Lekcija 1 - povijesna i teološka pozadina Gite

[Dhira]

Bhagavad-gita je jedno od najznačajnijih teoloških djela
čovječanstva.
Ona je ujedno i knjiga koja je doživjela vjerojatno najviše različitih
izdanja i komentara.
Mogli bi ih podijeliti u dvije skupine: komentari iz monističkog ugla
i oni iz monoteističkog ugla.

Više o monizmu: http://bs.wikipedia.org/wiki/Monizam (hrvatski)
http://en.wikipedia.org/wiki/Monism (engleski)

Zadatak: prouči tekst na Atma Yoga stranici www.joga.hr/monizam-i-iluminati
koji će ti dati detaljnije shvaćanje ovog filozofskog koncepta.

Više o monoteizmu: http://bs.wikipedia.org/wiki/Monoteizam i
http://hr.wikipedia.org/wiki/Monoteizam, makar je tekst Razvitak
monoteizma nama neupotrebljiv za našu raspravu.
Engleski tekst daje malo bolje informacije: http://en.wikipedia.org/wiki/Monotheism

Možemo reći da su današnje religije Dalekog Istoka (Indija, Kina,
Japan) pretežno monističke, dok su Zapadne monoteističke.

Međutim izvorna Vedanta filozofija (zaključak Veda) priznaje i poučava
i jedan i drugi pogled.
Oba učenja su međutim stara koliko i svemir i njihove elemente možemo
pronaći svuda.

Monizam u svom čistom obliku daje svjesnost o sveprožimajućem
prisustvu Boga putem njegove energije. Međutim kada se monizam počne
neovlašteno tumačiti i prakticirati, onda on svodi Boga samo na
energiju (Inteligencija, Ljubav, Svjetlo). U određenim slučajevima
daje spoznaju neosobnog aspekta Boga kao višu spoznaju, a spoznaju
Boga kao osobe kao nižu.
To bi bila čista Advaita filozofija, koja ipak radi razliku između
Boga i duše, ali nažalost se ta razlika u novijim učenjima
Neovedantista gubi.
Iako ovo učenje može voditi spoznaji da je sve što nas okružuje
Božansko, da svi imamo isto Božansko podrijetlo, odnosno uči
"Jedinstvu u različitosti", nažalost na kraju se najčešće izrađa u
panteizam i ateizam, odnosno učenje da je Sve Jedno, odnosno sve je
Bog, pa zato Sve možeš obožavati KAO BOGA, odnosno nije bitno koji
oblik Boga obožavaš, odnosno koga obožavaš, na kraju obožavaš jednu te
istu osobu. Ono vodi i tome da se osobe počnu poistovjećivati sa
Bogom, pa tako i Gurue pa i obične ljude uzdižu na razinu Boga, bez
pravljenja ikakve razlike između Boga i individualne duše (ja sam Bog,
ti si Bog, svi smo Bog). To se zove prikriveni ateizam.
Jer vodi do toga da sve proizlazi iz Jednog, ali čim se manifestira,
čim zadobije oblik, onda odmah postaje iluzija (jer je sve neosobno,
što na kraju vodi do Budizma koji naučava da je sve zapravo ništa).
Dakle sve što vidimo i doživimo je iluzija, privid. Pa i Bog.
Dakle monizam najčešće vodi do zbunjujućeg mnogoboštva i prikrivenog
ili direktnog ateizma.

Monoteizam kako se prakticira na Zapadu govori samo o Bogu, ali ne
naučava o Njegovoj sveprožimajućoj duhovnoj energiji. Pa zato vodi do
fanatizma. Dakle naučava samo o energetiku, ali ne i o energiji.

Učenje Bhagada-gite kakva jest međutim naučava o Energetiku kao izvoru
i duhovne i materijalne energije i zato je najpotpunije učenje o
Apsolutnoj istini, tj. Bogu.

