Miroslav Janković: CIA Bosnu i broji i kroji
Miroslav Janković, novinar
| 07. novembar 2015. 14:27 | Komentara: 0
Bošnjaci muslimani još nisu ispunili cilj - da budu većina u Bosni. Američka CIA, koja je Bošnjacima '92. i podarila državu, izašla je ovih dana sa podacima koliko kog naroda u Bosni ima
DVE i po decenije Bošnjaci muslimani jurišaju na tri velika cilja: da Bosna postane samostalna i ujedinjena država, da osude što više Srba koji su stajali i još stoje na tom putu, i da u toj državi oni budu apsolutno većinski narod.
Prvi cilj su uglavnom ostvarili, drugi sve intenzivnije realizuju, a kod trećeg je izgleda nešto zapelo. Američka CIA, najmoćnija špijunska organizacija na svetu, koja je Bošnjacima '92. i podarila državu, izašla je ovih dana sa podacima koliko kog naroda u Bosni ima.
Pre bilo kakvih zvaničnih podataka o popisu iz 2013, i nagađanja u vezi s njim, CIA je iznela svoje podatke: u Bosni ima 48,4 posto Bošnjaka, Srba 32,7, Hrvata 14,6 i ostalih 4,3 posto.
Pod pretpostavkom da su ti podaci tačni (a što ne bi bili?) Bošnjaci muslimani, dakle, nisu (još) većinski narod, njihova najveća politička želja moraće da pričeka neko drugo doba. Uostalom, Bosna je u svojoj dugoj istoriji uglavnom bila većinski hrišćanska država.
Ovi podaci su istovremeno i demanti više napisa u bošnjačkim medijima, po kojima su oni iz "poverljivih izvora bliskih popisnoj komisiji" (sa)znali da Bošnjaka u BiH ima oko 52 odsto, a Srba "samo" 31 odsto. Jer, bošnjačkoj političkoj strategiji su važna samo ova dva podatka, ostali su brojke koje popunjavaju prateće statističke rubrike.
No, CIA je još "prebrojala" koliko u BiH ima: muškaraca, žena, vernika, građana, seljaka, udatih, oženjenih, razvedenih... što znači da je duboko "zabola nos" u popisne papire, a što će, u stvari, reći da je u popisnoj komisiji imala svoje ljude.
A gde CIA nema svoje ljude?
Zašto CIA iznosi ove podatke pre zvaničnih i zašto su oni političkom Sarajevu (ne)očekivani i teški udarac u meki trbuh?
Bošnjaci muslimani su postali narod još 1971, ali ni nakon svega oni nisu do danas postali i nacija u punom smislu i značenju tog pojma: imaju državu, ali nemaju apsolutnu većinsku nacionalnu prednost u njoj. Bez te brojke na čelu, više su narod nego nacija, koji sa drugima deli zajedničku državu. Pa, onda nemaš onog autentičnog uverenja da si potpuno svoj na svome, ni istorijske sigurnosti i drskosti na osnovu kojih se poduzimaju dalji koraci i ostvaruju najsmeliji planovi.
Popis stanovništva u BiH je obavljen 1-15. oktobra 2013, namerno u dane Bajrama, i već su prošle dve godine, a rezultati se još ne saopštavaju.
U međuvremenu, etnička mapa Bosne je postala predmet raznih nagađanja, pa su, tako, bošnjački mediji još pre godinu dana počeli da slave pobedu svoje "apsolutne većine" od 52 procenta. Nje bi i bilo kada bi se bošnjačkom korpusu pribrojali svi oni koji su došli tog oktobra 2013. iz belog sveta kod rodbine na bajramsko slavlje i upisali se kao državljani Bosne, iako su se iz nje odselili odmah na početku ili tokom rata. Taj kontingent od, prema nekim procenama, gotovo 300.000 ljudi, srpska strana ne prihvata, a evo, izgleda ni CIA, dakle Amerika.
Zašto?
Zato što bi takva Bosna samu sebe vrlo brzo centralizovala i postala većinska muslimanska država, a to Zapadu (još) nije cilj: centralizovana da, ali višenacionalno i održivo izbalansirana. Ako se prostim računanjem sabere broj Srba i Hrvata u Bosni, dolazimo do procenta od 47,3 odsto deklarisanih hrišcćana u BiH. Među "ostalima" od 4,3 odsto je gotovo polovina hrišćana, tj. pravoslavaca i katolika; ako sa te gomile uzmemo samo trećinu, doći ćemo do zbira od blizu pedeset odsto onih koji danas u BiH jesu hrišćani ili se na neki način tako izjašnjavaju, kriju se iza odrednica: Crnogorci, Bosanci, Jugosloveni. Ali, isto će tvrditi i bošnjački popisni agitprop: da sa većim delom "ostalih" Bošnjaci ipak imaju apsolutnu većinu u Bosni.
I tako: zbog upisanih "bajramskih gostiju", popisna komisija još ne može da saopšti službeni rezultat. Pa je celu priču presekla CIA. Kao i mnoge druge, važnije stvari u poslednjih četvrt veka u Bosni. Jer, ovce uvek neko drugi broji, one to same ne znaju. Da znaju, ne bi bile ovce.