Prof.Branimir Lukšić - Split : BIJEG RAKOVE DJECE

[CroRadio.net]

"Hrvatski list" ("Pisma i reakcije") od 2.10.2008.
Tipologija komunističkih političkih transvestita

Prof.Branimir Lukšić - Split
BIJEG RAKOVE DJECE


U "Hrvatskome listu" od 18.9.2008. Miljenko Pajalić piše, da zbog toga
što Hrvatska nije donijela zakon o lustraciji "i dalje u hrvatskom
pravosuđu i organima vlasti, u Saboru, političkim strankama i
gospodarstvu sjede ljudi iz prve, druge ili treće generacije
komunistički odgojenih poslušnika, kojima je strano sve što je
nacionalno i Božje" (str.15.). I doista, premda je komunizam kao
politički sustav mrtav i ušao u ropotarnicu povijesti, relativno je
malo bivših komunista koji su se , razočarani u komunizam, pokajali
zbog svoje prošlosti i javno odrekli komunističkih zločina. Najveći
dio njih se je, poput rakove djece, razbježao u sva područja državnog
i društvenog života Hrvatske, gdje svojim rakovim kliještima nagrizaju
i upropaštavaju nacionalno tkivo. Ovdje ću pokušati dati tipologiju
tih komunističkih prebjega pri čemu moram naglasiti, da neki od njih
mogu biti svrstani u dvije ili više navedenih kategorija. Bijeg te
rakove djece išao je uglavnom u slijedećim pravcima.



(1) Bijeg u anacionalni univerzalizam znanstvenog rada. Oni koji su
izabrali ovu opciju zauzeli su položaje na fakultetima i znanstvenim
institutima, ili su, još češće, zadržali te položaje na koje su bili
postavljeni za vrijeme komunizma.Tu su ugurali i svoju djecu, pa čak i
ako su ova bila osrednji studenti. Interesantno je primijetiti, da
neki od njih npr. danas hvale kapitalizam tržišne džungle isto tako
rječito, kako su do jučer branili i opravdavali komunističku
dirigiranu ekonomiju. Pita se čovjek, kada lažu, a kada govore istinu?



(2) Bijeg u anacionalni globalizam i kozmopolitizam, da bi se izbjegla
identifikacija sa hrvatskim domoljubljem. Ove reciklirane komuniste
naći ćemo uglavnom zaposlene u medijima odakle šire skepsu, apatiju i
cinizam prema onome što oni nazivaju hrvatskim "ognjištarstvom".



(3) Bijeg u ideologiju neoliberalizma. Ovo nas ne treba čuditi ako
znamo, da postoje neka obilježja koja su zajednička neoliberalizmu i
komunizmu, iako je ovo srodstvo često nepriznato. Ne može se danas
više govoriti o "religioznom liberalizmu" - toj nekadašnjoj čudnoj
kombinaciji prosvjetiteljstva i moralnog idealizma. Neoliberalizam je
uništio sve te iluzije. Evo nekih sličnosti današnjeg neoliberalizma i
komunizma. Slične su im univerzalističke težnje. Ni komunisti, ni
liberalistički kapital ne smiju imati domovinu. Oni su
"deteritorijalizirani", komunisti u proleterskoj, a kapital u
globalističkoj internacionali. Sličan im je odnos prema disidentima:
liberalizam doduše ne deportira niti ubija svoje disidente, kao što to
čini komunizam, ali ih marginalizira , ne da im zaposlenje, ušutkava
ih. O komunističkom kršenju ljudskih prava ne treba trošiti riječi.

Potrebno je, međutim, naglasiti, da je neoliberalistički pojam
racionalnosti suprotan ideji o neotuđivom pravu na život i slobodu
svakog čovjeka, jer taj

pojam poistovjećuje racionalno s korisnim, npr. da je racionalno
(korisno) da se manja količina žrtvuje zbog veće, da se dopusti da
jedan pravednik strada da bi se zadovoljila većina. Zbog svega ovoga
je jedan od najboljih poznavatelja totalitarističkih režima skovao
izraz "totalitarni liberalizam" (Ernst Nolte). Napomenimo i to, da
neka djeca bivših članova komunističke nomenklature idu korak dalje:
ona bježe u anarholiberalizam.



(4) Postkomunistički bijeg u neskrupulozno bogaćenje uz geslo
"ideologija je apstraktna - novac je konkretan!". I nekada su kao
članovi komunističke privilegirane kaste uz nadzor partijskoga velikog
brata zgrtali novac, imanja, položaje, dok su formalno kritizirali
kapitalizam. Danas to isto zgrću , ali bez nadzora komunističkog "big
brother-a". Doduše, veliku konkurenciju u ovoj kategoriji u Hrvatskoj
čine im nekomunisti.



(5) Bijeg u iluziju o "dobrome Karlu Marxu" i o "zločestim
marksistima". Ova skupina prebjega smatra da su komunistička
zlodjela (preko 100 milijuna ubijenih u svijetu) samo "incidentna",
posljedica "zločestih komunista" koji su pogrješno tumačili, ili
izdali Marxa. Prešućuje se da je izmirenje marksizma sa pravima
čovjeka povijesna i ideološka utopija, jer je svaki komunistički režim
jednopartijska diktatura.Neki od ovih "humanih marksista" čak tvrde,
da postoje zajedničke crte između Kristovog evanđelja i Marxovog
"Komunističkog manifesta", drugim riječima između vjere u Boga sa
porukom ljubavi i prema neprijatelju, i komunističkog bezboštva sa
porukom mržnje i ubijanja "klasnog neprijatelja".



(6) Oni komunisti, koji su htjeli biti i dalje aktivni u životu
političkih stranaka, podijelili su se već početkom srbocrnogorske
agresije na Hrvatsku uglavnom u dvije skupine. Jedni su, vjerujući da
će se Hrvatska osamostaliti, prebjegli u HDZ gdje su se pokušali
dokazati kao "veliki Hrvati" i ponašali se ekstremno nacionalistički
(neki su čak pjevali ustaške pjesme), dok su se drugi priključili onim
komunistima koji su se preimenovali u socijaldemokratsku stranku,
iako su komunisti još od Lenjinovih dana progonili socijaldemokrate
kao svoga najvećeg neprijatelja.U ovoj stranci ti politički
transvestiti do danas šire "meki" komunizam, ističu komunistička
obilježja i veličaju komunističke zločince omalovažavajući, među
ostalim, i mišljenje Vijeća Europe i Hrvatskoga sabora koji su
proglasili komunizam totalitarnim i zločinačkim.



(7) Bijeg u regionalizam. Ovaj bijeg u podnacionalne tvorevine ima
slične motive kao i bijeg u nadnacionalne, globalističke tvorevine.
Sve je prihvatljivo što komada i ruši hrvatsku državu.



(8) Bijeg u ideologiju zelenih. Paradoksalno je da neki od komunista,
dakle od ljudi koji su doprinijeli najvećem moralnom zagađenju
ljudskog okoliša u novijoj povijesti kroz načelnu mržnju i klasnu
borbu , zbog čega su milijuni

nevinih stradali, da danas ti ljudi zagovaraju čistoću prirodnog
okoliša.Je li to podsvjesna potreba za ispaštanjem zbog zla koje je
njihova ideologija nanijela ljudima, da se sada ti reciklirani
komunisti zauzimaju za prava životinja i biljaka?



(9) Mnogi velikosrbi u Hrvatskoj, koji su se svojedobno prerušili od
kraljevaca i četnika u komuniste, sada su odbacili tu masku i
otvoreno zagovaraju velikosrpski ekspanzionizam . Za ovu se
kategoriju bivših komunista može reći, da tek sada nisu prerušeni,
nego da su autentični. Kod njih se ne radi o bijegu, nego o povratku
vlastitom identitetu.



Da su se ovi bjegovi rakove djece njima isplatili vidljivo je po tomu,
što su ti reciklirani komunisti skoro dva desetljeća nakon pada
komunizma u Hrvatskoj dominantni na svim poljima hrvatskoga javnog
života. Ipak, istini za volju moramo priznati, da ni u svojemu bijegu
ta rakova djeca nisu pogazila sve svoje ranije prisege. Oni, koji su
nekoć za prijam u komunističku partiju morali prisegnuti da su
"raskrstili s religijom" i "raskrstili s nacionalnošću", u svim svojim
današnjim metamorfozama nisu prekršili ni jedno od tih dvaju obećanja.
Ovim bjegovima ti komunistički transvestiti misle staviti točku na
zlodjela svoje prošlosti. No, na njihovu nesreću "lažima se ne može
zatvarati povijest"(Ivica Marijačić).





Prof.Branimir Lukšić - Split