Google Grupper har inte längre stöd för nya Usenet-inlägg eller -prenumerationer. Historiskt innehåll förblir synligt.
Stäng
Re: Kad che prva tuzhba za protuUstavnu Urotu i izdaju ?
3 visningar
Hoppa till det första olästa meddelandet
Pavle Jurišić (gost)
16 maj 2013 13:56:372013-05-16
till
"Stallin" <ber...@yahoo.com> wrote:
> http://www.index.hr/vijesti/clanak/obnovljena-jugoslavija-u-sektoru-turizma-/678109.aspx
> A i po nizhe citiranom, svi koraci Vlade, premijera, "sabora", koji su
> pokrenuti protivno Ustavu RH, su od prvog trena, PROTUUSTAVNI,
> i ne obavezuju Hrvatski narod !!!!!!!
> "<ZAPADNI BALKAN> PRED USTAVNIM SUDOM !
> Pod pritiskom meunarodne zajednice Hrvatska punih sedam godina sudjeluje u
> razliËitim oblicima tzv. regionalne integracije. S mnogih se strana Ëuje, da
> je takva politika u izravnoj protimbi s ustavnim Ëlankom 141., koji
> zabranjuje ne samo udruæivanje u bilo kakve juænoslavenske ili balkanske
> saveze, nego i svaki pokuπaj koji bi do takvog udruæivanja mogao dovesti.
> Radi toga je udruga <Jedino Hrvatska>, koja okuplja veÊi broj nacionalno
> orijentiranih stranaka, po opunomoÊeniku, Tomislavu JonjiÊu, odvjetniku u
> Zagrebu, 3. svibnja 2007. uputila Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev
> za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Nekoliko dana kasnije,
> Ustavnom sudu se sliËnim zahtjevom obratilo i <Hrvatsko kulturno vijeÊe>. Na
> tom je sudu povijesna odgovornost zaustaviti proces koji prijeti ponovnim
> gubitkom nacionalnog suvereniteta. Objavljujemo u cijelosti zahtjev udruge
> <Jedino Hrvatska>:
> USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
> Z A G R E B
> Z A H T J E V
>
> za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, u smislu Ël. 104. st. 1.
> Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
>
> I.
>
> Osloncem na Ël. 104. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
> Hrvatske (Narodne novine, 49/2002. - dalje: UZUSRH), udruga JEDINO HRVATSKA,
> iz Zagreba, Kneza Mislava 11, po potpisanome opunomoÊeniku poziva Ustavni
> sud Republike Hrvatske, da izvijesti Hrvatski sabor i podnositelja zahtjeva,
> ima li u postupcima Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske
> elemenata, koji upuÊuju na to, da je doπlo do krπenja kogentne norme iz Ël.
> 141. st. 2. Ustava, koji zabranjuje <pokretanje postupka udruæivanja
> Republike Hrvatske u saveze s drugim dræavama u kojem bi udruæivanje dovelo,
> ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dræavnog zajedniπtva,
> odnosno neke balkanske dræavne sveze u bilo kojem obliku>.
>
> II.
>
> 1) Prema Ustavu, Hrvatska je samostalna i neovisna dræava, a njezin je
> suverenitet neotuiv, nedjeljiv i neprenosiv (Ël. 2. st. 1. Ustava Republike
> Hrvatske, Narodne novine, 41/01 i 55/01).
>
> 2) Ustav Republike Hrvatske u Ël. 141. st. 2. izrijekom zabranjuje
> <pokretanje postupka udruæivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
> dræavama u kojem bi udruæivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja
> jugoslavenskoga dræavnog zajedniπtva, odnosno neke balkanske dræavne sveze u
> bilo kojem obliku>. Ta je norma kogentna, a iz nje je potpuno jasno, da se
> ne zabranjuje samo <udruæivanje> u jugoslavenske i balkanske saveze, nego i
> samo <pokretanje postupka> koji bi <doveo> ili <mogao dovesti> do nastanka
> takvog saveza. Posve je jasno, da do samog <udruæivanja> moæe doÊi
> iskljuËivo u obliku propisa (meunarodnog ugovora, zakona i sl.), ali je
> takoer bjelodano, da je <pokretanje postupka> u obliku propisa zamislivo
> jedva teoretski, a da ono praktiËno uvijek poËinje manje ili viπe
> neformalno.
>
> 3) Ako je zakonodavcu (πtoviπe, ustavotvorcu!) bilo jasno, da Êe <pokretanje
> postupka> biti neformalno (npr. politiËki razgovori, non paper i sl.) ili
> ipak formalno, ali ne u obliku obvezujuÊeg propisa (rezolucije, deklaracije
> i sl.), morao je postojati razlog (ratio legis), zbog kojega se odluËio na
> nomotehniËko rjeπenje, koje Êe izrijekom zabraniti i samo <pokretanje
> postupka>, ne ograniËavajuÊi ga na formalni akt.
>
> 4) Nadalje, ustavotvorac se, oËito ne sluËajno, odluËio za rjeπenje, kojim
> nisu precizirane kvalitete i svojstva zabranjenoga jugoslavenskog odnosno
> balkanskoga dræavnog saveza, nego je - hoteÊi postiÊi najπire moguÊe
> odreenje - izborom sintagmi <moglo dovesti>, te <u bilo kojem obliku>
> odluËno i jasno zabranio svaki oblik tog udruæivanja.
>
> 5) To znaËi, da je Ustavni sud ovlaπten, pozivom na Ël. 104. st. 1. UZUSRH,
> ocjenjivati, mogu li se razliËite aktivnosti predsjednika Republike,
> predsjednika Vlade i sl., koje joπ uvijek nisu formalizirane u meunarodnome
> ugovoru, zakonu ili podzakonskom aktu, smatrati <pokretanjem postupka>, koji
> bi <mogao dovesti> do stvaranja saveza <u bilo kojem obliku>, koji je
> zabranjen Ëlankom 141. st. 2. Ustava.
>
> III.
>
> Podnositelj ovog zahtjeva smatra da je sudjelovanje najviπih predstavnika
> izvrπne vlasti Republike Hrvatske u projektu stvaranja nadnacionalnog saveza
> koji se naziva <Zapadnim Balkanom>, <regijom jugoistoËne Europe> ili
> jednostavno <regijom>, sve poËevπi tamo od Pakta o stabilnosti za
> jugoistoËnu Europu (1999.) do danas, toliko javno, otvoreno i uËestalo, da
> se smije smatrati opÊepoznatim. Spominjanje <zapadnoga Balkana>,
> naglaπavanje zadaÊa i uloge u <regiji>, te susreti i sastanci s duænosnicima
> dræava iz <regije> svakodnevni su, pa bi se Ëak notornim moglo smatrati, da
> sluæbena Hrvatska prihvaÊa <zapadnobalkanski okvir> kao oblik
> institucionalnog udruæivanja. Ilustracije radi, navodimo ipak nekoliko
> javnosti poznatih primjera koji potkrjepljuju tu tvrdnju:
>
> 1) U Zavrπnoj deklaraciji ZagrebaËkog sastanka na vrhu (Zagreb, 24.
> studenoga 2000.), πefovi dræava i vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije,
> BiH, Hrvatske i SRJ) <obvezuju se da Êe izmeu svojih dræava sklopiti
> sporazume o regionalnoj suradnji koji predviaju politiËki dijalog,
> regionalno podruËje slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na podruËju
> pravosua i unutarnjih poslova>, pri Ëemu Êe <pribliæavanje Europskoj uniji
> iÊi ukorak s tim procesom razvitka regionalne suradnje>, a <Europska unija
> Êe vrlo uskoro (sic!) pokrenuti jedinstveni program pomoÊi Zajednice u
> korist zemalja obuhvaÊenih Procesom stabilizacije i pridruæivanja pod
> nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and
> Stabilisation)>. Cilj je <uspostaviti uravnoteæeno podruËje slobodne
> trgovine izmeu tih dræava i Europske unije, sukladno pravilima Svjetske
> trgovinske organizacije>;
>
> u veljaËi 2003. Hrvatska je potpisala Memorandum o razumijevanju o
> uspostavi regionalnog træiπta u jugoistoËnoj Europi (REM), a u prosincu iste
> godine njegov dodatak;
>
> 3) hrvatski su predstavnici 2. srpnja 2004. s predstavnicima Srbije i
> Crne Gore, BiH, Albanije i Makedonije potpisali u Tirani Memorandum o
> razumijevanju u cilju formiranja regionalnog foruma inicijative za
> migraciju, azil i povratak izbjeglica (MARRI);
>
> 4) dræavna tajnica u Ministarstvu pravosua (S. BagiÊ) prihvatila je u
> Tirani, 24. rujna 2004., u ime Hrvatske Rezoluciju o zajedniËkim
> strategijama u borbi protiv organiziranoga kriminala, koju su potpisale joπ
> i Albanija, BiH, SiCG, Rumunjska i Bugarska;
>
> 5) predsjednik Vlade I. RaËan je u Bukureπtu, 22. listopada 2004.,
> potpisao Povelju o regionalnoj suradnji, kojom je Hrvatska postala
> punopravnom Ëlanicom Procesa suradnje u jugoistoËnoj Europi (SEECP), u
> kojemu sudjeluju Hrvatska, Srbija i Crna Gora, BiH, Makedonija, Albanija,
> GrËka, Bugarska, Turska i Rumunjska, dok Moldavija ima status promatraËa;
>
> 6) od svibnja 2006. do svibnja 2007. Hrvatska predsjedava SEECP-om,
> kako je dogovoreno na sastanku ministara vanjskih poslova dræava Ëlanica,
> odræanom u Bukureπtu 10. svibnja 2005.;
>
> 7) hrvatski su se predstavnici zaloæili za jaËanje <suradnje u regiji>
> i na dvodnevnoj meunarodnoj konferenciji, koja je pod naslovom <Izazovi
> regionalne suradnje u 2006.-2007.>, poËetkom rujna 2006. odræana u Zagrebu,
> u sklopu hrvatskog predsjedanja SEECP-om;
>
> 8) na ministarskom sastanku, odræanom u Sofiji, 13. lipnja 2005.,
> predstavnici Albanije, Hrvatske, SiCG, Makedonije, BiH, Kosova, Moldavije,
> Bugarske i Rumunjske usvojili su Deklaraciju o potpisivanju jedinstvenog
> ugovora o slobodnoj trgovini u jugoistoËnoj Europi, koja - uzgred budi
> kazano - prigodom usvajanja nije bila prevedena na hrvatski jezik;
>
> 9) ministri unutarnjih poslova Albanije, SiCG, Hrvatske, BiH,
> Makedonije i Kosova donijeli su na Brijunima, 23. rujna 2005., Deklaraciju o
> borbi protiv organiziranoga i gospodarskoga kriminala, koja predvia tijesnu
> regionalnu suradnju;
>
> 10) ministar gospodarstva B. VukeliÊ je 25. listopada 2005. u Ateni u
> ime Hrvatske potpisao Ugovor o energetskoj zajednici izmeu EU i zemalja
> jugoistoËne Europe, kojim se uspostavlja zajedniËko energetsko træiπte (u
> prvoj fazi samo u pogledu elektriËne energije i plina). Prema Ugovoru, sve
> bitne odluke donose se konsenzusom VijeÊa ministara, u kojem svaka dræava
> ima po jednog, a EU dva predstavnika;
>
> 11) ministar unutarnjih poslova (Kirin) i ministrica pravosua
> (©kare-Oæbolt) u BeËu su 25. studenoga 2005. s kolegama iz Albanije, SiCG,
> Makedonije i BiH, donijeli ZakljuËke o jaËanju suradnje ministarstva
> unutarnjih poslova i ministarstava pravosua zemalja Zapadnoga Balkana;
>
> 12) ministri rada, mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja Albanije,
> Srbije i Crne Gore, Makedonije i Hrvatske sastali su se krajem oæujka 2006.
> u Zagrebu, te su potpisali ZagrebaËku deklaraciju kojom se <zemlje u regiji>
> obvezuju na suradnju u olakπavanju pristupa graana pravima socijalne
> sigurnosti, odnosno mirovinskome i zdravstvenom osiguranju <u cijeloj
> regiji>;
>
> 13) novi tzv. Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA),
> potpisan u Bukureπtu u prosincu 2006., koji stupa na snagu 1. svibnja 2007.,
> faktiËno je regionalni (balkanski) sporazum, buduÊi da su njegove Ëlanice
> Albanija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Moldavija i Srbija,
> jer su njegove ranije Ëlanice (»eπka, Poljska, Rumunjska, Bugarska)
> pristupom Europskoj uniji automatski prestale biti Ëlanice CEFTA-e.
>
> IV.
>
> Pored sklapanja navedenih sporazuma, te potpisivanja memoranduma,
> rezolucija i deklaracija, u kojima se sintagma <Zapadni Balkan> u sluæbenim
> dokumentima hrvatske vlade piπe velikim poËetnim slovom (kao ime odnosno
> naziv), a ne malim (kao zemljopisni pojam), sluæbeni predstavnici Republike
> Hrvatske sudjeluju u drugim oblicima <regionalne suradnje> u balkanskome
> okviru, s ciljem <regionalne integracije>. Dokazi za to dadu se pribaviti
> najpovrπnijim pregledom hrvatskoga tiska. Primjerice:
>
> 1) na regionalnoj konferenciji <Tolerancija i razumijevanje prije
> svega>, koja je odræana u Beogradu, 6. srpnja 2004., predstavnici <pedesetak
> gradova jugoistoËne Europe>, meu kojima su bili i predstavnici hrvatskih
> gradova (gradova!), potpisali su - uz pomoÊ i potporu Vlade Republike
> Hrvatske - <Sporazum o meuetniËkoj toleranciji i regionalnoj suradnji>;
>
> 2) na Konferenciji ministarstava gospodarstva dræava jugoistoËne
> Europe, odræanoj 9. srpnja 2004. u BeËu, na kojoj je Hrvatsku predstavljao
> dræavni tajnik za gospodarstvo u Ministarstvu gospodarstva, rada i
> poduzetniπtva, sudionici su se suglasili glede vaænosti liberalizacije
> trgovine i jaËanja regionalne suradnje, kao i glede <promocije regionalnih
> projekata kroz Pakt o stabilnosti>;
>
> 3) na konferenciji <Sigurnosno stanje jugoistoËne Europe u 21.
