Dramatični sukobi u mostarskoj srednjoj školi
Mister X
Bože Lijepi i Dragi, kakav se sve teror vrši nad našom djecom ,dobro je da
su ikako, pa i malo, normalni...
-----------
Source: http://www.hrvatska-rijec.com/372/i02.html
Dramatični sukobi u mostarskoj srednjoj školi
Profesor Pero Pervan provodi teror u ugostiteljskoj školi: Prijeti učenicima
da će im slomiti noge! U ovoj školi učenice prisiljavaju da pokažu imaju li
menstruaciju!
Teror u ugostiteljskoj školi provodi Pero Pervan - Perkan. Pervan je sklon
nasilju, brzo pada u vatru, fizički napada učenike i profesore. Policija je
intervenirala u više navrata. Ovaj jugonostalgičar sanja propast Aluminija i
trijumf svoga mentora Milivoja Gagre. Još opasniji je Jure Filipović koga
karakterizira emocionalna hladnoća i proračunatost. Ovaj bivši magaciner
koji se predstavlja kao profesor prisiljava učenice da mu pokažu imaju li
menstruaciju. Vjerojatno se radi o duševnom bolesniku. On tjera učenike da
čitaju Dnevni avaz, tvrdeći da će Zlatko Lagumdžija uskoro zabraniti
Slobodnu Dalmaciju, Jutarnji list i Večernjak. Učenici i roditelji su u
strahu. Ovom suludom dvojcu se suprotstavio profesor tjelovježbe Miro
Milićević-Raga i stao na stranu prestrašenih učenika.
Gornji redovi siže su na prvi pogled nevjerojatne priče koju nam je povjerio
roditelj jednog od učenika ove škole. Tragom njegovih navoda, razgovarali
smo s profesorom Milićevićem, koji u šokantnoj ispovijedi za "Hrvatsku
riječ" govori o razlozima zbog kojih se sukobio sa svojim radnim kolegama.
- Srednja Turističko-ugostiteljska škola doista funkcionira tako da je
progon djece sasvim normalna stvar, učenici se pozivaju na "informativne"
razgovore, prisiljavaju se na ponižavajuće radnje. S dolaskom u ovu školu
uvjerio sam se da je stvarnost u Andrićevoj "Prokletoj avliji" daleko ljepša
i ružičastija nego u ovoj školi. Kakvi "kadrovi" rade u ovoj školi znaju
najbolje oni koje su oni nagazili. Oni progone ljude zbog političkih
uvjerenja. Ja svoja politička uvjerenja ne krijem nikada, nemam mržnje
nimalo prema Bošnjacima, Srbima, Židovima, Japancima ili bilo kojem drugom
narodu. Ali moj je stav, pravaški, bio i ostao da mi Hrvati budemo
ravnopravni s drugim narodima u BiH. Moramo imati svoje institucije a da to
ne proizvede štetu za Srbe i Bošnjake. Nažalost, takvi moji stavovi naišli
su na zgražanje nekih koji misle drugačije. Imaju pravo misliti drugačije,
ali nemaju pravo zbog toga nikoga progoniti, započeo je svoju priču profesor
Milićević.
Hrvatska riječ: Tko je glavni krivac za stanje u školi koje opisujete tako
lošim?
Milićević: Čovjek koji vlada ovom školom je Pero Pervan koji sam sebe naziva
Perkan. Njegov teror nad učenicima, a i osobljem je takav da upotrebljava
fizičku silu. On je više puta bio prijavljivan na policiju zbog uporabe sile
a tužen je i sudu. On je toliko siguran da će njegov mentor Milivoj Gagro
"ući" u Aluminij pa se i sam već vidi tamo. Otvoreno se time hvali jer ja
inače to ne bih znao, da je on bio "šef kabineta" Milivoja Gagre u vrijeme
kada je ovaj potpisao ulazak jugo-vojske u Kruševo. Pervan je navodno prije
rata bio konobar u hotelu "Ruža". Sjećam se jednog razgovora na HTV Mostar
koji je vođen sa Dedom Mišićem, koji je govoreći o svom sinu, legendarnom
hrvatskom vitezu i mom prijatelju, Tihomiru Mišiću, rekao da je Tiho prije
rata mogao raditi kao konobar samo u lošim kavanama zbog toga što je bio
označen kao nacionalista. Dedo Mišić je tada rekao da su u hotelu "Ruža"
mogli pretežno raditi samo probrani i podobni kadrovi jer tu dolaze razni
političari pa ne bi bilo zgodno da tu radi jedan nacionalista kakav je
Tiho.Pero Pervan je u ovu školu primljen na posao uz osobitu volju direktora
Slave Bage, bez natječaja jer ovoj školi takvi kadrovi i ne trebaju i samo
uzimaju plaću bez rada. Ova škola ima nastavnika konobarske struke pa je
drugi nepotreban. Pero Pervan ima samo osam sati nastave (navodno je završio
Pravo) a prima veću plaću od mene koji imam punu normu od 20 sati. Od prvog
dana kada sam primljen - kao tobože njegovom voljom - on me stalno poziva na
"informativne" razgovore i napominje mi da je on stvarni šef u školi a ne
pijanica kao što je Slavo Bago, Pero Pervan po hodnicima vrijeđa učenike
prijeteći da će im slomiti obje noge, što je njegova omiljena poštapalica.
