Trka u naoružavanju nije izmišljena na Zapadnom Balkanu. SAD i Rusija su odavno u ovom „takmičenju“, njihovim stopama pošle su i druge velike, svetske i regionalne sile - Grčka i Turska, Indija i Pakistan.., ali s obzirom na situaciju u svetu, ni Zapadni
Balkan nije mogao da bude izostavljen iz pomenute trke, saglasni su sagovornici Kosovo onlajna.
Piše: Veljko Nestorović
Sklapali su se savezi ove godine (Hrvatska, Albanija i Kosovo), potpisivale
Zajedničke odbrambene deklaracije, nabavljali dronovi, moderni i polovni avioni „rafal“, američke haubice i helikopteri, najavljvale izgradnje fabrike municije....
Da li je na delu pokazivanje mišića komšijama ili pripreme za nešto mnogo ozbiljnije? Sagovornici Kosovo onlajna veruju da ima argumenata za obe teze.
Marko Savković iz ISAK fonda ipak
napominje da su ekonomski potencijali zemalja u regionu Zapadnog Balkana dosta mali da sada govorili o nekoj velikoj trci u naoružavanju.
„Trka u naoružavanju, rekao bih i da i ne. Da, zato što je jasno i evidentno da se svi negde naoružavaju, obnavljaju sisteme, kupuju nove ili zamenjuju one koji su stari. Dakle, imamo zemlje koje su članice Natoa i koje su negde obavezne da to rade, kao i one
zemlje koje su ili vojno neutralne ili žele da pripadaju nekom savezu, pa iz tih razloga pokušavaju da se naoružaju. S druge strane, nije trka u naoružanju, zato što mislim da su ekonomski potencijali zemalja u regionu Zapadnog Balkana ipak dosta mali da bismo
sada govorili o nekoj velikoj trci u naoružavanju“, kaže Savković.
Politički analitičar Nedžmedin
Spahiju sa neodobravanjem gleda na novu „trku u naoružavanju u regionu“ i ističe da bi bilo mnogo bolje ulagati u ekonomiju, zdravstvo i obrazovanje.
Spahiju kaže za Kosovo onlajn da izgleda kao da se spremamo za rat.
„Spremamo se za rat, što nije dobro. Bolje bi bilo ulagati u ekonomiju, zdravstvo, obrazovanje i druge stvari. Ovo, međutim, pokazuje u kakvoj opasnosti se region nalazi i kako komšije prete jedni drugima i hoće da pokažu mišiće. Verovatno niko ovde neće ratovati
sa Ugandom, Nigerijom ili Brazilom - ako iko bude ratovao, to će biti rat između komšija“, kaže Spahiju.
Dritan Ljači, analitičar i urednik na Njuz 24 kaže da
Albanija nema ekonomsku moć da kupuje modernu vojnu opremu, kao i da njen vazdušni prostor štite druge zemlje.
„Što se tiče Albanije, ona može poslužiti kao mesto za taktičku podršku, odnosno da pomogne savezu sopstvenim resursima, jer nema ekonomsku moć da kupuje modernu vojnu opremu koja previše košta, kao što to mogu Grčka, Turska ili čak Hrvatska. Albanija može
veoma dobro poslužiti kao taktički element za Nato, kao što bi to mogla vazduhoplovna baza u Kučovi. Naša vojna moć do ovog trenutka je na minimalnom nivou. Uzmimo, na primer, kapacitet sa dronovima u poređenju sa ostatkom Balkana, Grčkom ili Turskom. Naravno,
u tom pogledu smo u slabijoj poziciji. To je takođe zbog nekoliko drugih faktora, koji su poznati. Naš vazdušni prostor štite susedne zemlje, ali postoje i drugi razlozi za ovu situaciju. U međuvremenu, možemo dati veći doprinos postepenim povećanjem budžeta
za oružane snage“, kaže Ljači.
„Tu možemo da ubrojimo Makedoniju, Albaniju, Bugarsku, Grčku, pa ako želite i Tursku, s jedne strane. Ali s druge strane imate jedan broj zemalja kao što je Srbija, Kosovo, Bosna i Hercegovina koje su van Nato alijanse i koje, prema sopstvenim procenama, imaju
potrebu za odgovarajućim naoružanjem. Tu je posebno značajna politika i ponašanje susedne Srbije, koja značajno ulaže u vojsku i odbrambene pripreme. Prema "Global Power", četiri zemlje sa najvećom vojnom snagom u svetu čine Sjedinjene Američke Države, Rusija,
Kina i Indija. Srbija je negde na 62. mestu. Na Balkanskom poluostrvu, posebna je moć Turske, koja je na devetom mestu u svetskom poretku zemalja prema naoružanju. Zatim je Grčka na 30. mestu, pa dolaze Rumunija na 51. mestu, Mađarska na 55. mestu. Na 74.
mestu je Hrvatska, na 68. mestu je Albanija, na 112. mestu Makedonija i na 127. mestu Crna Gora“, podseća on.
Profesor Mojanoski smatra i da smo svedoci da su pored kupovine oružja prošle godine javno deklarisani i neki mogući vojni savezi, recimo između jedne članice Natoa, kao što je bila Hrvatska, Kosova i Albanije.