrvatski jezik, iscrpno je autor istrazio sto je sve prevedeno.
Cjelokupni tijek odnosa izmedu dvije zemlje, posebno nova dimenzija zivota
hrvatskih iseljenika u toj zemlji, budi nade da ce mudjusobno poznavanje
postajati sve vece.
***
32. S. Begovic, Vjesnik, 27. sijecnja 1999., str. 17.
VRIJEDNA DONACIJA UKRAJINSKIH KNJIGA
ZAGREB, 26. sijecnja - Zatvaranje "Dana ukrajinske kulture" odrzano je u
utorak u Gradskoj knjiznici na Starcevicevu trgu u kojoj je smjestena
sredisnja knjiznica Rusina i Ukrajinaca. Prigodom zatvaranja priredjena je
izlozba ilustracija ukrajinskih knjiga za djecu i izlozba ukrajinskog
novca. Sredisnji dogadjaj u programu bila je donacija knjiga Djure
Vidmarovica, prijasnjeg hrvatskog veleposlanika u Republici Ukrajini. U ime
domacina nazocnima se obratila Anka Katic - Crnkovic, ravnateljica
Knjiznica grada Zagreba, svrnuvsi pozornost na projekt "Svijet u Zagrebu",
kojom prilikom su gostovali i Ukrajinci. U svom govoru Djuro Vidmarovic se
osvrnuo na blizu i dalju povijest Ukrajine, a spomenuo je i treci kontigent
knjiga koji je dopremio u Hrvatsku. Darujem profiliranu biblioteku, rekao
je Vidmarovic, da bi bila dostupna hrvatskim studentima ukrajinistike koji
su nam sve vise potrebni, kao i ukrajinski kroatisti.
Novoimenovani hrvatski veleposlanik u Ukrajini njegova ekselencija Marijan
Kombol zahvalio je na donaciji spomenuvsi visoke standarde koje je postavio
bivsi veleposlanik Vidmarovic i koje ce, kako je rekao, pokusati slijediti.
U programu je sudjelovao i drugi tajnik ukrajinskog Veleposlanstva u
Hrvatskoj pjesnik Jurij Lisenko upozorivsi na vaznost pojedinacnih naslova
darovanih knjiga.
***
33. H, Vecernji list, 27. sijecnja 1999., str. 46.
U SVIJET NA VELIKA VRATA
ZAGREB - Ministar kulture Bozo Biskupic i savjetnik u Hrvatskom
veleposlanstvu u Lisabonu Ivica Maricic izvijestili su novinare o namjeri
Dusana Dzamonje da samostalnom izlozbom godine 2000. predstavi hrvatsku
umjetnost u Lisabonu. To bi bilo od velike vaznosti za Hrvatsku, jer ce
Portugal 2000. godine predsjedati Europskom unijom. Dogovara se i izlozba
"Krajolici u hrvatskoj umjetnosti od 1850. do 1950.", a u planu je i
bratimljenje Zagreba i Lisabona u 2001. godini. Hrvatska umjetnost bit ce
predstavljena i u Kanadi, izlozbom "Hrvatska tradicijska kultura na
razmedju svjetova i epoha".
Velika izlozba s radnim naslovom "Trinaest stoljeca - kulture, umjetnosti i
vjere u Hrvata" otvorila bi se, prema sadasnjim planovima, u Vatikanu
sredinom listopada ove godine i trajala bi do sredine sijecnja 2000. godine.
***
34. Ivo Scepanovic, Slobodna Dalmacija, 26. sijecnja 1999., str. 8.
NADjENE SLIKE "TRAZE" - UVJETE ZA IZLAGANJE
U cijoj su se kuci krile umjetnine velikog Ivana Mestrovica ukradene 1991.
iz Muzeja drniske krajine? To pitanje ostaje obavijeno velom tajne,
ponajprije zbog daljnje istrage te pokusaja da se nadju i preostala
otudjena djela slavnog umjetnika.
Opseznom akcijom Ministarstva kulture, Ministarstva unutarnjih poslova te
Muzeja drniske krajine, pronadjeno je ukupno sest slika vrijednih cak
5.000.000 dolara i nastalih u ranoj Mestrovicevoj fazi izmedju 1909. i
1913.godine, a njihova ce primopredaja u utorak biti izvrsena u Zagrebu
kada ce ih u ime Muzeja drniske krajine preeuzeti kustos Josko Zaninovic,
koji ce biti u delegaciji zajedno s drniskim gradonacelnikom Antom Maticem
te direktorom Centra za kulturu Davorom Cupicem.
Radi se o slikama "Moje sestre", "Dvije zene u tuzi", "Studija zene", "Moja
majka", "Pastir s mijehom" i "Zene iz Dalmatinske zagore", a Josko
Zaninovic nam je kazao kako iz operativnih razloga jos ne moze otkriti koje
su to cetiri slike otkrivene u Beogradu, a koje dvije u okolici Drnisa.
