Hvalov zbornik
Vaska Sotirov Đukić
|
HVALOV ZBORNIK |
|
Uram Hrvoje, veliki i slavni vojevoda bosanski. Va im oca i sina i svetoga duha. A sije se knjige pisaše ot ruki Hvala krstijanina, na počtenije slavnomu gospodinu Hrvoju, hercegu splitskomu i knezu ot Doljnjih kraji, i inim drugim zemljam! Timže molju vi, bratije, kto budu pročitati sije pismo, ašte česo ne umil' budu svršiti v' sijem pisaniji, prostite! A čtušte – pominjajte toga komu se pisaše, a pisara toliko koliko je vam' razumi ti ot toga meštarstva. A pisaše se i dovršieše v' lito rožd'stva Hristova, 1404. Lito, v'dni episkupstva i nastavnika i svršitelja Crkvi bosanskoj, gospodina dida Radomira. Si pisah zlatom, kako i črnilom. Kristija Hval (1404) – Hvalov zbornik Hvalov zbornik je namijenjen potrebama Crkve bosanske, opremljen je minijaturama a marginalije je pisao Krstijanin Hval, koji je, najvjerojatnije i ukrasio zbornik. „Uram“ znači moj gospodin i ta titula je davana u Ugarskoj visokim državnicima, pa ju je stekao i Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 159 |
|
OPIS |
|
Hrvojev misal i Hvalov zbornik su rađeni za bosanskog vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, u trenutku kad je od Ladislava Napuljskog Anžuvinca dobio naslov kraljevskog namjesnika u Bosni te splitskog hercega. Dok je Hrvojev misal katolički glagoljski kodeks za javno i priznato bogosluženje od pape te je rađen kao dar od katoličkih crkvenih lica, Hvalov zbornik je Hrvoje sam naručio, pisan je domaćom bosanskom ćirilicom, vjerovatno u njegovoj rezidenciji u Omišu a pisar Hval se lično potpisuje kao „krstjanin“ u kolofonu. Time je otvoreno pokazao da je pripadnik Crkve bosanske te upisuje da je vrijeme pisanja u doba “dida Radomira”, tadašnjeg poglavara Crkve bosanske, a to je 1404. godina. Po tome se pretpostavlja da je i Hrvoje bio prikriveni „krstjanin“ Crkve bosanske. Sačuvano je 359 listova pergamenta, koji su bogato iluminirani sa mnoštvom inicijala, minijatura i zastavica. Slova bosančice su pisana sitnim, kaligrafskim poluustavom. Da je zbornik pisao pripadnik Crkve bosanske, govore i sačuvane marginalne glose u Apokalipsi: (uz IX, 20): “Skazanije o crkvi idolskoj koju s(ve)ty osudvše; “ te (uz XII, 12): “gore zemli i moru jere na nem6 krivvna c(esa)r6stvujet6”. Kodeks je pripadao talijanskom lingvisti Giacomu Facciolatiju (1682-1769), koji ga je poklonio papi Benediktu XIV, a ovaj Biblioteci Univerziteta u Bolonji, gdje se i danas nalazi pod signaturom No 3575 V. |
|
VIDI I: |
|
Picasa album - Hvalov zbornik https://picasaweb.google.com/115156917274675590086/HvalovZbornik Facebook album - Hvalov zbornik https://www.facebook.com/media/set/?set=oa.1411144012495336&type=1 |
|
CITATI |
|
Baština van Bosne Što se tiče pisanih spomenika srednjevjekovne bosanske književnosti, za većinom treba tragati u stranim bibliotekama, istraživačkim institucijama i baštinskim ustanovama, posebno u Italiji. Za primjercima bosanskohercegovačke dokumentarne baštine trebalo bi tragati i u bibliotekama Austrije, Njemačke, Mađarske i Turske. Nedavno su se novi naslovi knjiga bosanskih autora pojavili u bogatim zbirkama islamskih rukopisa u Turskoj, posebno u Istanbulu. Italijanske bibliotečke riznice, naročito one u Veneciji, Padovi i Vatikanu, također sadrže građu bosanskohercegovačkog porijekla, zahvaljujući činjenici što su se mnogi bosanski franjevci obrazovali na italijanskim visokoškolskim ustanovama. Rana izdanja katoličkih, kao i pravoslavnih, vjerskih knjiga autora porijeklom iz Bosne i Hercegovine štampana su u štamparskim radionicama Venecije. Pored toga, univerzitetska biblioteka u Bolonji, naprimjer, i danas pruža utočište rijetkog i važnog srednjevjekovnog bosanskog rukopisa poznatog kao Hvalov zbornik, čije su prekrasno iluminirane stranice otkrivene javnosti 1988. godine, kada je njegovo faksimilno izdanje sa transkriptom, uz pomoć bosanske vlade, objavila sarajevska izdavačka kuća Svjetlost. |
|
Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Kotor, Kotor Varoš, 1350-?1416) Bosanski velikaš, veliki vojvoda, ban Vrbaske banovine i herceg Splita. Prvi put je spomenut 1376. godine kao vitez ugarskog kralja Ludovika I Anžujskog. Bosanski kralj Tvrtko I dodijelio mu je 1380. godine titulu velikog vojvode i darovao mu zemljišni posjed u dolini rijeke Lašve. Hrvojeve ovlasti i domenu znatno je 1403. godine povećao novoizabrani ugarski kralj Ludovik Napuljski. Uz ime Hrvoja Vukčića Hrvatinića vezana su dva čuvena rukopisa. Krstjanin Hval izradio je za Hrvoja rukopis na bosančici poznat kao Hvalov zbornik, a glagoljaš Butko prepisao je za Hrvoja misal poznat kao Hrvojev misal. Bosna i Hercegovina : 1000 pitanja i 1000 odgovora. Sarajevo : Sejtarija, 2010. Str. 199 |
