Lekcija 5 - Apsolutno i relativno iz vedske perspektive
Dhira
perspektive
Filozofska analiza Armina Risija www.armin-risi.ch
Proročanstva, teorije zavjere, putevi spasenja, nade u Boga i
čak "Razgovori sa Bogom" su vrlo popularni u modernoj Ezoterici. Nude
se razni pogledi na svijet: kroz razne grupe, popularne autore, tajna
učenja itd. I svi vjeruju kako su u pravu i kako se nalaze u Svjetlu.
Da li su neki u pravu više nego drugi? Može li se i treba li se ovdje
praviti razlika? Ili je sve relativno? Da li smo izloženi jednoj
filozofskoj tj. ideološkoj samovolji, bez kriterija i mjerila za ono
što predstavlja Istinu? Postoji li uopće tako nešto kao "Istina"?
Danas, u vremenu zbunjenosti i dezorijentiranosti, ponovno se
javlja potreba za odgovorom na ovo bitno pitanje.
Filozofija nasuprot Ideologije
U davnim vremenima, npr. u staroj Grčkoj i još više u
staroindijskoj (vedskoj) kulturi, filozofija je vrijedila kao
"kraljica sve znanosti" - i bila bi to i danas. Jer bi bilo koji oblik
znanosti trebao služiti stvaranju znanja, a znanje treba voditi
spoznaji istine."Ljubav prema istini (Mudrost)" se na grčkom zove
philo-sophia. Danas međutim većina ljudi na filozofiju gleda kao na
nešto dosadno, na suhu igru mislima koja nema nikakvu praktičnu
vrijednost. Zato i ne čudi, da gotovo svi ljudi ne nalaze više vremena
za filozofiju.
Kako nam ukazuje članak koji slijedi, filozofije ipak nije
nikakav luksuz, već odlučujući instrument, za jasno rasuđivanje. Osim
toga pokazati će se, da puno toga što danas prolazi kao "filozofija",
uopće nije filozofija, već ideologija. Tu se ne radi o istini, već o
vlastitoj istini, tj. vlastitim idejama, koje se žele proturiti kao
Istina. U današnjem materijalističkom ili "tamnom" dobu (na sanskritu
Kali-yuga), mora se biti spreman da su prevladavajuće ideologije one
"mračnih sila".
Svjetovi svjetlosti i sjena
Na Zemlji su na djelu kako sile tame, tako i sile svjetla. Ova
razumljiva tvrdnja međutim u sebi nosi duboke, do sada neprepoznate
posljedice.
U području svjetla postoji samo svjetlo, a u sjeni postoji samo
sjena. Kada se svjetlo pojavi u sjeni, sjene nestaje. Samo u jednom
određenom graničnom području se svjetlo i sjena dodiruju, naime u
istoj onoj "obalnoj liniji" u kojoj se svjetlo i sjena i razdvajaju.
Isti princip vrijedi - prema vedskoj slici svijeta - i u
multidimenzionalnom svemiru u odnosu na Svjetove svjetla i Svjetove
sjena. I oni postoje odvojeno (paralelno), ali se dodiruju u jednom
graničnom području, u kojem se svijetlo i sjena razdvajaju. Ovo
presudno područje je ona dimenzija u kojoj se nalazi i Zemlja. Prema
mnogim ezoterijskim i religijskim izvorima to je razlog zašto su u
našem svijetu usporedno aktivni i svjetlosni, ali i utjecaji iz sjene
i zašto različita bića pokazuju tako veliki interes za Planetu ljudi:
Zemlja je točka grananja u kojoj se duše mogu odlučiti u kojem smjeru
će ići.
Svi misle da se nalaze u Svjetlu
Kada se govori o Svjetovima svjetla i sjene, onda je to jedno
razlikovanje iz jednog posebnog ugla. Jer i sile sjena same naravno
vjeruju da se nalaze u Svjetlu. Iz tog razloga čovječanstvo se suočava
sa različitim oblicima "Svjetla" i "Boga", čiji su zagovornici svi
uvjereni u njihovo pojedino gledište. Sve više se čuje glasova, mnogi
su ekstremno suprotni, drugi varljivo slični. Imaju li svi pravo? Da
li nitko nema pravo? Da li smo svi prepušteni najglasnijem glasu ili
postoji mogućnost razlikovanja?
Do zbunjenosti dolazi jer se i u materijalističkom i u
ezoterijskom ateizmu govori o "Bogu". Ali postavlja se pitanje: što
podrazumijevamo pod time? Što je ateizam, panteizam, deizam, monizam,
dualizam, teizam? Koja je njihova slika svijeta? Tko zastupa te slike
svijeta? I sa kojim praktičnim posljedicama?
Današnje "opće znanje" koje se prenosi ostavlja utisak da su sve
ove filozofije jednostavno različite teorije u koje čovjek može ili ne
mora vjerovati jer je "na kraju svejedno u što se vjeruje". --Da, i to
je jedno od mogućih vjerovanja i moćnici koji u to vjeruju grade na
tome vlastitu sliku svijeta i odgovarajući svjetski poredak.
Relativno i Apsolutno
Uzmimo da postoje bića koja - metaforički rečeno - žive u "Tami",
ali smatraju da su na svjetlu. Kako bi ona definirala "Svjetlo" iz
svojeg ugla?
