Surlić:  Spoljnopolitički subjektivitet Kosova ostaje trajno sporan

0 views
Skip to first unread message

Miroslav Antic

unread,
Feb 17, 2026, 6:53:12 AMFeb 17
to SIEM

Surlić:  Spoljnopolitički subjektivitet Kosova ostaje trajno sporan

4–5 minutes

Docent Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić kaže da je od 2008. godine, kada je u Prištini jednostrano proglašena nezavisnost, međunarodna zajednica postigla da Kosovo funkcioniše kao zaseban politički sistem, da ima sve institucije koje uključuju izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast, dok spoljnopolitički posmatrano, Kosovo nije daleko odmaklo.

„Članstvo u ključnim međunarodnim organizacijama nije ostvareno. Zasigurno je da bez pristanka Beograda neće biti ni članstva u Ujedinjenim nacijama, tako da spoljnopolitički subjektivitet Kosova ostaje trajno sporan i on se nije menjao za ovih osamnaest godina“, naveo je Surlić za Kosovo onlajn.

Potpuna kontrola nad celom teritorijom Kosova, prema rečima Surlića, jeste politički uspeh Prištine, kao i kontinuiran pritisak prema Srbima, jer se Srbi posmatraju kao produžena ruka Beograda, a ne kao građani kojima treba da ostvare potpuna prava, plus pravo na posebnost. 

„Vlada Aljbina Kurtija postigla je da ostvaruje apsolutnu vlast na celoj teritoriji Kosova. Njegov fokus je bio upravo na srpskim sredinama, tako da je u tom smislu Kosovo postiglo da se Srbi integrišu tako da to bude prisilna integracija, ali da opet sa druge strane većina ima dokumenta izdata od strane Prištine, radi u institucijama po sistemu Prištine i mnogi su zapravo prihvatili tu vrstu integracije od registarskih tablica do toga da se moraju prijavljivati institucijama Prištine. Nažalost, to ne dovodi do neke društvene stabilnosti i razumevanja između Srba i Albanaca“, ocenjuje Surlić. 

Govoreći o tome koliko građani koji žive na Kosovu, nezavisno od toga koje su nacionalnosti, mogu biti zadovoljni onim što je postignuto za 18 godina, naš sagovornik ističe da sve zavisi od toga šta je referentna tačka. 

„Ukoliko gledamo druga postkonfliktna društva širom sveta, onda se Kosovo predstavlja kao jedan pozitivan primer. I poziv predsednika Donalda Trampa Vjosi Osmani da učestvuje u Odboru za mir u stvari je poruka: evo šta smo uspeli na Kosovu, tako ćemo uspeti i u Gazi. Većina zapadnih zemalja Kosovo vidi kao uspešnu priču, a što se tiče samih građana, mislim da ništa od ove izgradnje institucija nakon konflikta nije zaustavilo negativne trendove koje su postojali i pre: masovne migracije, odlazak ljudi, stopu nezaposlenosti, pogotovo mladih ljudi...“, nabraja Surlić. 

Ovi trendovi, dodaje, i dalje stoje, ali nekada se, gledano iz Beograda čini da Kosovo stoji u mestu i da je blokirano u 1999. godini, a treba razumeti da je to društvo koje se menja i koje živi u okviru samostalnih institucija. 

„Više od 90 odsto stanovništva danas na Kosovu čine Albanci i oni su apsolutno lojalni tim institucijama. Na Kosovu ne postoji problem, kao u drugim postkonfliktnim društvima, da građani nisu zadovoljni političkim i institucionalnim okvirom. Naravno, kao i svuda, postoji spor - ideološki, politički, ali postoji i bazični konsenzus građana. Nisu zadovoljni ekonomskim stanjem, ali većina Albanaca ima apsolutnu lojalnost prema institucijama koje su uspostavljene nakon rata“, ukazuje naš sagovornik. 

O tome gde će Kosovo biti za 18 godina, Surlić kaže da sve zavisi od dogovora između Beograda i Prištine. 

„Nažalost, vrlo sam pesimističan po pitanju trajne normalizacije odnosa između dve strane, zato što je jedina šansa i prilika da se srpskoj zajednici omogući normalan život i da se zagarantuje njena autonomija bila u okviru Zajednice srpskih opština. Sada je očigledno da Priština to ne želi da sprovede u delo i da im je u interesu da Srba na Kosovu bude što manje u perspektivi. Tako da naredne godine, a posebno nekih narednih 18 vidim vrlo pesimistično po srpsku zajednicu na Kosovu i, logično, sa isto tako mnogo manje političke volje Beograda da napravi bilo kakav ustupak prema Prištini“, ocenjuje on. 

Ni perspektiva članstva u međunarodnim organizacijama, a ni perspektiva članstva Srbije eventualno u Evropskoj uniji, kako zaključuje, neće dovesti do trajne normalizacije i razumevanja između dve strane.


Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages