Sadašnja politika
bosanskog „hladnog rata” odražava status nečinjena i kratkoročno može da bude od koristi jedino političarima.
Građanima to samo produžava agoniju tamošnjeg dvojstva/trojstva. Veliki moćni svet, kome smo sami predali sudbinu u ruke, mogao
bi da pomogne - ali on više voli da ureduje, daje domaće zadatke i ocenjuje rešenja. Njima se i ne žuri
Autor: Dragan
Banjac
Hrpa je dokumenata koji se odnose na bivše jugoslovenske prostore,
naročito Bosnu i Hercegovinu - posle mržnje, krvavog raspleta i „pomirenja” mrzitelja, ispiratora rata i ubijanja, nakon
što su obavili zamišljeno, potom se dogovorili, a grančice im u ruke tutnuli međunarodni posrednici. Sa dogovorom je,
čini se, išlo lako - znajući da o sprovođenju dogovorenog ne treba ozbiljno razmišljati od potpisivanja
„Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” (poznatiji kao Dejtonski sporazum) u američkoj vazduhoplovnoj bazi
Rajt-Paterson (Wright-Patterson) u Dejtonu (savezna država Ohajo u SAD). Taj dokument je rezultat pregovora od 1. do 21. novembra 1995. godine, a
od tada je prošlo tačno 20 godina ili 7.295 dana. Pokušajte da ovaj, ipak mirovni period, uporedite sa stanjem u bivšoj
Jugoslaviji 1965. godine - i sve će biti jasnije…
Čitajte više...