[Dhira]

PRAVA PRIRODA BOGA

Zapadni monoteizam dovodi do fanatizma jer daje isključivu sliku Boga:
"Samo naš Bog je pravi Bog". Daje također i sliku ratobornog i
osvetoljubivog Boga kakvog ga znamo iz Starog Zavjeta.

Monoteizam Bhagavad-gite te Vaišnava Vedanta škole daje sliku Boga
koji je istovremeno transcedentalan, odnosno "s one strane ovog
svijeta", ali i imanentan, tj. "u ovom svijetu". Daje sliku Boga i
duše koja nam kazuje, da ovdje parafraziram Isusa: "U ovom svijetu,
ali ne od ovog svijeta".
Bog je dakle istovremeno prisutan u ovom svijetu (putem svoje
sveprožimajuće energije ili kao Brahman), ali i odsutan kao osoba
(Bhavagan) jer kao osoba prebiva isključivo u duhovnom svijetu. Kada
Bog silazi kao avatar, tada, kako nam kazuju vedski spisi, s Njim
silazi i njegovo duhovno obitavalište, tj. on silazi okružen svojom
duhovnom energijom i na taj način, kako ćemo vidjeti kasnije u BG,
nikada ne dolazi u direktan kontakt s materijom.

[Dhira]

Bhagavad-gita na sanskritu znači:
Bhagavat = Onaj koji u potpunosti posjeduje 6 obilja ili bhaga. Od
tuda i slavenska riječ Bog.
Gita = pjesma

Od tuda hrvatski prijevod "Božanska pjesma".

[Dhira]

Link na hrvatsko izdanje BG: http://www.bhagavad-gita.com.hr/index.php/gita/

[Dhira]

Bhagavad-gita je dio velikog epa Mahabharate i zato je gotovo i
nemoguće dublje shvatiti kontekst BG bez poznavanja Mahabharate. U
slijedećim postovima ću se osvrnuti na osobe i mjesta koji su povezani
sa BG.

Zadatak: pročitaj odjeljak Povijesna pozadina Bhagavad-gite na početku
BG kakva jeste.

[Dhira]

POVIJESNA POZADINA

Kroz cijelu Mahabharatu možemo vidjeti ruku Šri Krišne, isprva
djelujući kroz svete vedske mudrace, rišije, poput Vyase i Narade, a
kasnije sam direktno. Svi bitni događaji su isprepleteni sa nekim
ranijim događajima i ništa se ne dešava "slučajno". Neke priče idu čak
do prijašnjih Krišninih pojava kao Šri Rama ili Šri Nara Narayana.

Krenuti ćemo sa pričom o tome kako su se pojavili glavni akteri BG.
Kralj Kuru dinastije, Šantanu, imao je osmero djece sa prerušenom
Ganga Devi. Oni su bili osam nebesnika zvanih Vasu, koji su bili
prokleti od jednog jogija da se pojave na Zemlji. Sedmero je Ganga
udavila,.čime ih je zapravo riješila prokletstva i vratila na rajske
planete. Osmo dijete je bio Bhišma, kojeg je otac uspio spasiti. Ganga
napušta Zemlju. Bhišma dobiva poduku iz politike, religije i ratovanja
od učitelja polubogova. Njegov otac, kralj Šantanu se zaljubio u
Satyavati, princezu kralja ribara. Kako bi omogućio ocu da se ponovno
oženi, on daje zavjet kralju ribara da se odriče prijestolja te da
neće imati potomaka.
Također je dao zavjet ocu da će uvijek štititi prijestolje Hastinapura
(današnji New Delhi).
Jedno vrijeme je tako vladao namjesto svog polubrata Vichitravirye.
Taj je umro mlad od tuberkuloze, bez djece. Njegov brat je bio
Vyasadev, sastavljač Veda. Majka Satyavati ga je pozvala da začne
sinove sa ženama svog brata. Tako su rođeni Pandu, Dhritaraštra, a sa
sluškinjom, koja mu je podmetnuta umjesto kraljice, je rođen Vidura.
Pošto su kraljice bile prestravljene divljom, asketskom pojavom
Vyasadeve, tako je Pandu rođen kao albino, a Dhritaraštra slijep.
Pandu je postao kralj, ali je bio proklet od jednog mudraca da će
umrijeti pri slijedećem seksualnom sjedinjavanju sa ženom. Pandu još
nije imao djece, te je prijesto prepustio slijepom bratu Dhritaraštri.
Bhišma im je bio kao otac, a njihovim sinovima kao djed.
Pandu je imao dvije žene: Madri i Kunti. Kunti je dobila blagoslov da
može prizvati nebesnike i s njima imati sinove. Tako je rođeno 5
Pandava (sinova Pandua): Judhištir, Arđuna i Bhima, a Madri je uz
pomoć Kunti rodila Nakulu i Sahadevu. Svi su oni bili prožeti moćima
svojih nebeskih očeva i zato snažniji i mudriji od bilo kojeg čovjeka.
Kunti je bila teta Šri Krišne, pa su tako Krišna i Pandave bili
bratići.
Tako su i Pandave i ostali Kurui (sinovi Dhritaraštre) imali jednako
pravo na prijestolje. Isprva im je to pravo pripalo, ali je Duryodhana
političkim spletkama, pa čak i prijevarama i atentatima stalno
pokušavao izbaciti Pandave iz igre za prijestolje. Napokon je
Dhritaraštra morao popustiti i predao je pola kraljevstva Pandavama,
ali onaj dio koji je bio divlji i neobrađen. Svejedno, Pandave su uz
pomoć Krišne u kratkom roku izgradili raskošno carstvo. Duryodhana
ljubomora i zavist više nije znala granica. Na nagovor svog ujaka
Šakunija, koji je imao blagoslov svog oca da će uvijek pobijediti u
kockanju, Duryodhana je priredio veliki kockarski meč između dvije
strane.
Nakon izgubljenog kockarskog meča, Pandave su 13 godina morali
provesti u izgnanstvu, što je Duryodhana iskoristio kako bi prikupio
veliku vojnu silu i saveznike, opet koristeći se diplomacijom, silom
ili prijevarom.
Na kraju 13 godina, kada su se Pandave trebale vratiti i preuzeti
ponovno svoj dio kraljevstva, rat je bio neizbježan. Duryodhana je
sada i javno pokazao da su mu Pandave smrtni neprijatelji.
Na kraju je došlo do bitke na Kurukšetri, koja će gotovo uništiti Kuru
dinastiju, koja zanimljivo vuče porijeklo od svetog kralja Kurua po
kojem je ta ista Kurukšetra dobila ime.
Koliko god su Pandave i Krišna bili za mir, rat je postao neizbježan,
jer Duryodhana nije mogao mirovati sve dok su Pandave imali i malo
moći.

[Dhira]

KURUKŠETRA

Želim predstaviti sveto mjesto izgovaranja BG. Ona je i dan dana
mjesto hodočašća za sve sljedbenike vedske tradicije.
Nalazi se u sjevernoj Indiji, nekih 160km od New Delhija, odnosno
tadašnje prijestonice Kurua Hastinapure.

Kurukšetra - zemlja između rijeka Sarasvati i Drišadvati. Na ovom
mjestu su i veliki svetac Mudgala i Prthu Maharađ vršili strogosti.
Šri Parašuram je vršio yajne na 5 različitih mjesta na ovoj zemlji
nakon što je uništio kšatrije. Zbog toga je ranije ova kšetra bila
poznata kao Samanta pančaka. Kasnije je postala poznata kao
Kurukšetra, slijedom aktivnosti Maharađa Kurua.
Iz Mahabharate, Šalya-parva dio: "Jednom kada je Maharađ Kuru orao ovu
zemlju, Devarađ Indra se pojavio i upitao ga, "Koja je svrha ovoga što
radiš?". Kuru Maharađ odgovori, "Orem ovu zemlju kako bi ljudi koji
ovdje napuste tijelo mogli dostići Svarga-loku." Čuvši ovo, Indra ga
je ismijao i vratio se na Svarga-loku. Kralj je ponovo počeo orati s
velikim entuzijazmom. Iako je Indra iznova i iznova dolazio kako bi
namjerno uznemiravao kralja, Kuru Maharađ je ostao neuznemiren i
nastavio je svoj posao. Na kraju, na inzistiranje drugih polubogova,
Indra je postao zadovoljan sa Kuru Maharađem i dao mu je blagoslov da
tko god napusti svoje tijelo ili bude ubijen na ovoj zemlji zasigurno
dostigne Svargu ili raj. Zbog toga je ova zemlja, poznata i kao dharma-
kšetra, izabrana za bitku između Kurua i Pandava.

U Đavalopanišadi, Kurukšetra je opisana kao yajna-sthali (mjesto
žrtvovanja) za polubogove i sva živa bića. Osoba dostiže raj ako ovdje
izvrši yajnu.

Izraz dharma-kšetra je sastavljen od dvije riječi: dharma i kšetra.
Riječ kšetra upućuje na zemlju koja se obrađuje. Kada ratar navodnjava
rižino polje, vrsta korova zvanog šyama trava također raste zajedno sa
rižom. Ta trava izgleda upravo kao riža i raste prekrivajući rižu i
uzimajući joj vodu. Zbog toga iskusan farmer uklanja taj korov jer je
on štetan za rižu. Na isti način, na ovoj zemlji Kurukšetri, Bhagavan
Šri Krišna je održavao i hranio Yudhištira Maharađa, utjelovljenje
dharme, zajedno s njegovim pratiocima, uništavajući one koji su
antireligiozni, pseudoreligiozni i nereligiozni, poput Duryodhane i
drugih.

[Dhira]

SANĐAJA

Narator događaja na Kurukšetri i dijaloga između Šri Krišne i Arđune.

Sin kočijaša, a zatim je i sam postao kočijaš kralja Dhritaraštre. On
je bio šastra-jna (poznavalac zaključka šastra), velikodušan i
dharmatma (dharmičke prirode). Zbog ovih vrlih odlika, Djed Bhišma ga
je postavio uz Viduru kao Dhrtaraštrinog dvorskog ministra. Sanjayu su
smatrali drugim Vidurom i bio je Arjunin intiman prijatelj. Dobivši
božansku viziju milošću Šri Vyasadeve, bio je u mogućnosti govoriti
Dhrtaraštri o svim ratnim događajima. To mu je omogućilo da vidi bitku
na Kurukšetri unutar udaljene kraljevske palače u Hastinapuru. Maharađ
Judhištir je opisao Sanjayu kao slatkorječivog dobročinitelja sviju,
koji je imao miroljubiv temperament i uvijek bio zadovoljan i
nepristran. Bio je postojan u moralnosti (maryada) i nikada uznemiren
tuđim lošim ponašanjem. Uvijek ostajući bez predrasuda i neustrašiv,
njegov govor je bio u potpunom skladu sa dharmičkim principima.

[Dhira]

ARĐUNA

Smatra se vječnim pratiocem i prijateljem Krišne i pojavljuje se na
Zemlji uvijek kada i Krišna, kao npr. u inkarnaciji Nara - Narayana.
Bio je najmoćniji strijelac lukom svog vremena i jedno od njegovih
imena je Jishnu - Nepobjedivi. Bio je Indrin sin i od svog oca i
drugih nebesnika je dobio mnoga nebeska oružja. On je bio glavna nada
vojske Pandava.

[Dhira]

DURYODHANA

Najstariji među stotinu sinova Dhritaraštre i Gandhari. Prema
Mahabharati, Duryodhana se rodio iz amše ili dijela Kalija, osobe koja
stoji iza Kali-yuge, četvrtog po redu vedskog kozmičkog ciklusa koji
je obilježen svađom i licemjerstvom te sve težim životnim prilikama na
Zemlji. U vrijeme ceremonije davanja imena, obiteljski svećenici i
drugi učeni astrolozi, vidjevši znakove o njegovoj budućnosti, dali su
mu ime Duryodhana ili "težak za pobijediti". Bio je ubijen u
Kurukšetra bici od Bhime uz pomoć miga Krishne.

