Biografija Arkana 2
Milas
Glavni osumnjiceni za Arkanovo ubistvo je rezim u Srbiji, kome
uoci raspleta nikako nije odgovarao covjek sa tolikim brojem
naoruzanih ljudi spremnih na sve. Drugi osumnjiceni je podzemlje,
gdje je Arkan navukao previse na svoju stranu, i to u trenutku
kada je u bari koja se vec deset godina puni krokodilima ostalo
tako malo vode. Problem je samo sto je granica izmedju te dvije
varijante jedva vidljiva.
Pise: Zeljko CVIJANOVIC
MILOSEVIC I ARKAN
SAVRSENI SRPSKI PAR
DAKLE, ZELJKA RAZNATOVICA ARKANA UBIO JE U proslu subotu u
beogradskom Hotelu Interkontinental jedan navijac "Crvene
zvezde", razgnjevljen sto je Arkan, nekadasnji vodja navijaca tog
kluba, postao vlasnik "Obilica", koji je uzeo "Zvezdi" titulu.
Naravno, ova prica o Raznatovicevom kraju tek je replika na
gomilu verzija u opticaju, koje se nadmecu u bizarnosti i
ekskluzivnosti. Cetrdeset osam godina Arkanovog
zivota govorilo je najvise o njemu, vremenu i srpskom drustvu u
kome je postao vise od prostog simbola, ali njegova smrt bila je
jos jedan planetarni dogadjaj koji je u ovoj deceniji proizvela
Srbija, vjerovatno posljednji prije silaska sa vlasti Slobodana
Milosevica.
Prema najvjerovatnijoj rekonstrukciji ubistva, Arkan je svoga
ubicu dobro poznavao. Nezvanicni izvor iz srpske policije
pretpostavlja da bi mogla biti rijec o covjeku koji je jedno
vrijeme proveo u njegovoj Srpskoj dobrovoljackoj gardi,
paravojnoj jedinici koja je ucestvovala u ratovima u Hrvatskoj i
Bosni. Isti izvor tvrdi kako se Raznatovic, koji je sa
tjelohraniteljima sjedio u holu Interkontinentala, zagrlio i
izljubio sa ubicom. Kada se vratio u fotelju, ovaj je izvadio
pistolj i Raznatovica pogodio sa tri hica u glavu.
U opstoj pucnjavi koja je poslije uslijedila, poginuo je Arkanov
tjelohranitelj Milenko Mandic. Poginuo je takodje i Dragan Garic,
za koga se vjeruje da je pripadnik srpske policije. Za Garica je,
medjutim, bilo sporno da li je stradao na strani napadaca ili
tjelohranitelja, tako da je dilemu koja je postojala i u
policijskim krugovima
najvjerovatnije rasvijetlila porodica Raznatovic, koja je Garicu
u utorak objavila smrtovnicu u Politici.
Ubica je Arkanov saborac. Sagovornik Dana iz srpske policije
tvrdi da je vec prvi metak, koji je Arkanu
prosao kroz lijevo oko, bio sasvim dovoljan i da je otkrio
profesionalnog ubicu. Naime, metak ispaljen u taj dio glave
"automatski paralise cijelo tijelo, tako da trenutno sprecava
svaki pokusaj samoodbrane, cak i kao uslovni refleks".
Vecina dosadasnjih zrtava u Srbiji ubijenih na slican nacin bila
je najprije ustrijeljena u grudi, a tek onda bi ubica, da
"ovjeri" zrtvu, pucao u glavu. Nas izvor, medjutim, kaze da,
pored brojnog obezbjedjenja u Interkontinentalu, nije bilo
vremena za takav luksuz, ali i nagovjestava mogucnost da je ubica
mozda znao da je Arkan povremeno ispod kosulje nosio
pancir-prsluk.
Svi mediji u Srbiji - koja vijesti o Arkanovoj smrti toliko trosi
da je u nedjelju i ponedjeljak bilo gotovo nemoguce nabaviti
dnevne novine poslije 12 casova - objavili su da je jedan od
napadaca, ranjen, otpuzao do vrata hotela, gdje ga je cekao
automobil. Beogradski dnevnik Blic u srijedu je ranjenika
identifikovao u bolnici u Loznici, pogranicnom mjestu prema BiH.