|
Hvalov misal - kolofon U
ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sie se knjige napisaše
ot ruki Hvala kr’stijanina na počtenie (u znak poštovanja)
slavnomu g(ospo)d(i)nu Hr’voju, her’cegu spljet’skomu
(splitskom) i knezu od Dolj’njih krai (Donjih krajeva) (i) inim’
mnogim’ zemljam’. (Zapis na Hvalovom zborniku) |
|
Hvalovie minijature - dualistički elementi Dualističke elemente vidio je Solovjev u ukrasu rukopisa Crkve bosanske. Tvrdio je da u njima nema portreta evanđelista i da se umjesto portreta slikaju samo njihovi simboli, što je protumačio željom pripadnika Crkve bosanske da se izbjegne slikanje figura u njihovim crkvenim knjigama. Pri tome je Hvalov zbornik, koji ima minijature evanđelista, apostola, proroka (Davida i Mojsija), smatrao iznimkom, slučajnim proizvodom nekoga proračunatoga kompromisa između patarenskih i katoličkih tendencija, jedinstvenim slučajem u bosanskoj duhovnoj književnosti (Šidak, 1957.: 152.). Solovjeva se tvrdnja, da su minijature Hvalova zbornika iznimna i slučajna pojava jer “takvih slika nema ni u jednom od ostalih bosanskih rukopisa od XIII. do XV. vijeka” (Vjersko učenje Bosanske crkve 1948: 40), danas ne može održati zato što slike evanđelista i svetaca u bosanskim rukopisima nisu više iznimke. Naprotiv – portreti se prikazuju u više rukopisa. Kao primjer spominjemo Kopitarevo evanđelje, koje ide među najbogatije iluminirane rukopise Crkve bosanske. Uz simbole evanđelista u Kopitarevu evanđelju prikazani su i likovi evanđelista Luke i Ivana (simboli dolaze prije popisa, a likovi nakon popisa glava evanđelja). Portreti svetaca prikazani su u minijaturama Mletačkoga zbornika. Makar rijetko, ali uz obilje iznimno lijepih inicijala u Giljferdingovu apostolu (Giljf. 14) susreću se likovi životinja, ljudi i čudovišta. Nazor, Anica. Rukopisi Crkve bosanske. Vidi u: Fenomen “krstjani” u srednjovjekovnoj Bosni i Humu : zbornik radova. – Sarajevo : Institut za istoriju, 2005. god; str. 539 www.iis.unsa.ba/pdf/fenomen_krstjani.pdf (01.06.2014. PDF) |
|
Ne samo zemlja stećaka Kulturno razdoblje bosanskog srednjeg vijeka prevashodno je zanimljivo po nadgrobnim spomenicima različitog oblika, tzv. stećcima. Sačuvalo ih se na hiljade, a svojim oblikom neki podsjećaju na rimske sarkofage, dok drugi na uprošćene ljudske figure. Na malom broju ovih spomenika ima natpisa i plastike, koja se svodi na geometrijsku i biljnu ornamentiku, scene lova i igara ili povorke konjanika. Nevjesti bosansko-humski majstori nalazili su uzore u antičkim spomenicima, gotičkoj plastici i crtežima s tekstila. Ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezivati ni sa pataresntvom ni sa „crkvom bosanskom“, jer su ih dizali i pravoslavni i katolici, već sa običajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijedi. Nilević, Boris. Ne samo zemlja stećaka. Vidi u: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. Sarajevo : Bosanski kulturni centar, 1998. Str. 71 |
|
Zajedničke kuće Bosanski hrišćani ili krstjani kako su se nazivali, koristili su narodne slovenske reči i imena za sveštenstvo. Vrhovni poglavar crkve je đed, a sveštenici gosti i starci. U njihovim hižama (kućama) bio je uobičajen zajednički život više žena i muškaraca. Godine su brojali od rođenja Hrista, a ne od stvaranja sveta, kao što se radilo prema vizantijskom kalendaru. Crkvu bosansku u književnosti danas predstavlja Hvalov zbornik, koji je 1404. priredio krstjanin Hval za velmožu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. http://www.vesti-online.com/Riznica/Rustika/283732/Bogomolje-kao-bunari-zelja |
|
Znamenje velje javi se na nebesih – Hvalov zbornik, odlomak iz Apokalipse
I znamenje velje javi se na nabesih: žena oblčena v slnce, i luna pod nogama jej, i na glavi jej vijenac ot zvjezdju dvanadeset. I v črijevi imušti v'pijet bolešti i strajušti roditi. I javi se ino znamenje na nebesih, i se, zmij črman velij, imije glav' sedam, a rogov' deset, i na glavi jego vin'c sedam. ...... I inizložen bist zmij veliki i zmij drevni, naricajemi dijavol i sotona, lasten vsu vaseljenu, i vložen bit v zemlju, i anđeli jego s njim uloženi biše. I bist glas velij na nebesi, glagolje: „Njinije bist spasenije i sila i carstvo boga našego, I oblast Isusa Hrista jego – jako nizložen bist klevetnik bratje naše, oklevetavajte nas prid Bogom našim dan i nošt. .... Sego radi – veselite se nebesa i živušte na njih! A gore zemlji i moru, jako snide k vam dijavol i, imije jarost veliju, vjedi jako malo vrijeme imat.“ .....
