Jovanka Simić
U BOJ za fotelju predsednika Srbije, Nenad Čanak, vođa male stranke LSV sa severa Srbije, krenuo je "naoružan" južnim adutom - Kosovom.
Aktuelni narodni poslanik, potencijalni predsednički kandidat i višedecenijski borac za "naše novce" i "Vojvodinu republiku" upravo je objavio spremnost da prizna nezavisnost Kosova i to "u ime mira na Balkanu, evropske budućnosti Srbije i istorijskog pomirenja Srba i Albanaca."
Nije ovo prvi put da Čanak javno priznaje kako nema dilemu o Kosmetu. Posle petooktobarske revolucije novinare je opominjao da mu u citatima "ne stavljaju u usta" reč Kosmet, nego Kosovo, jer ne želi da pogrešnim terminom naljuti prijatelje Albance.
Još novembra 2011. hrabrio je vladu Mirka Cvetkovića da politiku prema Kosovu sagleda u svetlu približavanja Evropskoj uniji i otopljavanja odnosa sa susedima. Drugim rečima, da pusti i prepusti zavetnu zemlju.
Zašto se prvi vojvođanski autonomaš setio Kosova ponovo sada, na startu predsedničke trke, a u jeku teških pregovora koje Vlada Srbije vodi sa albanskom stranom, kada premijer Vučić poručuje i Albancima i međunarodnoj zajednici da "film o priznavanju Kosova nećete gledati?"
Čanak je još prošle nedelje pokušao da opoziciju postroji iza jednog, jedinstvenog kandidata. Nije uspeo. Janković ga je odbio, Jeremić mlako odreagovao. Nemajući kuda, Čanak je u ime "širenja opozicionog fronta" odlučio da se lično kandiduje.
Dakle, reč je o ličnom političkom marketingu, u kojem kod nas pojedincima ništa nije ni sveto, ni skupo. Pa ni najskuplja srpska reč. I, možda bi bilo najmudrije da posle nove tačke ligaškog cirkuzanta svi ostanemo bez reči.