Teorija kaže i da, ako osoba ima, takozvane, nezdrave misli, kao i uverenja ili nezdrave sisteme vrednosti, stvara se plodno tlo da se razvije neki emotivni poremećaj. Veruje se da su poremećaji, kao što je depresija, rezultat pogrešnog načina razmišljanja i sistema uverenja. Međutim, na sreću, ništa nije nerešivo! Naravno da se emotivno stanje osobe može popraviti, ali, isključivo, korekcijom pogrešnih ubeđenja, uverenja i percepcija. Svemu tome uči nas kognitivna psihoterapija.
Kao što i samo ime kaže, automatske misli su one koje se javljaju automatski, odnosno, spontano i retko kad se preispituju. Iako se za ove misli smatra da su površne, osobi deluju vrlo logično, te im ona dozvoljava da utiču na njene emocije i tako upravljaju ponašanjem.
Download Zip ☆☆☆ https://www.google.com/url?hl=en&q=https://urlcod.com/2yMz32&source=gmail&ust=1719743476694000&usg=AOvVaw2m0XEUqUON_Ff0ur920wKz
Kognitivne distorzije su, zapravo, greške u mehanizmima, koje koristimo za tumačenje i obradu podataka. One često dovode do nezdravih zaključaka ili ih potkrepljuju. Postoji nekoliko vrsta kognitivne distorzije.
Kognitivne šeme su obrasci mišljenja, koji su duboko usađeni u osobi. Preciznije rečeno, sebe, druge i svet posmatramo i tumačimo upravo kroz pomenute obrazce. Smatra se da se ovi obrasci stiču još u ranom detinjstvu i da roditelji igraju veliku ulogu u njihovom kreiranju. Naučnici takođe tvrde da određene šeme stvaraju predispoziciju za određene poremećaje.
Kognitivni terapeuti u radu sa osobom preispituju greške u razmišljanju (zaključivanju), kao par prethodno navedenih. Ističući alternativne načine posmatranja i sagledavanja situacije. Na taj način pogled na svet osobe se menja i potom se popravlja i raspoloženje. Istraživanja su pokazala da kognitivna terapija može biti efikasna, kao i lekovi u dugoročnom tretmanu depresije.
Napad panike ili panični napad (često se naziva i panični poremećaj, mada nije u potpunosti isto) predstavlja jedno od uznemirujućih iskustava za svakoga ko doživi ovo stanje. Kao vrsta anksioznog poremećaja, statistike pokazuju da se sve veći broj osoba bori i suočava sa ovim nimalo prijatnim problemom. Međutim, dobra vesta je da je napad panike izlečivo stanje i da postoje provereni medicinski tretmani za lečenje ovog poremećaja
Naime, svakodnevni život modernom čoveku nameće konstantne, brze i nepredvidive promene, stavljajući ga u stanje neprestanog prilagođavanja i rešavanja problema za problemom. Posledica takvog savremenog načina života jesu neprestani, hronični stres, nesigurnost, strah od neizvesne budućnosti. Drugim rečima, trenuci kada se čovek može osećati potpuno relaksirano i neopterećeno svakodnevnim izazovima su retkost.
Akumulacija stresa, koji je posledica opisanog načina života, jedan je od najvećih i najpogodnijih okidača za razvoj brojnih anksioznih poremećaja. Osećaj brige, straha i nemira su normalne emocije i predstavljaju prirodnu reakciju organizma na buduću potencijalnu opasnost. Međutim, anksioznost je mnogo više od obične zabrinutosti.
Kod anksiozne osobe, teskoba, strepnja i strah su konstantni, uporni, intenzivni i preplavljujući u toj meri da osobu onemogućavaju da funkcioniše normalno na svakodnevnom nivou. I dok strah predstavlja zaštitni mehanizam našeg organizma, anksioznost parališe osobu, ograničava njene fizičke i mentalne funkcije i dovodi je u situaciju očaja i beznađa. Jedan od najčešćih anksioznih poremećaja u navedenom smislu je napad panike.
Napadi panike predstavljaju, kao što smo videli, poremećaje anksioznosti. Ponekad je jako teško dati sveobuhvatnu definiciju napada panike zbog kontrasta psihičkih i fizičkih simptoma. U osnovi, napad panike je fizička manifestacija osobe na određeni psihički problem. Hajmo to sada da konkretizujemo.
Napad panike je iznenadna epizoda intenzivnog i preplavljujućeg straha koji izaziva teške fizičke simptome u situacijama kada nema realne opasnosti ili očiglednog uzroka. Napadi panike mogu biti izuzetno zastrašujuće iskustvo. Kada se dogodi napad panike, osoba u tim trenucima misli da gubi kontrolu nad sobom, da ima srčani udar ili čak da umire.
Mnogi ljudi dožive samo jedan ili dva napada panike u životu, a problem u najvećem broju slučajeva nestaje kada se stresna situacija završi. To dovoljno govori u prilog učestalosti paničnih napada kod opšte populacije. Međutim, ako osoba doživljava ponavljajuće i neočekivane napade panike, provodeći mnogo vremena u stalnom strahu od novog napada panike, onda se to stanje naziva panični poremećaj.
Kao što možemo da vidimo, napadi panike nisu isto što i panični poremećaj. Napad panike može se dogodoti gotovo svakome i u trenucima kada osoba ima izuzetno visok nivo anksioznosti. Ponekad su ovi napadi panike simptom paničnog poremećaja. S druge strane, panični poremećaj predstavlja stanje kada su napadi panike učestali, ponavljajući (repetitivni), intenzivni i kontinuirani i traju najmanje mesec dana.
