Trampova pobeda neće promeniti svet, ali…

0 views
Skip to first unread message

ANTIC.org-SNN

unread,
Nov 14, 2024, 5:04:59 AM11/14/24
to SI...@googlegroups.com

standard.rs

Trampova pobeda neće promeniti svet, ali…

Фјодор Лукјанов

6–7 minutes


Republikanci oko Trampa veruju u snagu i moć Amerike, ne da bi vladala celim svetom, već da bi diktirala uslove u sporazumima koji joj donose korist. Šta će iz svega ovoga proizaći, teško je reći. Ali postoji osećaj da Amerika okreće novu stranicu

Da na početku razjasnimo, ishod izbora u Sjedinjenim Državama neće promeniti svet. Procesi koji nisu počeli juče neće početi ni sutra. Ali američki izbori su postali važan pokazatelj nekih dugoročnih promena.

Kolumnisti liberalnog Njujork tajmsa, koji su aktivno podržavali Kamalu Haris, jutro nakon izbora su izjavili: „Vreme je da priznamo da Tramp i trampisti nisu anomalija i da oni ne predstavljaju privremeno odstupanje od ‘toka istorije’. Oni odražavaju raspoloženje većine Amerikanaca i mi se tako moramo odnositi prema njima.“

Zaista, Trampova nova pobeda se razlikuje od njegovog prvog uspeha pre osam godina. Prvo, on je ubedljivo pobedio ne samo u broju osvojenih „elektora“, već i u ukupnom broju glasova u celoj zemlji. Drugo, ishod je uglavnom bio unapred jasan.

Novi i drugačiji mandat

Prilikom dolaska na vlast 2016. godine niko nije imao ideju kako bi moglo izgledati Trampovo predsednikovanje. Sada to znamo – sve njegove osobine i slabosti su izašle na videlo. Pa tako i, najblaže rečeno, ambivalentna i ne baš efektivna priroda njegovog predsedničkog stila. Demokrate su očekivale da će haos iz Trampovog prvog mandata odvratiti mnoge republikance od glasanja. Ali, to se nije desilo.

Pošteno govoreći, prvobitna nominacija nedovoljno sposobnog Bajdena i njegova iznenadna zamena očigledno nepodobnim kandidatom olakšala je zadatak republikancima. Nade da će praznu ljušturu politike ispuniti podrškom popularnih ličnosti i tako pojačati utisak političkog izbora, nisu se ostvarile. To pokazuje da su američki birači svesniji onoga što se dešava oko njih nego što su ‘izborni stručnjaci’ dugo pretpostavljali.

Debata tadašnjih kandidata za predsednika SAD, Donalda Trampa i Džozefa Bajdena, održana 27. juna 2024, nakon koje je Demokratska stranka zamenila Bajdena Kamalom Haris (Foto: Justin Sullivan/Getty Images)

Građani Sjedinjenih Država su zabrinuti za pitanja koja direktno utiču na njihove živote. Spoljna politika im nikada nije bila prioritet.

Međutim, uticanje na međunarodno ponašanje Sjedinjenih Država svakako jeste prioritet. Era u kojoj je Vašington bio ubeđen u potrebu (i, naravno, svoje pravo) da upravlja svetskim poslovima polako dolazi kraju. Želja za liderstvom ugrađena je u američku političku kulturu od njenog nastanka pre tri stotine godina, ali oblici koje je ona uzimala su se menjali. Nakon uspešnog završetka Hladnog rata u korist SAD-a, u drugoj polovini prošlog veka, ekspanzionistička osećanja su potpuno prevladala.

Razlozi su jasni – prepreke za spoljnu ekspanziju su nestale. Realniji deo američke elite je verovao da je to povoljna prilika, koju treba brzo iskoristiti jer je privremenog karaktera. Drugi deo je pao u anti-istorijsku iluziju o konačnosti američke dominacije. Tačnije, prihvatio je ideju da Vašington može da oblikuje svet po svom naumu i da zatim opušteno uživa u plodovima pobede.

Kraj „zlatnog doba“

Zlatno doba „Američkog sveta“ trajalo je od ranih 1990-ih do sredine 2000-ih. Drugi mandat republikanskog predsednika Džordža Buša mlađeg doneo je prve znake povlačenja. Svi naredni predsednici su, na različite načine, nastavili ovaj proces.

Međutim došlo je do svojevrsnog nesporazuma, jer je opseg onoga što je za Ameriku bilo moguće i izvodivo promenjen, a ideološka osnova vašingtonske politike nije se prilagodila promenama. Pritom, ideologija i retorika nisu samo puke reči: one formiraju rutine koja vas mogu povesti u različitim, čak i nenameravanim pravcima.

Situacija u Ukrajini je živopisan primer ovog fenomena. Sjedinjene Države su inercijom upale u ovu akutnu i veoma opasnu krizu, vođene ne nekom dobro osmišljenom strategijom, već ideološkim pamfletiranjem i pojedinačnim lobističkim interesima.

Kao rezultat toga, ukrajinski konflikt je prerastao u odlučujuću bitku za principe svetskog poretka, što niko u vrhovima vlasti nije planirao, ni očekivao. Pored toga, ovaj sukob je postao test pravog borbenog potencijala svih strana, uključujući Zapad pod američkim liderstvom.

Obraćanje ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog u Kongresu SAD, decembar 2022. (Foto: Kenny Holston/NY Times)

Tramp je pokušao da napravi konceptualni zaokret tokom svog prvog mandata, ali tada nije bio dovoljno spreman da vodi zemlju, a njegovi saradnici nisu uspeli da konsoliduju vlast. Situacija je sada drugačija. Republikanska stranka je gotovo u potpunosti na Trampovoj strani, a trampističko jezgro namerava da krene u obračun sa „dubokom državom“ već u prvim mesecima vlasti.

Tačnije, pokušaće da instaliraju ljude sličnog razmišljanja u državnom aparatu, uključujući i njegov srednji nivo, kako bi sprečili sistemsku sabotažu predsednikove politike koja se dešavala tokom njegovog prvog mandata.

Bog zna da li će to uspeti ili ne, posebno jer se Tramp sam nije promenio: instinkti i spontane reakcije preovlađuju nad doslednošću i uzdržanošću. Ono što je, međutim, važno jeste namera Trampa i njegovih saradnika da naprave zaokret ka rigidno shvaćenim američkim „merkantilnim“ interesima i udaljavanje od ideološkog pristupa – što je u skladu sa opštim pravcem kojim se kreće ostatak sveta. To neće učiniti SAD ugodnim, a kamoli prijatnim partnerom za druge zemlje, ali, ipak, pruža nadu za nešto racionalniji pristup.

Tramp nastavlja da govori o „pogodbama“ (deals), koje on razume na generalno jednostavan način. Republikanci oko njega veruju u snagu i moć Amerike, ne da bi vladala celim svetom, već da bi diktirala uslove tamo gde joj to donosi korist.

Šta će iz svega ovoga proizaći, teško je reći. Ali postoji osećaj da se okreće nova stranica i otvara novo poglavlje. Pre svega, zbog potpunog kraha onih koji su „ispisali prethodno poglavlje“.

Naslov i oprema teksta: Novi Standard

Izvor: globalaffairs.ru

Prevod: Mihailo Bratić/Novi Standard

Naslovna fotografija: Chip Somodevilla/Getty Images

BONUS VIDEO:

 

Reply all
Reply to author
Forward
0 new messages