Otkrivanjem pojedinosti omeli bismo daljnju istragu, a mi zelimo pronaci
jos tri Mestroviceva reljefa i tri skulpture ukradene iz Muzeja. Mogu vam,
medjutim, potvrditi da su dvije slike o kojima govorimo bile skrivene u
jednoj kuci u okolici Drnisa. Bile su zamotane u satorska krila, te
oblozene najlonom te - zabetonirane! - oprezno se novinarima obracao kustos
Muzeja Josko Zaninovic objasnivsi kako je dijelom i zbog toga opreza u
istupima uspjesno "razmotano klupko" te vraceno oko 80 posto muzejskog
fundusa odnesenog nakon pada Drnisa. Kustos navodi da su dvije slike
skrivene u drniskoj okolici otkrivene u sklopu cjelokupne akcije vracanja
umjetnina te da ova dva Mestroviceva umjetnicka djela, koja su takodjer
nakon pronalaska bila poslana u Zagreb, unatoc svemu - nisu ostecena.
Osteceni su jedino okviri slika, ali njih cemo promijeniti ustvrdio je
Zaninovic spomenuvsi, medjutim, drugi problem: da sest vracenih slika nece
moci biti izlozeno u Muzeju drniske krajine.
Ne postoje uvjeti da takve umjetnine budu izlozene jer je u za to
predvidjenom prostoru, zbog nerijesenog grijanja temperatura oko 4
Celzijeva stupnja, uz veliku vlaznost. Stoga ce do daljnjega sest
spomenutih slika biti samo deponirano u Muzeju.
Od oslobadjanja Drnisa do danas Ministarstvo kulture u obnovu je muzeja
ulozilo 700.000 kuna, no to nije bilo dovoljno i za rjesavanje problema
grijanja, pa se upravo postizanje sobne temperature u izlozbenom prostoru
postavlja kao glavna prepreka tome da posjetitelji Drnisa mogu razgledati
Mestroviceva slike nastale u razdoblju dok je zivio u Otavicama.
I ovako mogu reci da imamo ceste posjete zaljubljenika u umjetnost,
pogotovo tijekom praznika. Ulaz je besplatan a s povratom svih ukradenih
djela te rjesenjem grijanja, postat cemo jos atraktivnijim kulturnim
sadrzajem Drnisa rekao je na kraju Josko Zaninovic spomenuvsi posebice
vratnice Mestroviceva mauzoleja u Otavicama kao znacajan cilj daljnje
potrage za ukradenim vrijednostima.
OBNOVA BASTINE
Potraga za ukradenim djelima nije jedina preokupacija obnove kulturne
bastine Drnisa. U tijeku su arheolosko konzervatorski radovi na saniranju
ratom ostecene drniske Gradine ciji najstariji dijelovi potjecu jos s kraja
14.stoljeca, a velika je ostecenja dozivjela 1991.tijekom srpskih napada na
grad, kad je pogodjena s pet tenkovskih projektila iz pravca sela Biocica.
Prva faza sanacije, koja je u tijeku, stajat ce oko 100.000 kuna.
PLANIRALI SRPSKI MUZEJ
Prema rijecima kustosa Drniskog muzeja Joska Zaninovica, postojale su
indicije da su ukradene Mestroviceve slike trebale biti prodane u Parizu
ili Frankfurtu.
Na vrijeme smo blokirali bilo kakav pokusaj da se ukradene umjetnine pojave
na drazbama velikih drazbovnih kuca u inozemstvu - izjavio je Zaninovic
navodeci kako se pracenje pojedinosti vezanih uz djela ukradena iz drniskog
muzeja i dalje nastavlja. Pronadjeni su i mnogi dokumenti koji su ostali
nekadasnjem kustosu Dusanu Raskovicu, koji sada zivi u Krusevcu.
Primjerice, veli Zaninovic, tijekom okupacije bilo je planirano osnivanje
Srpskog muzeja u Drnisu, a Muzej drniske krajine bio je pretvoren u
sjediste SDSa.
***
35. Visnja Pozgaj, Vjesnik, 27. sijecnja 1999., str. 17.
DVOSTRUKA OBLJETNICA ZAGREBACKIH SOLISTA
ZAGREB, 26. sijecnja - U ponedjeljak je u Koncertnoj dvorani Vatroslava
Lisinskog, u organizaciji Koncertne agencije "Aplauz", odrzan svecani
koncert u povodu 45. obljetnice postojanja Zagrebackih solista i 85.
rodjendana suosnivaca ansambla Stjepana Aranjosa. Taj dugogodisnji violist
i vrsni organizator glazbenog zivota u Zagrebu inicirao je, kao urednik za
ozbiljnu glazbu na tadasnjem Radio Zagrebu i uz podrsku sefa Muzickog
odjela Ive Vuljevica, radjanje Zagrebackih solista pod vodstvom Antonija
Janigra. Bio je njegovom desnom rukom u profiliranju programa kao
"dragocjeni suradnik", ujedno i clan ansambla. Danas je tom jedinom zivom
svjedoku te slavne epohe odano duzno priznanje na pocetku svecanosti.