U našoj analizi "Tama" predstavlja dualitet (svijet
relativnosti), a "Svjetlo" apsolut (vječnu stvarnost). Usporedba
svjetla i tame predočava na idealan način odnos između "apsolutnog" i
"relativnog" jer je relativno ovisno o apsolutnom kao sjena o svjetlu.
Oni koji poznaju samo relativno postojanje (tamu), naginju definiciji
Boga shodno svojim relativnim predodžbama, naime kroz negiranje ili
apsolutiranje relativnog, što međutim ne može podariti pravu spoznaju
apsolutnog, upravo kao što se svjetlo ne može definirati samo kao
"odsutnost sjene", "zbroj svih sjena"ili "najsvjetliji oblik sjene".
Postojanje sjene je ovisno o svjetlu, ali svjetlo nije ovisno o
sjeni i sjena ga nikada ne može dostići. Tako dugo dok sjena ostaje
sjena, ostaje odvojena od svjetla. Isto tako ostaju sile tame
zarobljene u svojem postojanju tako dugo dok ne promijene svoj stav
(mentalitet) i korigiraju svoje ideologije. Kako su međutim uvjereni
da su njihovi stavovi istiniti, oni se neće promijeniti i drže se
čvrsto tame. Tako ostaju u začaranom krugu i stvaraju filozofije koje
opravdavaju njihove stavove i djela.
To se vidi danas širom svijeta u privredi, politici, u ratovima i u
znanosti, ali i u privatnim krugovima i, ne manje važno, u religijama
i ezoterici.
Poluistine o relativnom i apsolutnom
Postoji mnogo životnih iskustava, koja se samo onda mogu
poznavati, kada smo ih sami doživjeli, kao npr. zaljubljenost,
tjelesna ekstaza, tjelesna bol, tugovanje zbog smrti voljene osobe
itd. Na sličan način "svjetlo" se može prepoznati samo ako smo ga sami
vidjeli i iskusili.
Upravo ova viša dimenzija božanske stvarnosti po definiciji nedostaje
silama tame jer inače se ne bi nalazile u tami. Ako uopće vjeruju da
iznad tame postoji nešto poput svjetla (nešto apsolutno), tada je to
za njih samo jedna teoretska, simbolička ili misaona predodžba. To
znači da oni svjetlo definiraju iz tame, što je kriva polazišna točka,
jer svjetlo nije ovisno o tami. Štoviše, svjetlo je stvarnost koja
postoji neovisno o tami i nešto što je potpuno drugačije od svih
oblika tame.*
-------------------------
* Na osnovu ove očite činjenice često se zastupa mišljenje, nitko ne
može znati što je "Svjetlo" (Apsolut, Bog); Bog je potpuno nepojmljiv.
Vedska logika odgovara: da, istina je, Apsolut je potpun i za ljude
nepojmljiv. Ali Apsolut (Bog) je toliko potpun, da nije samo
nepojmljiv. Kada bi bio nepojmljiv, nešto bi mu nedostajalo, naime
aspekt pojmljivosti! Bog nije samo nepojmljiv, već i pojmljiv i
pojmiti ovu potpunost Boga je savršenstvo sve logike i pravi cilj
Bogom nam dane inteligencije.
Dhira
Materijalizam: "Život je proizvod materije"
Prvi pokušaj definiranja stvarnosti iz ugla tame glasi: "Ne
postoji svjetlo, postoji samo tama." To odgovara slici svijeta
materijalizma i vjerovanje je da je opipljiva materija jedina
stvarnost; sve što postoji, anorganske stvari kao i organska živa
bića, je proizvod materije; svjesnost je proizvod mozga itd.
U ovu kategoriju spada većina službenih znanstvenih pogleda: da
je na početku bila samo materija koja se polako ohladila, nakon čega
su na Zemlji kroz slučajne kombinacije atoma nastale prve
aminokiseline i proteinske strukture; iz njih su nastala prva živa
bića (bakterije, jednostanična bića itd.), iz njih dalje mekušci pa
ribe, amfibije i reptili, iz njih ptice i sisavci; iz linije primata
nastali su majmuni i ljudi. Cijela ova tzv. evolucija nastala je kroz
mutacije genetskih kodova, što bi se moglo usporediti sa slučajnim
mijenjanjem slova u tekstu.
Ali kolika je vjerojatnost da kroz slučajnu promjenu slova ne
nastane pogreška već poboljšanje? Da nastane čak i bolji,
kompliciraniji tekst? Jer nijedan tekst nije kompliciraniji od genskog
koda. Ipak ovaj apsurd se danas posvuda naučava i propagira, povezano
sa nedokazanim, čak i već pobijenim tvrdnjama da je jedna biološka
struktura već jedno živo biće (tijelo=živo biće; smrt tijela=smrt
živog bića).
Isto materijalističko vjerovanje biva preuzeto od onih koji tvrde
da su se u pradavna vremena vanzemaljci spustili na Zemlju i genetski
preprogramirali primitivnog pračovjeka; današnji čovjek nije ništa
drugo nego jedan od ET-a "genetski izmanipuliran majmun".
Što je panteizam i deizam?