Rijec je o izvjesnom Dusanu Gavricu, za koga se kaze da je kao
jedva punoljetan 1993. godine prisao Arkanovoj SDG, dok list
navodi i mogucnost da je pripadao srpskoj drzavnoj bezbjednosti.
Takav slijed dogadjaja pokazuje dvije stvari koje Arkanovo
ubistvo cine unekoliko razlicitim od serije slicnih smrti, koja
je na beogradskim ulicama pocela jos 1991. godine. Naime, iako se
policija ni cetvrti dan nakon ubistva nije oglasila, postoji
vjerovatnoca da ce se, ako nista, u javnosti saznati za ime
ubice.
Osim toga, ono do cega se u ozbiljnijim nezavisnim analizama do
sada doslo upucuje na vjerovatnocu da su bar neki od ubica bivsi
clanovi SDG-a. Naravno, tamo gdje se govori o SDG-u, automatski
se govori i o pripadnicima tajne policije, buduci da je izmedju
ove dvije organizacije, posebno u vrijeme rata, bilo veoma tesko
uspostaviti jasnu granicu.
Policijski izvor Dana, medjutim, tvrdi da je tumacenje Arkanovog
ubistva kao svadje u porodici "vrlo blizu navodjenja na pogresan
trag". "Proteklih godina u Arkanovoj blizini kretalo se mnogo
mladica spremnih na ubistvo za bilo kog narucioca.
Poznavanje zrtve, njenih navika i reakcija, samo je momenat koji
olaksava posao ubici", kaze on i zakljucuje da mogucnost
pronalazenja Arkanovog ubice ne uvecava mnogo nadu da ce se
otkriti i identitet narucioca.
Regrutacija kod Staneta Dolanca Arkanova biografija medjunarodnog
kriminalca, egzekutora drzavne bezbjednosti nekadasnje SFRJ,
paravojnog vodje iz posljednjih ratova, haskog optuzenika te
biznismena i politicara vise nego sumnjive reputacije zamagljuje
jos jedan pravac istrage: onaj koji vodi preko motiva ubistva.
Bilo je mnogo vise onih koji su Arkana zeljeli da vide mrtvog
nego onih koji bi ga radije izveli na rucak.
Vec kao 14-godisnjak Arkan dolazi u sukob sa zakonom otimajuci
zenama tasne u centru Beograda. Osnovnu skolu zavrsava u
popravnom domu, a sa tasni prelazi na komplikovanije zadatke:
trafike, prodavnice, kase. Zgoljav je sa nesrazmjerno velikom
glavom i djecaci iz kraja ga zovu Vodena glava. Ubrzo shvata da u
poslu za koji se opredijelio takav nece daleko stici, pa pocinje
uporno da vjezba.
Koliko je napredovao svjedoci sljedeci nadimak koji je dobio -
Hibrid. Pocetkom sedamdesetih, kao i vecina momaka s one strane
zakona, odlazi u inostranstvo, gdje reputaciju stice kao dobar
otvarac banaka sa spoljnje i zatvora sa unutrasnje strane vrata.
Otac Veljko, potpukovnik JNA, ne znajuci sta da radi sa djetetom,
pozalio se Stanetu Dolancu, kolegi iz klase sa vojne akademije,
tada vec vrlo uticajnom obavjestajcu. Dolanac ima rjesenje:
djecak ne mora da se prekvalifikuje, ali to sto radi moze da radi
za vise drzavne ciljeve. Tako sedamdesete Arkan provodi u
oruzanim pljackama (volio je banke) po Svedskoj, boravcima u
zatvoru i povremenim poslovima za Sluzbu, koja ga snabdijeva
laznim pasosima. U slobodnom vremenu nalazi vremena i da se prvi
put ozeni jednom Svedjankom sa kojom je 1976. dobio sina Mikaela.
Djecak je pod tim imenom odrastao s majkom da bi se sredinom
devedesetih, sada vec kao Mihailo, pojavio u Srbiji slikajuci se
sa ocem po ratistima.
Nestasni bijesni pas i tajna policija
Zamjenik sefa briselske policije, koji ga je 1975. uhvatio u
pljacki banke (deset godina zatvora), izjavljuje o Arkanu: "To je
najopasniji covjek koga sam sreo.