> stoljeÊu>, odræanoj u Salzburgu, 28. srpnja 2004., predsjednici vlada dræava
> jugoistoËne Europe postigli su suglasnost o pitanjima vaænima za <regiju>,
> kojima se konferencija bavila;
>
> 4) u Puli je 28. i 29. rujna 2004. odræan sastanak VijeÊa jugoistoËne
> Europe za civilno-vojno planiranje u kriznim situacijama, na kojem je uz
> predstavnike SAD sudjelovalo i <devet razliËitih dræava regije>;
>
> 5) predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oruæanih
> snaga, sudjelovao je 1. listopada 2004. na Brijunima u radu proπirenog
> sastanka naËelnika glavnih stoæera oruæanih snaga zemalja potpisnica
> Jadranske povelje (Hrvatska, Albanija, Makedonija), u Ëijem su radu
> sudjelovali joπ i predstavnici SiCG, BiH, Italije, Maarske i Slovenije. Tom
> se prigodom predsjednik MesiÊ <zaloæio za stvaranje regionalnog centra
> Partnerstva za mir, koji bi se bavio pitanjima od znaËaja (sic!) za sve
> zemlje u regiji>;
>
> 6) predsjednik Vlade Sanader je na Regionalnoj ministarskoj
> konferenciji zemalja jugoistoËne Europe, koja je pod naslovom <Djelotvorno
> demokratsko upravljanje na lokalnoj i regionalnoj razini> odræana u Zagrebu
> 25. i 26. listopada 2004., izjavio kako Hrvatska ne æeli pobjeÊi iz regije,
> nego u njoj æeli ostati i pomoÊi njezinoj trajnoj stabilizaciji;
>
> 7) na marginama regionalne konferencije o financiranju i investiranju
> u zemlje jugoistoËne Europe, koja je i Ëetvrte godine uzastopce upriliËena u
> organizaciji londonskog Ëasopisa <Euromoney>, predsjednik MesiÊ se u Cavtatu
> 26. listopada 2004. susreo sa srbijanskim predsjednikom TadiÊem, te je tom
> prigodom izjavio: <Dogovorili smo se da podræimo svaki zajedniËki projekt,
> bez obzira da li je rijeË o gospodarskoj suradnji, kulturi i sportu. Posebno
> je vaæno da krenemo u zajedniËke projekte srbijanskih i hrvatskih tvrtki>.
> TadiÊ je istom prigodom izrazio uvjerenje kako Êe veÊ 2007. <u regiji
> vladati bescarinski reæim>;
>
> 8) predstavnici hrvatske Vlade sudjelovali su u radu regionalne
> konferencije o sprjeËavanju sukoba i izgradnji mira, koja je odræana u
> Igalu, 4. studenoga 2004. Pored hrvatske Vlade, u radu konferencije
> sudjelovali su i predstavnici Albanije, BiH, SiCG, Makedonije, Kosova i
> Bugarske;
>
> 9) u Hrvatskoj gospodarskoj komori odræan je 10. studenoga 2004.
> sastanak gospodarskih komora Zagreba, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.
> Sudionici su se zaloæili za ËvrπÊe povezivanje gospodarstava Ëetiriju
> dræava, te su predstavili projekt Europske πkole za djelatnike gospodarskih
> komora Zapadnog Balkana;
>
> 10) Ivo Sanader i Vojislav Koπtunica pozvali su 15. studenoga 2004. iz
> Beograda gospodarstvenike na <zajedniËke nastupe na treÊim træiπtima>, te na
> <sudjelovanje u zajedniËkim infrastrukturnim i energetskim projektima
> znaËajnima za cijelu regiju, pa i EU>;
>
> 11) na dvodnevnoj plenarnoj sjednici Gospodarskoga savjetodavnog
> vijeÊa za jugoistoËnu Europu (BAC), predsjednik Hrvatske gospodarske komore
> Nadan VidoπeviÊ izjavio je: <Spremni smo stvoriti jedinstveno træiπte
> regije, no nije moguÊe odmah ukloniti sve prepreke>. Takoer je pozvao
> koordinatora Pakta o stabilnosti, Erharda Buseka, da promiËe ideju
> jedinstvenog træiπta;
>
> 12) na Meunarodnom simpoziju ministara poljoprivrede zemalja
> jugoistoËne Europe, odræanom 28. sijeËnja 2005., hrvatski ministar
> poljoprivrede »obankoviÊ izjavio je kako je regionalna suradnja nuæna
> prepostavka liberalizacije poljoprivrede i prilagodbe poljoprivrednog i
> prehrambenog sektora zemalja regije Europskoj uniji;
>
> 13) polaæuÊi predsjedniËku prisegu, 18. veljaËe 2005., Stipe MesiÊ je
> izjavio kako <sanja regiju u kojoj Êe postojati otvorene granice>, ne
> preciziravπi tom prigodom koje su granice ili opseg te <regije>, ali se o
> tome moæe vrlo pouzdano zakljuËivati iz drugih njegovih izjava;
>
> 14) povodom meunarodnoga seminara, odræanog u Zagrebu u drugoj
> polovici veljaËe 2005., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske
> priopÊilo je, da je MUP Republike Hrvatske <preuzeo ulogu regionalnog
> lidera> u predstavljanju odreenih policijskih projekata. Seminar je odræan
> u organizaciji Udruge πefova policije zemalja jugoistoËne Europe, a
> sudjelovala su policijska izaslanstva iz SiCG, Makedonije, BiH i Bugarske;
>
> 15) u Varni je 20. svibnja 2005. poËeo regionalni forum <Kulturni
> koridori jugoistoËne Europe, zajedniËka proπlost i zajedniËko kulturno
> naslijee - kljuË buduÊeg partnerstva>. U radu sudjeluju predstavnici deset
> zemalja iz <regije>, a meu njima i predsjednik Republike Hrvatske, MesiÊ;
>
> 16) u Divuljama kod Splita 6. lipnja 2006. sastali su se radi razmjene
> iskustava i suradnje predstavnici vatrogastva Albanije, SiCG, Makedonije,
> BiH i Hrvatske;
>
> 17) na dvodnevnoj meunarodnoj konferenciji, koja se pod naslovom
> <Zapadni Balkan - novi izazov za EU> odræavala u Opatiji poËetkom srpnja
> 2005., pomoÊnica ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske zaloæila se za
> regionalnu suradnju u kontekstu pribliæavanja Europskoj uniji;
>
> 18) premijer Sanader je 3. kolovoza 2005. s premijerima dræava
> jugoistoËne Europe sudjelovao na Ëetvrtome (<tradicionalnom>) sastanku
> premijera u Salzburgu, tema kojega je ove godine bila: <Perspektiva regije u
> 21. stoljeÊu>. DajuÊi svoj (i hrvatski!) doprinos diskusiji, hrvatski
> premijer se zaloæio za <liberalizaciju uvjeta za slobodnu trgovinu>;
>
> 20) hrvatski je dnevni tisak 21. travnja 2006. izvijestio, da Êe se
> predsjednici i premijeri SiCG, Hrvatske i BiH sastati u iduÊim mjesecima,
> <kako bi donijeli odluku o ulozi meudræavnih vijeÊa za suradnju>, buduÊi da
> je <zajedniËki stav da su meusobni odnosi toliko uznapredovali, da se
> otvorena pitanja trebaju rjeπavati na razini vlada, a da meudræavna vijeÊa
> imaju savjetodavnu ulogu>;
>
> 21) u DraËu su se 28. travnja 2006. sastali predsjednici Albanije,
> Makedonije, SiCG, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, na <neformalnom sastanku>
> koji je posveÊen <gospodarskoj suradnji dræava regije>;
>
> 22) na dvodnevnom skupu <dræavnika jugoistoËne Europe>, koji je u
> Opatiji odræan poËetkom lipnja 2006. po naslovom <Komunikacija naslijea:
> nova vizija jugoistoËne Europe>, premijer Sanader je <ponovio privræenost
> hrvatske vlade suradnji u regiji>, a pokrenuta je i internetska stranica s
> nazivom <Kulturni koridori jugoistoËne Europe>;
>
> 23) hrvatski su mediji 6. i 7. srpnja 2006. izvijestili kako je
> premijer Sanader NATO-va tajnika Scheffera obavijestio o <naporima koje
> Republika Hrvatska Ëini za jaËanje suradnje u regiji>;
>
> 24) na regionalnoj konferenciji <Suradnjom do integracije>, koja je
> odræana u Sarajevu, 15. rujna 2006., pomoÊnica ministrice vanjskih poslova,
> T. ObradoviÊ-Mazal, izjavila je kako je Hrvatska zainteresirana za
> regionalnu suradnju, te Êe sudjelovati u pruæanju uzajamne pomoÊi dræavama
> jugoistoËne Europe;
>
> 25) visoki policijski duænosnici πest dræava <iz regije> i predstavnik
> misije UN-a na Kosovu (UNMIK), u Sarajevu su 21. rujna 2006. raspravljali o
> postignuÊima <regionalne suradnje u borbi protiv organiziranoga i
> gospodarskoga kriminala>, a tom su prigodom <analizirani i rezultati
> projekta regionalne policije, koju uz Hrvatsku Ëine BiH, Albanija, Crna
> Gora, Makedonija, Srbija i Kosovo>;
>
> 26) dræavni tajnik u MVPEI i nacionalni koordinator za proces suradnje
> u jugoistoËnoj Europi (CEECP), H. BiπËeviÊ, predsjedao je 6. listopada 2006.
> u Opatiji sastankom odbora politiËkih direktora SEECP-a. Sudionici su se
> zaloæili za jaËanje tzv. regionalne uloge u jugoistoËnoj Europi;
>
> 27) na temelju nikozijskoga Memoranduma o suglasnosti, kojega su
> tijekom 2003./04. potpisali ministri izobrazbe Albanije, BiH, Srbije,
> Makedonije, Crne Gore, Kosova, Hrvatske, Moldavije, Bugarske i Rumunjske, u
> zgradi Centra za transfer tehnologije pri zagrebaËkom Fakultetu strojarstva
> i brodogradnje, 20. studenoga 2006. otvorena je Agencija za
> obrazovno-reformske inicijative za jugoistoËnu Europu (ERISEE);
>
> 28) predsjednik uprave ZagrebaËke burze, R. MotuπiÊ, izjavio je za
> Ëasopis <Manager> 15. studenoga 2006. kako Êe <træiπta Hrvatske, Makedonije,
> Srbije, BiH te Crne Gore s vremenom postati jedno træiπte>, pa radi toga
> ZagrebaËka burza kupuje <novi softver kao temelj nastupa u regiji, jer je
> regionalna integracija naπa buduÊnost>;
>
> 29) sredstva javnog priopÊivanja su 16. studenoga 2006. izvijestila
> kako se u MiloËeru (Crna Gora) odræava <regionalni ekonomski forum>, u kojem
> sudjeluju predsjednici i poslovni ljudi iz Albanije, Srbije, BiH,
> Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske i Slovenije;
>
> 30) Na Konferenciji predsjednika parlamenata dræava sudionica SEECP-a,
> odræanoj u Zagrebu, 16. i 17. travnja 2007., donesena je deklaracija kojom
> se podupire osnivanje VijeÊa za regionalnu suradnju;
>
> 31) predsjednik MesiÊ je, kako prenose hrvatski mediji od 17. travnja
> 2007., povodom zagrebaËke Konferencije predsjednika parlamenata dræava
> sudionica SEECP-a, izjavio: <PolitiËki okvir suradnje, SEECP, dobiva sve
> ËvrπÊe konture. Gospodarski okvir suradnje i partnerstva pruæa tzv. Nova
> CEFTA. Oba okvira od posebne su vaænosti ne samo za Hrvatsku ili πiru
> regiju, nego i za cijeli europski kontinent>.
>
> V.
>
> OËito je, da tzv. meunarodna zajednica izravno i neizravno (npr.
> pomaæuÊi Igmansku inicijativu i sliËne pothvate) potiËe i podupire spomenute
> (kao i druge) oblike <regionalne suradnje> u balkanskom okviru. To se jasno
> razaznaje i iz sljedeÊih Ëinjenica:
>
> 1) predstavnici tzv. meunarodne zajednice u svakoj prigodi pozivaju
> na regionalnu suradnju, a nerijetko i organiziraju sastanke predsjednika
> dræava i vlada zemalja <jugoistoËne Europe>;
>
> 2) ZagrebaËki sastanak na vrhu 24. studenoga 2000. odræan je uz
> poticaj i u nazoËnosti predstavnika Europske unije, i to <u trenutku kada
> demokracija poËinje prevladavati πirom regije>, πto se - eto - ogleda i
> <demokratskim promjenama u Hrvatskoj>, nakon sijeËnja 2000.;
>
> 3) glavni tajnik NATO-a, George Robertson, izjavio je 30. svibnja
> 2001. u Zagrebu: <Cijela jugoistoËna Europa se mora ujediniti, inaËe Êe se
> raspasti u ruπevinama>;
>
> 4) magazin <Washington Times> u lipnju 2003. je ocijenio: <Europska
> unija nastoji obnoviti Veliku Jugoslaviju pomoÊu Sporazuma o stabilizaciji i
> pridruæivanju sa zemljama Zapadnog Balkana (bez Slovenije, s Albanijom)>;
>
> 4) Europska komisija je 20. travnja 2004. pozvala na jaËanje
> <regionalne suradnje> i potaknula <pripremu uspostave integriranog
> regionalnog energetskog træiπta u 2005. godini>, kao i <osmiπljavanje i
> provedbu regionalnih razvojnih planova>;
>
> 5) u predpristupnoj strategiji za Hrvatsku, koju je Europska komisija
> prihvatila poËetkom listopada 2004., jedan od uvjeta koji Hrvatska treba
> ispuniti, jest i <regionalna suradnja s ostalim zemljama bivπe Jugoslavije>;
>
> 6) na gospodarskoj konferenciji za jugoistoËnu Europu, odræanoj u
> Berlinu 17. studenoga 2004., njemaËki kancelar Schroeder je izjavio kako su
> EU i NATO odluËili primijeniti dvostruku strategiju: vojnu stabilizaciju i
> integriranje Zapadnog Balkana harmonizacijom gospodarskih i politiËkih
> standarda, dodajuÊi kako <Europa podupire integraciju cijele regije Zapadnog
> Balkana>;
>
> 7) Meunarodna komisija za Balkan zavrπila je obilazak <regije>
> posjetom Zagrebu 3. prosinca 2004. Javnosti je priopÊeno kako Êe ona u svom
> izvjeπÊu uskoro preporuËiti rjeπenje pitanja stabilnosti cijele regije.
> Komisija se prvi put sastala u travnju 2004., a njezin je cilj <razvijati
> integraciju jugoistoËne Europe>;
>
> 8) Odbor izvrπnih direktora Svjetske banke odobrio je 28. sijeËnja
> 2005. milijardu dolara zajma za potporu programa Energetske zajednice
> jugoistoËne Europe (tj. podruËja bez granica za energiju), na Ëemu se radi
> slijedom Atenskog memoranduma o razvijanju regionalnoga energetskog træiπta;
>
> 9) mediji su 12. travnja 2005. iz Bruxellesa izvijestili, kako bivπi
> talijanski premijer Giuliano Amato, kao predsjednik Meunarodnog
> povjerenstva za Balkan, planira za kraj 2006. sazvati <summit EU i Balkana>,
> na kojemu bi se, izmeu ostaloga, predloæio i <balkanski proraËun>;
>
> 10) u Beogradu je 22. svibnja 2005. poËela godiπnja skupπtina Europske
> banke za obnovu i razvoj (EBRD), u sklopu koje je posebni koordinator Pakta
> o stabilnosti za jugoistoËnu Europu, Erhard Busek, izjavio kako je <potreban
> jedan ugovor o slobodnoj trgovini i stvaranje jedinstvenoga gospodarskog
> podruËja na Zapadnom Balkanu>, a direktor EBRD-a, Jean Lamierre, izrazio je
> zadovoljstvo politiËkim i gospodarskim napretkom procesa integracije
> Zapadnoga Balkana;
>
> 11) povjerenik EU za proπirenje, Olli Rehn, izjavio je 27. sijeËnja
> 2006. kako je Europska komisija predloæila stvaranje regionalne zone
> slobodne trgovine izmeu pet zemalja jugoistoËne Europe (Hrvatske, Albanije,
> SiCG, Makedonije i BiH);
>
> 12) voditelj izaslanstva Europske komisije u BiH, Michael Humphreys,
> javnosti je u Sarajevu 27. sijeËnja 2006. predstavio dokument <Zapadni
> Balkan na putu u EU, jaËanje stabilnosti i poticanje napretka>, najavivπi
> ujedno da Êe EU olakπati vizni reæim <za stanovnike zemalja Zapadnog
> Balkana>;
>
> 13) austrijska veleposlanica u SAD-u je, prema pisanju hrvatskoga
> dnevnog tiska od 6. travnja 2006., izjavila: <EU Êe integrirati zemlje
> Zapadnog Balkana>;
>
> 14) hrvatski su mediji izvijestili, da je iz Sofije 16. listopada
> 2006. priopÊeno kako Êe Pakt o stabilnosti za jugoistoËnu Europu biti
> transformiran u Regionalno vijeÊe za suradnju, koje bi trebalo biti
> uspostavljeno do sredine 2007.;
>
> 15) Meunarodna udruga zrakoplovnih prijevoznika (IATA) odluËila je
> poËetkom prosinca 2006., da Êe Zagreb biti sjediπte projekta regionalnog
> sustava izdavanja, obraËunavanja i naplate zrakoplovnih karata (BSP -
> Billing and Settlement Plan);
>
> 16) krajem travnja i poËetkom svibnja 2007. povjerenik za proπirenje
> EU, Olli Rehn, izjavio je kako Êe predstojeÊi ZagrebaËki summit odluËiti o
> sjediπtu buduÊega VijeÊa za regionalnu suradnju (koje bi tijekom 2008. u
> cijelosti zamijenilo Pakt o stabilnosti), te o osobi glavnog tajnika (πto bi
> trebao postati H. BiπËeviÊ, dræavni tajnik u MVPEI Republike Hrvatske).
>
> VI.
>
> Interesi, planovi i ciljevi tzv. meunarodne zajednice, promatrani iz
> njezine perspektive, nesumnjivo se mogu smatrati legitimnima: nitko ne moæe
> sprijeËiti stratege i duænosnike EU, NATO-a i sl., da priæeljkuju
> <integraciju Zapadnog Balkana>, pa da pritom na svoj naËin i prijete, ne
> ostavljajuÊi ni Hrvatskoj, niti drugim zemljama u ovom dijelu Europe
> alternativu (Robertson: <Cijela jugoistoËna Europa se mora ujediniti, inaËe
> Êe se raspasti u ruπevinama>).
>
> No, ti planovi i te izjave i najave meunarodnih predstavnika,
> nasuprot pokuπajima smirujuÊih oËitovanja (nekih, ne svih!) hrvatskih
> duænosnika, jasno pokazuju koji je cilj svih tih politiËkih i gospodarskih
> napora i pritisaka: taj je cilj <integracija>, dakle - ujedinjenje, odnosno
> stvaranje upravo onog saveza (<dræavne sveze>), koji je izrijekom zabranjen
> Ël. 141. st. 2. Ustava.
>
> Prema tome, izjave i planovi tzv. meunarodne zajednice pomaæu pri
> utvrivanju i ocjenjivanju postupanja predstavnika hrvatskih vlasti.
>
> Ako je tim predstavnicima hrvatskih vlasti jasno koji je cilj
> meunarodne zajednice (a ne moæe im ne biti jasno!), onda se iz Ëinjenice da
> u ostvarenju tog cilja zduπno, iskreno i bezrezervno sudjeluju (i, πtoviπe,
> za to oËekuju, traæe, pa i dobivaju pohvale), smije zakljuËiti samo jedno:
> da svjesno i voljko postupaju protivno Ël. 141. st. 2. Ustava Republike
> Hrvatske.
>
> VII.
>
> to o tim jugoslavenskim ili balkanskim dræavnim savezima misle
> hrvatski biraËi, jasno je iskazano - da ne idemo dalje u proπlost - na
> referendumu odræanom 19. svibnja 1991.
>
> Velika je veÊina hrvatskih graana pozdravila osamostaljenje i
> meunarodno priznanje Republike Hrvatske, te njezin ulazak u Ujedinjene
> Narode.
>
> Svi raspiti i analize pokazuju, da je velika veÊina hrvatskih graana
> pozdravila vojno osloboenje okupiranih hrvatskih podruËja (1995.) i mirnu
> reintegraciju hrvatskog Podunavlja, πto je i stvarno i pravno zapeËatilo
> raskid s jugoslavenskim dræavnopolitiËkim koncepcijama.
>
> Na svim dosad odræanim izborima, hrvatski su biraËi u velikoj veÊini
> glasovali za politiËke stranke, koje su naglaπavale ustrajanje u nastojanju,
> da se oËuva dræavna neovisnost i osigura prosperitet i demokratski razvoj
> samostalne Republike Hrvatske. U Hrvatskoj postoji ogroman broj politiËkih
> stranaka, ali nema nijedne, koja bi se javno i otvoreno zalagala za obnovu
> Jugoslavije ili za uspostavu kakvoga balkanskoga dræavnog saveza.
>
> Hrvatski je dræavni sabor na propisani naËin, kvalificiranom veÊinom,
> zabranio udruæivanje i pokuπaj udruæivanja Hrvatske u jugoslavenske i
> balkanske dræavne saveze. Ta norma, sadræana u Ël. 141. st. 2. proËiπÊenoga
> teksta Ustava, do danas je na snazi, te se nijedna politiËka snaga ni
> stranka nisu usudile zatraæiti njezinu reviziju, jer je posve jasno, da bi
> takav pokuπaj neslavno propao.
>
> Iz svega toga jasno proizlazi, da je velika veÊina hrvatskih graana,
> neovisno o svome etniËkom podrijetlu, i danas snaæno protivna svakom
> stvaranju jugoslavenskoga i balkanskog dræavnog saveza. To znaËi, da
> suprotna nastojanja, inicijative i pokuπaji nemaju ni legalnog uporiπta,
> niti legitimnog oslonca u raspoloæenju hrvatskih graana.
>
> VIII.
>
> Demokratsko je pravo svake politiËke snage i stranke u Hrvatskoj
> zalagati se za pristup Europskoj uniji, NATO-u i sl. ili biti protiv tog
> pristupa. O tom pitanju meritorno mogu odluËiti samo hrvatski graani na
> referendumu, a obveza je izvrπne vlasti, da te graane cjelovito i iscrpno
> obavijesti o razlozima i motivima, o prednostima i nedostatcima ulaska u te
> oblike integracija i/ili saveza.
>
> Sve ankete pokazuju, da glede tih pitanja postoji nesklad izmeu
> graana i vlasti. Ipak, demokratsko je pravo predsjednika Republike Hrvatske
> i Ëlanova Vlade, o tim pitanjima misliti drugaËije od veÊine hrvatskih
> graana (primjera takvog raskoraka ima i drugdje, npr. u ©vicarskoj). No,
> nije demokratsko pravo ni predsjednika, ni Vlade, da zagovaraju balkanske i
> jugoslavenske saveze i udruæivanja, pa makar to za konaËni cilj imalo ulazak
> Hrvatske u EU i NATO, iz jednostavnog razloga πto su takvi (balkanski i
> jugoslavenski savezi) protivni Ustavu: Ustavom zabranjena kategorija ne moæe
> biti cilj, ali ne moæe biti ni sredstvo.
>
> Radi toga se poziva Ustavni sud da, temeljem Ël. 104. st. 1. Ustava,
> imajuÊi na umu da je povijest ËovjeËanstva, kao i hrvatska povijest,
> zapoËela prije nastanka Europske unije, i da Êe nesumnjivo trajati dulje od
> nje, ocijeni:
>
> (a) podlijeæu li planovi <regionalne suradnje> i <regionalne
> integracije> zabrani iz Ël. 141. st. 2. Ustava Republike Hrvatske,
>
> (b) postoje li u postupcima predsjednika Republike, predsjednika Vlade
> i drugih Ëlanova Vlade Republike Hrvatske - koji su egzemplifikativno
> navedeni u odjeljcima III. i IV. ovog podneska - elementi, koji upuÊuju na
> to, da je doπlo do krπenja kogentne norme iz Ël. 141. st. 2. Ustava, ili da
> ti elementi ne postoje, te
>
> (c) da o tome (dakle, u svakom sluËaju) izvijesti podnositelja
> zahtjeva i Hrvatski sabor.
>
>
>
> "
>
>
> [Binary data skipped…]
>
> [Binary data skipped…]
>
> begin 666 spacer.gif
> K1TE&.#EA`0`!`( ``````````"'Y! $`````+ `````!``$```("1 $`.P``
> `
> end
Jesi normalan, kae ovo? Kerum ti gubi a ti se bavis glupostima.
--
Prijatno
> http://www.index.hr/vijesti/clanak/obnovljena-jugoslavija-u-sektoru-turizma-/678109.aspx
> A i po nizhe citiranom, svi koraci Vlade, premijera, "sabora", koji su
> pokrenuti protivno Ustavu RH, su od prvog trena, PROTUUSTAVNI,
> i ne obavezuju Hrvatski narod !!!!!!!
> "<ZAPADNI BALKAN> PRED USTAVNIM SUDOM !
> Pod pritiskom meunarodne zajednice Hrvatska punih sedam godina sudjeluje u
> razliËitim oblicima tzv. regionalne integracije. S mnogih se strana Ëuje, da
> je takva politika u izravnoj protimbi s ustavnim Ëlankom 141., koji
> zabranjuje ne samo udruæivanje u bilo kakve juænoslavenske ili balkanske
> saveze, nego i svaki pokuπaj koji bi do takvog udruæivanja mogao dovesti.
> Radi toga je udruga <Jedino Hrvatska>, koja okuplja veÊi broj nacionalno
> orijentiranih stranaka, po opunomoÊeniku, Tomislavu JonjiÊu, odvjetniku u
> Zagrebu, 3. svibnja 2007. uputila Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev
> za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Nekoliko dana kasnije,
> Ustavnom sudu se sliËnim zahtjevom obratilo i <Hrvatsko kulturno vijeÊe>. Na
> tom je sudu povijesna odgovornost zaustaviti proces koji prijeti ponovnim
> gubitkom nacionalnog suvereniteta. Objavljujemo u cijelosti zahtjev udruge
> <Jedino Hrvatska>:
> USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
> Z A G R E B
> Z A H T J E V
>
> za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, u smislu Ël. 104. st. 1.
> Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
>
> I.
>
> Osloncem na Ël. 104. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
> Hrvatske (Narodne novine, 49/2002. - dalje: UZUSRH), udruga JEDINO HRVATSKA,
> iz Zagreba, Kneza Mislava 11, po potpisanome opunomoÊeniku poziva Ustavni
> sud Republike Hrvatske, da izvijesti Hrvatski sabor i podnositelja zahtjeva,
> ima li u postupcima Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske
> elemenata, koji upuÊuju na to, da je doπlo do krπenja kogentne norme iz Ël.
> 141. st. 2. Ustava, koji zabranjuje <pokretanje postupka udruæivanja
> Republike Hrvatske u saveze s drugim dræavama u kojem bi udruæivanje dovelo,
> ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dræavnog zajedniπtva,
> odnosno neke balkanske dræavne sveze u bilo kojem obliku>.
>
> II.
>
> 1) Prema Ustavu, Hrvatska je samostalna i neovisna dræava, a njezin je
> suverenitet neotuiv, nedjeljiv i neprenosiv (Ël. 2. st. 1. Ustava Republike
> Hrvatske, Narodne novine, 41/01 i 55/01).
>
> 2) Ustav Republike Hrvatske u Ël. 141. st. 2. izrijekom zabranjuje
> <pokretanje postupka udruæivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
> dræavama u kojem bi udruæivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja
> jugoslavenskoga dræavnog zajedniπtva, odnosno neke balkanske dræavne sveze u
> bilo kojem obliku>. Ta je norma kogentna, a iz nje je potpuno jasno, da se
> ne zabranjuje samo <udruæivanje> u jugoslavenske i balkanske saveze, nego i
> samo <pokretanje postupka> koji bi <doveo> ili <mogao dovesti> do nastanka
> takvog saveza. Posve je jasno, da do samog <udruæivanja> moæe doÊi
> iskljuËivo u obliku propisa (meunarodnog ugovora, zakona i sl.), ali je
> takoer bjelodano, da je <pokretanje postupka> u obliku propisa zamislivo
> jedva teoretski, a da ono praktiËno uvijek poËinje manje ili viπe
> neformalno.
>
> 3) Ako je zakonodavcu (πtoviπe, ustavotvorcu!) bilo jasno, da Êe <pokretanje
> postupka> biti neformalno (npr. politiËki razgovori, non paper i sl.) ili
> ipak formalno, ali ne u obliku obvezujuÊeg propisa (rezolucije, deklaracije
> i sl.), morao je postojati razlog (ratio legis), zbog kojega se odluËio na
> nomotehniËko rjeπenje, koje Êe izrijekom zabraniti i samo <pokretanje
> postupka>, ne ograniËavajuÊi ga na formalni akt.
>
> 4) Nadalje, ustavotvorac se, oËito ne sluËajno, odluËio za rjeπenje, kojim
> nisu precizirane kvalitete i svojstva zabranjenoga jugoslavenskog odnosno
> balkanskoga dræavnog saveza, nego je - hoteÊi postiÊi najπire moguÊe
> odreenje - izborom sintagmi <moglo dovesti>, te <u bilo kojem obliku>
> odluËno i jasno zabranio svaki oblik tog udruæivanja.
>
> 5) To znaËi, da je Ustavni sud ovlaπten, pozivom na Ël. 104. st. 1. UZUSRH,
> ocjenjivati, mogu li se razliËite aktivnosti predsjednika Republike,
> predsjednika Vlade i sl., koje joπ uvijek nisu formalizirane u meunarodnome
> ugovoru, zakonu ili podzakonskom aktu, smatrati <pokretanjem postupka>, koji
> bi <mogao dovesti> do stvaranja saveza <u bilo kojem obliku>, koji je
> zabranjen Ëlankom 141. st. 2. Ustava.
>
> III.
>
> Podnositelj ovog zahtjeva smatra da je sudjelovanje najviπih predstavnika
> izvrπne vlasti Republike Hrvatske u projektu stvaranja nadnacionalnog saveza
> koji se naziva <Zapadnim Balkanom>, <regijom jugoistoËne Europe> ili
> jednostavno <regijom>, sve poËevπi tamo od Pakta o stabilnosti za
> jugoistoËnu Europu (1999.) do danas, toliko javno, otvoreno i uËestalo, da
> se smije smatrati opÊepoznatim. Spominjanje <zapadnoga Balkana>,
> naglaπavanje zadaÊa i uloge u <regiji>, te susreti i sastanci s duænosnicima
> dræava iz <regije> svakodnevni su, pa bi se Ëak notornim moglo smatrati, da
> sluæbena Hrvatska prihvaÊa <zapadnobalkanski okvir> kao oblik
> institucionalnog udruæivanja. Ilustracije radi, navodimo ipak nekoliko
> javnosti poznatih primjera koji potkrjepljuju tu tvrdnju:
>
> 1) U Zavrπnoj deklaraciji ZagrebaËkog sastanka na vrhu (Zagreb, 24.
> studenoga 2000.), πefovi dræava i vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije,
> BiH, Hrvatske i SRJ) <obvezuju se da Êe izmeu svojih dræava sklopiti
> sporazume o regionalnoj suradnji koji predviaju politiËki dijalog,
> regionalno podruËje slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na podruËju
> pravosua i unutarnjih poslova>, pri Ëemu Êe <pribliæavanje Europskoj uniji
> iÊi ukorak s tim procesom razvitka regionalne suradnje>, a <Europska unija
> Êe vrlo uskoro (sic!) pokrenuti jedinstveni program pomoÊi Zajednice u
> korist zemalja obuhvaÊenih Procesom stabilizacije i pridruæivanja pod
> nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and
> Stabilisation)>. Cilj je <uspostaviti uravnoteæeno podruËje slobodne
> trgovine izmeu tih dræava i Europske unije, sukladno pravilima Svjetske
> trgovinske organizacije>;
>
> u veljaËi 2003. Hrvatska je potpisala Memorandum o razumijevanju o
> uspostavi regionalnog træiπta u jugoistoËnoj Europi (REM), a u prosincu iste
> godine njegov dodatak;
>
> 3) hrvatski su predstavnici 2. srpnja 2004. s predstavnicima Srbije i
> Crne Gore, BiH, Albanije i Makedonije potpisali u Tirani Memorandum o
> razumijevanju u cilju formiranja regionalnog foruma inicijative za
> migraciju, azil i povratak izbjeglica (MARRI);
>
> 4) dræavna tajnica u Ministarstvu pravosua (S. BagiÊ) prihvatila je u
> Tirani, 24. rujna 2004., u ime Hrvatske Rezoluciju o zajedniËkim
> strategijama u borbi protiv organiziranoga kriminala, koju su potpisale joπ
> i Albanija, BiH, SiCG, Rumunjska i Bugarska;
>
> 5) predsjednik Vlade I. RaËan je u Bukureπtu, 22. listopada 2004.,
> potpisao Povelju o regionalnoj suradnji, kojom je Hrvatska postala
> punopravnom Ëlanicom Procesa suradnje u jugoistoËnoj Europi (SEECP), u
> kojemu sudjeluju Hrvatska, Srbija i Crna Gora, BiH, Makedonija, Albanija,
> GrËka, Bugarska, Turska i Rumunjska, dok Moldavija ima status promatraËa;
>
> 6) od svibnja 2006. do svibnja 2007. Hrvatska predsjedava SEECP-om,
> kako je dogovoreno na sastanku ministara vanjskih poslova dræava Ëlanica,
> odræanom u Bukureπtu 10. svibnja 2005.;
>
> 7) hrvatski su se predstavnici zaloæili za jaËanje <suradnje u regiji>
> i na dvodnevnoj meunarodnoj konferenciji, koja je pod naslovom <Izazovi
> regionalne suradnje u 2006.-2007.>, poËetkom rujna 2006. odræana u Zagrebu,
> u sklopu hrvatskog predsjedanja SEECP-om;
>
> 8) na ministarskom sastanku, odræanom u Sofiji, 13. lipnja 2005.,
> predstavnici Albanije, Hrvatske, SiCG, Makedonije, BiH, Kosova, Moldavije,
> Bugarske i Rumunjske usvojili su Deklaraciju o potpisivanju jedinstvenog
> ugovora o slobodnoj trgovini u jugoistoËnoj Europi, koja - uzgred budi
> kazano - prigodom usvajanja nije bila prevedena na hrvatski jezik;
>
> 9) ministri unutarnjih poslova Albanije, SiCG, Hrvatske, BiH,
> Makedonije i Kosova donijeli su na Brijunima, 23. rujna 2005., Deklaraciju o
> borbi protiv organiziranoga i gospodarskoga kriminala, koja predvia tijesnu
> regionalnu suradnju;
>
> 10) ministar gospodarstva B. VukeliÊ je 25. listopada 2005. u Ateni u
> ime Hrvatske potpisao Ugovor o energetskoj zajednici izmeu EU i zemalja
> jugoistoËne Europe, kojim se uspostavlja zajedniËko energetsko træiπte (u
> prvoj fazi samo u pogledu elektriËne energije i plina). Prema Ugovoru, sve
> bitne odluke donose se konsenzusom VijeÊa ministara, u kojem svaka dræava
> ima po jednog, a EU dva predstavnika;
>
> 11) ministar unutarnjih poslova (Kirin) i ministrica pravosua
> (©kare-Oæbolt) u BeËu su 25. studenoga 2005. s kolegama iz Albanije, SiCG,
> Makedonije i BiH, donijeli ZakljuËke o jaËanju suradnje ministarstva
> unutarnjih poslova i ministarstava pravosua zemalja Zapadnoga Balkana;
>
> 12) ministri rada, mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja Albanije,
> Srbije i Crne Gore, Makedonije i Hrvatske sastali su se krajem oæujka 2006.
> u Zagrebu, te su potpisali ZagrebaËku deklaraciju kojom se <zemlje u regiji>
> obvezuju na suradnju u olakπavanju pristupa graana pravima socijalne
> sigurnosti, odnosno mirovinskome i zdravstvenom osiguranju <u cijeloj
> regiji>;
>
> 13) novi tzv. Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA),
> potpisan u Bukureπtu u prosincu 2006., koji stupa na snagu 1. svibnja 2007.,
> faktiËno je regionalni (balkanski) sporazum, buduÊi da su njegove Ëlanice
> Albanija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Moldavija i Srbija,
> jer su njegove ranije Ëlanice (»eπka, Poljska, Rumunjska, Bugarska)
> pristupom Europskoj uniji automatski prestale biti Ëlanice CEFTA-e.
>
> IV.
>
> Pored sklapanja navedenih sporazuma, te potpisivanja memoranduma,
> rezolucija i deklaracija, u kojima se sintagma <Zapadni Balkan> u sluæbenim
> dokumentima hrvatske vlade piπe velikim poËetnim slovom (kao ime odnosno
> naziv), a ne malim (kao zemljopisni pojam), sluæbeni predstavnici Republike
> Hrvatske sudjeluju u drugim oblicima <regionalne suradnje> u balkanskome
> okviru, s ciljem <regionalne integracije>. Dokazi za to dadu se pribaviti
> najpovrπnijim pregledom hrvatskoga tiska. Primjerice:
>
> 1) na regionalnoj konferenciji <Tolerancija i razumijevanje prije
> svega>, koja je odræana u Beogradu, 6. srpnja 2004., predstavnici <pedesetak
> gradova jugoistoËne Europe>, meu kojima su bili i predstavnici hrvatskih
> gradova (gradova!), potpisali su - uz pomoÊ i potporu Vlade Republike
> Hrvatske - <Sporazum o meuetniËkoj toleranciji i regionalnoj suradnji>;
>
> 2) na Konferenciji ministarstava gospodarstva dræava jugoistoËne
> Europe, odræanoj 9. srpnja 2004. u BeËu, na kojoj je Hrvatsku predstavljao
> dræavni tajnik za gospodarstvo u Ministarstvu gospodarstva, rada i
> poduzetniπtva, sudionici su se suglasili glede vaænosti liberalizacije
> trgovine i jaËanja regionalne suradnje, kao i glede <promocije regionalnih
> projekata kroz Pakt o stabilnosti>;
>
> 3) na konferenciji <Sigurnosno stanje jugoistoËne Europe u 21.
> stoljeÊu>, odræanoj u Salzburgu, 28. srpnja 2004., predsjednici vlada dræava
> jugoistoËne Europe postigli su suglasnost o pitanjima vaænima za <regiju>,
> kojima se konferencija bavila;
>
> 4) u Puli je 28. i 29. rujna 2004. odræan sastanak VijeÊa jugoistoËne
> Europe za civilno-vojno planiranje u kriznim situacijama, na kojem je uz
> predstavnike SAD sudjelovalo i <devet razliËitih dræava regije>;
>
> 5) predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oruæanih
> snaga, sudjelovao je 1. listopada 2004. na Brijunima u radu proπirenog
> sastanka naËelnika glavnih stoæera oruæanih snaga zemalja potpisnica
> Jadranske povelje (Hrvatska, Albanija, Makedonija), u Ëijem su radu
> sudjelovali joπ i predstavnici SiCG, BiH, Italije, Maarske i Slovenije. Tom
> se prigodom predsjednik MesiÊ <zaloæio za stvaranje regionalnog centra
> Partnerstva za mir, koji bi se bavio pitanjima od znaËaja (sic!) za sve
> zemlje u regiji>;
>
> 6) predsjednik Vlade Sanader je na Regionalnoj ministarskoj
> konferenciji zemalja jugoistoËne Europe, koja je pod naslovom <Djelotvorno
> demokratsko upravljanje na lokalnoj i regionalnoj razini> odræana u Zagrebu
> 25. i 26. listopada 2004., izjavio kako Hrvatska ne æeli pobjeÊi iz regije,
> nego u njoj æeli ostati i pomoÊi njezinoj trajnoj stabilizaciji;
>
> 7) na marginama regionalne konferencije o financiranju i investiranju
> u zemlje jugoistoËne Europe, koja je i Ëetvrte godine uzastopce upriliËena u
> organizaciji londonskog Ëasopisa <Euromoney>, predsjednik MesiÊ se u Cavtatu
> 26. listopada 2004. susreo sa srbijanskim predsjednikom TadiÊem, te je tom
> prigodom izjavio: <Dogovorili smo se da podræimo svaki zajedniËki projekt,
> bez obzira da li je rijeË o gospodarskoj suradnji, kulturi i sportu. Posebno
> je vaæno da krenemo u zajedniËke projekte srbijanskih i hrvatskih tvrtki>.
> TadiÊ je istom prigodom izrazio uvjerenje kako Êe veÊ 2007. <u regiji
> vladati bescarinski reæim>;
>
> 8) predstavnici hrvatske Vlade sudjelovali su u radu regionalne
> konferencije o sprjeËavanju sukoba i izgradnji mira, koja je odræana u
> Igalu, 4. studenoga 2004. Pored hrvatske Vlade, u radu konferencije
> sudjelovali su i predstavnici Albanije, BiH, SiCG, Makedonije, Kosova i
> Bugarske;
>
> 9) u Hrvatskoj gospodarskoj komori odræan je 10. studenoga 2004.
> sastanak gospodarskih komora Zagreba, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.
> Sudionici su se zaloæili za ËvrπÊe povezivanje gospodarstava Ëetiriju
> dræava, te su predstavili projekt Europske πkole za djelatnike gospodarskih
> komora Zapadnog Balkana;
>
> 10) Ivo Sanader i Vojislav Koπtunica pozvali su 15. studenoga 2004. iz
> Beograda gospodarstvenike na <zajedniËke nastupe na treÊim træiπtima>, te na
> <sudjelovanje u zajedniËkim infrastrukturnim i energetskim projektima
> znaËajnima za cijelu regiju, pa i EU>;
>
> 11) na dvodnevnoj plenarnoj sjednici Gospodarskoga savjetodavnog
> vijeÊa za jugoistoËnu Europu (BAC), predsjednik Hrvatske gospodarske komore
> Nadan VidoπeviÊ izjavio je: <Spremni smo stvoriti jedinstveno træiπte
> regije, no nije moguÊe odmah ukloniti sve prepreke>. Takoer je pozvao
> koordinatora Pakta o stabilnosti, Erharda Buseka, da promiËe ideju
> jedinstvenog træiπta;
>
> 12) na Meunarodnom simpoziju ministara poljoprivrede zemalja
> jugoistoËne Europe, odræanom 28. sijeËnja 2005., hrvatski ministar
> poljoprivrede »obankoviÊ izjavio je kako je regionalna suradnja nuæna
> prepostavka liberalizacije poljoprivrede i prilagodbe poljoprivrednog i
> prehrambenog sektora zemalja regije Europskoj uniji;
>
> 13) polaæuÊi predsjedniËku prisegu, 18. veljaËe 2005., Stipe MesiÊ je
> izjavio kako <sanja regiju u kojoj Êe postojati otvorene granice>, ne
> preciziravπi tom prigodom koje su granice ili opseg te <regije>, ali se o
> tome moæe vrlo pouzdano zakljuËivati iz drugih njegovih izjava;
>
> 14) povodom meunarodnoga seminara, odræanog u Zagrebu u drugoj
> polovici veljaËe 2005., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske
> priopÊilo je, da je MUP Republike Hrvatske <preuzeo ulogu regionalnog
> lidera> u predstavljanju odreenih policijskih projekata. Seminar je odræan
> u organizaciji Udruge πefova policije zemalja jugoistoËne Europe, a
> sudjelovala su policijska izaslanstva iz SiCG, Makedonije, BiH i Bugarske;
>
> 15) u Varni je 20. svibnja 2005. poËeo regionalni forum <Kulturni
> koridori jugoistoËne Europe, zajedniËka proπlost i zajedniËko kulturno
> naslijee - kljuË buduÊeg partnerstva>. U radu sudjeluju predstavnici deset
> zemalja iz <regije>, a meu njima i predsjednik Republike Hrvatske, MesiÊ;
>
> 16) u Divuljama kod Splita 6. lipnja 2006. sastali su se radi razmjene
> iskustava i suradnje predstavnici vatrogastva Albanije, SiCG, Makedonije,
> BiH i Hrvatske;
>
> 17) na dvodnevnoj meunarodnoj konferenciji, koja se pod naslovom
> <Zapadni Balkan - novi izazov za EU> odræavala u Opatiji poËetkom srpnja
> 2005., pomoÊnica ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske zaloæila se za
> regionalnu suradnju u kontekstu pribliæavanja Europskoj uniji;
>
> 18) premijer Sanader je 3. kolovoza 2005. s premijerima dræava
> jugoistoËne Europe sudjelovao na Ëetvrtome (<tradicionalnom>) sastanku
> premijera u Salzburgu, tema kojega je ove godine bila: <Perspektiva regije u
> 21. stoljeÊu>. DajuÊi svoj (i hrvatski!) doprinos diskusiji, hrvatski
> premijer se zaloæio za <liberalizaciju uvjeta za slobodnu trgovinu>;
>
> 20) hrvatski je dnevni tisak 21. travnja 2006. izvijestio, da Êe se
> predsjednici i premijeri SiCG, Hrvatske i BiH sastati u iduÊim mjesecima,
> <kako bi donijeli odluku o ulozi meudræavnih vijeÊa za suradnju>, buduÊi da
> je <zajedniËki stav da su meusobni odnosi toliko uznapredovali, da se
> otvorena pitanja trebaju rjeπavati na razini vlada, a da meudræavna vijeÊa
> imaju savjetodavnu ulogu>;
>
> 21) u DraËu su se 28. travnja 2006. sastali predsjednici Albanije,
> Makedonije, SiCG, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, na <neformalnom sastanku>
> koji je posveÊen <gospodarskoj suradnji dræava regije>;
>
> 22) na dvodnevnom skupu <dræavnika jugoistoËne Europe>, koji je u
> Opatiji odræan poËetkom lipnja 2006. po naslovom <Komunikacija naslijea:
> nova vizija jugoistoËne Europe>, premijer Sanader je <ponovio privræenost
> hrvatske vlade suradnji u regiji>, a pokrenuta je i internetska stranica s
> nazivom <Kulturni koridori jugoistoËne Europe>;
>
> 23) hrvatski su mediji 6. i 7. srpnja 2006. izvijestili kako je
> premijer Sanader NATO-va tajnika Scheffera obavijestio o <naporima koje
> Republika Hrvatska Ëini za jaËanje suradnje u regiji>;
>
> 24) na regionalnoj konferenciji <Suradnjom do integracije>, koja je
> odræana u Sarajevu, 15. rujna 2006., pomoÊnica ministrice vanjskih poslova,
> T. ObradoviÊ-Mazal, izjavila je kako je Hrvatska zainteresirana za
> regionalnu suradnju, te Êe sudjelovati u pruæanju uzajamne pomoÊi dræavama
> jugoistoËne Europe;
>
> 25) visoki policijski duænosnici πest dræava <iz regije> i predstavnik
> misije UN-a na Kosovu (UNMIK), u Sarajevu su 21. rujna 2006. raspravljali o
> postignuÊima <regionalne suradnje u borbi protiv organiziranoga i
> gospodarskoga kriminala>, a tom su prigodom <analizirani i rezultati
> projekta regionalne policije, koju uz Hrvatsku Ëine BiH, Albanija, Crna
> Gora, Makedonija, Srbija i Kosovo>;
>
> 26) dræavni tajnik u MVPEI i nacionalni koordinator za proces suradnje
> u jugoistoËnoj Europi (CEECP), H. BiπËeviÊ, predsjedao je 6. listopada 2006.
> u Opatiji sastankom odbora politiËkih direktora SEECP-a. Sudionici su se
> zaloæili za jaËanje tzv. regionalne uloge u jugoistoËnoj Europi;
>
> 27) na temelju nikozijskoga Memoranduma o suglasnosti, kojega su
> tijekom 2003./04. potpisali ministri izobrazbe Albanije, BiH, Srbije,
> Makedonije, Crne Gore, Kosova, Hrvatske, Moldavije, Bugarske i Rumunjske, u
> zgradi Centra za transfer tehnologije pri zagrebaËkom Fakultetu strojarstva
> i brodogradnje, 20. studenoga 2006. otvorena je Agencija za
> obrazovno-reformske inicijative za jugoistoËnu Europu (ERISEE);
>
> 28) predsjednik uprave ZagrebaËke burze, R. MotuπiÊ, izjavio je za
> Ëasopis <Manager> 15. studenoga 2006. kako Êe <træiπta Hrvatske, Makedonije,
> Srbije, BiH te Crne Gore s vremenom postati jedno træiπte>, pa radi toga
> ZagrebaËka burza kupuje <novi softver kao temelj nastupa u regiji, jer je
> regionalna integracija naπa buduÊnost>;
>
> 29) sredstva javnog priopÊivanja su 16. studenoga 2006. izvijestila
> kako se u MiloËeru (Crna Gora) odræava <regionalni ekonomski forum>, u kojem
> sudjeluju predsjednici i poslovni ljudi iz Albanije, Srbije, BiH,
> Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske i Slovenije;
>
> 30) Na Konferenciji predsjednika parlamenata dræava sudionica SEECP-a,
> odræanoj u Zagrebu, 16. i 17. travnja 2007., donesena je deklaracija kojom
> se podupire osnivanje VijeÊa za regionalnu suradnju;
>
> 31) predsjednik MesiÊ je, kako prenose hrvatski mediji od 17. travnja
> 2007., povodom zagrebaËke Konferencije predsjednika parlamenata dræava
> sudionica SEECP-a, izjavio: <PolitiËki okvir suradnje, SEECP, dobiva sve
> ËvrπÊe konture. Gospodarski okvir suradnje i partnerstva pruæa tzv. Nova
> CEFTA. Oba okvira od posebne su vaænosti ne samo za Hrvatsku ili πiru
> regiju, nego i za cijeli europski kontinent>.
>
> V.
>
> OËito je, da tzv. meunarodna zajednica izravno i neizravno (npr.
> pomaæuÊi Igmansku inicijativu i sliËne pothvate) potiËe i podupire spomenute
> (kao i druge) oblike <regionalne suradnje> u balkanskom okviru. To se jasno
> razaznaje i iz sljedeÊih Ëinjenica:
>
> 1) predstavnici tzv. meunarodne zajednice u svakoj prigodi pozivaju
> na regionalnu suradnju, a nerijetko i organiziraju sastanke predsjednika
> dræava i vlada zemalja <jugoistoËne Europe>;
>
> 2) ZagrebaËki sastanak na vrhu 24. studenoga 2000. odræan je uz
> poticaj i u nazoËnosti predstavnika Europske unije, i to <u trenutku kada
> demokracija poËinje prevladavati πirom regije>, πto se - eto - ogleda i
> <demokratskim promjenama u Hrvatskoj>, nakon sijeËnja 2000.;
>
> 3) glavni tajnik NATO-a, George Robertson, izjavio je 30. svibnja
> 2001. u Zagrebu: <Cijela jugoistoËna Europa se mora ujediniti, inaËe Êe se
> raspasti u ruπevinama>;
>
> 4) magazin <Washington Times> u lipnju 2003. je ocijenio: <Europska
> unija nastoji obnoviti Veliku Jugoslaviju pomoÊu Sporazuma o stabilizaciji i
> pridruæivanju sa zemljama Zapadnog Balkana (bez Slovenije, s Albanijom)>;
>
> 4) Europska komisija je 20. travnja 2004. pozvala na jaËanje
> <regionalne suradnje> i potaknula <pripremu uspostave integriranog
> regionalnog energetskog træiπta u 2005. godini>, kao i <osmiπljavanje i
> provedbu regionalnih razvojnih planova>;
>
> 5) u predpristupnoj strategiji za Hrvatsku, koju je Europska komisija
> prihvatila poËetkom listopada 2004., jedan od uvjeta koji Hrvatska treba
> ispuniti, jest i <regionalna suradnja s ostalim zemljama bivπe Jugoslavije>;
>
> 6) na gospodarskoj konferenciji za jugoistoËnu Europu, odræanoj u
> Berlinu 17. studenoga 2004., njemaËki kancelar Schroeder je izjavio kako su
> EU i NATO odluËili primijeniti dvostruku strategiju: vojnu stabilizaciju i
> integriranje Zapadnog Balkana harmonizacijom gospodarskih i politiËkih
> standarda, dodajuÊi kako <Europa podupire integraciju cijele regije Zapadnog
> Balkana>;
>
> 7) Meunarodna komisija za Balkan zavrπila je obilazak <regije>
> posjetom Zagrebu 3. prosinca 2004. Javnosti je priopÊeno kako Êe ona u svom
> izvjeπÊu uskoro preporuËiti rjeπenje pitanja stabilnosti cijele regije.
> Komisija se prvi put sastala u travnju 2004., a njezin je cilj <razvijati
> integraciju jugoistoËne Europe>;
>
> 8) Odbor izvrπnih direktora Svjetske banke odobrio je 28. sijeËnja
> 2005. milijardu dolara zajma za potporu programa Energetske zajednice
> jugoistoËne Europe (tj. podruËja bez granica za energiju), na Ëemu se radi
> slijedom Atenskog memoranduma o razvijanju regionalnoga energetskog træiπta;
>
> 9) mediji su 12. travnja 2005. iz Bruxellesa izvijestili, kako bivπi
> talijanski premijer Giuliano Amato, kao predsjednik Meunarodnog
> povjerenstva za Balkan, planira za kraj 2006. sazvati <summit EU i Balkana>,
> na kojemu bi se, izmeu ostaloga, predloæio i <balkanski proraËun>;
>
> 10) u Beogradu je 22. svibnja 2005. poËela godiπnja skupπtina Europske
> banke za obnovu i razvoj (EBRD), u sklopu koje je posebni koordinator Pakta
> o stabilnosti za jugoistoËnu Europu, Erhard Busek, izjavio kako je <potreban
> jedan ugovor o slobodnoj trgovini i stvaranje jedinstvenoga gospodarskog
> podruËja na Zapadnom Balkanu>, a direktor EBRD-a, Jean Lamierre, izrazio je
> zadovoljstvo politiËkim i gospodarskim napretkom procesa integracije
> Zapadnoga Balkana;
>
> 11) povjerenik EU za proπirenje, Olli Rehn, izjavio je 27. sijeËnja
> 2006. kako je Europska komisija predloæila stvaranje regionalne zone
> slobodne trgovine izmeu pet zemalja jugoistoËne Europe (Hrvatske, Albanije,
> SiCG, Makedonije i BiH);
>
> 12) voditelj izaslanstva Europske komisije u BiH, Michael Humphreys,
> javnosti je u Sarajevu 27. sijeËnja 2006. predstavio dokument <Zapadni
> Balkan na putu u EU, jaËanje stabilnosti i poticanje napretka>, najavivπi
> ujedno da Êe EU olakπati vizni reæim <za stanovnike zemalja Zapadnog
> Balkana>;
>
> 13) austrijska veleposlanica u SAD-u je, prema pisanju hrvatskoga
> dnevnog tiska od 6. travnja 2006., izjavila: <EU Êe integrirati zemlje
> Zapadnog Balkana>;
>
> 14) hrvatski su mediji izvijestili, da je iz Sofije 16. listopada
> 2006. priopÊeno kako Êe Pakt o stabilnosti za jugoistoËnu Europu biti
> transformiran u Regionalno vijeÊe za suradnju, koje bi trebalo biti
> uspostavljeno do sredine 2007.;
>
> 15) Meunarodna udruga zrakoplovnih prijevoznika (IATA) odluËila je
> poËetkom prosinca 2006., da Êe Zagreb biti sjediπte projekta regionalnog
> sustava izdavanja, obraËunavanja i naplate zrakoplovnih karata (BSP -
> Billing and Settlement Plan);
>
> 16) krajem travnja i poËetkom svibnja 2007. povjerenik za proπirenje
> EU, Olli Rehn, izjavio je kako Êe predstojeÊi ZagrebaËki summit odluËiti o
> sjediπtu buduÊega VijeÊa za regionalnu suradnju (koje bi tijekom 2008. u
> cijelosti zamijenilo Pakt o stabilnosti), te o osobi glavnog tajnika (πto bi
> trebao postati H. BiπËeviÊ, dræavni tajnik u MVPEI Republike Hrvatske).
>
> VI.
>
> Interesi, planovi i ciljevi tzv. meunarodne zajednice, promatrani iz
> njezine perspektive, nesumnjivo se mogu smatrati legitimnima: nitko ne moæe
> sprijeËiti stratege i duænosnike EU, NATO-a i sl., da priæeljkuju
> <integraciju Zapadnog Balkana>, pa da pritom na svoj naËin i prijete, ne
> ostavljajuÊi ni Hrvatskoj, niti drugim zemljama u ovom dijelu Europe
> alternativu (Robertson: <Cijela jugoistoËna Europa se mora ujediniti, inaËe
> Êe se raspasti u ruπevinama>).
>
> No, ti planovi i te izjave i najave meunarodnih predstavnika,
> nasuprot pokuπajima smirujuÊih oËitovanja (nekih, ne svih!) hrvatskih
> duænosnika, jasno pokazuju koji je cilj svih tih politiËkih i gospodarskih
> napora i pritisaka: taj je cilj <integracija>, dakle - ujedinjenje, odnosno
> stvaranje upravo onog saveza (<dræavne sveze>), koji je izrijekom zabranjen
> Ël. 141. st. 2. Ustava.
>
> Prema tome, izjave i planovi tzv. meunarodne zajednice pomaæu pri
> utvrivanju i ocjenjivanju postupanja predstavnika hrvatskih vlasti.
>
> Ako je tim predstavnicima hrvatskih vlasti jasno koji je cilj
> meunarodne zajednice (a ne moæe im ne biti jasno!), onda se iz Ëinjenice da
> u ostvarenju tog cilja zduπno, iskreno i bezrezervno sudjeluju (i, πtoviπe,
> za to oËekuju, traæe, pa i dobivaju pohvale), smije zakljuËiti samo jedno:
> da svjesno i voljko postupaju protivno Ël. 141. st. 2. Ustava Republike
> Hrvatske.
>
> VII.
>
> to o tim jugoslavenskim ili balkanskim dræavnim savezima misle
> hrvatski biraËi, jasno je iskazano - da ne idemo dalje u proπlost - na
> referendumu odræanom 19. svibnja 1991.
>
> Velika je veÊina hrvatskih graana pozdravila osamostaljenje i
> meunarodno priznanje Republike Hrvatske, te njezin ulazak u Ujedinjene
> Narode.
>
> Svi raspiti i analize pokazuju, da je velika veÊina hrvatskih graana
> pozdravila vojno osloboenje okupiranih hrvatskih podruËja (1995.) i mirnu
> reintegraciju hrvatskog Podunavlja, πto je i stvarno i pravno zapeËatilo
> raskid s jugoslavenskim dræavnopolitiËkim koncepcijama.
>
> Na svim dosad odræanim izborima, hrvatski su biraËi u velikoj veÊini
> glasovali za politiËke stranke, koje su naglaπavale ustrajanje u nastojanju,
> da se oËuva dræavna neovisnost i osigura prosperitet i demokratski razvoj
> samostalne Republike Hrvatske. U Hrvatskoj postoji ogroman broj politiËkih
> stranaka, ali nema nijedne, koja bi se javno i otvoreno zalagala za obnovu
> Jugoslavije ili za uspostavu kakvoga balkanskoga dræavnog saveza.