Daljnja mogućnost definiranja svjetla iz tame je: "Svjetlo je
cjelokupnost svih sjena." Filozofski prevedeno to znači: Bog je
cjelokupnost sve materije, Bog je zbroj svih dijelova materijalnog
svijeta pojava (panteizam: "sve zajedno je Bog"). Ali da li je svjetlo
jednostavno totalitet svih sjena?
Jedna druga teorija govori: Bog (lat. deus) nije jednostavno
cjelokupnost sve materijalne prirode već cjelokupnost svih prirodnih
zakona. To je osnovna postavka Deizma: "Bog kao apstraktni stvaralački
princip", kao simbolički izvor (stvaraoc, graditelj) materije. Boga se
ograničava na materiju i gleda samo kao na samoorganizirajuću dinamiku
svemira; "Svjetlo je princip koji stvara sjenu", što znači da se na
sjenu gleda kao na pravu stvarnost, a svjetlo nije ništa drugo nego
ono što stvara sjenu. Ali svjetlo nikada ne stvara sjenu! Samo kada
nešto prekrije svjetlo u jednom ograničenom području nastaje sjena.
Što je dualizam?
U određenim religijama i ložama u unutarnjim krugovima se ne
vjeruje samo u deizam već u jednu dualističku sliku svijeta:
"Dvojstvo; Bog postoji sa svojim pandanom". To odgovara
apsolutiziranju relativnog, naime pozitivnog i negativnog. To je stav
da je Bog (pozitivno) u sukobu sa svojim apsolutnim polom, apsolutno
negativnim (vragom); ili: Apsolut je jedna apstraktna sinteza Boga i
vraga, Lucifera i Adonaja (Jahve) itd.
I ovdje pokazuje prijenos na poredbu sa svjetlom apsurdnost ove
postavke: "Svjetlo i tama su jedan od drugog neovisna bitka; tama je
druga strana, suprotnost svjetlu; svjetlo ne može postojati neovisno o
tami."
Ovdje možemo navesti nekoliko začuđujućih primjera. Mnogi okultni
sustavi vjerovanja također govore o Bogu - ali koga podrazumijevaju
pod "Bogom"?
Slika svijeta okultizma
"'Satan je onaj koji je Bog naše planete i jedini Bog' i to bez
ikakve metaforičke naznake njihove nevaljalosti i izopačenosti."
"Tako 'Satan', čim se više ne promatra praznovjernim, dogmatskim,
nefilozofskim crkvenim umovima, izrasta u jedan nevjerojatan lik koji
iz jednog zemaljskog božanskog čovjeka stvara; koji ...ga oslobađa
grijeha neznanja i time smrti."
Čije su ovo riječi? Od Helene P. Blavatsky [1], zapisano u njenom
standardnom djelu teozofije, Tajna učenja (II, str. 245, poglavlje
"Sveti Satan", i I, str. 220).
U istom djelu (II, str. 394) nalazimo: "Kako bi se stvar
razjasnila jednom za uvijek: ono što svećenstvo svake dogmatske
religije, poglavito kršćanske, označava Satanom, neprijateljem Boga,
je u stvari najviši božanski Duh - okultna istina na Zemlji...."
Tako ne čudi da kritički analitičari okultizma i New Agea u ovom
kontekstu govore o ideologiji Antikrista jer gornji navodi jasno
pokazuju da se ne slavi Krista, već Satana kao "osloboditelja od
grijeha neznanja". Iako su i u Kristovo ime počinjena ekstremno
satanistička djela, to nije greška Kristova imena već to treba
povezati sa infiltriranjem odgovarajućih institucija moći. U magiji,
kažu stručnjaci, pokazuje se jasno prava priroda imena Satan tj.
Lucifer i imena Isusa. Dok prvo priziva najtamnije vibracije, Isusovim
imenom se mogu razriješiti najjači negativni utjecaji.
Slijedeći navod je od jednog velikog majstora lože, koji je za života
uživao veliku popularnost i okultnu moć:
"Većina ljudi će, pobožni kakvi jesu i nakon razočarenja sa
kršćanstvom i zbog toga bez orijentacije, zabrinuto tražiti jedan novi
ideal, međutim bez znanja kome ili čemu se trebaju moliti. Tada će
ljudi biti spremni primiti čisto svjetlo kroz proglas čistog učenja
Lucifera širom svijeta, koje će napokon biti moguće dati javnosti. On
[taj proglas] će uslijediti nakon općeg reakcionarnog pokreta, koji će
izrasti iz istovremenog uništenja kršćanstva i ateizma... Slijedeće
moramo reći mnoštvu: 'Mi obožavamo Boga, ali našem Bogu se moli bez
praznovjerja.' ... Lucifer je Bog; na nesreću je Adonai također Bog.
Jer po vječnom zakonu nema svjetla bez sjene, ljepote bez ružnoće,
bijelog bez crnog. Apsolut može postojati samo u obličju dva
Božanstva: tama služi svjetlu kao pozadina...." (citirano u A. Risi:
Machtwechsel auf der Erde, str. 213f., s odgovarajućim izvorima)
Prema dosadašnjim navodima ne bi trebalo biti teško prozrijeti
poluistinu ovog dualizma: svijetlo nije samo suprotnost tami, isto
tako kao što svjetlo i tama nisu dvije ravnopravne stvarnosti.