On nije obican kriminalac, on je bijesan pas." Bijesan pas
poslije cetiri godine bjezi iz zatvora preskacuci sest metara
visok zid. Ponovo ga1979. hvataju u Holandiji u oruzanoj pljacki
robne kuce (sedam godina), ali vec poslije devet mjeseci bjezi,
dok upuceni tvrde da mu je u tome Sluzba bratski pomogla.
Kada je postao srpski patriota, idol i nacionalni radnik, Arkan o
tom periodu zivota nerado govori. "Bio sam nestasan mladic",
Arkanovi univerziteti staju u jednu recenicu.
Ostaje, medjutim, nerazjasnjena njegova uloga u jugoslovenskoj
tajnoj policiji, tim prije sto ga mnogi u to vrijeme dozivljavaju
kao Dolancevog miljenika. Neki izvori iz SDB-a na koje se poziva
beogradska stampa tvrde da je povjerenje Sluzbe stekao
rasturajuci jednu jaku organizaciju albanskih politickih
emigranata u okolini Stuttgarta. "Dvije nedjelje se hranio
konzervama i spavao u vreci na krovu zgrade gdje je trebalo da se
nadju trojica terorista.
U centralu Sluzbe je javio da se u zgradi nalazi 15 Albanaca i da
je to zgodna prilika", tvrdi izvor iz SDB-a.
Sam se pocetkom osamdesetih hvalio da je ubio Stjepana
Djurekovica, bivseg direktora zagrebacke INA-e i istaknutog clana
hrvatske emigracije. Upuceni u akcije beogradskog podzemlja tvrde
da je Arkan sebi dizao cijenu, a da je Djurekovica likvidirao
Djordje Bozovic Giska, jos jedan istaknuti clan te faune, koji je
pod sumnjivim okolnostima poginuo 1991. na gospickom ratistu kao
komandant Srpske garde Vuka Draskovica.
Iako je bila prisutna i teza da je za SDB u inostranstvu obavljao
"bocne duznosti kurirsko-sofersko-strazarskog karaktera",
preovladava misljenje da je Arkan pobio citavu gomilu "ustasa,
cetnika i balista". "On se time javno hvalio i pokazivao pistolje
koje je kao clan SDB-a dobijao od bivsih visokih funkcionera
drzave", izjavio je Budimir Babovic, nekadasnji potpredsjednik
Interpola. Bilo kako bilo, 1984. na granici sa Austrijom hapsi ga
njemacka policija, ali, uprkos zadivljujucem dosjeu, pusta ga iz
razloga koji bi bili neobjasnjivi kada ne bi bilo vrlo uspjesne
saradnje Dolanca sa njemackim kolegama.
"Vise vrijedi jedan Arkan nego cijela sluzba", izmjerio je
posljednji put Dolanc Raznatovicev policijski rejting u trenutku
kada se jugoslovenska sluzba bezbjednosti uoci samog rata vec
raspadala na republicke.
Rodjen u srpskoj Sloveniji Devedesetih se smanjuje Jugoslavija,
skracuje se sluzba, pa i Raznatovicevi
patriotski horizonti. Ni tada jos uvijek o svojim poslovima i
namjerama ne govori mnogo, a kada govori, onda to izgleda ovako:
"Zadar, Sibenik, Dubrovnik, Split su srpski gradovi, u koje su se
na silu naselili katolici. Doslo je najzad vrijeme da ih odatle
istjeramo. Borimo se da povratimo granice bivse Jugoslavije, sve
do Sezane, jer su to srpske granice.
Slovenija ce opet biti Srpska Slovenija, Hrvatska- srpska
Hrvatska, Bosna- Srpska Bosna, Makedonija- Srpska
Makedonija. Slovenija je srpska zato sto sam ja u njoj roden i
zato sto su se Slovenci udruzili sa nasim
neprijateljima ustasama, pa cemo morati da ih vojnicki porazimo,
a pobjednik ima pravo da po svom ceifu kroji granice i osvojenim
teritorijama daje imena koja on hoce."
Prethodno je obavio jos jedan mirnodopski patriotski zadatak.
Kada je visestranacje uslo u Srbiju, procijenjeno je da postoji
opasnost da se navijaci"Zvezde", jezgro najvece i najmocnije
potencijalne srpske armije, podijele na
milosevicevce, draskovicevce i seseljevce. U pricu se ubacuje
Arkan kao vodja navijaca i, kako sam kaze, protjeruje politiku iz
"Zvezde" (tako da su svi postali milosevicevci).