On je lani gurnuo niz stepenice učenika Josipa Cvitkovića i kasnije ga
istjerao iz škole. On samovoljno dovodi u školu Juru Filipovića, smiješna
čovjeka, koji također ima samo osam sati nastave i predaje Njemački jezik a
nema nikakvih potvrda da bi to mogao obavljati. Na moje pitanje kako može
čovjek koji nema nikakve kvalifikacije predavati Njemački jezik, Pervan je
odgovorio da je Jure u Njemačkoj malo radio na baušteli pa da je naučio malo
Njemački jezik. Inače, mi imamo profesora Njemačkog jezika, uvaženu
profesoricu Jasminku Milović. Pervan je Juru Filipovića samovoljno postavio
i za tajnika škole iako ovaj nema nikakvih spoznaja o računalstvu i
tipkanju. Meni, koji radim skoro pet mjeseci nije htio ovjeriti zdravstvenu
knjižice, iako mu je to posao. Na moje pitanje zašto mi ne želi ovjeriti
knjižicu on kaže da mi neće trebali jer će me Pervan svakako izbaciti na
ulicu. Ovaj Jure Filipović, karikaturalan čovjek je navodno izbačen iz
hotela "Mostar" i sa ulice ga uzima Pero Pervan i sam ga imenuje za nešto za
što nije kvalificiran. Jure Filipović strašno pati da ga učenici
oslovljavaju sa "profesore" iako to nije. To bi isto bilo da ja natjeram
učenike da me zovu "doktore". Ova dvojica po svemu nekompetentnih ljudi
zajedno imaju 16 sati a uzimaju plaću kao da su stvarni profesori a ne
dojučerašnji kelneri i magacineri. Najveća farsa je kada Jure Filipović
tjera učenike da čitaju Dnevni avaz tvrdeći da će Zlatko Lagumdžija uskoro
ukinuti Slobodnu Dalamciju i Jutarnji list kao i Večernjak jer su novine iz
druge države.Hrvatska riječ:
Spomenuli ste direktora škole. Ako su Vaši navodi točni, zar je moguće da on
šutke prelazi preko svega?
Milićević: Posebno poglavlje u ovoj školi je formalni ravnatelj Slavo Bago.
Ovaj čovjek koji je nekada slovio za vrsnog poznavatelja ugostiteljstva spao
je na niske grane. On samo provodi odluke Pervana i Filipovića, dvojice
ljudi koji nemaju nikakvu stvarnu funkciju u školi. Slavo Bago svaki dan do
podne popije u školi skoro jedan litar konjaka ili rakije, samo je sada
promijenio taktiku pa pije iz šolje od čaja. To dobro znam jer sam i ja,
nakon što sam primljen na posao, morao s njim zaliti iz te šolje. Kada
Pervan zakazuje sjednicu, on Bagu nagovori da samo sjedne u zbornicu kako bi
formalno sjednica mogla počet, a inače Bago ništa ne odlučuje.Slavo Bago je
u tolikoj mjeri ogrezao u alkoholu da bi trebao po naputku Ministarstva
odmah na liječenje ili u mirovinu. Koliko je alkohol obuzeo ovoga čovjeka
govori sljedeći primjer. Nakon što sam se zaposlio u školi, ja sam za
dvadesetak dana došao kod Bage u ured a on mi kaže: "Mladiću, otkud ja Vas
poznajem?". Bio je toliko pijan da nije prepoznao profesora tjelesnog nego
me zove "mladiću". Ja bih ujutro, dok je Slavo Bago trijezan pokušao
utjecati na njega da ne pije u školi jer Pervan i Filipović vode školu u
propast, ponašaju se kao uličari, prave intrige i tračeve. Bago mi je
nekoliko puta obećao da više neće piti u školi. Međutim, kada se napio on je
sve ispričao Pervanu i tu nastaju moji problemi. Pervan se otvoreno hvali da
će on biti ravnatelj kada ode Bago, kao da je to nasljedna funkcija.
Hrvatska riječ: Razgovarali smo s učenicima, i oni o vama imaju dobro
mišljenje. No, u školi su se dogodili i naki incidenti?
Milićević: Dugo godina radim s ljudima, posebno volim djecu, i zato sam u
mojoj školi omiljeni profesor, iako ima onih koji to neće reći, ali su oni u
manjini. Učenici i učenice ove škole u vrlo velikoj mjeri su disciplinirani,
ali kao i svaka mladost imaju svojih hirova. Čovjek mora poznavati mladost,
mora biti pedagog, psiholog, metodičar i didaktičar, a ovi koji vode ovu
školu to nisu jer to nisu nikada polagali.Učenici konobarske i kuharske
struke iako imaju naporne programe, nastave i prakse, veoma dobro to podnose
i po mojoj stručnoj ocjeni. a ona je relevantna, su i dobrog vladanja.
Posebno su me se dojmili učenici koji se obrazuju za profil
Hotelijersko-turistički tehničari. To su A odjeljenja, tu ima učenika koji
su takve intelektualne razine da će sigurno završiti dobre fakultete. Među
tim učenicima disciplina je savršena. Meni je osobno drago da ih mogu
uspoređivati sa učenicima koji polaze klasične gimnazije. I upravo su ova
djeca najveća meta Pervana i Filipovića koji po svojim "stručnim" znanjima
zapravo ne bi smjeli ni obraćati tim učenicima. Iživljavanja koja Jure
Filipović provodi nad tim učenicima su upravo
nevjerojatna pa bi se dalo zaključiti kad se promatra sa strane da je on
duševni bolesnik. On "prati" nastavu tjelesnog odgoja trećeg A odjeljenja,
jednu je učenicu "zadužio" da otkrije koje učenice ne rade tjelesni odgoj i
zašto ih ja pošteđujem nastave da bi on i Pervan mene optužili za tobožnje
loše izvođenje nastave. Njegovo ludilo je toliko da prati kada djevojke
imaju menstruaciju i zašto ih puštam. Da je on bilo kakav intelektualac znao
bi da je moje neotuđivo pravo da poštedim djevojke sa mjesečnicom bez
provjeravanja. S obzirom da naša škola nema dvoranu, nastavu izvodimo na
vanjskim terenima, a on prati dalekozorom sa vrha škole moje tobožnje
"greške" kao da mi je on mentor a ne preko veze primljeni "tajnik". Djevojke
plaču, ne smiju reći roditeljima jer se boje osvete ovoga "stručnog
dvojca".Na zadnjoj sjednici Nastavničkog vijeća koju je sazvao sam Pervan,
na velikom odmoru dogodila se takva blamaža koja je bez presedana u
povijesti školstva. Na zaprepaštenje mnogih, Pervan diktatorskim tonom
naređuje da se iz škole izbaci Ana Radoš. Tada sam se zakleo da u ovoj školi
više od polugodišta nije moguće raditi i da trebam zbrisati kao i moj
prethodnik profesor tjelesnog Josip Šapina. Onda sam u sebi pomislio da se
treba boriti protiv ovih ljudi jer bih u protivnom ostavio učenike na
cjedilu. Ana Radoš, učenica četvrtog A, odlikašica i najbolja sportašica
škole čiji su roditelji intelektualci, je malo preponosna, svjesna svoje
superiornosti, pa je zbog toga možda mnogi ne simpatiziraju, ali je rijetko
inteligentna. Razlog koji je naveo Pervan i zbog kojeg je želi izbaciti iz
škole su njezini izostanci sa nastave i neadekvatno opravdanje. On nju
optužuje da joj je pečat na pravdanju okrenut naopako i da se ona povrh
svega ponaša prepotentno i da je zbog toga treba izbaciti. Ovi morbidni
razlozi su začudili mnoge nastavnike a neki su bili i preplašeni, izuzev
"vjernog" Jure Filipovića koji je odmah digao ruku da se ova djevojka
izbaci. U tom momentu profesor Drago Pandža koji jako dobro poznaje Anu
Radoš konstatira da se radi o vrijednoj, pametnoj i dobroj učenici pa se
čudi prijedlogu o izbacivanju koji je došao kao grom iz vedra neba. Nisam se
ni nadao drugačijoj reakciji ovoga karakternog čovjeka, koji je prošle
godine izabran za naj-profesora godine od strane svih učenika, a učenici su
najbolji suci. Na njegove riječi se nadovezala i profesorica dipl. ecc.
Jadranka Čalija koja se složila sa kolegom Pandžom i ova stroga ali pravedna
i omiljena profesorica je završila riječima da ona smatra da se protiv Ane
Radoš ne treba voditi nikakav postupak.Naravno ja sam se bezrezervno stavio
na stranu ove uzorite djevojke jer sam osjetio animozitet i mržnju od strane
Pervana prema njoj. Ova sjednica i moja odluka da ne dozvolim ponižavanje te
djevojke bila je znak za uzbunu kod Pervana i Filipovića pa su odlučili da
me pokušaju izbaciti iz škole. Počeli su me pratiti (Filipović sa
dalekozorom), podgovarati učenike, pitati ih za moje neke slabosti i druge
gluposti poznate još iz komunističkog doba kada želite nekoga da okrivite.
Ja sam se uljudno obratio Pervanu i tražio da to prestane a on me pred
dvadesetak učenika i par profesora uz povike "Jebem ti dijete i mater,
slomit ću ti obje noge", pokušao gurnuti niz stepenice karate udarcem. Da
nisam brzo reagirao mogao sam i poginuti. Došao
sam poslije sa policijskom ophodnjom koja ga je upozorila u školi da mu ovo
nije prvi put da se ponaša kao nasilnik i uličar. Ujutro me ravnatelj Bago
koji je bio trijezan molio kao brata da ne tužim Pervana, a ako to učinim da
će on, Pervan i Filipović meni namjestiti igru da me izbace iz škole.
Poslijepodne je Bago u pijanom stanju zvao telefonom moju majku i plakao
rekavši da ga Pervan drži u šahu. Poslije je dogovorom Bage, Filipovića i
Pervana nastalo priopćenje tzv. Školskog odbora koji se nije ni sastao nego
su oni to uradili na svoju ruku, pa su zaključili da bih ja morao dostaviti
nekakvo liječničko uvjerenje koje nisam predao kada sam se zaposlio. Ako ne
predam to uvjerenje, tvrde da će me izbaciti iz škole za 10 dana. Priopćenje
Školskog odbora je ništavno jer ga nije htio potpisati predsjednik Odbora pa
ga je potpisao Bago u pijanom stanju a podmetnuli su mu ga "pedagozi" Pervan
i Filipović.Prošle godine sam radio u osnovnoj školi u Neumu i predavao
tjelesni odgoj. U Mostar je moja ravnateljica Ljilja Bender, poslala usmene
preporuke da sam izvanredan i predan nastavnik koga vole i poštuju djeca.
Zašto je to učinila?
Zato jer Ljilja Bender kao ravnateljica štiti učenike i nastavnike, ne
dozovljava podmetanja a moj rad je ocijenila kao briljantan.Mnogi su me
pitali zašto sam se suprotstavio i nisam brinuo svoje brige. Ja nisam takav,
uvijek ću biti na strani učenika ako su u pravu. Uostalom oni nisu čitali
roman "Kome zvono zvoni", jer da su čitali ne bi ni pitali, nastavlja svoju
ispovijest Milićević, koji je u komunističkom sustavu bio žrtva političkih
progona.Kao student prve godine morao sam sudjelovati na vojnoj vježbi u
Nevesinju. Na tim vojnim vježbama za studentima su stizali i njihove
obiteljske karakteristike, a u mojim je pisalo da je moj blagopokojni djed
Ivan Milićević, hrvatski domoljub, pripadao pokretu NDH pod vodstvom Jure
Francetića čiji je stožer bio u Sarajevu. Godine 1945. komunistički zlikovci
su ga ubili i ostala je moja baba Cvija rođ. Dragoje sa sedmero malodobne
djece od kojih je najstariji bio moj otac Mile s 14 godina. Spomenik
komunističkom zločinu je Zadružni dom u Jasenici koji je napravljen na
zemlji moga djeda.Provokacije jugo-oficira su bile stalne, mene a i druge
studente su vrijeđali na razne načine. Nakon više sukoba sa jugo-oficirima a
i gaženja jugoslavenske zastave prebačen sam u zatvor gdje su mi krvnici
slomili sedam rebara, zatvorili oba oka i slomili lijevu nogu. Odmah sam
izbačen sa fakulteta kao hrvatski nacionalista i lišen sam svih građanskih
prava, a sve je to potpisao prof. dr. Kasim Trnka. Suđenje mi je trajalo
dvije godine, osuđen sam 1981. godine na ne visoku zatvorsku kaznu jer je
jedan jugo-oficir, major Budimir Damjanović pošteno svjedočio da je bilo
"grešaka" i na njihovoj strani. Godine koje su dolazile su bile godine
teškog i napornog rada. Jedno kratko vrijeme sam predavao Hrvatski jezik i
književnost u osnovnoj školi, ali me nisu htjeli primiti na stalni posao jer
sam nacionalista. Radio sam kao konobar, kuhar, bavio se poljoprivredom i
bio sam poslije samostalni ugostitelj. Oženio sam se mlad, po izlasku iz
zatvora Dubrovkinjom Ankicom Radić koja je bila spremna trpjeti sve moje
progone kao i ja. Do 1989. godine, suđen sam još četiri puta, jednom
prigodom na montiranom suđenju meni je pomogla sutkinja Adila Pervan, časna
djevojka koja je prepoznala namještaljku. Ovom prigodom joj se zahvaljujem.