Tko misli da apsolutno može postojati samo u obliku dva
konkurentna Božanstva, nema pojma o Apsolutu i samo apsolutizira jedno
relativno biće (ovo vrijedi za određene lože kao i religije). Na
primjeru sa svjetlom i sjenom ovo vjerovanje govori da iznad tame ne
postoji neovisno svjetlo.
Kada se dakle danas govori o "Bogu", čovjek se uvijek mora
pitati, na kojeg se Boga misli. U knjigama Blavatsky i Bailey se puno
govori o Bogu, ali je uvijek zanimljivo da su te knjige isprva izdane
preko izdavačke kuće koja se zvala "Lucifer Trust". 1924. se taj
izdavač preimenovao iz razloga diskrecije u "Lucis Trust".
[1] Helena P. Blavatsky je imala veliki utjecaj na mnoge mislioce,
autore i vođe 20. stoljeća, između ostalih:
* Alice Bailey * Annie Besant * Aleister Crowle *
Mahatma Gandhi * Adolf Hitler * James Joyce * Wassily
Kandinsky
* Alexander Scriabin * Rudolf Steiner * Ekkirala
Krishnamacharya * Swami Sivananda
Prema Jacksonu Spielvogelu i Davidu Redlesu iz Simon Wiesenthal
Centra, utjecaj naučavanja o izvornoj rasi Helene Petrove Blavatsky i
adaptacija
njenih ideja od strane njenih sljedbenika u Njemačkim teozofskim
ložama, imali su široj javnosti nepoznat, ali odlučan utjecaj na
razvoj uma Adolfa
Hitlera.
"Bitno je primijetiti da postoje također određene upadljive
razlike između doktrine Blavatsky i kasnijih Hitlerovih rasnih ideja.
Blavatsky sama
nije poistovjetila arijsku rasu sa germanskim narodima. I iako je
njena rasna doktrina jasno sadržavala vjeru u nadređene i podređene
rase i zbog
toga se mogla lako zloupotrijebiti, ona nije dala naglasak na
dominaciju jedne rase nad drugom. Ona zasigurno nije zagovarala silu
jer je ljudska
rasna evolucija bio neminovan proces koji je djelovao prvenstveno na
temelju duhovnih zakona."
Dhira
"Razgovori sa Bogom"
Milijuni ljudi su danas oduševljeni sa "Razgovorima sa Bogom" koje je
napisao Amerikanac Neale Donald Walsch. Obećanje da ovdje govori Bog
moglo bi se označiti kao drsko, pogotovo kada netko uzdiže vlastito
mišljenje kao da je Božje mišljenje. Ali Bog je oduvijek govorio
ljudima, zašto ne onda i danas?
Walschove Knjige sadrže mnoge dobre misli i dubokoumne istine i po
devizi "provjeri sve i zadrži dobro" moglo bi se mnogo toga odobriti.
Međutim ono što navodi na sumnju je kada taj Bog kaže:
"Sve je relativno. Sve je dio onoga što jeste. Ne volim 'dobro' manje
od 'lošeg'. Hitler je otišao u nebo. Kada to spoznate, spoznali ste
Boga. ... Na isti način je najveći trenutak Boga kada prepoznate da ne
trebate Boga...Ponovimo još jednom: ne postoji ništa 'pogrešno' u bilo
čemu." (I, str. 103, 177, 231)
Dakle na kraju je svejedno da li se čini dobro ili loše? Jer Bog ne
voli jedno više od drugog. Ako ne trebamo Boga i ako ne postoji ništa
pogrešno - da li onda i jedan Hitler nije ništa loše učinio? Onda niti
Lucifer - ako on postoji, što ovaj "Bog" niječe - nije ništa pogrešno
učinio!
Tko opravdava negativno?
Kod procjenjivanja tekstova uvijek je od bitnog značaja istražiti kako
se definira negativno. Često se naime otkrije da se s ezoteričkom
briljantnošću negativno opravdava. U tom slučaju treba se zapitati: s
kojim argumentima se negativno opravdava? Jer je opravdavanje samoga
sebe glavna namjera uslijed ponosa palog anđela Lucifera i postoji
puno ljudi koji dijele njegovu sliku o Bogu i svijetu pošto ona
neobavezno i na suptilan način povlađuje egu.
Ja sam osobno bio zaprepašten koliko je puno negativnih pisama ljutih
fanova Lucifera pristiglo u moj poštanski sandučić već prvih mjeseci
nakon objavljivanja moje knjige Machtwechsel auf der Erde - Promjena
moći na Zemlji. Netko mi je anonimno poslao čak iskopirani dio iz
knjige Miguela Serrana pod naslovom: El Cordón Dorado: Hitlerismo
Esotérico [The Golden Band: Esoteric Hitlerism] (1978 )! U rječniku te
knjige se Lucifer opisuje na slijedeći način: "Vanzemaljac, do kraja
uništeno Božanstvo, Bog svjetla i ljepote, potječe od Venere ...
vrhovni vođa tantričkih magova. On će po povratku Zlatnog doba ...,
nakon prosvjetljenja Zemlje ponovo zadobiti slavu."
Spomenuta sila se pojavljuje u mnogim atraktivnim oblicima i mnogi se
daju fascinirati ovom vizijom "Zlatnog doba" i ezoteričko-okultnim
paravanom.
