Koliko je Trampu važan Balkan: Američki ambasadori se i dalje čekaju
Marko Protić
10–13 minutes
Čekajući američke ambasadore: Ima li Balkan razloga za brigu
Donald Tramp, predsednik Sjedinjenih Država, i mapa Zapadnog Balkana
Autor fotografije, BBC/Jakov Ponjavić
Autor, Marko Protić
Funkcija, BBC novinar
Pre 3 sata
Vreme čitanja: 9 min
Kada je lepo vreme u Vašingtonu, od velelepne modernističke zgrade koja nosi ime Harija Trumana i gde je sedište Stejt departmenta, do Bele bele kuće potrebno je 20 minuta prijatne šetnje.
Ipak, od povratka predsednika Donalda Trampa na funkciju, ove dve institucije američke politike deluju udaljeno kao nikad u novijoj istoriji, a čini se kao da o spoljnoj politici SAD suštinski odlučuje samo jedan čovek.
U centru Trampove spoljne politike u prvoj godini drugog mandata su bili Bliski istok, Ukrajina, Venecuela i Iran, dok je region Balkana ostao izvan vidokruga.
O tome svedoči podatak da u Srbiji, Severnoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji još nema ambasadora Sjedinjenih Država.
Balkan, međutim, nije jedini region koji trenutno preterano ne zanima Belu kuću, jer početkom 2026. postoji oko 80 praznih mesta bez ambasadora koga je potvrdio Senat.
„Ovo je standardni proces u svakoj administraciji.
„Ambasador je lični predstavnik predsednika i njegovo je pravo da osigura da u tim zemljama ima pojedince koji unapređuju agendu 'Amerika na prvom mestu' (America First)“, rekla je viša zvaničnica Stejt departmenta za BBC na srpskom.
Skip Najčitanije and continue reading
Najčitanije
Bret Ratner i Džefri Epstin grle žene dok sede zajedno na sofi - fotografija je bez datuma
Desetine kutija ispred kuće i nekoliko ljudi čija su lica zamagljena
devojka sa hidžabom, žena grli devojku sa hidžabom tokom studentskog protesta u Srbiji
Džefri Epstin i Gilejn Maksvel 2005. godine
End of Najčitanije
Upravo je ta krilatica o Americi bila jedan od aduta Trampa u predsedničkoj kampanji 2024, ali ono što nije baš uvek jasno - ako su SAD na prvom mestu, kako se ređaju ostali prioriteti na tom spisku.
„To je promena u američkoj diplomatiji, u drugoj Trampovoj administraciji ima znatno manje spoljne politike zasnovane na ideji pronalaženja zajedničkog jezika“, ocenjuje Kameron Manter, bivši ambasador SAD u Beogradu, za BBC na srpskom.
Kameron Manter iz perioda dok je bio ambasador SAD u Pakistanu
Autor fotografije, Getty Images
Potpis ispod fotografije, Kameron Manter
Šta je Balkan za Ameriku?
Iako je prošlo godinu dana od dolaska nove administracije, teško je znati kakva je trenutno politika prema Balkanu i ima mnogo nejasnoća o prioritetima SAD u regionu, objašnjava Luk Zaner, američki diplomata koji je radio u Srbiji i Severnoj Makedoniji.
„Generalno su karijerni ambasadori bili na svim pozicijama u regionu, a Srbija je bila mali izuzetak pod administracijom bivšeg predsednika Džozefa Bajdena jer je Kristofer Hil doveden iz penzije“, kaže.
SAD nemaju ambasadora u Srbiji od januara 2025. kada se Hil sam povukao. Na Kosovu je u decembru 2024. Džefu Hovenijeru okončan mandat, a isti slučaj je bio i sa Majklom Marfijem u Bosni koji je napustio Sarajevo u februaru 2025.
U Albaniji SAD nemaju ambasadora od 2023, kada je tu funkciju napustila Juri Kim.
Balkan nije potpuno van središta pažnje aktuelne američke administracije, ali činjenica da nema predstavnike na najvišem nivou „šalje signal“ celom regionu, objašnjava Majkl Polt, još jedan bivši ambasador SAD u Srbiji, u razgovoru za BBC na srpskom.
„Ne bi bilo fer reći da je tako samo sada.
„Već pred kraj mog mandata u Beogradu, postalo je jasno da će odnosi na Zapadnom Balkanu postati mnogo više evropski posao, a da su se SAD malo povukle, ali ne i potpuno nestale iz regiona“, ističe Polt, sada predavač na Arizona stejt univerzitetu.
