[Download Carls Darvin Poreklo Vrsta Pdf
Tilo Chopin
Čarls Robert Darvin (Charles Robert Darwin, 1809 - 1882) je britanski naučnik koji je udario temelje modernoj teoriji evolucije pomoću koncepta razvijanja svih životnih oblika procesom prirodne selekcije.
Prirodnonaučna teorija o poreklu i razvoju životinjskih vrsta uključujući i čoveka nazvana je darvinizam. Radeći na empirijskom materijalu Darwin je postavio ove osnovne teze svoje teorije:
Darvin je rođen u mestu Šruzberi (Schrewsbery) 12. februara 1809. godine kao peto dete dobrostojeće engleske porodice. Njegov pradeda s majčine strane bio je uspešni trgovac porculanskom i lončarskom robom Džosija Vedgvud, a pradeda s očeve strane bio je u 18. veku dobro znani psiholog i naučnik Erasmus Darvin. Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Šrevzburiju (1825) mladi Darvin je upisao medicinu na Univerzitetu u Edinburgu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na univerzitet Kembridž kako bi postao sveštenik engleske crkve. Tamo je sreo geologa Adama Sedžvika i naturalistu Džona Hensloua.
Henslou ne samo da je pomogao Darvinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primeraka. Nakon završenih studija na Kembridžu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darvin se, uglavnom na Henslouov nagovor, ukrcao na brod HMS Bigl i pridružio se ekipi naturalista na naučnom putovanju po svetu. Darvin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i ostrvima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darvin je bio najimpresioniraniji učinkom koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog sveta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji poslednja katastrofa bila je ona povezana s Nuhinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Nojevu barku. Ostali primerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane nezavisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromenjivim za sva vremena.
Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmienio je engleski geolog sir Čarls Liel u svojoj knjizi u dva sveska "Principi geologije" ( Principles of Geology ) (1830 - 1833). Liel je utvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promene što je rezultat delovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Biglu Darvin je zaključio kako mnoga Lielova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio. Iako je takođe primetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim delom gledišta koja je Liel zastupao. Tako je, na primer, zapazio da na ostrvu Galapagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su bliski povezane, različite u strukturi i prehrabenim navikama od ostrva do ostrva. Ta opažanja naterala su Darvina da postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.
Nakon što se 1836 vratio u Englesku svoje ideje o promenjivosti vrsta objavio je u delu "Beleške o transmutaciji vrsta" (Notebooks on the Transmutation of Species). Darvin se u svom stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao "Esej o principima populacije" (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, delo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom delu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darvin je odmah Malthusove argumente primenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcija.
Naredne dve decenije radio je na ovoj teoriji i još nekim prirodno-istorijskim projektima (Darvin je bio prilično bogat i nikada nije imao potrebu za dodatnim prihodima). Godine 1839. oženio se svojom rođakinjom Emom Vedvud, a nešto kasnije preselio se malo imanje Daun Haus izvan Londona. Tamo je sa suprugom podizao desetoro dece, od koje je troje umrlo u ranom detinstvu. Darvin je svoju teoriju prvi put objavio 1858. godine u novinama, istovremeno kada je to učinio i Alfred Rasel Valas, mladi naturalista koji je nezavisno od Darvina došao do istog zaključka. Darvinova teorija je u celosti objavljenja 1859. godine pod naslovom O poreklu vrsta (On the Origin of Species). Knjiga koju su nazvali "knjigom koja je šokirala svet", prodala se u potpunosti već prvi dan te je naknadno štampano još šest izdanja (Darvin ju je pripremao pune 22 godine).
Reakcija na Darvinovu knjigu bila je veoma brza. Neki biolozi prigovarali su Darvinu kako ne može dokazati svoje hipoteze. Drugi su kritikovali Darvinovu koncepciju o razvijanju različitih vrsta iz jedne. Međutim najžešći napadi na Darvinovu teoriju nisu dolazili od naučnika već od strane crkvenih predstavnika. Oni su mu spočitavali da teorija o prirodnoj selekciji poriče uticaj Boga na stvaranje čoveka i stavlja čoveka na istu razinu sa životinjama.
Ostatak života Darvin je proveo proširujući različite aspekte problema koji je postavio u svom delu. Stoga je kasnije objavio još nekoliko knjiga u kojima je te probleme nastojao obrazložiti: Promenjivost životinja i biljaka pod domaćim uslovima (1868; The Variation of Animals and Plants Under Domestication), Poreklo čoveka (1871;The Descent of Man ), The Expression of the Emotions in Animals and Man (1872) i The Descent of Man and Selection in Relation to Sex (1872). Važnost Darvinova rada prepoznali su njegovi savremenici te je Darvin izbaran u Kraljevsko društvo (Royal Society) 1839. godine i u Francusku akademiju nauka (1878). Odana mu je počast i mestom pokopa u vestminsterskoj opatiji, nakon što je 19. aprila 1882. umro u mestu Daun (Down), grofovija Kent.