Hrvatska riječ: Je li točna informacija da ste zbog spomenutih progona
prekinuli sportsku karijeru?
Milićević: Da. Mene je jedan uvaženi novinar proglasio ako ne za najvećeg a
ono za jednog od najvećih košarkaških talenata Mostara. No, morao sam
prestati igrati u 21. godini zbog odlaska u zatvor ali i zbog bolesti.
Ljubav za košarkom nitko mi nije mogao oduzeti, u Zagrebu sam završio Višu
trenersku školu - smjer košarka sa najvišim ocjenama. Trenirao sam mnoge
klubove, u mnogim gradovima. Radio sam u Sisku, Zagrebu, Čitluku, Dubrovniku
i Mostaru. Svugdje sam imao dosta uspjeha. Lani sam bio prvak države sa
kadetima KK "Lokomotiva". Sa seniorima KK "Mostar Iskra" sam u prvoj ligi
Bosne i Hercegovine, dok sam ih vodio, ostvario 75 posto pobjeda što je
najbolji skor u povijesti kluba dugoj 40 godina. Danas sam jedan od
dopredsjednika Udruge košarkaških trenera BiH, objavljujem stručne i
znanstvene radove u kineziološkim časopisima, a uskoro iz tiska izlazi moja
knjiga "Osnove metodike treninga mlađih dobnih kategorija u košarci", čiji
su recenzenti trojica doktora znanosti. Promocija bi trebala biti na FFK
Sarajevo.
Hrvatska riječ: Zbog čega ste se odlučili za rad u školi?
Milićević: Nažalost, rad u sportu je veoma složen. Zakon o športu nije
donesen, pa je nemoguće riješiti financiranje i regulirati radni staž. Stoga
je meni bilo logično da se zaposlim u školi, svejedno da li radio u osnovnoj
ili srednjoj školi i da li bih predavao tjelovježbu ili književnost. No, tek
tada, kako sam kazao, počinju prave muke, javljaju se aveti prošlosti,
komunistički kameleomi koji mrze sve i svakoga, sve što je dobro i napredno,
bez obzira od koga dolazilo, a naročito mrze sve što je hrvatsko.Nisu mi
dali posao u Petoj osnovnoj školi gdje su na moje mjesto nastavnika
tjelovježbe primili nastavnika matematike iz Bugojna, nisu me primili u
Prvoj osnovnoj školi gdje je umjesto mene tjelesno predavao nastavnik
hrvatskog (koje li ironije), i nastavnik biologije koji je došao iz Cazina.
Odbijali su me i na svim drugim mjestima jer su ljudi primani bez ikakvih
"papira" i vjerojatno uz dobru lovu.Najviše me je razočarala Marica Bukvić,
žena koja je sa mojom majkom zajedno završila u prvoj generaciji 1955.
srednju Ugostiteljsku školu. Ona je obmanjivala i moju suprugu koja je
također nastavnica razredne nastave i predškolskog odgoja. Krug onih koji su
povezani u cilju da se ja ne zaposlim je stalno rastao ali ga je presjekao
časni čovjek Josip Merdžo. On je osobno agitirao za mene kod ministrice
Mirjane Dujmović. Ministrica Dujmović je dolaskom na čelo ministarstva
riješila mnoge stvari, između ostalih
omogućila je braći Bakija, Ibrici i Arifu, profesorima tjelovježbe da dobiju
posao dostojan čovjeka jer se radi o provjerenim i stručnim kadrovima. Ona
se osobno obratila ravnatelju srednje Turističke-ugostiteljske škole Slavi
Bagi i naložila mu da me primi u radni odnos.
--
You are a winner.exe
Mister X
raif muhamedbegović
Ja sam svaąa tokom ąkolovanja proąao, naravno da sam bio i kod direktora
(viąe puta) ali ovakva ponaąanja nastavnika su vrh bijega.
Ja sam u principu nezadovoljan radom profesora ali da ovako maltretiraju
učenike, to treba procesuirati u hagu.
Meni su poznati da se i u mom okruľenju pojavljuju čudni profesori.
Vido sam profesore koji su notorni alkoholičari, psihički bolesnici,
huligani, seksualno poremećenji.
Znam da sada u jednoj srednjoj ąkoli tadi čovjek koji je osuđen za
seksualnog zlostavljanja studentice (tada je bio univerzitetski profesor).
Prije neko vrijme u Skupątini TK pokuąano je da se unese izmjena u zakon da
se zabrani rad u ąkolama osobama koje imaju bilo kakve priąićke proremećaja
, a nisam siguran da je to usvojeno (pokuąaću da nađem izmeju zakona), znam
da sam gledao na tv da su se ľestoko bunili (jer ima puno profesora
tzastupnika u skupątini).
a sa druge strane ljekarski pregledi su jako loąi, ja sam bio na tom
pregledu i pita me psihijetar "je li ti dobro", ja se odvalio smijati on
udari pečet i kaľe "moľeą ići", e to je pregled i dobijem ljekarsko. ja
mislo sada će me gnjaviti pitanjima, ono kopmpletna psihoanaliza.
i tako svi dobiju ljekarsko.
Mister X wrote:
> Boľe Lijepi i Dragi, kakav se sve teror vrąi nad naąom djecom ,dobro
> je da su ikako, pa i malo, normalni...
>
> -----------
> Source: http://www.hrvatska-rijec.com/372/i02.html
>
> Dramatični sukobi u mostarskoj srednjoj ąkoli
>
> Profesor Pero Pervan provodi teror u ugostiteljskoj ąkoli: Prijeti
> učenicima da će im slomiti noge! U ovoj ąkoli učenice prisiljavaju da
> pokaľu imaju li menstruaciju!
>
> Teror u ugostiteljskoj ąkoli provodi Pero Pervan - Perkan. Pervan je
> sklon nasilju, brzo pada u vatru, fizički napada učenike i profesore.