Napad panike u proseku traje od nekoliko minuuta do pola sata. Tokom napada panike, osoba može doživeti teške emocije, uključujući bespomoćnost i strah. S druge strane, napad panike simptomi mogu uključivati ubrzan srčani rad, ubrzano disanje, prekomerno znojenje, kao i drhtanje.
Napadi panike se često dešavaju u specifičnim situacijama koje izazivaju povišeni nivo stresa. Ali, kao što smo već istakli, neki ljudi panične napade doživljavaju više puta, neočekivano, bez jasnih pokretača i spoljašnjih opasnosti (pretnji). U ovom slučaju, osoba može imati panični poremećaj.
Budući da su napadi panike simptomi uglavnom fizičke prirode, često ljudi, nakon doživljenog paničnog napada, odu kod lekara kako bi videli da li postoji neki fizički zdravstveni problem. Kada lekar utvrdi da ne postoji fizički zdravstveni problem koji je pokrenuo niz fizičkih simptoma paničnog napada, onda više stvari ili faktora mogu biti uzroci/okidači za napad panike.
Napadi panike simptomi, kao i simptomi paničnog poremećaja često počinju u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranom odraslom dobu. Oni pogađaju više žene nego muškarace. Faktori koji mogu povećati rizik od razvoja napada panike ili paničnog poremećaja uključuju:
Često i ne postoji tačno određeni i specifični okidač za napad panike. Ali, recimo, ljudi koji imaju fobije mogu iskusiti određene okidače koji dovode do nastanke fobije, a što može rezultovati napadom panike. Na primer, neko ko pati od tripanofobije (intenzovan strah od igala) može doživeti panični napad kada je neophodno da mu se vadi krv. Štaviše, za neke ljude je strah od napada panike sasvim dovoljan da izazove napad panike.
Nakon što se napad panike okonča (koji obično traje do nekoliko minuta), osoba se može osećati iscrpljeno i umorno. Pored iznenadne navale anksioznosti ili straha, napad panike simptomi mogu biti i sledeći:
Šta se dešava kada imamo napad panike? Naime, neko ko ima napad panike može biti uhvaćen u strahoviti ciklus panike. S tim u vezi, ne kaže se u narodu bez razoga da panika ume da vrti u krug.
Strah koji osoba doživi tokom napada panike može povećati njenu anksioznost. Posledično, to može dovesti do povećanja, intenziviranja težine i dužine vremena trajanja simptoma. To znači da je važno pokušati da se prekine ciklus napada panike kako bi došlo do ublažavanja simptoma. Videćemo kasnije kako savladati napad panike.
Kao što smo već istakli, napad panike se uglavnom događa iznenada i bez bilo kakvih znakova upozorenja ili najave. Dakle, u najvećem broju slučajeva, napadi panike se dešavaju spontano. Međutim, određene analize su pokazale da često pre samog napada panike dolazi do povišenog nivoa tenzije i uznemirenosti usled:
Ove senzacije s vremena na vreme svako od nas može osetiti i to je prirodna reakcija organizma. Međutim, kada osoba tumači ove senzacije kao vrstu nadolazeće velike opasnosti ili katastrofe, onda dolazi do pomenutog kruga straha koji se naziva napad panike. To jasno dokazuje da su napadi panike fiziološka interpretacija određenih psihičkih simptoma.
Videli smo da su napad panike simptomi uglavnom fizičke prirode. Često su ovi simptomi toliko intenzivni i jaku, da osoba može pomisliti kako doživljava srčani udar. Zapravo, mnogi ljudi koji koji pate od paničnog poremećaja stalno odlaze kod lekara ili u hitnu pomoć u pokušaju da se leče od onoga za šta veruju da je medicinski problem opasan po život.
Palpitacije, ubrzano disanje i ubrzani otkucaji srca su simptomi napada panike. Osoba ove simptome doživljava kao da je u pitanju srčani udar, iako to u stvarnosti nije, Uprkos tome, važno je lekarski utvrditi i isključiti mogućnost da su bol u grudima, povećan broj otkucaja srca ili otežano disanje simptomi srčanog udara.
Drugim rečima, ne postoji formalna definicija ili dijagnostički kriterijum za napad anksioznosti. Anksiozni napadi mogu se odnositi na uznemirenost koja se vremenom nagomilala zbog stalnih stresova ili strahova od buduće neizvesnosti.
Napadi panike su, s druge strane, gotovo uvek iznenadni, spontani i često dolaze sa simptomima kao što su derealizacija ili osećaj da dolazi katastrofa. Napad panike obično se završi u roku od nekoliko do 30 minuta. Napad anksioznosti, iako manje intenzivan, može trajati nekoliko minuta ili sati.
Marina je imala naredni napad panike samo tri nedelje kasnije, i od tada su napadi panike počeli da se pojavljuju sve češće. Ona više ne zna ni kada, ni gde će doživeti napad panike, a njen veliki strah je da će ga doživeti u javnosti. Shodno tome, Marina ostaje kod kuće posle posla, umesto da izlazi sa prijateljima. Ona takođe odbija da se vozi liftom do svoje kancelarije na 6. spratu iz straha da će biti zarobljena u liftu ako doživi napad panike.
Dakle, napad panike izgleda tako što je strah veoma intenzivan i iznenadan, da se osoba oseća bespomoćno i nesposobno da vlada situacijom i svojim životom. Napad panike se može opisati kao neka vrsta lažnog alarma ili lažne uzbune, zato što realne opasnosti nema, ali osoba je umislila da ta opasnost zaista postoji.
b1e95dc632