Apokalipsa je najviše čitan tekst u Bosni, a u Hvalovom zborniku je odmah nakon četiri evanđelja, za razliku od istočne i zapadne crkve. Ove razlike su vidljive i u Mletačkom i Radosavljevom zborniku: U XI glavi rukopisa treba da bude „I otvrze se crki božijej na nebesi i javi se korabja zavjeta v' crkvi jego...“, gdje Hval kao i drugi bosanski pisci, ispuštaju posljednje tri riječi „v' crki jego“ zbog otpora prema materijalnim crkvama (zgradama). Sva tri navedena rukopisa u XXII glavi Apokalipse imaju svoju varijantu kada je riječ o „stablu životu“. Za bosanske krstijane „drevo životno“ znači ženu. „Drevo životno tvorešte plod dvanadeset krat na mjesec“ odnosi se na narodno vjerovanje da je sposobnost začeća žene u jednom mjesecu ograničena na dvanaest dana. U samom naslovu Apokalipse Bosanci ističu da je njen apostol i evanđelist Ivan, kako ga ne bi pomiješali sa Ivanom krstiteljom, koga su patareni prezirali kao onog koji je krštavao vodom. Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Bosanska riječ, 2012. Str. 165 i 334-335.
|
|
LINKOVI |
|
Bibliotheca Universitaria di Bologna http://biblioteche.unibo.it/portale Filatelija - Croatian Glagolica on Stamps http://kodeks.uni-bamberg.de/Croatia/Culture/GlagoljicaStamps.htm Fotokopija zadnje strane Hvalovog misala http://www.slavistickikomitet.ba/zbornik1/files/res/downloads/download_0097.pdf Hvalov zbornik Hvalov zbornik iz 1404.g. danas u Bolonji http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=136&t=1096&sid=00e4dfb7693aa64cfe4c940fa35993b0#p1968
Istorija Bosne forum http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=136&t=1096 Minijature iz Hvalovoga zbornika http://www.hercegbosna.org/kultura/hvalov-zbornik/hvalov-zbornik-137.html Virtualna rekonstrukcija bosanske "hiže" http://bosnianchurch.weebly.com/virtualna-rekonstrukcija-bosanske-hi382e.html WIKIPEDIA – Hvalov zbornik |
|
LITERATURA |
|
Daničić, Đuro. Hvalov rukopis. Zagreb : JAZU, 1871. Starine. Knj. 3(1871). - str. 1-146. Daničić, Đuro. Apostol iz Hvalovog rukopisa. Zagreb : JAZU, 1872. Starine IV. http://www.worldcat.org/title/apokalipsa-iz-hvalova-rukopisa/oclc/222580000 Dizdar, Mak. Stari bosanski tekstovi. Sarajevo : Svjetlost, 1971. http://makdizdar.ba/stari-bosanski-tekstovi/ http://bs.scribd.com/doc/181015953/Stari-bosanski-tekstovi-docx Dragojlović, Dragoljub. Zbornik Krstjanina Hvala i problem ‘crkve bosanske’. Beograd : Balcanica , 1983. Vol. 12 (1982-1983); str. 73-84. Đurić, Vojislav. Minijature Hvalovog rukopisa. Beoghrad : Istorijski glasnik, 1957. Str. 39-52. http://core.kmi.open.ac.uk/display/14387201 http://hrcak.srce.hr/file/21128 Kuna, Herta. Hrestomatija starije bosanske književnosti. Vidi u: Nakaš, Lejla. Hrestomatija iz historije književnog jezika, I dio ; za internu upotrebu. http://www.scribd.com/doc/117438839/Hristomatija-I Kuna, Herta. Srednjovjekovna bosanska književnost. Sarajevo : Forum Bosnae , 2008. Vol. 45/08., 383 str. + ilustracije Rački, Franjo. Prilozi za povijest bosanskih patarena. Zagreb : JAZU, 1869. Starine, vol. I; str. 98-140 |