> Policija je intervenirala u viąe navrata. Ovaj jugonostalgičar sanja
> propast Aluminija i trijumf svoga mentora Milivoja Gagre. Joą
> opasniji je Jure Filipović koga karakterizira emocionalna hladnoća i
> proračunatost. Ovaj bivąi magaciner koji se predstavlja kao profesor
> prisiljava učenice da mu pokaľu imaju li menstruaciju. Vjerojatno se
> radi o duąevnom bolesniku. On tjera učenike da čitaju Dnevni avaz,
> tvrdeći da će Zlatko Lagumdľija uskoro zabraniti Slobodnu Dalmaciju,
> Jutarnji list i Večernjak. Učenici i roditelji su u strahu. Ovom
> suludom dvojcu se suprotstavio profesor tjelovjeľbe Miro
> Milićević-Raga i stao na stranu prestraąenih učenika.
> Gornji redovi siľe su na prvi pogled nevjerojatne priče koju nam je
> povjerio roditelj jednog od učenika ove ąkole. Tragom njegovih
> navoda, razgovarali smo s profesorom Milićevićem, koji u ąokantnoj
> ispovijedi za "Hrvatsku riječ" govori o razlozima zbog kojih se
> sukobio sa svojim radnim kolegama.
> - Srednja Turističko-ugostiteljska ąkola doista funkcionira tako da je
> progon djece sasvim normalna stvar, učenici se pozivaju na
> "informativne" razgovore, prisiljavaju se na poniľavajuće radnje. S
> dolaskom u ovu ąkolu uvjerio sam se da je stvarnost u Andrićevoj
> "Prokletoj avliji" daleko ljepąa i ruľičastija nego u ovoj ąkoli.
> Kakvi "kadrovi" rade u ovoj ąkoli znaju najbolje oni koje su oni
> nagazili. Oni progone ljude zbog političkih uvjerenja. Ja svoja
> politička uvjerenja ne krijem nikada, nemam mrľnje nimalo prema
> Boąnjacima, Srbima, ®idovima, Japancima ili bilo kojem drugom narodu.
> Ali moj je stav, pravaąki, bio i ostao da mi Hrvati budemo
> ravnopravni s drugim narodima u BiH. Moramo imati svoje institucije a
> da to ne proizvede ątetu za Srbe i Boąnjake. Naľalost, takvi moji
> stavovi naiąli su na zgraľanje nekih koji misle drugačije. Imaju
> pravo misliti drugačije, ali nemaju pravo zbog toga nikoga progoniti,
> započeo je svoju priču profesor Milićević.
> Hrvatska riječ: Tko je glavni krivac za stanje u ąkoli koje opisujete
> tako loąim?
>
> Milićević: Čovjek koji vlada ovom ąkolom je Pero Pervan koji sam sebe
> naziva Perkan. Njegov teror nad učenicima, a i osobljem je takav da
> upotrebljava fizičku silu. On je viąe puta bio prijavljivan na
> policiju zbog uporabe sile a tuľen je i sudu. On je toliko siguran da
> će njegov mentor Milivoj Gagro "ući" u Aluminij pa se i sam već vidi
> tamo. Otvoreno se time hvali jer ja inače to ne bih znao, da je on
> bio "ąef kabineta" Milivoja Gagre u vrijeme kada je ovaj potpisao
> ulazak jugo-vojske u Kruąevo. Pervan je navodno prije rata bio
> konobar u hotelu "Ruľa". Sjećam se jednog razgovora na HTV Mostar
> koji je vođen sa Dedom Miąićem, koji je govoreći o svom sinu,
> legendarnom hrvatskom vitezu i mom prijatelju, Tihomiru Miąiću, rekao
> da je Tiho prije rata mogao raditi kao konobar samo u loąim kavanama
> zbog toga ąto je bio označen kao nacionalista. Dedo Miąić je tada
> rekao da su u hotelu "Ruľa" mogli preteľno raditi samo probrani i
> podobni kadrovi jer tu dolaze razni političari pa ne bi bilo zgodno
> da tu radi jedan nacionalista kakav je Tiho.Pero Pervan je u ovu
> ąkolu primljen na posao uz osobitu volju direktora Slave Bage, bez
> natječaja jer ovoj ąkoli takvi kadrovi i ne trebaju i samo uzimaju
> plaću bez rada. Ova ąkola ima nastavnika konobarske struke pa je
> drugi nepotreban. Pero Pervan ima samo osam sati nastave (navodno je
> zavrąio Pravo) a prima veću plaću od mene koji imam punu normu od 20
> sati. Od prvog dana kada sam primljen - kao toboľe njegovom voljom -
> on me stalno poziva na "informativne" razgovore i napominje mi da je
> on stvarni ąef u ąkoli a ne pijanica kao ąto je Slavo Bago, Pero
> Pervan po hodnicima vrijeđa učenike prijeteći da će im slomiti obje
> noge, ąto je njegova omiljena poątapalica. On je lani gurnuo niz
> stepenice učenika Josipa Cvitkovića i kasnije ga istjerao iz ąkole.
> On samovoljno dovodi u ąkolu Juru Filipovića, smijeąna čovjeka, koji
> također ima samo osam sati nastave i predaje Njemački jezik a nema
> nikakvih potvrda da bi to mogao obavljati. Na moje pitanje kako moľe
> čovjek koji nema nikakve kvalifikacije predavati Njemački jezik,
> Pervan je odgovorio da je Jure u Njemačkoj malo radio na bauąteli pa
> da je naučio malo Njemački jezik. Inače, mi imamo profesora Njemačkog
> jezika, uvaľenu profesoricu Jasminku Milović. Pervan je Juru
> Filipovića samovoljno postavio i za tajnika ąkole iako ovaj nema
> nikakvih spoznaja o računalstvu i tipkanju. Meni, koji radim skoro
> pet mjeseci nije htio ovjeriti zdravstvenu knjiľice, iako mu je to
> posao. Na moje pitanje zaąto mi ne ľeli ovjeriti knjiľicu on kaľe da
> mi neće trebali jer će me Pervan svakako izbaciti na ulicu. Ovaj Jure
> Filipović, karikaturalan čovjek je navodno izbačen iz hotela "Mostar"
> i sa ulice ga uzima Pero Pervan i sam ga imenuje za neąto za ąto nije
> kvalificiran. Jure Filipović straąno pati da ga učenici oslovljavaju
> sa "profesore" iako to nije. To bi isto bilo da ja natjeram učenike
> da me zovu "doktore". Ova dvojica po svemu nekompetentnih ljudi
> zajedno imaju 16 sati a uzimaju plaću kao da su stvarni profesori a
> ne dojučeraąnji kelneri i magacineri. Najveća farsa je kada Jure
> Filipović tjera učenike da čitaju Dnevni avaz tvrdeći da će Zlatko
> Lagumdľija uskoro ukinuti Slobodnu Dalamciju i Jutarnji list kao i
> Večernjak jer su novine iz druge drľave.Hrvatska riječ:
> Spomenuli ste direktora ąkole. Ako su Vaąi navodi točni, zar je
> moguće da on ąutke prelazi preko svega?