"Mi smo pomogli Arkanu da otvori poslasticarnicu, jer nam je bio
od velike koristi", priznao je poslije jedan visoki
funkcioner"Zvezde". Ta slasticarna, u neposrednoj blizini
"Zvezdinog" stadiona, kasnije ce se ispostaviti kao prvina u
impresivnom Raznatovicevom bogatstvu.
Ko je Arkanov vrhovni komandant
Novembra 1990, kada vec pocinje da u podzemlju i medju nacionalno
pregrijanom omladinom regrutuje ljude za Gardu, kod Dvora na Uni
hrvatska policija zaustavlja njegov automobil, pun oruzja. Dobija
20 mjeseci zatvora, ali pod misterioznim okolnostima biva pusten
da trijumfalno avionom sleti u Beograd.
Milosevic i Tudjman tada prvi put pokazuju da nema tog
neprijateljstva medju njima koje moze da ih sprijeci da
saradjuju, tako da, prema tvrdnjama Josipa Boljkovca, tadasnjeg
ministra policije Hrvatske, Arkan bukvalno od hrvatskih vlasti
biva otkupljen za milion maraka.
Uskoro krece rat i "tigrovi" se najprije "isticu" u Vukovaru,
gdje, prema jednima, predstavljaju najbolje organizovanu i
najdisciplinovaniju paravojnu jedinicu, dok, prema drugima, nisu
nista drugo nego sijaci straha prema Hrvatima i nacionalno
"nesvjesnim" Srbima.
"Bio je posljednji dan smjene", kaze jedan bivsi veteran JNA sa
istocnoslavonskog ratista. "Cijela ceta je bila pijana. Bili smo
toliko pijani i izvan sebe od srece sto odlazimo da smo od tikava
pravili maske kao one iz filmova o Danu vjestica u Americi. Onda
se pojavio Arkan u dzipu.
Psovao je domace Srbe sto su se razbjezali, a nas vrbovao - 'ako
smo pravi Srbi' - da se pridruzimo njegovoj Gardi. Niko se nije
odazvao."
Vise svjedoka potvrdjuje da je to bila, po svoj prilici, i jedna
od osnovnih namjena Garde. Tamo gdje Srbi i Hrvati (Bosnjaci)
nisu htjeli da se biju, dolazili su gardisti da ove prve motivisu
uvjeravanjima i batinama ili zlocinima nad Hrvatima i Bosnjacima,
poslije kojih se nije imalo kud osim u rat. Na pitanje novinara
jedne nezavisne beogradske televizije, koji je tada htio da
razjasni vezu garde i rezima, ko je njegov vrhovni komandant,
Arkan odgovara kao iz topa: "Patrijarh Pavle."
Bijeljina, Brcko, Bratunac…
Raznatovic, na vrhuncu slave, bori se svega nekoliko mjeseci u
BiH. Iako nije ostavljao mnogo dokaza iza sebe, tamo gdje je bio
ostaju mrtvi: Brcko (govori se o cifri od cak 3000 ljudi),
Bratunac, Zvornik, Vranjska, Koritnik, Bijeljina. Ali, heroj ne
cini zlocine, on samo ubija. "Ja ne poricem da je bilo u ovom
ratu zlocinaca, ali garantujem da medju mojim momcima ne mozete
naci ni jednog jedinog", govorio je.
Od svih zlocina, priznao je samo da su sa vrha dzamije u Zvorniku
najprije unistili muslimansko "snajpersko gnijezdo", da bi sa
stereo uredjaja na minaretu pustili srpske pjesme. Siri se fama o
Arkanu, covjeku kome je sve dozvoljeno i koji je spreman da sve
to i iskoristi. Prilikom jedne uniformisane posjete prostorijama
tada opozicione Borbe Radivoju Cvjeticaninu, zamjeniku glavnog
urednika, naredjuje da skine Titovu sliku sa
zida. Naredjenje je istog trena izvrseno.