Ljudi čuju ove glasove i mnogi su oduševljeni jer ti kažu samo ono što
oni žele čuti. Ali postoje i druge mogućnosti reagiranja. "Sva
kraljevstva ovoga svijeta u njihovoj veličini i slavi, sve to ti dajem
ako padneš i pokloniš mi se!" Ali Isus nije diskutirao i također nije
popustio. On jednostavno reče: "Idi od mene, Satane!" (Mt 4,10)
Jasminka Pušek Rumenjak
--
Ovu ste poruku primili jer ste pretplaćeni na grupu "Bhagavad Gita" kao jednu od Google Grupa.
Za objavljivanje u toj grupi pošaljite poruku e-pošte na adresu bhagava...@googlegroups.com.
Da biste otkazali pretplatu na tu grupu, pošaljite poruku e-pošte na adresu bhagavadgita1...@googlegroups.com.
Dodatne opcije potražite u toj grupi, na adresi http://groups.google.com/group/bhagavadgita108?hl=hr.
--
Jasminka Pušek Rumenjak
095/518-5242
Dhira
da, slažem se sa Vašom analizom o stanju u društvu i da je bolje ne
iritirati "centre moći" jer to često završi kao borba s vjetrenjačama.
Što nam o tome kaže Bhagavad-gita? U 3. poglavlju Krišna govori o
izvršavanju dužnosti pa kaže:
- Samospoznati čovjek ne vrši svoje propisane dužnosti da bi ostvario
neku svrhu, niti ima ikakvog razloga da ih ne vrši. Nema potrebu
ovisiti o bilo kojem drugom živom biću.
- Stoga trebaš djelovati iz dužnosti, bez vezanosti za plodove
aktivnosti, jer se djelovanjem bez vezanosti dostiže Svevišnji.
- Kraljevi poput Đanake su dostigli savršenstvo samo izvršavanjem
propisanih dužnosti. Stoga, samo da bi poučio ljude, izvrši svoju
dužnost.
- Što god veliki čovjek napravi, obični ljudi slijede. Kakav god uzor
postavi svojim primjernim djelovanjem, cijeli svijet ga slijedi.
Iz ovoga vidimo da je je uputa Krišne da poučavamo svojim primjerom,
da prihvaćajući znanje koje nam Krišna daje, svoje živote oblikujemo
tako da budemo primjer svojoj okolini. Svi će prepoznati svjetlo u
mraku. Naše je da samo svjetlimo.
On uostalom to i Sam pokazuje put i zato se naziva izvornim Guruom ili
učiteljem:
- O Prithin sine, u sva tri planetarna sistema ne postoji niti jedna
aktivnost koja je propisana za Mene. Ništa Mi ne nedostaje, niti Mi
išta treba - a ipak vršim propisane dužnosti.
- Jer kad bih ikada propustio pažljivo izvršiti propisane dužnosti, o
Partha, svi ljudi bi sigurno slijedili Moj put.
- Kad ne bih izvršavao propisane dužnosti, svi ovi svjetovi bi
propali. Bio bih uzrok stvaranja nepoželjnog stanovništva i tako bih
uništio mir svih živih bića.
Kršćani kažu da par pravednika održava cijeli svijet.
Krišna nam daje konkretnu uputu:
- Kao što neuki ljudi vrše svoje dužnosti sa vezanošću za rezultate,
učeni ljudi mogu djelovati na sličan način, ali bez vezanosti, kako bi
vodili ljude pravim putem.
- Da ne bi uznemirila umove neukih ljudi vezanih za plodonosne
rezultate propisanih dužnosti, učena osoba ih ne bi trebala poticati
da prestanu s radom. Umjesto toga, radeći u duhu devocije, treba ih
angažirati u svim vrstama aktivnosti (kako bi postupno razvili
svjesnost Krišne).
Rečeno je da ne trebamo isprva ništa odbaciti, već samo prihvatiti
Sveto ime Krišne ili neko drugo ime Boga i ono će nas zatim već
izvesti na pravi put.
Za mnoge ljude duhovni život je postepen proces kroz mnoge, mnoge
živote.
Na kraju Gite Krišna nam daje bitnu uputu sličnu onoj "Ne bacajte
bisere pred svinje":
18.67. Ovo povjerljivo znanje nikada ne bi trebalo objašnjavati onima
koji ne vrše strogosti, koji nisu predani ili zaokupljeni predanim
služenjem ili onima koji Mi zavide.
A u slijedećima:
- Onaj tko objašnjava ovu uzvišenu tajnu bhaktama će sigurno dostići
čisto predano služenje i na kraju doći Meni.
- Onaj tko sluša s vjerom, bez zavisti, oslobodit će se grješnih
posljedica i dostići povoljne planete na kojima žive pobožni.
Krišna nam daje prvenstveno viziju da su sve duše Njegovi djelići,
izgubljeni u materijalnoj iluziji. Ali duša je dizajnirana tako da je
namijenjena pružanju zadovoljstva Svevišnjem i na nikoji drugi način
ona ne može pronaći trajnu sreću, jer je samo to njezina izvorna
priroda - sluga Boga, prijatelj Boga, roditelj Boga i na kraju
ljubavnik Boga.
Na kraju smo svi mi budale jer smo se odvojili od Izvorne cjeline i
kao vječni tražimo sreću u nečemu što je prolazno. Kao živi duh,
dinamički princip, tražimo sreću u nečemu što je po prirodi neživo i
inertno.