>
> Milićević: Posebno poglavlje u ovoj ąkoli je formalni ravnatelj Slavo
> Bago. Ovaj čovjek koji je nekada slovio za vrsnog poznavatelja
> ugostiteljstva spao je na niske grane. On samo provodi odluke Pervana
> i Filipovića, dvojice ljudi koji nemaju nikakvu stvarnu funkciju u
> ąkoli. Slavo Bago svaki dan do podne popije u ąkoli skoro jedan litar
> konjaka ili rakije, samo je sada promijenio taktiku pa pije iz ąolje
> od čaja. To dobro znam jer sam i ja, nakon ąto sam primljen na posao,
> morao s njim zaliti iz te ąolje. Kada Pervan zakazuje sjednicu, on
> Bagu nagovori da samo sjedne u zbornicu kako bi formalno sjednica
> mogla počet, a inače Bago niąta ne odlučuje.Slavo Bago je u tolikoj
> mjeri ogrezao u alkoholu da bi trebao po naputku Ministarstva odmah
> na liječenje ili u mirovinu. Koliko je alkohol obuzeo ovoga čovjeka
> govori sljedeći primjer. Nakon ąto sam se zaposlio u ąkoli, ja sam za
> dvadesetak dana doąao kod Bage u ured a on mi kaľe: "Mladiću, otkud
> ja Vas poznajem?". Bio je toliko pijan da nije prepoznao profesora
> tjelesnog nego me zove "mladiću". Ja bih ujutro, dok je Slavo Bago
> trijezan pokuąao utjecati na njega da ne pije u ąkoli jer Pervan i
> Filipović vode ąkolu u propast, ponaąaju se kao uličari, prave
> intrige i tračeve. Bago mi je nekoliko puta obećao da viąe neće piti
> u ąkoli. Međutim, kada se napio on je sve ispričao Pervanu i tu
> nastaju moji problemi. Pervan se otvoreno hvali da će on biti
> ravnatelj kada ode Bago, kao da je to nasljedna funkcija.
> Hrvatska riječ: Razgovarali smo s učenicima, i oni o vama imaju dobro
> miąljenje. No, u ąkoli su se dogodili i naki incidenti?
>
> Milićević: Dugo godina radim s ljudima, posebno volim djecu, i zato
> sam u mojoj ąkoli omiljeni profesor, iako ima onih koji to neće reći,
> ali su oni u manjini. Učenici i učenice ove ąkole u vrlo velikoj
> mjeri su disciplinirani, ali kao i svaka mladost imaju svojih hirova.
> Čovjek mora poznavati mladost, mora biti pedagog, psiholog, metodičar
> i didaktičar, a ovi koji vode ovu ąkolu to nisu jer to nisu nikada
> polagali.Učenici konobarske i kuharske struke iako imaju naporne
> programe, nastave i prakse, veoma dobro to podnose i po mojoj
> stručnoj ocjeni. a ona je relevantna, su i dobrog vladanja. Posebno
> su me se dojmili učenici koji se obrazuju za profil
> Hotelijersko-turistički tehničari. To su A odjeljenja, tu ima učenika
> koji su takve intelektualne razine da će sigurno zavrąiti dobre
> fakultete. Među tim učenicima disciplina je savrąena. Meni je osobno
> drago da ih mogu uspoređivati sa učenicima koji polaze klasične
> gimnazije. I upravo su ova djeca najveća meta Pervana i Filipovića
> koji po svojim "stručnim" znanjima zapravo ne bi smjeli ni obraćati
> tim učenicima. Iľivljavanja koja Jure Filipović provodi nad tim
> učenicima su upravo nevjerojatna pa bi se dalo zaključiti kad se
> promatra sa strane da je on duąevni bolesnik. On "prati" nastavu
> tjelesnog odgoja trećeg A odjeljenja, jednu je učenicu "zaduľio" da
> otkrije koje učenice ne rade tjelesni odgoj i zaąto ih ja poąteđujem
> nastave da bi on i Pervan mene optuľili za toboľnje loąe izvođenje
> nastave. Njegovo ludilo je toliko da prati kada djevojke imaju
> menstruaciju i zaąto ih puątam. Da je on bilo kakav intelektualac
> znao bi da je moje neotuđivo pravo da poątedim djevojke sa
> mjesečnicom bez provjeravanja. S obzirom da naąa ąkola nema dvoranu,
> nastavu izvodimo na vanjskim terenima, a on prati dalekozorom sa vrha
> ąkole moje toboľnje "greąke" kao da mi je on mentor a ne preko veze
> primljeni "tajnik". Djevojke plaču, ne smiju reći roditeljima jer se
> boje osvete ovoga "stručnog dvojca".Na zadnjoj sjednici Nastavničkog
> vijeća koju je sazvao sam Pervan, na velikom odmoru dogodila se takva
> blamaľa koja je bez presedana u povijesti ąkolstva. Na zaprepaątenje
> mnogih, Pervan diktatorskim tonom naređuje da se iz ąkole izbaci Ana
> Radoą. Tada sam se zakleo da u ovoj ąkoli viąe od polugodiąta nije
> moguće raditi i da trebam zbrisati kao i moj prethodnik profesor
> tjelesnog Josip ©apina. Onda sam u sebi pomislio da se treba boriti
> protiv ovih ljudi jer bih u protivnom ostavio učenike na cjedilu. Ana
> Radoą, učenica četvrtog A, odlikaąica i najbolja sportaąica ąkole
> čiji su roditelji intelektualci, je malo preponosna, svjesna svoje
> superiornosti, pa je zbog toga moľda mnogi ne simpatiziraju, ali je
> rijetko inteligentna. Razlog koji je naveo Pervan i zbog kojeg je
> ľeli izbaciti iz ąkole su njezini izostanci sa nastave i neadekvatno
> opravdanje. On nju optuľuje da joj je pečat na pravdanju okrenut
> naopako i da se ona povrh svega ponaąa prepotentno i da je zbog toga
> treba izbaciti. Ovi morbidni razlozi su začudili mnoge nastavnike a
> neki su bili i preplaąeni, izuzev "vjernog" Jure Filipovića koji je
> odmah digao ruku da se ova djevojka izbaci. U tom momentu profesor
> Drago Pandľa koji jako dobro poznaje Anu Radoą konstatira da se radi
> o vrijednoj, pametnoj i dobroj učenici pa se čudi prijedlogu o
> izbacivanju koji je doąao kao grom iz vedra neba. Nisam se ni nadao
> drugačijoj reakciji ovoga karakternog čovjeka, koji je proąle godine
> izabran za naj-profesora godine od strane svih učenika, a učenici su
> najbolji suci. Na njegove riječi se nadovezala i profesorica dipl.