Fama o Arkanu siri se i beogradskim salonima. Aleksi Djilasu,
liberalnom politickom analiticaru i predavacu na nekoliko
americkih univerziteta koji je imao (ne)srecu da likom malo
podsjeca na Arkana, na veceri u beogradskom Klubu knjizevnika, po
sopstvenom priznanju, desava se ovakva stvar. Sa susjednog stola,
za kojim sa drustvom sjedi Klara Mandic, muza srpskih nacionalnih
intelektualaca, Djilasu stize ceduljce potpisano njenim imenom sa
sljedecim sadrzajem: "Gospodine Raznatovicu, pricinilo bi mi
veliko zadovoljstvo kada bih se upoznala s vama." "Ja, nazalost,
nisam gospodin Raznatovic, ja sam samo Aleksa Djilas", bio je
odgovor na
drugoj strani cedulje. Do koske odan Milosevicu, Arkan
neprijatelje pronalazi tamo gdje ih prepoznaje Milosevic. Godine
1992. vec je sef pararezimske Stranke srpskog jedinstva i
poslanik u Skupstini zaduzen za Kosovo, koje Beogradjani
crnohumorno nazivaju Arkanzas.
Zestoko se zalaze za prihvatanje Vance-Owenovog plana iz 1993,
koji Skupstina RS odbacuje. Tada optuzuje
generala Ratka Mladica da je bombardovanjem Sarajeva "ubijao i
Srbe". Naziva ga "crnim generalom", koji odbacuje plan jer "onog
trenutka kad bude potpisan mir, on je niko i nista, on je
proslost". Arkanovi "tigrovi" u ratu ucestvuju jos jednom, u
srpskom porazu u Bosanskoj krajini u septembru 1995, kada je
njegova jedinica neocekivano pretrpjela velike gubitke. Poslije
se, doskoro sa prilicno uspjeha, trudi da ne podijeli Mladicevu
mirnodopsku sudbinu i da ne bude proslost.
Izdrzavaju ga zena i milioni
Iako je javno pricao kako je siromasan covjek i kako ga izdrzava
njegova treca po redu zena, folk pjevacica Svetlana Ceca
Raznatovic, Arkanovo bogatstvo se u trenutku smrti procjenjuje na
nekoliko desetina miliona maraka.
U okviru svoje SDG kompanije imao je Fudbalski klub "Obilic",
transportne firme, dio Hotela Jugoslavija, nekoliko stambenih
zadruga, lanac kockarnica, poslasticarnica, pekara i butika…
Uvozio je naftu, bavio se cigaretama, vjestackim djubrivom, kafom
i svim onim stvarima za koje je trebalo imati vise veza u
drzavnom aparatu nego smisla za biznis. Ali, kako tvrde izvori
Dana, posljednjih mjeseci poslovi mu nisu isli kao nekad iako jos
uvijek nije imao razloga da se zali.
Toliko bogat covjek, koga trazi Haski tribunal za ratne zlocine,
pri tome iskreno fasciniran Zapadom, tesko se mogao pomiriti sa
cinjenicom da mu je jedino utociste Miloseviceva Srbija. Zato je,
po svoj prilici, tacno da je Arkan pokusavao da ostvari kontakte
sa Tribunalom i raspita se za cijenu povlacenja optuznice. Veliko
je pitanje, medjutim, kako mnogi misle, da je kao cijenu otkupa
ponudio svjedocenje protiv Milosevica.
Naime, Arkan je znao da u tom slucaju Milosevicu na milost i
nemilost ostavlja svoje bogatstvo i devetoro
djece. Drugo pitanje je koliko je on uopste i komunicirao sa
Milosevicem bez posrednika.
Prije ce biti da je Raznatovic prosto ispipavao Zapad da u nekoj
varijanti raspleta bude jedan od njihovih aduta, s obzirom da je
u svakom trenutku mogao da mobilise nekoliko stotina naoruzanih
ljudi. Tako je avgusta '98.
poslao Billu Clintonu pismo podrske za suzbijanje terorizma
povodom napada na americke ambasade u Keniji i Tanzaniji. Tako je
sljedece godine bio za potpisivanje rambujeskog plana za Kosovo,
a u to vrijeme je i zestoko
kritikovao Milosevicevo spoljnopoliticko opredjeljenje: "Oni
misle da je nas najveci uspjeh da imamo diplomatske veze sa
Bjelorusijom, Rusijom i Kinom, ali mi trebamo saveznike na
Zapadu.