Iskusan propovjednik, oboružan znanjem, spoznajama i samilošću će zato
u svakom živom biću gledati taj njegov vječni, duhovni potencijal i
žudnju za trajnom srećom i ljubavlju. U misiji svjesnosti Krišne nema
nekvalificiranih, jer milost ne gleda na kvalifikacije. Milost ne pita
kako i čime će joj se to vratiti. Ona se nesebično daje i
kvalificiranima i nekvalificiranima. Rečeno je da su Gospodinu
Nityanandi oči uvijek pune suza zbog sreće koja proizlazi iz služenja
Gospodina Krišne i pjevanja Njegovih Svetih imena i stoga ne može
vidjeti tko je grješnik, a tko pravednik i zato svakome daje svoju
bezuzročnu milost koja se prelijeva iz njegovog samilosnog srca.
Mudar propovjednik će znati prezentirati duhovno znanje na takav način
da ne uznemiri bespotrebno duše prekrivene iluzijom, već da ih potakne
da prihvate duhovni proces u nekom obliku koji je njima prihvatljiv.
Duhovno znanje prirodno privlači sve ljude, jer to je na kraju naša
iskonska priroda. Samo je pitanje prezentacije i naše autentičnosti,
naše duhovne snage i osobnog primjera.
S ljubavlju
Dhira
P.S. Prijavili ste se na grupu online studiranja Bhagavad-gite. Svaki
post koji dobivate je dio tečaja. Ne očekujem odgovor na svaki post,
ali svaka diskusija je uvijek dobrodošla ako je produktivna. Što više
napredujemo, sve će biti jasnije kako trebamo djelovati, pogotovo kada
ćemo proučiti poglavlja od 3 do 6.
Dhira
"Sve je jedno": nema razlike između pozitivnoga i negativnog?
Apsolutizirani dualizam još uvijek nije najviši stupanj inicijacije
tajnih sila. Kada se dvoje tuku, raduje se treći. I uvijek je "treći"
taj koji ovu dvojicu zavadi.
Ostaje još jedna zadnja mogućnost definiranja svjetla iz tame:
"Svjetlo je suprotnost tami; kada negiramo svu tamu, dolazimo na
svjetlo jer svjetlo nije ništa drugo nego odsutnost tame."
Filozofski preformulirano to znači: "Apsolut je jedina stvarnost i ona
je slobodna od svih dualiteta, kao što je svjetlo slobodno od svih
sjena. To znači da u zbilji dualiteta nema. Svi koncepti dualnosti su
dakle iluzija (na sanskritu maya) i nestvarni, kao npr. koncept akcije
i reakcije. Tko poznaje ovu krajnju istinu zna da u stvarnosti zapravo
nikakav zakon karme ne postoji", smatra ateistički vjernik ovog
pogleda na svijet koji se naziva monizam: učenje da je na kraju sve
jedno (od grčkog monos, "jedno").
Ovaj pogled nadalje kazuje: "Ne samo da je dualni koncept akcije i
reakcije nestvaran već i koncept Ja i Bog. Nema Boga izvan mene, nema
Boga koji kažnjava, ali niti Boga ljubavi jer su i kazna i ljubav
oboje koncepti dualnosti. Apsolut je bez patnje, ali i bez ljubavi,
bez zla i dobra pa i bez Boga". Ovdje se dakle Apsolut pokušava
opisati kroz negiranje relativnog. Ovo je u pravom smislu riječi jedan
negativan pogled na svijet (latinski negare, "reći ne; zanijekati").
U sanskritskoj terminologiji ovaj se ateistički monizam naziva
mayavada, "učenje (vada) da je sve manifestirano iluzija (maya)"; na
kraju je sve bez razlikovanja jedno. Iz istog pogleda na svijet
proizlazi i slogan: "Sve je relativno." Ova izjava je u sebi
proturječna jer ako netko kaže da ne postoji ništa apsolutno i sve je
relativno, onda je on sam dao jednu apsolutnu izjavu.
Nediferencirana apsolutiziranja relativnog (sve je jedno, sve je
relativno) daju jednu izokrenutu sliku stvarnosti, što je
prepoznatljivo kako na logičnim tako i na praktičnim plodovima.
Navedena jednostrana monistička tumačenja razotkrivaju najperfidniji
pokušaj negativnog, a to je opravdavanje samog sebe, jer prema tom
pogledu uopće ne postoji ni dobro ni loše, ni pogrešno ni zlo, ali ni
transcendentalan Bog. Ova filozofija je osnova nihilizma i u pravom
smislu te riječi bezbožna i bez ljubavi, bez smisla i u krajnjoj
konzekvenci čak i bez savjesti i osjećaja.
"Iluminati"
Oni koji vjeruju u ovaj ateistički monizam su uvjereni u njegovu
ispravnost i žele uspostaviti svjetski poredak u kojem će svi ljudi
živjeti prema toj "Istini"; čovjeku više neće trebati iluzija o Bogu;
religija u teističkom smislu se treba ukinuti i zamijeniti svjetovnom
etikom; tek kada će se ta spoznaja etablirati, smatraju, na Zemlji će
biti mir i red; dostizanje takvog svjetskog poretka je zbog toga
nužnost i sve što služi toj nužnosti je norma; cilj opravdava
sredstvo.