> ecc. Jadranka Čalija koja se sloľila sa kolegom Pandľom i ova stroga
> ali pravedna i omiljena profesorica je zavrąila riječima da ona
> smatra da se protiv Ane Radoą ne treba voditi nikakav
> postupak.Naravno ja sam se bezrezervno stavio na stranu ove uzorite
> djevojke jer sam osjetio animozitet i mrľnju od strane Pervana prema
> njoj. Ova sjednica i moja odluka da ne dozvolim poniľavanje te
> djevojke bila je znak za uzbunu kod Pervana i Filipovića pa su
> odlučili da me pokuąaju izbaciti iz ąkole. Počeli su me pratiti
> (Filipović sa dalekozorom), podgovarati učenike, pitati ih za moje
> neke slabosti i druge gluposti poznate joą iz komunističkog doba kada
> ľelite nekoga da okrivite. Ja sam se uljudno obratio Pervanu i traľio
> da to prestane a on me pred dvadesetak učenika i par profesora uz
> povike "Jebem ti dijete i mater, slomit ću ti obje noge", pokuąao
> gurnuti niz stepenice karate udarcem. Da nisam brzo reagirao mogao
> sam i poginuti. Doąao sam poslije sa policijskom ophodnjom koja ga je
> upozorila u ąkoli da mu ovo nije prvi put da se ponaąa kao nasilnik i
> uličar. Ujutro me ravnatelj Bago koji je bio trijezan molio kao brata
> da ne tuľim Pervana, a ako to učinim da će on, Pervan i Filipović
> meni namjestiti igru da me izbace iz ąkole. Poslijepodne je Bago u
> pijanom stanju zvao telefonom moju majku i plakao rekavąi da ga
> Pervan drľi u ąahu. Poslije je dogovorom Bage, Filipovića i Pervana
> nastalo priopćenje tzv. ©kolskog odbora koji se nije ni sastao nego
> su oni to uradili na svoju ruku, pa su zaključili da bih ja morao
> dostaviti nekakvo liječničko uvjerenje koje nisam predao kada sam se
> zaposlio. Ako ne predam to uvjerenje, tvrde da će me izbaciti iz
> ąkole za 10 dana. Priopćenje ©kolskog odbora je niątavno jer ga nije
> htio potpisati predsjednik Odbora pa ga je potpisao Bago u pijanom
> stanju a podmetnuli su mu ga "pedagozi" Pervan i Filipović.Proąle
> godine sam radio u osnovnoj ąkoli u Neumu i predavao tjelesni odgoj.
> U Mostar je moja ravnateljica Ljilja Bender, poslala usmene preporuke
> da sam izvanredan i predan nastavnik koga vole i poątuju djeca.
> Zaąto je to učinila?
>
> Zato jer Ljilja Bender kao ravnateljica ątiti učenike i nastavnike, ne
> dozovljava podmetanja a moj rad je ocijenila kao briljantan.Mnogi su
> me pitali zaąto sam se suprotstavio i nisam brinuo svoje brige. Ja
> nisam takav, uvijek ću biti na strani učenika ako su u pravu.
> Uostalom oni nisu čitali roman "Kome zvono zvoni", jer da su čitali
> ne bi ni pitali, nastavlja svoju ispovijest Milićević, koji je u
> komunističkom sustavu bio ľrtva političkih progona.Kao student prve
> godine morao sam sudjelovati na vojnoj vjeľbi u Nevesinju. Na tim
> vojnim vjeľbama za studentima su stizali i njihove obiteljske
> karakteristike, a u mojim je pisalo da je moj blagopokojni djed Ivan
> Milićević, hrvatski domoljub, pripadao pokretu NDH pod vodstvom Jure
> Francetića čiji je stoľer bio u Sarajevu. Godine 1945. komunistički
> zlikovci su ga ubili i ostala je moja baba Cvija rođ. Dragoje sa
> sedmero malodobne djece od kojih je najstariji bio moj otac Mile s 14
> godina. Spomenik komunističkom zločinu je Zadruľni dom u Jasenici
> koji je napravljen na zemlji moga djeda.Provokacije jugo-oficira su
> bile stalne, mene a i druge studente su vrijeđali na razne načine.
> Nakon viąe sukoba sa jugo-oficirima a i gaľenja jugoslavenske zastave
> prebačen sam u zatvor gdje su mi krvnici slomili sedam rebara,
> zatvorili oba oka i slomili lijevu nogu. Odmah sam izbačen sa
> fakulteta kao hrvatski nacionalista i liąen sam svih građanskih
> prava, a sve je to potpisao prof. dr. Kasim Trnka. Suđenje mi je
> trajalo dvije godine, osuđen sam 1981. godine na ne visoku zatvorsku
> kaznu jer je jedan jugo-oficir, major Budimir Damjanović poąteno
> svjedočio da je bilo "greąaka" i na njihovoj strani. Godine koje su
> dolazile su bile godine teąkog i napornog rada. Jedno kratko vrijeme
> sam predavao Hrvatski jezik i knjiľevnost u osnovnoj ąkoli, ali me
> nisu htjeli primiti na stalni posao jer sam nacionalista. Radio sam
> kao konobar, kuhar, bavio se poljoprivredom i bio sam poslije
> samostalni ugostitelj. Oľenio sam se mlad, po izlasku iz zatvora
> Dubrovkinjom Ankicom Radić koja je bila spremna trpjeti sve moje
> progone kao i ja. Do 1989. godine, suđen sam joą četiri puta, jednom
> prigodom na montiranom suđenju meni je pomogla sutkinja Adila Pervan,
> časna djevojka koja je prepoznala namjeątaljku. Ovom prigodom joj se
> zahvaljujem.
