Solzenjicin Arhipelag gulag
Simmeone
jos jedno pitanje. Znam da je Karlo Stajner napisao knjigu "7000 dana
u Sibiru". Vidio sam da je napisao i "Povratak iz gulaga". O cemu se
radi u ovoj zadnjoj knjizi?
Davor Sisovic
news:c2cadf4f-7c0f-42cb...@g38g2000yqn.googlegroups.com...
Stajner ima i trecu knjigu, "Ruka iz groba". U drugoj su dopune prvoj, a u
trecoj intervjui i clanci u povodu prve dvije.
--
http://bookaleta.blog.hr
http://knjigazaplazu.blog.hr
Kjukar
"Simmeone" <simme...@yahoo.com> wrote in message
news:c2cadf4f-7c0f-42cb...@g38g2000yqn.googlegroups.com...
Jesi li citao "U prvom krugu", ili "Odjel za rak /Rijeka bez usca"?
Simmeone
Nisam. Jesi li ih ti procitao? Kakve su?
Kjukar
>> Jesi li citao "U prvom krugu", ili "Odjel za rak /Rijeka bez usca"?
>
> Nisam. Jesi li ih ti procitao? Kakve su?
Mracne :-)
Ovo sam svojedobno postao na ovu grupu:
Aleksandar Solzenjicin, ODJEL ZA RAK - RIJEKA BEZ USCA
8/05
Upoznao sam jednog zanimljivog covjeka, koji se odusevljava Solzenjicinom.
Ne budi lijen, kupio sam cetiri knjige. Jedan dan Ivana Denisovica, Odjel za
rak, Rijeka bez usca (nastavak Odjela za rak) i U prvom krugu.
Prve tri sam procitao i moram reci da covjek uopce nema los ukus. Tecno
pisane knjige, dosta sadrzaja na mjestima na kojima bi ga najmanje
ocekivali.
Ivan Denisovic provodi jedan obicni, logoraski dan u Sibiru. Zanimljiv je
nacin na koji on sve to sagledava. Pomiren sa svime, on se odusevljava sto
je uspio dobiti jedan prekobrojni obrok i neku cigaretu. Zidaju neku zgradu
na -30*C, a on ipak na pocinak odlazi zadovoljan.
Odjel za rak i Rijeka bez usca su isto tmurne knjige, ali ponovo na jedan
njemu svojstven nacin sagledava sve te bolesnike. Pratimo desetak likova u
njihovim bolnickim sobama i nekoliko doktora. Radnja se odvija u nekoj
provincijskoj bolnici posljeratnog Socijalistickog Saveza, nekoliko godina
nakon Staljinove smrti. Ambijent te bolnice i tog grada covjek tesko moze i
zamisliti, ako nije nikada bio u Rusiji ili se bar ne sjeca poslijeratnih
vremena kod nas (kao ipak puno blazu varijantu iste stvari).
Aleksandar Solzenjicin, U PRVOM KRUGU
IX/05
U poslijeratnom Sovjetskom Savezu su postojale takozvane "Saraske" - logori
za intelektualce.
U njih bi sprovodili vrhunske znanstvenike, koji su, umjesto uobicajenih
logorskih poslova, radili na raznim izumima za korist drzave. Uvjeti su im
bili daleko bolji od logora u Sibiru i zatvorenici su ih nazivali "Prvi krug
pakla".
Vecina radnje se odvija u jednoj takvoj saraski, na kojoj rade na projektima
sifriranog telefoniranja, citanja "otiska glasa" i slicno.
Upoznajemo se sa likovima i njihovom prosloscu, a preko njih i sa raznim
civilnim zaposlenicima, strazarima, upraviteljima, politickim komesarima i
"bezbednjacima".
Strahovit pritisak kroz cijelu knjigu na psihu citatelja. Taj mracni vanjski
zivot pun nepravde i siromastva. Ispiranja mozga raznim sastancima i
"drustvenim kritikama". Mracna atmosfera puna raznih dousnika i laktasa.
Razlozi zbog kojih su ljudi dobivali po 10 ili 25 godina logora poput: Nije
htio biti dousnik, prijavili ga susjedi da slusa strane radio stanice (a
radio uopce nije ni imao, ali su nasli dvije elektronske lampe, jer je bio
inzinjer elektrotehnike), Njemci ga zarobili u ratu i spasio se logora, ali
optuzen da su ga sigurno poslali kao spijuna....
Tmurna knjiga, kakvu se rijetko susrece.
Preporuka za citanje onima, koji poput mene vole takve "mazohisticke" knjige
:-)