Uz rijeci zahvalnosti dugogodisnjeg vodje Zagrebackih solista Tonka Ninica,
Stjepanu Aranjosu predana su i priznanja za zivotno djelo od strane
strukovnih udruga. Ministar kulture mr. Bozo Biskupic predao je zagrebackim
solistima Povelju Republike Hrvatske predsjednika dr. Franje Tudjmana,
pokrovitelja svecanosti, naglasivsi u prigodnom govoru dvije osnovne
odrednice koje su Zagrebackim solistima osigurale status ambasadora
hrvatske kulture: kontinuiranu skrb za hrvatsku glazbu i njegovanje
kvalitete interpretacija.
Naslijedje Antonija Janigra traje i dalje u novim generacijama koje
nastavljaju tradiciju i u nepovoljnijim prilikama. Stoga je ova obljetnicka
svecanost bila prigoda za ponovno uspostavljanje mostova sa slavnom
prosloscu, kao osloncem i inspiracijom za buduci rad i svijetliju
perspektivu ansambla. Pokazao je to i program svecanog koncerta u kojem su
se danasnji prvi violinisti ansambla Andjelko Krpan, Vladimir First, Laura
Vadjon i Mislav Pavlin predstavili u Koncertu za cetiri violine, gudace i
basso continuo u h - molu, "Harmonijska nadahnuca", Antonija Vivaldija.
Dva djela iz hrvatske glazbene bastine podsjetila su na povijesnu misiju
Zagrebackih solista oko skrbi za bastinu i promicanje novih djela. Bila je
to Simfonija za gudace u G - duru Amanda Ivancica i vec legendarno djelo
"Koncertne improvizacije" za gudace Milka Kelemena koje su upravo posvecene
Antoniju Janigru i Zagrebackim solistima i koje je ansambl izveo oko tri
tisuce puta na mnogobrojnim turnejama sirom svijeta.
Svecani koncert Zagrebackih solista uvelicali su i ugledni gosti solisti
sudjelujuci u skladbama Wolfganga Amadeusa Mozarta. Sopranistica Dunja
Vejzovic i pijanist Djordje Stanetti izveli su Koncertnu ariju "Ch'io mi
scordi dite?" KV 505 dok je kornist Radovan Vlatkovic svirao Treci koncert
za rog i orkestar KV 447. U ovim tockama sudjelovali su i gosti puhaci,
klarinetisti Milko Pravdic i Luko Stanovic, fagotisti Ivica Gasparovic i
Konstantin Iskra te kornisti Anto Bilic i Zoran Katic.
Koncert je zavrsio efektnom izvedbom Treceg brandenburskog koncerta u Gduru
Johanna Sebastiana Bacha, jednom od najcescih "paradnih" tocaka Zagrebackih
solista u kojoj se sadasnjem sastavu pridruzilo jos 14 bivsih clanova
ansambla u radosnom zajednickom muziciranju, koje je na trenutak simbolicno
spojilo proslost, sadasnjost i buducnost Zagrebackih solista.
***
36. B. Stanic, Glas Slavonije, 27. sijecnja 1999., str. 14.
OSJECANI VOLE BALET
U prepunom Hrvatskom narodnom kazalistu u Osijeku, u ponedjeljak 25.
sijecnja gostovala je baletna trupa "Croatia", s nacionalnom baletnom
predstavom u tri slike "Licitarsko srce" skladatelja i dirigenta Kresimira
Baranovica. U predstavi su sudjelovali baletni plesaci i balerine baleta
HNK iz Zagreba - Dino Baksa, Ervina Sulejmanova, Svebor Secak (ujedno,
koreograf i scenarist predstave kao i vodja baletne trupe "Croatia"), Edina
Plicanic, Dubravko Kolsek, Domagoj Vrbljanin, Alen Gotal, Paula Barbaric i
Anamarija Maksimovic. Publiku su osim plesaca osvojili i pjevac Ivica
Trubic i pjevacica Andreja Kovacevic, te pijanistica Ljudmila Sumarova.
Scenografkinja je predstave Dinka Jericevic. I ovo gostovanje, ponajprije
odazivom publike i toplim prijamom, pokazalo je koliko Osjecani cijene
balet i koliko su ga zeljni gledati na svojoj pozornici.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hrvatski Informativni Centar Tel: 385 1 / 611 5116
Trg Stjepana Radica 3 Fax: 385 1 / 455 0700
10.000 Zagreb E-Mail: vij...@hic.hr
REPUBLIKA HRVATSKA
Web: http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/
http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/arhiv/
Audio: http://www.hic.hr/radio/
Pretplate: vij...@hic.hr
http://www.hic.hr/hrvatski/vijesti/servis.htm
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~