http://www.myinfo24.com/index.php?vc=2&visilex_key=Liburnian_language.html#Medieval_
Due to the increasing assimilation by surrounding Slavs, during 16th-19th
cent. the subsequent use of Neo-Liburnic gradually retired. In Austrian
Empire before World War 1, there persisted 1,300 Neo-Liburnic speakers, but
then in Yugoslavia during 20th cent. their number under the Slavic monopol
quickly decreased, and since World War 2, Yugoslav Communist army even
massacred in 1945-46 about 350 Neo-Liburnic speakers in the Foiba Kricavno
(a karstic abyss near Baška).
Nikad za liburnski...
Moguce patka esula kako bi sebi dali na vaznost kao starosjediocima.
"contra" <tur...@net.hr> wrote in message
news:fcs047$434$1...@sunce.iskon.hr...
Link na wikipediji me iznenadio. Cini se da nisu pripadali Ilirima. Rimljani
su ih izgled stopili da Delmatima.
Meni je zanimljivo kako se i danas sacuvao spomen na to ime "Liburnija".
Mislim da tvrtka za prijevioz iz Zadra ima to ime, a povremeno cujem i na
drugim mjestima.
Sudeći po jeziku, bili su dio italskih naroda, jer im je jezik po
svemu sudeći bio dijalekt venetskog, koji je pak bio srodan
umbrijskom, latinskom i drugim jezicima Italije.
> Meni je zanimljivo kako se i danas sacuvao spomen na to ime "Liburnija".
> Mislim da tvrtka za prijevioz iz Zadra ima to ime, a povremeno cujem i na
> drugim mjestima.
A dosta je često da se u nazivima firmi koriste povijesni pojmovi. A
Liburnija se i dosta dugo zadržala -- izvorni pojam je uključivao
današnji Kvarner, podvelebitske otoke, te zadarsko zaleđe do Krke;
kasnije se smanjila prema sjeveru da bi u srednjem vijeku Liburnija
bila ekvivalent današnjeg Kvarnera.
Berislav
Prije koju godinu sam nesto citao o tome. Da li su sacuvani kakvi fragmenti
tog jezika ? Da li je mozda slican dalmatinskom krckog (Veglia) izgovora ?
Da nije u pitanju isti jezik samo 2 naziva ?
-------------
> Meni je zanimljivo kako se i danas sacuvao spomen na to ime "Liburnija".
> Mislim da tvrtka za prijevioz iz Zadra ima to ime, a povremeno cujem i na
> drugim mjestima.
A dosta je često da se u nazivima firmi koriste povijesni pojmovi. A
Liburnija se i dosta dugo zadrľala -- izvorni pojam je uključivao
danaąnji Kvarner, podvelebitske otoke, te zadarsko zaleđe do Krke;
kasnije se smanjila prema sjeveru da bi u srednjem vijeku Liburnija
bila ekvivalent danaąnjeg Kvarnera.
-----------------
Zanimljivo je kako se delmatsko ime ipak sacuvalo i kako se i danas
identificiraju sa istim, dok u isto vrijeme sa liburnskim imenom - ne
postoji valjda nitko.
BTW: u razgovoru sa jednim rumunjom sam zakljucio da bi dalmatinska rijec
"barba" zbog velike slicnosti mogla dolaziti od rumunjske "barbat" sto znaci
otac. Postoji li kakva rijec u talijanskom koja slici rijeci "barba" ?
Nekako mi ne pase uz "padre"...
Pazi nazive francuskih nogometnih drugoligaskih ekipa (i mjesta ?) :
Možda Kristijan Polovanec i Zvonimir Deranja znaju nešto više o
tome. ;)
Berislav
Možda Kristijan Polovanec i Zvonimir Deranja znaju nešto više o
tome. ;)
-----
Da nisu originalni Istrani i Liburni zavrsili u Francuskoj ?
Da li to mozda znaci da su ovi danasnji potjerali originale pa sad i nas
tako zajebavaju danas ?
Novo Liburnijski jezik (Gan-vejan u prevodu domaći jezik) govorio se na Krku
i Rabu negdje sve do kraja 12 stoljeća. Izuzetak čini istočna strana Krka, u
okolici stare Liburnijske luke Corynthia (Uri-Kworyta - po domaću) koja je
postojala od 5-16 stoljaća. U 16 stoljeću je taj veliki grad-luka bio
razoren (postoje ruąevine i danas duge 2 kilometra) a stanovnici su naselili
područje Baąke, Vrbnika i okolnih sela. Radi asimilacije sa novopridoąlim
stanovniątvom u razdoblju od 16-19 stoljeća,Lliburnijski se jezik pomalo
gasi. U doba Austrougarske joą je uvije se spominje 1300 osoba koje govore
novoliburnijskim jezikom. Nakon drugog svjetskog rata (1945-46)
jugokomunistička vojska pobila je oko 350 ljudi koji su govorili
novoliburnijski, i koji su bačeni u jamu Kričavno u blizini Baąke. Od tada
je taj posljednji trag jezika nestao iz upotrebe, osim joą par stanovnika
koji su ľivjeli do 1980-tih godina u ©urajama i Batomalju kraj Baąke.
pa onda...
I inform you that its north dialect Vegliote was not completely dead in 20th
century: It disappeared only in the main BVeglia city of actual Krk island,
but partly survived in the surrounding hamlets on the same island, in a
pauperised version with 2/5 Slavonic words. So e.g. I am its native and
youngest living speaker, and in my first 8 years I spoke only them, but then
to 17 years in parallel with Serbo-Croatian. I inherited them from my
Veglian grandmother Lucee Yoshamya, and partly from my father prof. Mitjeel
Yoshamya who noted its living dictionary of 12,000 Vegliote words, left in
manuscript. My native name in Vegliote is Zyelimeer Yoshamya - but new
authorities imposed me a new slavonized name Andrija Lovric. Now I completed
my father's monograph of Vegliote including its dictionary, grammar, and
texts with original folk songs and 9 archaic Vegliote legends - reminding of
old Greek and Viking epics. This book of about 570 pages is now prepared for
print, but I have unsurmountable problems with its fund support.
Napisao :dr. Andrija Lovric / alias Zyelimeer Yoshamya (sin od Mitjeela)
i joą...
Prema knjizi Dr. Petra Simunovica (Hrvatska prezimena) navodno se tocno zna
kada je nestao veljotski jezik. On tvrdi da je neki Antonio Udina-Burbur
svojom barkom naisao na neku zaostalu morsku minu 10. lipnja 1898. a da je
on bio zadnji koji je znao govoriti Veljotski jezik. O tom jeziku postoje i
neki pisani radovi (npr. u casopisu Fluminensia). Zyelimeer Yoshamya odnosno
Dr. Andrija Z. Lovric tvrdi da on taj jezik jos uvijek zna. Nasao sam jedan
njegov zapis s kraja listopada 2001. u kojem tvrdi da je Mitjeel Yoshamya
njegov otac, da je on do svoje osme godine govorio iskljucivo Veljotski
jezik. Navodi da je njegov otac ostavio rjecnik s 12,000 rijeci u rukopisu.
On sam je kompletirao monografiju s tim rjecnikom, gramatikom i tekstovima s
originalnim narodnim pjesmama na tom jeziku i 9 legendi.
preneseno sa http://www.teuta-ika.bloger.hr/
very interesting...
Ovo je toliko iznenadjenje da se moze raditi samo o necem novom i
fascinantnom ili je tip jednostavno - sizofrenicar.
koji tip? ima ih vishe.
Zyelimeer Yoshamya i cijela Yoshamya obitelj.
2001. je zivio u Sesvetama i radio u institutu Ruđer Boąković. U
medjuvremenu je uspio izdati taj riječnik u maloj naknadi, imao sam ga
prosli tjedan u rukama.
Ne bi bio prvi koji je izmislio cijeli jezik ali nije on jedini koji pise
tome...
Malo mi je previse odjednom saznati da postoji nekakva grupa ljudi
koja nosi imena po uzoru na etnicku skupinu nestalu prije koju tisucu
godina i ciji jezicni zaostaci prestaju postojati prije koju stotinu.
Navodno je zadnji govornik dalmatinskog umro u Trstu u 19. stoljecu a
sve sto je sacuvano od njega je nekoliko molitvi.
Otkud sad ovaj Zyelimeer, otkud ta cijela prica o dvostrukim imenima i
to sve jos u Baskoj koja je valjda najhrvatskiji dio Kvarnera ?
Sad sam otisao na taj blog.
Mislim da tip malo previse spekulira (blago receno).
_______________
zensko je. sva naša starija povijest je manje-više špekulativna. povijest
koja se može vjerodostojno proučiti kroz arhive nije starija od cca 300
godina.
Ovo liburnijsko područje je inace bogato povijesnim crnim rupama, a
'ovlasteni tumači povijesti' 50 godina nisu ni radili nista drugo nego
izmisljali partizanske bitke u g.kotaru i hr.primorju. Iza 90-te u područje
interesa su ubacili urotu Zrinskih/Frankopana (u krivom kontekstu) i to bi
otprilike bilo to.
____
Nema grupe ljudi nego ostatka jezika...ne znam je li ovaj Zyelimeer luđak
ili genij ali Šimonović je za mene dovoljno pouzdan izvor...
Očekivao sam potvrdu ili demantij ovog dijela:
''In Austrian Empire before World War 1, there persisted 1,300 Neo-Liburnic
speakers, but then in Yugoslavia during 20th cent. their number under the
Slavic monopol
quickly decreased, and since World War 2, Yugoslav Communist army even
massacred in 1945-46 about 350 Neo-Liburnic speakers in the Foiba
Kricavno.''
...ali izgleda da ovdje o tome nitko ništa ne zna (?)
ovog zyelimeera sam davno kontaktirao i nikad se nije javio.
imam dvije knjige o dalmatskom jeziku: Matteo Giulio Bartoli: "Il
Dalmatico" i jos jednu knjizicu o "vegliotu" dijalektu dalmatskog koji
se govorio u sjevernoj dalmaciji (naziv dobio po veglia - krk)
ime zyelimeer mi toliko zvuci dalmatsko i romansko da ce me uhvatit
prolijev a prezime yoshamya mi vise zvuci japansko.
obican spekulant koji je mislio pokupit lovu