" Istovremeno, nudio se Milu Djukanovicu, ali niko vise nije
mogao da prihvati Arkanove usluge. On nije bio
politicar da bi mogao da se nabrzinu preobuce i uskoci u
mirnodopski voz. Bio je egzekutor, koji osim Milosevica nije imao
izbora. S njim vise nije mogao niko.
Hoce li Ceca biti sljedeci kum
Zbog toga se medju gomilom nagovjestaja o mogucim motivima i
naruciocima ubistva mogu izdvojiti dvije varijante. Prva je,
naravno, rezim, ali ne zbog toga sto bi Arkan mogao da Milosevica
optuzi u Haagu, vec zato sto uoci raspleta u Beogradu Milosevicu
nikako nije odgovarao covjek sa tolikim brojem naoruzanih ljudi
spremnih na sve, a koji pri tome namiguje njegovim
neprijateljima.
Druga varijanta je podjela kolaca u podzemlju, gdje je Arkan
navukao previse na svoju stranu, i to u trenutku kada je u bari
koja se vec deset godina puni krokodilima ostalo tako malo vode.
Problem je sto je razlika izmedju te dvije teorije sustinski
toliko mala buduci da bi se, uz malo pretjerivanja, posljednja
srpska dilema mogla artikulisati pitanjem: kontrolise li srpski
rezim podzemlje ili podzemlje kontrolise rezim?
Arkanovo ubistvo, na kraju, moglo bi da znaci novi krug obracuna
u podzemlju za podjelu velike teritorije, koja je poslije njega
ostala nebranjena. Ili, kao sto se ironicno upitao jedan
poznavalac beogradskog podzemlja: "Ne mislite valjda da ce to da
naslijedi Ceca?"
MILOSEVIC I ARKAN
Veza izmedju Zeljka Raznatovica Arkana i Slobodana Milosevica
tesko se moze poricati, ali ostaje pitanje da li su se oni ikada
sreli blize od onoga na sahrani zamjenika ministra policije
Srbije Radovana Stojicica Badze, kada je na poznatoj fotografiji
iza ledja rastuzenog Milosevica izvirivao Arkan.
Raznatovic je tvrdio da se nikada nisu sreli.
Dobrila Gajic-Glisic, publicista, koja je u vrijeme rata u
Hrvatskoj bila sef kabineta ministra odbrane Srbije generala
Milana Simovica, u svojoj knjizi Srpska vojska tvrdi da su ti
kontakti isli preko posrednika. Medju njima su, cini se, bili
samo Simovic i Stojicic.
Raznatovica je za zlocin prvi put 1992. godine javno optuzio
bivsi americki sef diplomatije Lawrence Eagleburger na
medjunarodnoj konferenciji o Jugoslaviji u zenevskoj Palati
nacija. Pozivajuci se na pouzdane informacije specijalne komisije
UN, Eagleburger je imenovao sedam ljudi, medju kojima je
posljednji na spisku bio Arkan, "odgovorni vodja paravojnih
jedinica 'tigrovi', koje su brutalno etnicki ocistile Zvornik,
Bratunac, Srebrenicu i Grobnicu, ucestvujuci u masovnim ubistvima
u Brckom, gdje je masakrirano tri hiljade bosanskih civila". Od
tada Amerikanci su Milosevicu redovno dolazili ucjenjujuci ga
Arkanom.
Prvi je bio Richard Holbrooke, koji je 19. oktobra 1995,
pozivajuci se na izvestaje CIA-e, Milosevicu govorio o vezama
"tigrova" i Vojske Jugoslavije.
"Vase informacije su pogresne", odgovorio je Milosevic, na sta mu
je James Pardew pokazao dokument CIA-e koji je navodno dokazivao
tu vezu. Milosevic dokument nije htio ni da pogleda, pa mu ga je
Pardew ostavio na
stolu.
Kada je pocetkom juna 1997. godine u Beogradu Madeline Albright
od Milosevica zahtijevala izrucenje vukovarske trojke
(Sljivancanin, Mrksic, Radic), a on uzvratio da bi njima trebalo
suditi u Srbiji, dobio je odgovor"Imate Arkana.
On za sada nije na listi Haskog tribunala, mada mi vjerujemo da
je to jedna 'notorna licnost' i da postoji dovoljno dokaza da je
bio umijesan u rat na veoma negativan nacin, da je pocinio mnoga
zlodjela i da bi mogli da se pobrinete da Arkan bude optuzen i
sudjen ovdje u Srbiji." Prema rijecima tadasnjeg portparola State
Departmenta Nicholasa Burnsa, Milosevic nije ponudio nista sto bi
se "moglo opisati kao adekvatan odgovor".