[Dhira]

KRIŠNA

Neke tradicije ga smatraju inkarnacijom Višnua, ali većina glavnih
Veda, pa tako i BG ga smatra svayam bhagavanom ili izvornom Božanskom
osobom.
Bio je bratić Pandava. Nakon što je svrgnuo svog demonskog ujaka
Kamsu, vladao je prijestolnicom Yadu dinastije, Mathurom, ali zbog
neprestanih napada Kamsinih prijatelji, koji su ga željeli osvetiti,
morao je premjestiti cijeli svoj narod na otok u arapskom moru ispred
današnjeg grada Dvarake. Postoje zanimljiva arheološka podvodna
iskapanja koja govore u prilog tome da je Krišna bio zaista i
povijesna osoba, odnosno da je njegov grad i dan danas u vodama ispred
Dvarake.
Mjesta Krišninog boravka na Zemlji, poput Vrindavane, Mathure i
Dvarake se i dan danas smatraju najsvetijim mjestima hodočašća u
Indiji.

[Dhira]

RAT I MIR U VEDAMA

Mnogi ljudi se čude kako ti Indijci stalno pričaju o miru, a glavna
tri spisa (Mahbharata, Bhagavad-gita i Ramayana) su im o ratu?

Paradoks je međutim da nema bolje knjige protiv rata i nasilja od
Mahabharate i time naravno Bhagavad-gite kao njenog dijela!
Naime Mahabharata nas iznova i iznova uči kako se podmuklost, spletke
i osvajački ratovi zaista ne isplate, jer dharma ili sveti poredak
uvijek pobjeđuju. Prije ili kasnije. To je za one koji imaju takve
pobude i nasilne motive.
Sa druge strane je poruka zagriženim pacifistima da dok god postoje
ljudi poput Duryodhane i klike, koji su skloni spletkama, politikama i
ubojstvima kako bi se dočepali vlasti, kao i slabih vladara poput
Dhritaraštre, biti će i ratova. To je neizbježno, jer je to priroda
ovoga svijeta.
Ti ljudi koji prigovaraju nasilju u Vedama imaju krivu koncepciju
Boga, odnosno kako bi On morao djelovati. Oni bi željeli da Bog
napravi ćiribu-ćiriba i da od zlih odjednom napravi dobre. Ustvari oni
najčešće žele raj bez Boga, ne shvaćajući da Bog poštuje svačiju
slobodnu volju i da zato najčešće neće djelovati već ostati po strani.
Kažem najčešće, jer ima situacija kada Bog radi protiv slobodne volje
pojedinaca u situacijama kada treba zaštititi one koji su mu se
utekli, one koji su uzeli njegovu zaštitu.
Tada će prekršiti čak i svoje zakone. Čak i obećanja koja je dao. Jer
je odgovoran.
U ovom svijetu su svi jednaki. Materijalna energija nije pristrana. U
smislu da svakome pruža istu šansu. Tako će i zli i dalje moći biti
zli, samo što će dobijati drugačije rezultate od onih koji su dobri.
Mahabharata kaže da plodovi i zlih i dobrih djela sporo zriju.

Što se tiče Arđune, on je bio ustvari veliki pacifist. Naveo je tolike
motive zbog kojih ljudi vode ratove (i opravdane i neopravdane), ali
ih je sve odbacio. Dakle ne samo da nije vidio suprotnu stranu kao
neprijatelje, već nije imao niti osobnih motiva za borbu.
Kao da je želio reći Krišni: "Ova borba nije za mene, pa hajde ti to
riješi. Ipak si ti Bog."
Međutim Krišna mu kaže: "Figa prijatelju! Ja želim da ti to riješiš za
mene. Jer to je tvoja dužnost. A ja sam obećao da se neću boriti."

Da li netko može navesti sve motive u prilog rata koje je Arđuna
spomenuo? Te argumente kojima ih odbacuje - direktno ili indirektno?