>
> Hrvatski je dræavni sabor na propisani naËin, kvalificiranom veÊinom,
> zabranio udruæivanje i pokuπaj udruæivanja Hrvatske u jugoslavenske i
> balkanske dræavne saveze. Ta norma, sadræana u Ël. 141. st. 2. proËiπÊenoga
> teksta Ustava, do danas je na snazi, te se nijedna politiËka snaga ni
> stranka nisu usudile zatraæiti njezinu reviziju, jer je posve jasno, da bi
> takav pokuπaj neslavno propao.
>
> Iz svega toga jasno proizlazi, da je velika veÊina hrvatskih graana,
> neovisno o svome etniËkom podrijetlu, i danas snaæno protivna svakom
> stvaranju jugoslavenskoga i balkanskog dræavnog saveza. To znaËi, da
> suprotna nastojanja, inicijative i pokuπaji nemaju ni legalnog uporiπta,
> niti legitimnog oslonca u raspoloæenju hrvatskih graana.
>
> VIII.
>
> Demokratsko je pravo svake politiËke snage i stranke u Hrvatskoj
> zalagati se za pristup Europskoj uniji, NATO-u i sl. ili biti protiv tog
> pristupa. O tom pitanju meritorno mogu odluËiti samo hrvatski graani na
> referendumu, a obveza je izvrπne vlasti, da te graane cjelovito i iscrpno
> obavijesti o razlozima i motivima, o prednostima i nedostatcima ulaska u te
> oblike integracija i/ili saveza.
>
> Sve ankete pokazuju, da glede tih pitanja postoji nesklad izmeu
> graana i vlasti. Ipak, demokratsko je pravo predsjednika Republike Hrvatske
> i Ëlanova Vlade, o tim pitanjima misliti drugaËije od veÊine hrvatskih
> graana (primjera takvog raskoraka ima i drugdje, npr. u ©vicarskoj). No,
> nije demokratsko pravo ni predsjednika, ni Vlade, da zagovaraju balkanske i
> jugoslavenske saveze i udruæivanja, pa makar to za konaËni cilj imalo ulazak
> Hrvatske u EU i NATO, iz jednostavnog razloga πto su takvi (balkanski i
> jugoslavenski savezi) protivni Ustavu: Ustavom zabranjena kategorija ne moæe
> biti cilj, ali ne moæe biti ni sredstvo.
>
> Radi toga se poziva Ustavni sud da, temeljem Ël. 104. st. 1. Ustava,
> imajuÊi na umu da je povijest ËovjeËanstva, kao i hrvatska povijest,
> zapoËela prije nastanka Europske unije, i da Êe nesumnjivo trajati dulje od
> nje, ocijeni:
>
> (a) podlijeæu li planovi <regionalne suradnje> i <regionalne
> integracije> zabrani iz Ël. 141. st. 2. Ustava Republike Hrvatske,
>
> (b) postoje li u postupcima predsjednika Republike, predsjednika Vlade
> i drugih Ëlanova Vlade Republike Hrvatske - koji su egzemplifikativno
> navedeni u odjeljcima III. i IV. ovog podneska - elementi, koji upuÊuju na
> to, da je doπlo do krπenja kogentne norme iz Ël. 141. st. 2. Ustava, ili da
> ti elementi ne postoje, te
>
> (c) da o tome (dakle, u svakom sluËaju) izvijesti podnositelja
> zahtjeva i Hrvatski sabor.
>
>
>
> "
>
>
> [Binary data skipped…]
>
> [Binary data skipped…]
>
> begin 666 spacer.gif
> K1TE&.#EA`0`!`( ``````````"'Y! $`````+ `````!``$```("1 $`.P``
> `
> end
Jesi normalan, kae ovo? Kerum ti gubi a ti se bavis glupostima.
--
Prijatno
Stallin
16 maj 2013 13:52:042013-05-16
till
http://www.index.hr/vijesti/clanak/obnovljena-jugoslavija-u-sektoru-turizma-/678109.aspx
A i po nizhe citiranom, svi koraci Vlade, premijera, "sabora", koji su
pokrenuti protivno Ustavu RH, su od prvog trena, PROTUUSTAVNI,
i ne obavezuju Hrvatski narod !!!!!!!
"<ZAPADNI BALKAN> PRED USTAVNIM SUDOM !
Pod pritiskom me�unarodne zajednice Hrvatska punih sedam godina sudjeluje u
razli�itim oblicima tzv. regionalne integracije. S mnogih se strana �uje, da
A i po nizhe citiranom, svi koraci Vlade, premijera, "sabora", koji su
pokrenuti protivno Ustavu RH, su od prvog trena, PROTUUSTAVNI,
i ne obavezuju Hrvatski narod !!!!!!!
"<ZAPADNI BALKAN> PRED USTAVNIM SUDOM !
Pod pritiskom me�unarodne zajednice Hrvatska punih sedam godina sudjeluje u
je takva politika u izravnoj protimbi s ustavnim �lankom 141., koji
zabranjuje ne samo udru�ivanje u bilo kakve ju�noslavenske ili balkanske
saveze, nego i svaki poku�aj koji bi do takvog udru�ivanja mogao dovesti.
Radi toga je udruga <Jedino Hrvatska>, koja okuplja ve�i broj nacionalno
orijentiranih stranaka, po opunomo�eniku, Tomislavu Jonji�u, odvjetniku u
Zagrebu, 3. svibnja 2007. uputila Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev
za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Nekoliko dana kasnije,
Ustavnom sudu se sli�nim zahtjevom obratilo i <Hrvatsko kulturno vije�e>. Na
za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Nekoliko dana kasnije,
tom je sudu povijesna odgovornost zaustaviti proces koji prijeti ponovnim
gubitkom nacionalnog suvereniteta. Objavljujemo u cijelosti zahtjev udruge
<Jedino Hrvatska>:
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Z A H T J E V
za ocjenu ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, u smislu �l. 104. st. 1.
gubitkom nacionalnog suvereniteta. Objavljujemo u cijelosti zahtjev udruge
<Jedino Hrvatska>:
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Z A H T J E V
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
I.
Osloncem na �l. 104. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
I.
Hrvatske (Narodne novine, 49/2002. - dalje: UZUSRH), udruga JEDINO HRVATSKA,
iz Zagreba, Kneza Mislava 11, po potpisanome opunomo�eniku poziva Ustavni
sud Republike Hrvatske, da izvijesti Hrvatski sabor i podnositelja zahtjeva,
ima li u postupcima Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske
elemenata, koji upu�uju na to, da je do�lo do kr�enja kogentne norme iz �l.
ima li u postupcima Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske
141. st. 2. Ustava, koji zabranjuje <pokretanje postupka udru�ivanja
Republike Hrvatske u saveze s drugim dr�avama u kojem bi udru�ivanje dovelo,
ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr�avnog zajedni�tva,
odnosno neke balkanske dr�avne sveze u bilo kojem obliku>.
II.
1) Prema Ustavu, Hrvatska je samostalna i neovisna dr�ava, a njezin je
suverenitet neotu�iv, nedjeljiv i neprenosiv (�l. 2. st. 1. Ustava Republike
Hrvatske, Narodne novine, 41/01 i 55/01).
2) Ustav Republike Hrvatske u �l. 141. st. 2. izrijekom zabranjuje
<pokretanje postupka udru�ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim
dr�avama u kojem bi udru�ivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja
jugoslavenskoga dr�avnog zajedni�tva, odnosno neke balkanske dr�avne sveze u
bilo kojem obliku>. Ta je norma kogentna, a iz nje je potpuno jasno, da se
ne zabranjuje samo <udru�ivanje> u jugoslavenske i balkanske saveze, nego i
samo <pokretanje postupka> koji bi <doveo> ili <mogao dovesti> do nastanka
takvog saveza. Posve je jasno, da do samog <udru�ivanja> mo�e do�i
isklju�ivo u obliku propisa (me�unarodnog ugovora, zakona i sl.), ali je
tako�er bjelodano, da je <pokretanje postupka> u obliku propisa zamislivo
jedva teoretski, a da ono prakti�no uvijek po�inje manje ili vi�e
neformalno.
3) Ako je zakonodavcu (�tovi�e, ustavotvorcu!) bilo jasno, da �e <pokretanje
postupka> biti neformalno (npr. politi�ki razgovori, non paper i sl.) ili
ipak formalno, ali ne u obliku obvezuju�eg propisa (rezolucije, deklaracije
i sl.), morao je postojati razlog (ratio legis), zbog kojega se odlu�io na
nomotehni�ko rje�enje, koje �e izrijekom zabraniti i samo <pokretanje
postupka>, ne ograni�avaju�i ga na formalni akt.
4) Nadalje, ustavotvorac se, o�ito ne slu�ajno, odlu�io za rje�enje, kojim
nisu precizirane kvalitete i svojstva zabranjenoga jugoslavenskog odnosno
balkanskoga dr�avnog saveza, nego je - hote�i posti�i naj�ire mogu�e
odre�enje - izborom sintagmi <moglo dovesti>, te <u bilo kojem obliku>
odlu�no i jasno zabranio svaki oblik tog udru�ivanja.
5) To zna�i, da je Ustavni sud ovla�ten, pozivom na �l. 104. st. 1. UZUSRH,
ocjenjivati, mogu li se razli�ite aktivnosti predsjednika Republike,
predsjednika Vlade i sl., koje jo� uvijek nisu formalizirane u me�unarodnome
ugovoru, zakonu ili podzakonskom aktu, smatrati <pokretanjem postupka>, koji
bi <mogao dovesti> do stvaranja saveza <u bilo kojem obliku>, koji je
zabranjen �lankom 141. st. 2. Ustava.
bi <mogao dovesti> do stvaranja saveza <u bilo kojem obliku>, koji je
III.
Podnositelj ovog zahtjeva smatra da je sudjelovanje najvi�ih predstavnika
izvr�ne vlasti Republike Hrvatske u projektu stvaranja nadnacionalnog saveza
koji se naziva <Zapadnim Balkanom>, <regijom jugoisto�ne Europe> ili
jednostavno <regijom>, sve po�ev�i tamo od Pakta o stabilnosti za
jugoisto�nu Europu (1999.) do danas, toliko javno, otvoreno i u�estalo, da
se smije smatrati op�epoznatim. Spominjanje <zapadnoga Balkana>,
nagla�avanje zada�a i uloge u <regiji>, te susreti i sastanci s du�nosnicima
dr�ava iz <regije> svakodnevni su, pa bi se �ak notornim moglo smatrati, da
slu�bena Hrvatska prihva�a <zapadnobalkanski okvir> kao oblik
institucionalnog udru�ivanja. Ilustracije radi, navodimo ipak nekoliko
javnosti poznatih primjera koji potkrjepljuju tu tvrdnju:
1) U Zavr�noj deklaraciji Zagreba�kog sastanka na vrhu (Zagreb, 24.
studenoga 2000.), �efovi dr�ava i vlada pet zemalja (Albanije, Makedonije,
BiH, Hrvatske i SRJ) <obvezuju se da �e izme�u svojih dr�ava sklopiti
sporazume o regionalnoj suradnji koji predvi�aju politi�ki dijalog,
regionalno podru�je slobodne trgovine, kao i blisku suradnju na podru�ju
pravosu�a i unutarnjih poslova>, pri �emu �e <pribli�avanje Europskoj uniji
i�i ukorak s tim procesom razvitka regionalne suradnje>, a <Europska unija
�e vrlo uskoro (sic!) pokrenuti jedinstveni program pomo�i Zajednice u
korist zemalja obuhva�enih Procesom stabilizacije i pridru�ivanja pod
nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Democratisation and
Stabilisation)>. Cilj je <uspostaviti uravnote�eno podru�je slobodne
trgovine izme�u tih dr�ava i Europske unije, sukladno pravilima Svjetske
trgovinske organizacije>;
u velja�i 2003. Hrvatska je potpisala Memorandum o razumijevanju o
uspostavi regionalnog tr�i�ta u jugoisto�noj Europi (REM), a u prosincu iste
godine njegov dodatak;
3) hrvatski su predstavnici 2. srpnja 2004. s predstavnicima Srbije i
Crne Gore, BiH, Albanije i Makedonije potpisali u Tirani Memorandum o
razumijevanju u cilju formiranja regionalnog foruma inicijative za
migraciju, azil i povratak izbjeglica (MARRI);
4) dr�avna tajnica u Ministarstvu pravosu�a (S. Bagi�) prihvatila je u
3) hrvatski su predstavnici 2. srpnja 2004. s predstavnicima Srbije i
Crne Gore, BiH, Albanije i Makedonije potpisali u Tirani Memorandum o
razumijevanju u cilju formiranja regionalnog foruma inicijative za
migraciju, azil i povratak izbjeglica (MARRI);
Tirani, 24. rujna 2004., u ime Hrvatske Rezoluciju o zajedni�kim
strategijama u borbi protiv organiziranoga kriminala, koju su potpisale jo�
i Albanija, BiH, SiCG, Rumunjska i Bugarska;
5) predsjednik Vlade I. Ra�an je u Bukure�tu, 22. listopada 2004.,
potpisao Povelju o regionalnoj suradnji, kojom je Hrvatska postala
punopravnom �lanicom Procesa suradnje u jugoisto�noj Europi (SEECP), u
kojemu sudjeluju Hrvatska, Srbija i Crna Gora, BiH, Makedonija, Albanija,
Gr�ka, Bugarska, Turska i Rumunjska, dok Moldavija ima status promatra�a;
6) od svibnja 2006. do svibnja 2007. Hrvatska predsjedava SEECP-om,
odr�anom u Bukure�tu 10. svibnja 2005.;
7) hrvatski su se predstavnici zalo�ili za ja�anje <suradnje u regiji>
i na dvodnevnoj me�unarodnoj konferenciji, koja je pod naslovom <Izazovi
regionalne suradnje u 2006.-2007.>, po�etkom rujna 2006. odr�ana u Zagrebu,
u sklopu hrvatskog predsjedanja SEECP-om;
8) na ministarskom sastanku, odr�anom u Sofiji, 13. lipnja 2005.,
predstavnici Albanije, Hrvatske, SiCG, Makedonije, BiH, Kosova, Moldavije,
Bugarske i Rumunjske usvojili su Deklaraciju o potpisivanju jedinstvenog
ugovora o slobodnoj trgovini u jugoisto�noj Europi, koja - uzgred budi
Bugarske i Rumunjske usvojili su Deklaraciju o potpisivanju jedinstvenog
kazano - prigodom usvajanja nije bila prevedena na hrvatski jezik;
9) ministri unutarnjih poslova Albanije, SiCG, Hrvatske, BiH,
Makedonije i Kosova donijeli su na Brijunima, 23. rujna 2005., Deklaraciju o
borbi protiv organiziranoga i gospodarskoga kriminala, koja predvi�a tijesnu
regionalnu suradnju;
10) ministar gospodarstva B. Vukeli� je 25. listopada 2005. u Ateni u
9) ministri unutarnjih poslova Albanije, SiCG, Hrvatske, BiH,
Makedonije i Kosova donijeli su na Brijunima, 23. rujna 2005., Deklaraciju o
borbi protiv organiziranoga i gospodarskoga kriminala, koja predvi�a tijesnu
regionalnu suradnju;
ime Hrvatske potpisao Ugovor o energetskoj zajednici izme�u EU i zemalja
jugoisto�ne Europe, kojim se uspostavlja zajedni�ko energetsko tr�i�te (u
prvoj fazi samo u pogledu elektri�ne energije i plina). Prema Ugovoru, sve
bitne odluke donose se konsenzusom Vije�a ministara, u kojem svaka dr�ava
ima po jednog, a EU dva predstavnika;
11) ministar unutarnjih poslova (Kirin) i ministrica pravosu�a
(�kare-O�bolt) u Be�u su 25. studenoga 2005. s kolegama iz Albanije, SiCG,
11) ministar unutarnjih poslova (Kirin) i ministrica pravosu�a
Makedonije i BiH, donijeli Zaklju�ke o ja�anju suradnje ministarstva
unutarnjih poslova i ministarstava pravosu�a zemalja Zapadnoga Balkana;
12) ministri rada, mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja Albanije,
Srbije i Crne Gore, Makedonije i Hrvatske sastali su se krajem o�ujka 2006.
12) ministri rada, mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja Albanije,
u Zagrebu, te su potpisali Zagreba�ku deklaraciju kojom se <zemlje u regiji>
obvezuju na suradnju u olak�avanju pristupa gra�ana pravima socijalne
sigurnosti, odnosno mirovinskome i zdravstvenom osiguranju <u cijeloj
regiji>;
13) novi tzv. Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA),
potpisan u Bukure�tu u prosincu 2006., koji stupa na snagu 1. svibnja 2007.,
regiji>;
13) novi tzv. Srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini (CEFTA),
fakti�no je regionalni (balkanski) sporazum, budu�i da su njegove �lanice
Albanija, BiH, Crna Gora, Hrvatska, Kosovo, Makedonija, Moldavija i Srbija,
jer su njegove ranije �lanice (�e�ka, Poljska, Rumunjska, Bugarska)
pristupom Europskoj uniji automatski prestale biti �lanice CEFTA-e.
IV.
Pored sklapanja navedenih sporazuma, te potpisivanja memoranduma,
dokumentima hrvatske vlade pi�e velikim po�etnim slovom (kao ime odnosno
naziv), a ne malim (kao zemljopisni pojam), slu�beni predstavnici Republike
Hrvatske sudjeluju u drugim oblicima <regionalne suradnje> u balkanskome
okviru, s ciljem <regionalne integracije>. Dokazi za to dadu se pribaviti
najpovr�nijim pregledom hrvatskoga tiska. Primjerice:
okviru, s ciljem <regionalne integracije>. Dokazi za to dadu se pribaviti
1) na regionalnoj konferenciji <Tolerancija i razumijevanje prije
gradova jugoisto�ne Europe>, me�u kojima su bili i predstavnici hrvatskih
gradova (gradova!), potpisali su - uz pomo� i potporu Vlade Republike
Hrvatske - <Sporazum o me�uetni�koj toleranciji i regionalnoj suradnji>;
2) na Konferenciji ministarstava gospodarstva dr�ava jugoisto�ne
Europe, odr�anoj 9. srpnja 2004. u Be�u, na kojoj je Hrvatsku predstavljao
dr�avni tajnik za gospodarstvo u Ministarstvu gospodarstva, rada i
poduzetni�tva, sudionici su se suglasili glede va�nosti liberalizacije
trgovine i ja�anja regionalne suradnje, kao i glede <promocije regionalnih
projekata kroz Pakt o stabilnosti>;
3) na konferenciji <Sigurnosno stanje jugoisto�ne Europe u 21.
stolje�u>, odr�anoj u Salzburgu, 28. srpnja 2004., predsjednici vlada dr�ava
jugoisto�ne Europe postigli su suglasnost o pitanjima va�nima za <regiju>,
kojima se konferencija bavila;
4) u Puli je 28. i 29. rujna 2004. odr�an sastanak Vije�a jugoisto�ne
Europe za civilno-vojno planiranje u kriznim situacijama, na kojem je uz
predstavnike SAD sudjelovalo i <devet razli�itih dr�ava regije>;
5) predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik oru�anih
snaga, sudjelovao je 1. listopada 2004. na Brijunima u radu pro�irenog
sastanka na�elnika glavnih sto�era oru�anih snaga zemalja potpisnica
Jadranske povelje (Hrvatska, Albanija, Makedonija), u �ijem su radu
sudjelovali jo� i predstavnici SiCG, BiH, Italije, Ma�arske i Slovenije. Tom
se prigodom predsjednik Mesi� <zalo�io za stvaranje regionalnog centra
Partnerstva za mir, koji bi se bavio pitanjima od zna�aja (sic!) za sve
zemlje u regiji>;
6) predsjednik Vlade Sanader je na Regionalnoj ministarskoj
konferenciji zemalja jugoisto�ne Europe, koja je pod naslovom <Djelotvorno
6) predsjednik Vlade Sanader je na Regionalnoj ministarskoj
demokratsko upravljanje na lokalnoj i regionalnoj razini> odr�ana u Zagrebu
25. i 26. listopada 2004., izjavio kako Hrvatska ne �eli pobje�i iz regije,
nego u njoj �eli ostati i pomo�i njezinoj trajnoj stabilizaciji;
7) na marginama regionalne konferencije o financiranju i investiranju
organizaciji londonskog �asopisa <Euromoney>, predsjednik Mesi� se u Cavtatu
26. listopada 2004. susreo sa srbijanskim predsjednikom Tadi�em, te je tom
prigodom izjavio: <Dogovorili smo se da podr�imo svaki zajedni�ki projekt,
bez obzira da li je rije� o gospodarskoj suradnji, kulturi i sportu. Posebno
je va�no da krenemo u zajedni�ke projekte srbijanskih i hrvatskih tvrtki>.
Tadi� je istom prigodom izrazio uvjerenje kako �e ve� 2007. <u regiji
vladati bescarinski re�im>;
8) predstavnici hrvatske Vlade sudjelovali su u radu regionalne
Igalu, 4. studenoga 2004. Pored hrvatske Vlade, u radu konferencije
sudjelovali su i predstavnici Albanije, BiH, SiCG, Makedonije, Kosova i
Bugarske;
9) u Hrvatskoj gospodarskoj komori odr�an je 10. studenoga 2004.
sudjelovali su i predstavnici Albanije, BiH, SiCG, Makedonije, Kosova i
Bugarske;
sastanak gospodarskih komora Zagreba, Beograda, Sarajeva i Ljubljane.
Sudionici su se zalo�ili za �vr��e povezivanje gospodarstava �etiriju
dr�ava, te su predstavili projekt Europske �kole za djelatnike gospodarskih
komora Zapadnog Balkana;
10) Ivo Sanader i Vojislav Ko�tunica pozvali su 15. studenoga 2004. iz
Beograda gospodarstvenike na <zajedni�ke nastupe na tre�im tr�i�tima>, te na
<sudjelovanje u zajedni�kim infrastrukturnim i energetskim projektima
zna�ajnima za cijelu regiju, pa i EU>;
11) na dvodnevnoj plenarnoj sjednici Gospodarskoga savjetodavnog
Nadan Vido�evi� izjavio je: <Spremni smo stvoriti jedinstveno tr�i�te
regije, no nije mogu�e odmah ukloniti sve prepreke>. Tako�er je pozvao
koordinatora Pakta o stabilnosti, Erharda Buseka, da promi�e ideju
jedinstvenog tr�i�ta;
12) na Me�unarodnom simpoziju ministara poljoprivrede zemalja
poljoprivrede �obankovi� izjavio je kako je regionalna suradnja nu�na
prepostavka liberalizacije poljoprivrede i prilagodbe poljoprivrednog i
prehrambenog sektora zemalja regije Europskoj uniji;
13) pola�u�i predsjedni�ku prisegu, 18. velja�e 2005., Stipe Mesi� je
prehrambenog sektora zemalja regije Europskoj uniji;
izjavio kako <sanja regiju u kojoj �e postojati otvorene granice>, ne
precizirav�i tom prigodom koje su granice ili opseg te <regije>, ali se o
tome mo�e vrlo pouzdano zaklju�ivati iz drugih njegovih izjava;
14) povodom me�unarodnoga seminara, odr�anog u Zagrebu u drugoj
polovici velja�e 2005., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske
priop�ilo je, da je MUP Republike Hrvatske <preuzeo ulogu regionalnog
lidera> u predstavljanju odre�enih policijskih projekata. Seminar je odr�an
u organizaciji Udruge �efova policije zemalja jugoisto�ne Europe, a
sudjelovala su policijska izaslanstva iz SiCG, Makedonije, BiH i Bugarske;
15) u Varni je 20. svibnja 2005. po�eo regionalni forum <Kulturni
koridori jugoisto�ne Europe, zajedni�ka pro�lost i zajedni�ko kulturno
naslije�e - klju� budu�eg partnerstva>. U radu sudjeluju predstavnici deset
zemalja iz <regije>, a me�u njima i predsjednik Republike Hrvatske, Mesi�;
16) u Divuljama kod Splita 6. lipnja 2006. sastali su se radi razmjene
iskustava i suradnje predstavnici vatrogastva Albanije, SiCG, Makedonije,
BiH i Hrvatske;
17) na dvodnevnoj me�unarodnoj konferenciji, koja se pod naslovom
2005., pomo�nica ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske zalo�ila se za
regionalnu suradnju u kontekstu pribli�avanja Europskoj uniji;
18) premijer Sanader je 3. kolovoza 2005. s premijerima dr�ava
jugoisto�ne Europe sudjelovao na �etvrtome (<tradicionalnom>) sastanku
premijera u Salzburgu, tema kojega je ove godine bila: <Perspektiva regije u
21. stolje�u>. Daju�i svoj (i hrvatski!) doprinos diskusiji, hrvatski
premijer se zalo�io za <liberalizaciju uvjeta za slobodnu trgovinu>;
20) hrvatski je dnevni tisak 21. travnja 2006. izvijestio, da �e se
predsjednici i premijeri SiCG, Hrvatske i BiH sastati u idu�im mjesecima,
<kako bi donijeli odluku o ulozi me�udr�avnih vije�a za suradnju>, budu�i da
je <zajedni�ki stav da su me�usobni odnosi toliko uznapredovali, da se
otvorena pitanja trebaju rje�avati na razini vlada, a da me�udr�avna vije�a
imaju savjetodavnu ulogu>;
21) u Dra�u su se 28. travnja 2006. sastali predsjednici Albanije,
Makedonije, SiCG, Bugarske, Rumunjske i Hrvatske, na <neformalnom sastanku>
koji je posve�en <gospodarskoj suradnji dr�ava regije>;
22) na dvodnevnom skupu <dr�avnika jugoisto�ne Europe>, koji je u
Opatiji odr�an po�etkom lipnja 2006. po naslovom <Komunikacija naslije�a:
nova vizija jugoisto�ne Europe>, premijer Sanader je <ponovio privr�enost
hrvatske vlade suradnji u regiji>, a pokrenuta je i internetska stranica s
nazivom <Kulturni koridori jugoisto�ne Europe>;
23) hrvatski su mediji 6. i 7. srpnja 2006. izvijestili kako je
premijer Sanader NATO-va tajnika Scheffera obavijestio o <naporima koje
24) na regionalnoj konferenciji <Suradnjom do integracije>, koja je
T. Obradovi�-Mazal, izjavila je kako je Hrvatska zainteresirana za
regionalnu suradnju, te �e sudjelovati u pru�anju uzajamne pomo�i dr�avama
jugoisto�ne Europe;
25) visoki policijski du�nosnici �est dr�ava <iz regije> i predstavnik
misije UN-a na Kosovu (UNMIK), u Sarajevu su 21. rujna 2006. raspravljali o
postignu�ima <regionalne suradnje u borbi protiv organiziranoga i
gospodarskoga kriminala>, a tom su prigodom <analizirani i rezultati
projekta regionalne policije, koju uz Hrvatsku �ine BiH, Albanija, Crna
Gora, Makedonija, Srbija i Kosovo>;
26) dr�avni tajnik u MVPEI i nacionalni koordinator za proces suradnje
u jugoisto�noj Europi (CEECP), H. Bi��evi�, predsjedao je 6. listopada 2006.
u Opatiji sastankom odbora politi�kih direktora SEECP-a. Sudionici su se
zalo�ili za ja�anje tzv. regionalne uloge u jugoisto�noj Europi;
27) na temelju nikozijskoga Memoranduma o suglasnosti, kojega su
tijekom 2003./04. potpisali ministri izobrazbe Albanije, BiH, Srbije,
Makedonije, Crne Gore, Kosova, Hrvatske, Moldavije, Bugarske i Rumunjske, u
i brodogradnje, 20. studenoga 2006. otvorena je Agencija za
obrazovno-reformske inicijative za jugoisto�nu Europu (ERISEE);
28) predsjednik uprave Zagreba�ke burze, R. Motu�i�, izjavio je za
�asopis <Manager> 15. studenoga 2006. kako �e <tr�i�ta Hrvatske, Makedonije,
Srbije, BiH te Crne Gore s vremenom postati jedno tr�i�te>, pa radi toga
Zagreba�ka burza kupuje <novi softver kao temelj nastupa u regiji, jer je
regionalna integracija na�a budu�nost>;
29) sredstva javnog priop�ivanja su 16. studenoga 2006. izvijestila
kako se u Milo�eru (Crna Gora) odr�ava <regionalni ekonomski forum>, u kojem
sudjeluju predsjednici i poslovni ljudi iz Albanije, Srbije, BiH,
Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske i Slovenije;
30) Na Konferenciji predsjednika parlamenata dr�ava sudionica SEECP-a,
Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske i Slovenije;
odr�anoj u Zagrebu, 16. i 17. travnja 2007., donesena je deklaracija kojom
se podupire osnivanje Vije�a za regionalnu suradnju;
31) predsjednik Mesi� je, kako prenose hrvatski mediji od 17. travnja
2007., povodom zagreba�ke Konferencije predsjednika parlamenata dr�ava
sudionica SEECP-a, izjavio: <Politi�ki okvir suradnje, SEECP, dobiva sve
�vr��e konture. Gospodarski okvir suradnje i partnerstva pru�a tzv. Nova
CEFTA. Oba okvira od posebne su va�nosti ne samo za Hrvatsku ili �iru
regiju, nego i za cijeli europski kontinent>.
V.
O�ito je, da tzv. me�unarodna zajednica izravno i neizravno (npr.
