Nenad Piskač: Bandić je bolji od Mesića!
CroRadio.net
Hrvatsko slovo, 1. siječnja 2010.
Nenad Piskač
Bandić je bolji od Mesića!
Josipovićev program je klonirani Mesićev program od prije deset godina
Višestranački i medijski negativizam prema Bandiću mogao bi proizvesti
suprotan učinak od očekivanja laboratorijskih eksperimenata
Većina je odlučila dati manjini priliku da odluči o rezultatu prvog
kruga predsjedničkih izbora. U toj kombinaciji lošije prolaze temeljne
nacionalne teme. S većom apstinencijom biračkoga tijela uvećavaju se
šanse hrvatske manjine, koja se drži logike - što slabija nacionalna
država, to bolje. Statistika kaže kako je četrdeset i četiri posto
birača raspoređeno na 12 kandidata. Pedeset i šest posto birača nije
izašlo na birališta. Izrazito slab odziv birača zabilježen je u onim
županijama koje su najviše stradale u velikosrpskoj agresiji. U njih
je prevladao osjećaj nemoći da se na izborima može nešto promijeniti.
Disciplinirana manjina morala je samo izaći na birališta i pokupiti
ono što su im servirali mediji i stranačke kuhinje. Kampanja je u
prvom krugu barem što se tiče medijske obrade bila nepravedna. Mediji
su odigrali ključnu ulogu samim time što su potisnuli sadržajnu
kampanju i isticali formu i favorizirali pet - šest kandidata i time
onemogućili fer utakmicu. Stvorio se virtualni dojam o tome kako
zapravo Mesićeva politika nema alternativu. Zato su nezavisni
kandidati koji su nudili alternativu, a koju je najbolje artikulirao
Miroslav Tuđman - po osvojenim glasovima prvi među šest
diskriminiranih kandidata, potisnuti u drugi plan. S obzirom na te
čimbenike u predizbornoj igri, izbori su bili na rubu regularnost
budući da svi kandidati nisu jednako tretirani. S obzirom na očekivani
rezultat, europromatrači izbora, kao ni famozni GONG, nisu imali
gotovo nikakvih primjedaba na tijek izbora.
Favoriziranje poželjnih kandidata o kojima zapravo nismo ništa bitnoga
saznali na temelju čega bismo mogli formirati svoj izbor ili neizbor,
dovelo je do dezorijentacije i rasipanja glasova, koje je potaknuo i
veliki broj predsjedničkih kandidata. Medijsko favoriziranje i
dezorijentacija proizveli su i pedeset i šest posto apstinenata.
Eliminacija većine biračkoga tijela pobjeda je politike kontinuiteta,
također izabrane manjinom. Medijsko favoriziranje, proizvodnja
dezorijentacije i apstinencija uvod su za novi val malodušja. Unatoč
tome pedeset posto glasova prvoga kruga odnijeli su nezavisni
kandidati.
Izborni rezultati prvog kruga rezultat su zbroja medijskog
favoriziranja u kombinaciji s uloženim novcem. Od onih 44 posto
birača, 32 posto glasovalo je za Josipovića. Drugi je Bandić, iako je
puno toga učinjeno ne bi li se na drugoj poziciji pronašla Pusićka.
Zato što se to nije dogodilo, Bandiću treba skinuti kapu. Dakle, moglo
je biti i puno gore. Na eventualnim prijevremenim parlamentarnim
izborima, o kojima se sve češće govori, oporba računa na pobjedu i
formiranje vlade s Pusićkom na čelu i Josipovićem na Pantovčaku.
Dodajmo tome i najavljene promjene Ustava i vidjet ćemo kako bi se u
toj konstelaciji snaga otvorila sva vrata prema novoj jugotvorevini
temeljenoj na komunističko-četničkom antifašizmu i haaškoj pravdi.
Preostala su dva kandidata. Stranke su, izravno i neizravno, u drugom
krugu odlučile poduprijeti Josipovića. Josipović je i u drugom krugu
medijski mažen poput kućnoga ljubimca. Bandiću imputiraju korupciju,
no kad je riječ o stranačkim kandidatima onda se korupcija ne
spominje, a Posmrtna pripomoć zaboravlja. Bandiću kažu kako njegov
program nema veze s predsjedničkim ovlastima. Josipovićev demagoški
program "nove pravednosti" također je nespojiv s predsjedničkim
ovlastima, no to nitko ne spominje. Bude li se i dalje provodilo
medijsko favoriziranje Josipovića i proizvodio višestranački
negativizam prema Bandiću, moglo bi se dogoditi da efekt bude suprotan
očekivanjima laboratorijskih eksperimenata.
Bandić ne odustaje od slogana - idemo raditi. Josipović jaše na
"pretvorbi i privatizaciji" na kojoj je prije deset godina demagoški
jahao i Mesić. Ne čudi da i on podupire Josipovića. Budu li se,
međutim, u drugom krugu otvorila prava pitanja, kao što su Haag,
pokornost hrvatske politike, Zapadni Balkan, dužničko ropstvo ili opće
stanje države i nacije, napuhani Josipovićev balon mogao bi puknuti
prije negoli Bandićeva tvrdoglava upornost, uz pomoć koje može
usavršiti engleski, kako bi zadovoljio enciklopedijsko znanje
poliglota Mesića. Kad se već i on uključio u sotoniziranje jednoga
kandidata, onda treba reći: Bandić bi bio za većinu hrvatskih građana
bolji i pravedniji predsjednik od Mesića, a Josipovićev je program
klonirana Mesićeva kampanja od prije deset godina. Obje su usklađene s
ciljevima manjine, na koju je upozoravao prvi predsjednik, sklone
zapadnobalkanskim integracijama i haaškoj interpretaciji novije
hrvatske povijesti. Osobno, kad sam u dilemi, uvijek mi pomogne
aktualni predsjednik - za ono za što se on zalaže, ja sam već godinama
protiv.
Što više birača izađe na izbore Bandićeve šanse za pobjedu su veće.
Nenad Piskač
Hrvatsko slovo, 1. siječnja 2010.
--------------------------------------------------------------------------------