On je ambasadorski mandat počeo u državnoj zajednici Srbije i Crne Gore 2004, a završio u samostalnoj Srbiji 2007. godine, kada ga je zamenio Kameron Manter, koji je ostao do 2010.
„Deluje da sada postoji znatno manje interesovanja da se sazna šta se dešava u regionu.
„Postoji vakuum i nije verovatno da će biti inicijative iz Vašingtona o rešavanju regionalnih pitanja“, procenjuje Manter.
Povremeno se to održavalo i na Balkan.
„Ako je to u prvom mandatu bilo vidljivo u smislu Vašingtonskog sporazuma koji nikad nije primenjen, sada se vidi u drugom smislu - skoro potpunog ingorisanja Balkana, osim ako to ne treba da bude neka vrsta poslovnog odnosa sa lokalnim elitama“, kaže Vesko
Garčević, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Boston, za BBC na srpskom.
U martu 2024, dok je predsednik SAD bio Bajden, Trampov zet Džared Kušner je najavio da će njegova kompanija Affinity Partners uložiti u projekte u Srbiji - na mestu uništene zgrade Generalštaba u Beogradu - i u Albaniji.
U poređenju sa više ozbiljnih spoljnopolitičkih žarišta, Balkan trenutno deluje relativno stabilno iz ugla Vašingtona.
„Trampov tanjir je užasno pun u ovom trenutku, a Bela kuća rezonuje da Zapadni Balkan vode ljudi sa kojima može da sarađuje, sa Beogradom na čelu“, smatra Ričard Krejmer, saradnik američkog Instituta za istraživanje spoljne politike.
Sankcije Naftnoj Industriji Srbije (NIS) zbog većinskog ruskog vlasništva, zatim Miloradu Dodiku, lideru Srba u Bosni zbog narušavanja Dejtonskog sporazuma, bile su dve teme kojih se ozbiljno dotakla američka administracija tokom 2025.
„Te sankcije NIS-u je uveo Bajden, a Tramp insistirao da se sprovedu i zato smo imali ovu krizu, a OFAK će morati da donese odluku“.
„Eto, pokazali su interesovanje da Dodika nateraju na povlačenje i uspeli su, ali to deluje kao jednokratna stvar gde se ne vidi kontinuitet politike“, kaže Ivan Vujačić, bivši ambasador Državne zajednice Srbije i Crne Gore, potom i Srbije u Vašingtonu, za
BBC na srpskom.
Trenutnu situaciju sa američkim ambasadama na Balkanu slikovito opisuje kao „brodove na moru bez kapetana, sa zamenicima kapetana koji gledaju da održe brod u plovnom stanju".
„Čak i da imaju ambasadore, Balkan ne bi bio u središtu pažnje. To je bitno samo u simboličkom smislu“, dodaje on.
Ivan Vujačić u vreme kada je bio ambasador Srbije u Sjedinjenim Državama
Autor fotografije, Getty Images
Potpis ispod fotografije, Ivan Vujačić u vreme kada je bio ambasador Srbije u Sjedinjenim Državama
Nepoverenje u diplomatiju
Američku spoljnu politiku predstavljaju predsednik države i državni sekretar koji je na čelu Stejt departmenta, odakle je u julu prošle godine otpušteno više od 1.300 zaposlenih.
„Problem sa manjkom ambasadora nije specifičan za Balkan, jer ima mnogo upražnjenih mesta, čak i u velikim zemljama poput Nemačke.
„Tramp želi da postavi lojaliste na ambasadorska mesta - baš kao što to čini većina administracija - ali takođe u velikoj meri zaobilazi Stejt department i ambasade“, tvrdi Danijel S. Hamilton, profesor Džons Hopkins univerziteta i bivši zamenik pomoćnika
državnog sekretara, u pisanoj izjavi za BBC.
„To je Trampov način delovanja u stilu: 'Da bismo ih reformisali, prvo moramo da ih ispraznimo ili srušimo institucije pune levičarskih državnih službenika'“, ukazuje profesor Ričard Krejmer.
Kako se postaje američki ambasador?
Procedura za izbor američkih ambasadora nije menjana decenijama, ali nije tako jednostavna.
Predsednik države formalno podnosi ime nominovanog Senatu, a potom Odbor za spoljne odnose Senata razmatra predlog i može da održi saslušanje.
Ako odbor odobri nominaciju, ona se upućuje na glasanje punom sastavu Senata.
„U slučaju ozbiljnih podela u Senatu, ima načina da se prolongira dolazak nominacija na dnevni red.
„To su radili i jedni i drugi (i republikanci i demokrate), ne ide uvek glatko", objašnjava Ivan Vujačić.