Na osnovu tog uvjerenja postoje utjecajni ljudi koji vjeruju da je
pozitivno i negativno jednako važno, ravnopravno. Njihov jedini
kriterij je "nužnost": "Mi smo izvan dobrog i zlog. Mi ne činimo ništa
'dobro' i ništa 'loše' već samo nužno."
Nužno je prema njihovom mišljenju sve što potpomaže "progresivnu
evoluciju" čovjeka, dok ne postane sposoban prihvatiti njihov svjetski
poredak.
To su uvjerenja najviših sila tame, koje sva svoja djela opravdavaju
filozofski sa jednom lucifersko-monističkom ideologijom. Oni smatraju
da su oni jedini koji su ovu istinu (u stvarnosti je ovo jedna
poluistina) prepoznali; zbog toga sebe smatraju elitnima i
prosvijetljenima (latinski illuminatus) i shodno tome se zovu
iluminati, "prosvijetljeni", za razliku od mase "neprosvijetljenih"
ljudi.
Klasičan primjer ovakvog pogleda na svijet je knjiga Niccolo
Machiavellija, Vladar: "Zbog toga jedan vladar, ako se želi dokazati,
mora savladati vještinu ne biti dobar i to primijeniti ili ne
primijeniti, već prema potrebi (secondo la necessità)."
"Zbog toga mora posjedovati uvjerenje na osnovu kojega će biti spreman
ravnati se prema vjetru sreće i promjenama okolnosti i – kao što sam
gore već rekao – od dobrog tako dugo ne odustati dokle je moguće, ali
se okrenuti zlu čim je potrebno."
Varka iluminata: od "ljubavi" do "nužnosti"
Do jednog određenog stupnja (stupnja inicijacije) i iluminati uzdižu
ideal "ljubavi" i zagovaraju ga izvanjski jer to zvuči privlačno i
budi povjerenje. Kako otkriva slijedeći citat jednog visoko rangiranog
iluminata, za njih pojam ljubavi nije međutim najviši pojam. On je
druga po redu razina galaksije jer iznad nje postoji još jedna druga
razina, razina "svemira". Galaksija i svemir djeluje na osnovu ovog
principa jedinstva "iznad dobra i zla". Obratite pažnju na ovaj odabir
riječi "galaksija" i "svemir" i varljivo logičko opravdavanje
negativnog, ovdje npr. svjetskih ratova! "... druga po redu razina
galaksije: ujedinjujuća energija ljubavi. [Zašto postoji patnja?] ...
Odgovor, ako uopće i postoji, mora ležati u ideji mjere
[=relativnost]. [Jer on zastupa uvjerenje da je sve relativno!]
Pretpostavimo da mi, kao ljudska bića, na današnji dan imamo neki
određeni cilj. Po svim mjerilima, koja primjenjujemo, smatramo ovaj
cilj 'dobrim' i 'pravilnim'. Kako bi ga dostigli, kažemo da je
neophodno potrebno dostići jedan određeni autobus. Autobus već polazi
i dostići ga možemo samo još jednim energičnim sprintom. Naša odluka
pokušati takav napor u našem tijelu izaziva cijeli niz tjelesnih
događaja. Dodatni adrenalin se ubrizgava u krv. Naši mišići se stežu
pod posebnim naporom. Našim namjernim djelovanjem uništavamo milijune
tjelesnih stanica. Svaka od ovih malih stanica je jedno malo biće. Ona
umiru – u jednom realnom smislu ona se žrtvuju – zbog našeg
uvjerenja./ Da li suosjećamo? Da li zaista možemo smatrati da osjećamo
tugu zbog njihovog uništenja kroz jedno djelovanje koje smo
izvršili? / Ovdje možemo prepoznati faktor mjerenja koji je od bitnog
značaja. Sve i svatko može biti bitan u svemiru: ali nije svatko
jednako bitan. Da li je takva jedna pomisao istovjetna našoj predožbi
'dobrog' i 'više vrijednog' je bespredmetna. Tako stoje stvari i ne
drugačije. Svemir trebamo prihvatiti kakav je./ ... Jedan primjer,
blizak našim svakodnevnim iskustvima, može to još pobliže objasniti.
Uzmimo da se jednom malom djetetu zabo trn duboko u prst. Majka shvaća
situaciju u odnosu na sadašnji trenutak, koji je napetiji nego onaj
djeteta. Ona vidi život djeteta, njegovu dobrobit, rast i odrastanje
kao jednu cjelinu." Ona uzima u ruku jednu iglu s kojom ulazi ispod
trna i izvlači ga. Analogno tome možda vladavina strave i dva svjetska
rata nisu ništa više nego dva brza uboda iglom unutar jedne svijesti
čiji sadašnji trenutak iznosi deset tisuća godina." (iz knjige
plemenitog Sir Ernest Scotta, Nosioci tajni, str. 338f).
Ove izjave otkrivaju da postoje instance moći koje su uvjerene da je
kod "nužnosti" opravdano žrtvovati milijune ljudi kako bi se sproveli
ubodni svjetski ratovi i drugi oblici "puštanja krvi"; to je upravo
kao kada mi bez samilosti žrtvujemo milijune tjelesnih stanica pri
tjelesnom naporu.