Odgovor sta misle o vezi Milosevic - Arkan potpisniku ovih redova
dao je prije dvije godine jedan zapadni diplomata.
Na pitanje kako je moguce da se toliko u zapadnim medijima govori
o Arkanovim zlocinima a da se optuznice podizu protiv drugih
ljudi, dobio je odgovor: "Kada Arkana pozovu u Haag, pozvat ce i
Milosevica." Proslog proljeca to se i dogodilo.
SAVRSENI SRPSKI PAR
Zeljko i Svetlana Ceca Raznatovic, poznata srpska folk pjevacica,
drugi su najpoznatiji srpski bracni par, odmah poslije Slobodana
Milosevica i Mire Markovic. Dok su ovo drugo dvoje, kako kaze
jedan analiticar, svoju vezu
ostvarili u idealnom politickom braku, Raznatovici su
funkcionisali kao najuzoritiji i najglamurozniji brak Srbije u
posljednjoj deceniji 20. vijeka.
Od svadbe, koja je Srbiju nakratko podsjetila na monarhisticke
dane, do rodjenja djece javnost je pratila Raznatovice kao sto
danas prati juznoamericke serije: on - u svim anketama medju
srednjoskolcima neprikosnoveni uzor moderne Srbije, ona - mlada
lijepa zena iz provincije koju veliki grad nije uspio da
proguta.
U svojoj srpskoj fazi Arkan je izjavljivao da mrzi ljude koji
piju, puse, koji se drogiraju i razvode. Pa ipak, brak sa Cecom
bio mu je treci po redu. Zbog tog braka, sklopljenog februara
1995, razveo se od druge supruge Natalije Martinovic, sa kojom je
imao petoro od ukupno devetoro djece.
Posljednji put tabloidi u Srbiji isli su u sestocifrenim tirazima
objavljujuci fotoreportaze sa svadbe decenije. Prvi sljedeci put
te tiraze dostigli su kada je Raznatovic ubijen.
"To vise nije veza izmedju predsednika jedne stranke i prve
jugoslovenske folk zvezde. To postaje mitska veza ciji su koreni
na Kosovu, izmedju kosovke devojke i kosovskog junaka. Rat je
zavrsen i kosovka devojka je zalecila rane junaku i ucinila ga
svojim draganom", pisala je u to vrijeme Duga.
Ali, poslije svadbe decenije nece uslijediti sahrana decenije.
Naime, porodica Raznatovic je, pod pritiskom rezima, koji ne bi
volio da se na jednom mjestu okupe svi Arkanovi ljuti i naoruzani
prijatelji, odlucila da ukopu prisustvuju samo porodica i najuzi
krug prijatelja. Raznatovici su bili cesti gosti televizije, na
kojoj su objavili obje Cecine trudnoce i odbrojavali dane do
rodjenja djece. Na jednom od tih nastupa, kazu, jedna gledateljka
televizije Pink je na Cecinom vratu prepoznala svoju ogrlicu.
Pjevacica je objasnila da joj je ogrlicu poklonio
suprug, a snalazljivi voditelj spasio je emisiju vece bruke.
Beogradski dnevnik Glas javnosti tvrdi da je u posljednjem
izdanju gledane emisije Maksovizija, u kojoj su tri dana prije
Arkanovog ubistva ucestvovali Raznatovici, bila najavljena i
njegova smrt. Voditelj emisije Milovan Ilic Minimaks procitao je
dvije poruke gledalaca pristigle na njegov pejdzer. Prva je
glasila: "Ceco, mnogo licis na Gocu Bozinovsku." (Rijec je o jos
jednoj folk pjevacici, ciji je muz Zoran Sijan, jedan od kraljeva
beogradskog podzemlja, prije mjesec i po dana ubijen.) Druga
poruka glasila je: "Arkane, ponesi sako, hladno je."
Objavljeno u broju 138 DANA, 21. januar / sijecanj 2000.
* Sent from RemarQ http://www.remarq.com The Internet's Discussion Network *
The fastest and easiest way to search and participate in Usenet - Free!