Darwin je rođen kao peto dijete dobrostojeće engleske obitelji, otac mu je bio uspješni i imućni liječnik Robert Waring Darwin. Njegov pradjed s majčine strane bio je uspješni trgovac porculanskom i lončarskom robom Josiah Wedgwood, a pradjed s očeve strane bio je u 18. stoljeću dobro znani psiholog i učenjak Erasmus Darwin. Njegov je djed, Erasmus Darwin, također liječnik, stekao svjetski ugled svojim poetičnim opisima prirodnog svijeta. Prvi je Erasmus Darwin progovorio o evoluciji u epu u stihovima Zoonomija ili zakoni organskog životaCharlesova je majka bila kći Josie Wedgewooda, osnivača danas poznate tvornice porculana, aktivna sudionika intelektualnog života onog doba koji ga je povezao ne samo s Erasmusom Darwinom nego i sa Josephom Priestleyem, tadašnjim slavnim kemičarom.
Nakon završetka školovanja u elitnoj školi u rodnom Shrewsburyu (1825.) mladi je Darwin upisao medicinu i teologiju na sveučilištu u Edinburghu. Godine 1827. izbačen je sa studija medicine i upisao se na sveučilište Cambridge, s ciljem da postane svećenik Engleske crkve. Tamo je susreo geologa Adama Sedgwicka i prirodoslovca Johna Henslowa.
Henslow ne samo da je pomogao Darwinu da izgradi samopouzdanje nego je svog učenika podučio kako da bude pažljiv i savjestan promatrač prirodnih fenomena i skupljač primjeraka. Nakon završenog studija na Cambridgeu 1831. godine u svojoj dvadesetdrugoj godini Darwin se, uglavnom na Henslow nagovor, ukrcao na brod HMS Beagle i pridružio se ekipi prirodoslovaca na znanstvenom putovanju po svijetu. Darwin je na tom putovanju dobio priliku da promatra geološke formacije koje su pronađene na različitim kontinentima i otocima kao i velik broj fosila i organizama. U svojim geološkim opservacijama Darwina je najviše impresionirao učinak koji su imale prirodne sile na zemljinu površinu. U to doba većina geologa zastupala je teoriju kako su pojedine vrste životinjskog i biljnog svijeta nastajale nezavisno jedna od druge, te da je svaka prošla kreacija uništena iznenadnom katastrofom, kao što je npr. potres ili svijanje zemljine površine. Prema toj teoriji posljednja katastrofa bila je ona povezana s Noinom arkom koja je izbrisala sve životne oblike osim onih koji su se ukrcali u Noinu arku. Ostali primjerci životnih oblika postali su fosili. Prema tom gledištu vrste, kreirane neovisno jedna od druge, nisu bile u mogućnosti mutirati što ih je činilo nepromjenjivim za sva vremena.
Katastrofičnu tezu (ali ne i nemutaciju vrsta) izmijenio je engleski geolog sir Charles Lyell u svojoj knjizi u dva sveska Principi geologije (Principles of Geology) (1830. - 1833.). Lyell je ustvrdio kako zemljina površina prolazi kroz stalne promjene što je rezultat djelovanja prirodnih sila kroz duži vremenski period. Dok je boravio na HSM Beagleu Darwin je zaključio kako mnoga Lyellova zapažanja odgovaraju onome što je sam uočio, iako je također zamijetio kako se neki nalazi na koje je naišao kose s jednim dijelom gledišta koja je Lyell zastupao. Tako je, na primjer, zapazio da na otočju Galpagos postoji jedinstvena vrsta kornjača, američkog drozda i zeba koje su, unatoč tome što su blisko povezane, različite u strukturi i prehrambenim navikama od otoka do otoka. Ta opažanja natjerala su Darwina da si postavi pitanje da li je moguće da postoje veze između različitih ali i sličnih vrsta.
Nakon što se 1836. vratio u Englesku svoje ideje o promjenjivosti vrsta objavio je u djelu Bilješke o transmutaciji vrsta (Notebooks on the Transmutation of Species). Darwin se u svome stajalištu o razvijanju organizama još više učvrstio nakon što je pročitao Esej o principima stanovništva (An Essay on the Principle of Population) iz 1798. godine, djelo britanskog ekonomiste Thomasa Roberta Malthusa. U tom djelu Malthus objašnjava kako je ljudska populacija ostala uravnotežena, naime autor je tvrdio kako povećanje izvora hrane nije jednoznačno s geometrijskom rastom broja stanovnika. Kao ključne faktore naveo je oskudice i bolesti te društevna događanja poput rata. Darwin je odmah Malthusove argumente primijenio na životinje i biljke i 1838. godine načinio nacrt teorije evolucije putem prirodne selekcije.
795a8134c1