V.
poma�u�i Igmansku inicijativu i sli�ne pothvate) poti�e i podupire spomenute
(kao i druge) oblike <regionalne suradnje> u balkanskom okviru. To se jasno
razaznaje i iz sljede�ih �injenica:
1) predstavnici tzv. me�unarodne zajednice u svakoj prigodi pozivaju
na regionalnu suradnju, a nerijetko i organiziraju sastanke predsjednika
2) Zagreba�ki sastanak na vrhu 24. studenoga 2000. odr�an je uz
poticaj i u nazo�nosti predstavnika Europske unije, i to <u trenutku kada
demokracija po�inje prevladavati �irom regije>, �to se - eto - ogleda i
<demokratskim promjenama u Hrvatskoj>, nakon sije�nja 2000.;
3) glavni tajnik NATO-a, George Robertson, izjavio je 30. svibnja
raspasti u ru�evinama>;
4) magazin <Washington Times> u lipnju 2003. je ocijenio: <Europska
pridru�ivanju sa zemljama Zapadnog Balkana (bez Slovenije, s Albanijom)>;
4) Europska komisija je 20. travnja 2004. pozvala na ja�anje
<regionalne suradnje> i potaknula <pripremu uspostave integriranog
regionalnog energetskog tr�i�ta u 2005. godini>, kao i <osmi�ljavanje i
provedbu regionalnih razvojnih planova>;
5) u predpristupnoj strategiji za Hrvatsku, koju je Europska komisija
prihvatila po�etkom listopada 2004., jedan od uvjeta koji Hrvatska treba
5) u predpristupnoj strategiji za Hrvatsku, koju je Europska komisija
ispuniti, jest i <regionalna suradnja s ostalim zemljama biv�e Jugoslavije>;
6) na gospodarskoj konferenciji za jugoisto�nu Europu, odr�anoj u
Berlinu 17. studenoga 2004., njema�ki kancelar Schroeder je izjavio kako su
EU i NATO odlu�ili primijeniti dvostruku strategiju: vojnu stabilizaciju i
integriranje Zapadnog Balkana harmonizacijom gospodarskih i politi�kih
standarda, dodaju�i kako <Europa podupire integraciju cijele regije Zapadnog
Balkana>;
7) Me�unarodna komisija za Balkan zavr�ila je obilazak <regije>
posjetom Zagrebu 3. prosinca 2004. Javnosti je priop�eno kako �e ona u svom
izvje��u uskoro preporu�iti rje�enje pitanja stabilnosti cijele regije.
Komisija se prvi put sastala u travnju 2004., a njezin je cilj <razvijati
integraciju jugoisto�ne Europe>;
8) Odbor izvr�nih direktora Svjetske banke odobrio je 28. sije�nja
2005. milijardu dolara zajma za potporu programa Energetske zajednice
jugoisto�ne Europe (tj. podru�ja bez granica za energiju), na �emu se radi
slijedom Atenskog memoranduma o razvijanju regionalnoga energetskog tr�i�ta;
9) mediji su 12. travnja 2005. iz Bruxellesa izvijestili, kako biv�i
talijanski premijer Giuliano Amato, kao predsjednik Me�unarodnog
povjerenstva za Balkan, planira za kraj 2006. sazvati <summit EU i Balkana>,
na kojemu bi se, izme�u ostaloga, predlo�io i <balkanski prora�un>;
povjerenstva za Balkan, planira za kraj 2006. sazvati <summit EU i Balkana>,
10) u Beogradu je 22. svibnja 2005. po�ela godi�nja skup�tina Europske
banke za obnovu i razvoj (EBRD), u sklopu koje je posebni koordinator Pakta
o stabilnosti za jugoisto�nu Europu, Erhard Busek, izjavio kako je <potreban
jedan ugovor o slobodnoj trgovini i stvaranje jedinstvenoga gospodarskog
podru�ja na Zapadnom Balkanu>, a direktor EBRD-a, Jean Lamierre, izrazio je
zadovoljstvo politi�kim i gospodarskim napretkom procesa integracije
Zapadnoga Balkana;
11) povjerenik EU za pro�irenje, Olli Rehn, izjavio je 27. sije�nja
2006. kako je Europska komisija predlo�ila stvaranje regionalne zone
slobodne trgovine izme�u pet zemalja jugoisto�ne Europe (Hrvatske, Albanije,
SiCG, Makedonije i BiH);
12) voditelj izaslanstva Europske komisije u BiH, Michael Humphreys,
javnosti je u Sarajevu 27. sije�nja 2006. predstavio dokument <Zapadni
12) voditelj izaslanstva Europske komisije u BiH, Michael Humphreys,
Balkan na putu u EU, ja�anje stabilnosti i poticanje napretka>, najaviv�i
ujedno da �e EU olak�ati vizni re�im <za stanovnike zemalja Zapadnog
Balkana>;
13) austrijska veleposlanica u SAD-u je, prema pisanju hrvatskoga
dnevnog tiska od 6. travnja 2006., izjavila: <EU �e integrirati zemlje
13) austrijska veleposlanica u SAD-u je, prema pisanju hrvatskoga
Zapadnog Balkana>;
14) hrvatski su mediji izvijestili, da je iz Sofije 16. listopada
2006. priop�eno kako �e Pakt o stabilnosti za jugoisto�nu Europu biti
14) hrvatski su mediji izvijestili, da je iz Sofije 16. listopada
transformiran u Regionalno vije�e za suradnju, koje bi trebalo biti
uspostavljeno do sredine 2007.;
15) Me�unarodna udruga zrakoplovnih prijevoznika (IATA) odlu�ila je
po�etkom prosinca 2006., da �e Zagreb biti sjedi�te projekta regionalnog
sustava izdavanja, obra�unavanja i naplate zrakoplovnih karata (BSP -
Billing and Settlement Plan);
16) krajem travnja i po�etkom svibnja 2007. povjerenik za pro�irenje
EU, Olli Rehn, izjavio je kako �e predstoje�i Zagreba�ki summit odlu�iti o
sjedi�tu budu�ega Vije�a za regionalnu suradnju (koje bi tijekom 2008. u
cijelosti zamijenilo Pakt o stabilnosti), te o osobi glavnog tajnika (�to bi
trebao postati H. Bi��evi�, dr�avni tajnik u MVPEI Republike Hrvatske).
VI.
Interesi, planovi i ciljevi tzv. me�unarodne zajednice, promatrani iz
sprije�iti stratege i du�nosnike EU, NATO-a i sl., da pri�eljkuju
<integraciju Zapadnog Balkana>, pa da pritom na svoj na�in i prijete, ne
ostavljaju�i ni Hrvatskoj, niti drugim zemljama u ovom dijelu Europe
alternativu (Robertson: <Cijela jugoisto�na Europa se mora ujediniti, ina�e
�e se raspasti u ru�evinama>).
No, ti planovi i te izjave i najave me�unarodnih predstavnika,
du�nosnika, jasno pokazuju koji je cilj svih tih politi�kih i gospodarskih
napora i pritisaka: taj je cilj <integracija>, dakle - ujedinjenje, odnosno
stvaranje upravo onog saveza (<dr�avne sveze>), koji je izrijekom zabranjen
�l. 141. st. 2. Ustava.
Prema tome, izjave i planovi tzv. me�unarodne zajednice poma�u pri
utvr�ivanju i ocjenjivanju postupanja predstavnika hrvatskih vlasti.
Ako je tim predstavnicima hrvatskih vlasti jasno koji je cilj
me�unarodne zajednice (a ne mo�e im ne biti jasno!), onda se iz �injenice da
Ako je tim predstavnicima hrvatskih vlasti jasno koji je cilj
u ostvarenju tog cilja zdu�no, iskreno i bezrezervno sudjeluju (i, �tovi�e,
za to o�ekuju, tra�e, pa i dobivaju pohvale), smije zaklju�iti samo jedno:
da svjesno i voljko postupaju protivno �l. 141. st. 2. Ustava Republike
Hrvatske.
VII.
to o tim jugoslavenskim ili balkanskim dr�avnim savezima misle
hrvatski bira�i, jasno je iskazano - da ne idemo dalje u pro�lost - na
referendumu odr�anom 19. svibnja 1991.
Velika je ve�ina hrvatskih gra�ana pozdravila osamostaljenje i
me�unarodno priznanje Republike Hrvatske, te njezin ulazak u Ujedinjene
Narode.
Svi raspiti i analize pokazuju, da je velika ve�ina hrvatskih gra�ana
Narode.
pozdravila vojno oslobo�enje okupiranih hrvatskih podru�ja (1995.) i mirnu
reintegraciju hrvatskog Podunavlja, �to je i stvarno i pravno zape�atilo
raskid s jugoslavenskim dr�avnopoliti�kim koncepcijama.
Na svim dosad odr�anim izborima, hrvatski su bira�i u velikoj ve�ini
glasovali za politi�ke stranke, koje su nagla�avale ustrajanje u nastojanju,
da se o�uva dr�avna neovisnost i osigura prosperitet i demokratski razvoj
samostalne Republike Hrvatske. U Hrvatskoj postoji ogroman broj politi�kih
stranaka, ali nema nijedne, koja bi se javno i otvoreno zalagala za obnovu
Jugoslavije ili za uspostavu kakvoga balkanskoga dr�avnog saveza.
Hrvatski je dr�avni sabor na propisani na�in, kvalificiranom ve�inom,
zabranio udru�ivanje i poku�aj udru�ivanja Hrvatske u jugoslavenske i
balkanske dr�avne saveze. Ta norma, sadr�ana u �l. 141. st. 2. pro�i��enoga
teksta Ustava, do danas je na snazi, te se nijedna politi�ka snaga ni
stranka nisu usudile zatra�iti njezinu reviziju, jer je posve jasno, da bi
takav poku�aj neslavno propao.
Iz svega toga jasno proizlazi, da je velika ve�ina hrvatskih gra�ana,
neovisno o svome etni�kom podrijetlu, i danas sna�no protivna svakom
stvaranju jugoslavenskoga i balkanskog dr�avnog saveza. To zna�i, da
suprotna nastojanja, inicijative i poku�aji nemaju ni legalnog upori�ta,
niti legitimnog oslonca u raspolo�enju hrvatskih gra�ana.
VIII.
Demokratsko je pravo svake politi�ke snage i stranke u Hrvatskoj
zalagati se za pristup Europskoj uniji, NATO-u i sl. ili biti protiv tog
pristupa. O tom pitanju meritorno mogu odlu�iti samo hrvatski gra�ani na
referendumu, a obveza je izvr�ne vlasti, da te gra�ane cjelovito i iscrpno
obavijesti o razlozima i motivima, o prednostima i nedostatcima ulaska u te
oblike integracija i/ili saveza.
Sve ankete pokazuju, da glede tih pitanja postoji nesklad izme�u
gra�ana i vlasti. Ipak, demokratsko je pravo predsjednika Republike Hrvatske
i �lanova Vlade, o tim pitanjima misliti druga�ije od ve�ine hrvatskih
oblike integracija i/ili saveza.
Sve ankete pokazuju, da glede tih pitanja postoji nesklad izme�u
gra�ana i vlasti. Ipak, demokratsko je pravo predsjednika Republike Hrvatske
gra�ana (primjera takvog raskoraka ima i drugdje, npr. u �vicarskoj). No,
nije demokratsko pravo ni predsjednika, ni Vlade, da zagovaraju balkanske i
jugoslavenske saveze i udru�ivanja, pa makar to za kona�ni cilj imalo ulazak
nije demokratsko pravo ni predsjednika, ni Vlade, da zagovaraju balkanske i
Hrvatske u EU i NATO, iz jednostavnog razloga �to su takvi (balkanski i
jugoslavenski savezi) protivni Ustavu: Ustavom zabranjena kategorija ne mo�e
biti cilj, ali ne mo�e biti ni sredstvo.
Radi toga se poziva Ustavni sud da, temeljem �l. 104. st. 1. Ustava,
imaju�i na umu da je povijest �ovje�anstva, kao i hrvatska povijest,
zapo�ela prije nastanka Europske unije, i da �e nesumnjivo trajati dulje od
nje, ocijeni:
(a) podlije�u li planovi <regionalne suradnje> i <regionalne
integracije> zabrani iz �l. 141. st. 2. Ustava Republike Hrvatske,
(b) postoje li u postupcima predsjednika Republike, predsjednika Vlade
navedeni u odjeljcima III. i IV. ovog podneska - elementi, koji upu�uju na
to, da je do�lo do kr�enja kogentne norme iz �l. 141. st. 2. Ustava, ili da
ti elementi ne postoje, te
(c) da o tome (dakle, u svakom slu�aju) izvijesti podnositelja
zahtjeva i Hrvatski sabor.
"
frozen embryo
21 maj 2013 12:59:542013-05-21
till
Čak je i Dr. Franjo Tuđman dozvolio mogućnost ekonomskih asocijacija i udruživanja sa zemljama na području bivše SFRJ.
Bangavo je odbiti prodati robu ako su je Srbi i Bošnjaci spremni platiti. Unatoč tome, investicije u Srbiju i područje bivše SFRJ Jugoslavije se smatraju gotovo nacionalnom izdajom, iako bi pomogle punjenju nikad site državne kasice prasice.
Osobno, je, i mene boli, Srbi se nikad nisu do kraja pokajali, ispričali i priznali, istina Bog, ali izolacija u Srbiji i RS jača upravo takve - promiloševićevske snage. Znamo da je Milošević imao snage koje su bile protiv njega u samoj Srbiji.
In the long run i IMHO bolje je imati pacificiranog istočnog susjeda i mirne granice.
<><
fe
Bangavo je odbiti prodati robu ako su je Srbi i Bošnjaci spremni platiti. Unatoč tome, investicije u Srbiju i područje bivše SFRJ Jugoslavije se smatraju gotovo nacionalnom izdajom, iako bi pomogle punjenju nikad site državne kasice prasice.
Osobno, je, i mene boli, Srbi se nikad nisu do kraja pokajali, ispričali i priznali, istina Bog, ali izolacija u Srbiji i RS jača upravo takve - promiloševićevske snage. Znamo da je Milošević imao snage koje su bile protiv njega u samoj Srbiji.
In the long run i IMHO bolje je imati pacificiranog istočnog susjeda i mirne granice.
<><
fe
Mikac
22 maj 2013 06:42:272013-05-22
till
"frozen embryo" <mbar...@yahoo.com> wrote in message
news:0f809382-734b-4fd5...@googlegroups.com...
�ak je i Dr. Franjo Tu�man dozvolio mogu�nost ekonomskih asocijacija i
udru�ivanja sa zemljama na podru�ju biv�e SFRJ.
Da, njegove komunisti�ke fantatazije...
prvo je tjerao narod na rat s ciljem razdru�ivanja kako bi javnost
preusmjerio na rat da mo�e pokrasti 200 000 000 000 ( 200 milijardi) a onda
bi ih tjera o na ponovo udru�ivanje....
fakat, ti komunisti....
Mirko
22 maj 2013 17:31:172013-05-22
till
0 nya meddelanden