Očito je da postoje bića koja su naspram svojih ljudskih žrtava
jednako bezosjećajna kao mi prema svojim "žrtvovanim" tjelesnim
stanicama.
Ovime završavamo ovu filozofsku analizu Armina Risija.
Danijel Ruzic
| From: | Ružica Filipović <rose...@net.hr>
... | |
| To: | hkma...@yahoo.com |
Izdvajam onaj dio u kojem se citira Mt evanđelje gdje Isus beskompromisno osuđuje zlo, odnosno privid, laž:Idi od mene , Sotono. Današnje je doba sklono relativizmu, no ima jedan tekst sv. Terezije Avilske koji je također poticajan za razmišljanje. Evo teksta:
Sv. Terezija Avilska
"Znate li kada nam zli duhovi utjeruju strah? Kada se brinemo za časti, radosti i bogatstva ovoga svijeta. Ako dakle volimo i slijedimo ono što bismo trebali izbjegavati, predajemo im oružje kojim bismo se mogli braniti i pozivamo ih da se bore protiv nas pomoću naše goleme predrasude. Bolno je misliti na to, jer bi već bilo dovoljno obujmiti križ i prezirati sve drugo iz ljubavi prema Bogu jer zao duh bježi od takve ljubavi i vjere više nego mi od kuge. Đavao koji je prijatelj laži i koji je sam laž ne može se nikada složiti s onim koji je na putu istine. No, ako vidi da je um pomračen, tada ga nastoji posve oslijepiti. A ukoliko opazi da je netko posve slijep i nalazi zadovoljstvo u stvarima ovoga svijeta koje su beskorisne i prolazne poput dječjih igračaka, vjeruje da ima posla s djetetom te postupa u skladu s tim. Tada se đavao zabavlja da takvog čovjeka uvijek iznova napada. Sviđa li se Bogu da ne pripadam takvima, već njegovom milošću smatram miro
m ono što jest mir, čašću ono što jest čast, radošću ono što jest radost, a ne suprotno, tada se mogu suprotstaviti svim zlim duhovima i oni će prestrašeni pobjeći. Ne razumijem strahove onih koji viču: "Đavao! Đavao!" dok bi mogli zvati: "Bože! Bože!" i tako ispuniti pakao strahom. Ja se osobno više bojim onih koji se panično plaše đavla nego sama đavla, jer on mi ne može naškoditi, dok oni unose nemir u duše, osobito ako su ispovjednici. Radi njih sam morala toliko mnogo godina provesti u tako velikim teškoćama da se još i danas pitam kako mi je uspjelo svladati ih. Hvaljen budi Gospodine koji si mi pružio svoju golemu pomoć."
Dhira Nitai das
je patnja, ali kada to jednom shvati�, onda to vi�e uop�e nije bitno."
Ne�to od ovih drevnih u�enja je danas predstavljeno i u dokumentarcu i
knjizi "Tajna - The Secret." Pretjerano bavljenje negativnim nam
definitivno mo�e oduzeti svu duhovnu snagu, ako nismo �vrsto utemeljeni.
Ova filozofska analiza je slu�ila samo kako bi oja�ali na�u
diskriminaciju i izo�trili inteligenciju za Kri�nine upute koje slijede.
Nigdje jo� nisam nai�ao na tako lucidan na�in kojim mo�emo ocijeniti,
procijeniti ili prozrijeti svako u�enje kao �to je ovaj primjer sa
svjetlom, sjenom i tamom, kao �to ga je dao Armin Risi. U dana�nje
vrijeme la�i i poluistina (koje su �esto jo� i opasnije), dobro je imati
oru�e i tehnike kojima mo�emo sa�uvati na� duhovni integritet i ne
nasjesti na "propagandu" koja nas sve okru�uje.
Napraviti �u kratak sa�etak principa teorije "Svjetla i sjene":
1. princip - U podru�ju svjetla postoji samo svjetlo, a u sjeni postoji
samo sjena.
Poja�njenje principa: Kada se svjetlo pojavi u sjeni, sjene nestaje.
Samo u jednom
odre�enom grani�nom podru�ju se svjetlo i sjena dodiruju, naime u
istoj onoj "obalnoj liniji" u kojoj se svjetlo i sjena i razdvajaju.
2. princip - Relativno je ovisno o apsolutnom kao sjena o svjetlu. Bez
svjetla nema sjene, ali obrnuto ne vrijedi!
Poja�njenje principa: tama = dualitet, neznanje (svijet sjena prema
Platonu ili svijet relativnosti).
svjetlo= apsolut, znanje (svijet ideja
prema Platonu ili vje�na stvarnost).
Ujedno i prvi test za sve vas vezano uz prva dva principa:
1. �to je filozofija i u �emu je njena vrijednost za dana�njeg �ovjeka?
2. Koja je razlika izme�u filozofije i ideologije
3. Objasni kako nastaje i kako nestaje sjena (1. princip).
4. Objasni polo�aj Zemlje u multidimenzionalnom svemiru u odnosu na 1.
princip.
5. Navedi pogre�ne definicije "svjetla" ili apsoluta (3) onih koji
poznaju samo relativno postojanje - tamu.
6. Koja je njihova filozofska pogre�ka njihovih definicija?
Odgovore mi molim vas po�aljite na adresu
dhira108(at)gmail.com <mailto:dhir...@gmail.com>
ili samo kliknite na ovaj link