Tako je Nikol Mekgrou, ambasadorka u Hrvatskoj, čija je nominacija podneta u martu 2025, čekala na potvrdu do 7. oktobra.
„Dok sam bio u diplomatskoj službi, radio sam za Bila Klintona, a zatim za Džordža Buša i za Baraka Obamu.
„Nije bilo važno da li je predsednik iz Republikanske ili Demokratske stranke, ali to izgleda nije dovoljno za Trampa“, govori Kameron Manter.
U obrazloženju masovnih otpuštanja u Stejt departmentu tokom 2025, državni sekretar Marko Rubio je rekao da „efikasna moderna diplomatija zahteva racionalizaciju ove preopterećene birokratije“.
Uprkos činjenici da Senat kontroliše izvršnu vlast, u Americi je odavno prihvaćen princip da jedna osoba mora da govori u ime SAD o spoljnim poslovima i tu se Tramp ne razlikuje mnogo od prethodnika, objašnjava Majkl Polt.
„Ipak, ne mogu da prihvatim tvrdnje Trampove administracije da karijerne profesionalne diplomate neće podržavati politiku predsednika Sjedinjenih Država“, dodaje.
Nepoverenje aktuelnih američkih vlasti u ustaljene diplomatske institucije prenelo se i na međunarodni nivo, gde je Tramp, pokušavajući da reši krize, često preskakao Ujedinjene nacije (UN).
„Sistem odlučivanja i koordinisanja vodi se iz Bele kuće, kroz direktnu komuniciraju sa Trampom i njegovim savetnicima, pa je maltene stvorena paralelna diplomatska služba na koju se on oslanja“, ocenjuje profesor Vesko Garčević.
Kristofer Hil (na motoru), poslednji ambasador SAD u Srbiji
Autor fotografije, Getty Images
Potpis ispod fotografije, Kristofer Hil (na motoru), poslednji ambasador SAD u Srbiji
Diplomatija nalik biznisu
Američki kritičari Trampove administracije, koji dolaze uglavnom iz redova Demokratske stranke, ali ne samo nje, optužuju predsednika da je počeo isključivo da se oslanja na transakcionu diplomatiju.
To je pragmatičan pristup međunarodnim odnosima koji daje prioritet konkretnim razmenama, kao što su ekonomski podsticaji, bezbednosne garancije i politički ustupci, u odnosu na apstraktne principe ili dugoročne saveze.
„I Balkan će morati da se prilagodi transakcionim elementima američke diplomatije.
„To znači da ako postoji nešto što Amerikanci žele, vi treba da odlučite da li želite da radite sa njima, kao poslovni dogovor.
„I to morate da uradite na osnovu ideje da u Americi postoji samo jedna osoba koja vodi spoljnu politiku, a to je Donald Tramp“, kaže Kameron Manter.
Na sceni je, kaže, „personalizovana diplomatija".
„Pošto Balkan nije bogat, ovo je posebno teško za region, jer se pita - šta mi imamo da ponudimo?
„Možda želi da izgradi hotel ili da kupi rudnik“, dodaje Manter.
Šta je Amerika za Balkan?
„Snage koje su tokom ratova podržavale nacionalističku politiku, pokušavaju na sve načine da se 'ukopčaju' u Trampov pristup i predstave kao saveznici“, kaže Vesko Garčević.
I dok su svetla Vašingtona snažno uperena ka nekim drugim delovima sveta, otvara se pitanje ko bi mogao da iskoristi ovakvu situaciju.
SAD su do sada gledale Balkan uglavnom kao „mekani trbuh“ Evrope - region kroz koji konkurentske sile lako mogu da ostvare uticaj i zato tajming „nije mogao bude gori“, smatra Luk Zaner iz nevladine organizacije Centar za američki progres (CAP).
Tokom prethodnih godina, Bajdenova administracija je često govorila o „malignom ruskom i kineskom uticaju“ i tražile od Srbije da se jasno odredi ka evroatlantskom putu.
„Rusi su veoma usredsređeni na veoma težak problem koji su sami sebi stvorili u Ukrajini, ali su Kinezi u veoma dobroj poziciji da prošire uticaj u regionu“, ocenjuje bivši ambasador Manter.
„Uvek sam smatrao da su SAD svojevrstan pouzdani lepak za zemlje regiona i EU. A ako uklonite lepak, stvari počinju da se raspadaju.
„Sada ima onih koji će vrlo rado doneti vlastiti lepak, Kina ili Vladimir Putin“, zaključuje Polt.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.