> Hrvatska riječ: Je li točna informacija da ste zbog spomenutih progona
> prekinuli sportsku karijeru?
>
> Milićević: Da. Mene je jedan uvaľeni novinar proglasio ako ne za
> najvećeg a ono za jednog od najvećih koąarkaąkih talenata Mostara.
> No, morao sam prestati igrati u 21. godini zbog odlaska u zatvor ali
> i zbog bolesti. Ljubav za koąarkom nitko mi nije mogao oduzeti, u
> Zagrebu sam zavrąio Viąu trenersku ąkolu - smjer koąarka sa najviąim
> ocjenama. Trenirao sam mnoge klubove, u mnogim gradovima. Radio sam u
> Sisku, Zagrebu, Čitluku, Dubrovniku i Mostaru. Svugdje sam imao dosta
> uspjeha. Lani sam bio prvak drľave sa kadetima KK "Lokomotiva". Sa
> seniorima KK "Mostar Iskra" sam u prvoj ligi Bosne i Hercegovine, dok
> sam ih vodio, ostvario 75 posto pobjeda ąto je najbolji skor u
> povijesti kluba dugoj 40 godina. Danas sam jedan od dopredsjednika
> Udruge koąarkaąkih trenera BiH, objavljujem stručne i znanstvene
> radove u kinezioloąkim časopisima, a uskoro iz tiska izlazi moja
> knjiga "Osnove metodike treninga mlađih dobnih kategorija u koąarci",
> čiji su recenzenti trojica doktora znanosti. Promocija bi trebala
> biti na FFK Sarajevo.
> Hrvatska riječ: Zbog čega ste se odlučili za rad u ąkoli?
>
> Milićević: Naľalost, rad u sportu je veoma sloľen. Zakon o ąportu nije
> donesen, pa je nemoguće rijeąiti financiranje i regulirati radni
> staľ. Stoga je meni bilo logično da se zaposlim u ąkoli, svejedno da
> li radio u osnovnoj ili srednjoj ąkoli i da li bih predavao
> tjelovjeľbu ili knjiľevnost. No, tek tada, kako sam kazao, počinju
> prave muke, javljaju se aveti proąlosti, komunistički kameleomi koji
> mrze sve i svakoga, sve ąto je dobro i napredno, bez obzira od koga
> dolazilo, a naročito mrze sve ąto je hrvatsko.Nisu mi dali posao u
> Petoj osnovnoj ąkoli gdje su na moje mjesto nastavnika tjelovjeľbe
> primili nastavnika matematike iz Bugojna, nisu me primili u Prvoj
> osnovnoj ąkoli gdje je umjesto mene tjelesno predavao nastavnik
> hrvatskog (koje li ironije), i nastavnik biologije koji je doąao iz
> Cazina. Odbijali su me i na svim drugim mjestima jer su ljudi primani
> bez ikakvih "papira" i vjerojatno uz dobru lovu.Najviąe me je
> razočarala Marica Bukvić, ľena koja je sa mojom majkom zajedno
> zavrąila u prvoj generaciji 1955. srednju Ugostiteljsku ąkolu. Ona je
> obmanjivala i moju suprugu koja je također nastavnica razredne
> nastave i predąkolskog odgoja. Krug onih koji su povezani u cilju da
> se ja ne zaposlim je stalno rastao ali ga je presjekao časni čovjek
> Josip Merdľo. On je osobno agitirao za mene kod ministrice Mirjane
> Dujmović. Ministrica Dujmović je dolaskom na čelo ministarstva
> rijeąila mnoge stvari, između ostalih omogućila je braći Bakija,
> Ibrici i Arifu, profesorima tjelovjeľbe da dobiju posao dostojan
> čovjeka jer se radi o provjerenim i stručnim kadrovima. Ona se osobno
> obratila ravnatelju srednje Turističke-ugostiteljske ąkole Slavi Bagi
> i naloľila mu da me primi u radni odnos.
Mister X
"raif muhamedbegović" <jed...@hotmail.com> napisa:
Msg ID: news:cAgre.10887$ak.4...@ns45.bih.net.ba...
> Pa dokle će ljudi ovo ljudilo trajati?
Eeeeee... LJUDILO... dobro si rekao. :)
> Ja sam u principu nezadovoljan radom profesora, ali da ovako maltretiraju
> učenike, to treba procesuirati u Haagu.
Nisi samo ti nezadovoljan, ima nas još. Tekst sam poslao nakon što sam ga
dobio od prijatelja iz Hrvatske. Još ne mogu da vjerujem.
> Meni su poznati da se i u mom okruženju pojavljuju čudni profesori.
> Vido sam profesore koji su notorni alkoholičari, psihički bolesnici,
> huligani, seksualno poremećenji.
> Znam da sada u jednoj srednjoj školi tadi čovjek koji je osuđen za
> seksualnog zlostavljanja studentice (tada je bio univerzitetski profesor).
Da, i poslije se neko treba čuditi "ludoj omladini". Djeca IMNSHO u ovim
slučajevima nisu kriva ama baš ni za šta, nego obrazovni kadrovi i mahalaški
roditelji. Djeca po meni *nikada* nisu kriva.
> i tako svi dobiju ljekarsko.
Ne dao Dragi Bog da me neko ovlasti sa pravim čistke u školstvu. Staljin bi
bio nula za mene. :)
P.S. Probaj da odrežeš dio teksta na koji ne odgovaraš. :) Dnevno skinem par
stotina poruka, pa mi je poprilično mrsko skrulati non-stop mišem gore-dole.
:)
http://dusko.pondi.hr/unihr/pogreske.html
Ne znam da li radi kiovvina stranica kod tebe. Kod mene, na žalost, ne radi.
Tamo imaš podrobnija uputstva.
PozDraw.
--
Kad vidis da me poloze u grob, ja necu nestati. Zar mjesec i sunce nestanu
kad zadju? Tebi se cini smrt, a to je radjanje. Grob ti se cini tamnica, a
dusa je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa
zasto da sumnjas u zrno covjekovo?
Inna lillahi wa inna ilahi raji'un.
--