prijevod propovijedi Ake Greena

[miroR]

Budući da razmatram mogućnost da prevedem na Hrvatski ovaj engleski
(izvorno bješe švedski) tekst pastora imenom Åke Green:
http://www.akegreen.org/en-2-left/en-2-9.htm
Za više o predmetu, kao i što me nuka na takvo djelovanje, pogledajte:
http://katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/314-qkontra-katekizmaq
http://katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/315-kontra-katekizma-2
http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=16163
Najviše me zapravo nuka na ovakvo djelovanje progon, jer vjerujem da
se o nepravednom progonu radi, vjeroučiteljice zagrebačke Osnovne
škole Bartola Kašića Jelene Ćorić-Mudrovčić, kao i njezinog supruga
Mile Mudrovčića preko nje:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/74539/Default.aspx
http://www.jutarnji.hr/vjerouciteljica--homoseksualci-su-bolesni-ljudi/312367/

Radi se o školi na Jarunu koja je pod ravnanjem ovog ravnatelja bila
nagrađena:
http://dalje.com/hr-zagreb/ucenicima-medjunarodno-priznanje-zelena-zastava/50472
Radi se također o vrlo čestitim ljudima koji su branili, razabirem iz
donjeg novinskog članka, ali ne mogu kategorički tvrditi dok ne bih
više saznao, učitelja u svojoj školi koji je nepravedno bio osumnjičen
za pedofiliju:
http://www.jutarnji.hr/ucitelj-pod-sumnjom-za-bludnjicenje/239384/

I sad da još jednom, podkrjepljeno razlozima, zamolim vas, primatelje
ove poruke, da mi, prije nego se, ako Bog da, upustim u prevođenje
osobno, javite ako znate da već postoji, po mogućnosti javno dostupan,
prijevod propovjedi Švedskog pastora Ake Greena:
http://www.akegreen.org/en-2-left/en-2-9.htm

Unaprijed hvala na potrebnim informacijama,
Za Krista i Hrvatsku!
Miroslav Rovis

www.CroatiaFidelis.hr
www.exDeo.com
m.r...@inet.hr
miro....@gmail.com
Vankina 4/VI
10020 Zagreb
01 660 26 33
095 821 16 30
U zadnje vrijeme, radi blažeg političkog progona, moje su elektroničke
poruke kadkad filtrirane.
Pomaže u otkrivanju nedospjelih poruka: ponovna slanja, slanja na obje
mail adrese (vidi malo iznad), kao i provjere SMS-om ili drugim
načinima.
Ni od kog, naravno, ne očekujem toliki trud, ali sam zahvalan za svaki
takav trud!

[Miro]

Izvorni naslov teme (prije godinu dana) bio je:
Fwd: prijevod propovijedi Ake Greena

Ovo je uvod u raniju moju potragu o istini u vezi napada na
vjeroučiteljicu Jelenu Ćorić-Mudrovčić, iz plemenite Hercegovačke
Katoličke obitelji (brat njezin je humani i ugledni general HVO-a
Valentin Ćorić, drugi brat ugledni Franjevac, i čelnik za inozemnu
pastvu Hrvata, mislim sa sjedištem u Švicarskoj, ove činjenice iznosim
--a ranije sam ih prešućivao po želji same štovane Jelene-- jer
Hrvati, trebate znati koliko je k srdcu Hrvatske bio izdajnički udarac
na takvu uglednu Hrvaticu)...

Pogledajte i slikopis povezan s napadom na vjeroučiteljicu i mojom
podporom protiv tog nepravednog progona, također:
"Kontra i HTV urednik i/ili montažer neizravno lažu o čestitoj
vjeroučiteljici"
http://www.youtube.com/watch?v=lsarSPUgRQE
(poslušajte, u tom slikopisu, i moj zvučni zapis kratkog objašnjenja
HTV-manipulacije i kratku istinu o progonu)

Ne vidim, koliko o nedovršenom pitanju ovog mog proslieđenog posta,
molim pogledajte sam proslieđeni tekst, starog godinu dana, međutim,
za koga bih ja to bio preveo, da sam krenuo prevoditi, materijale
Pastora Ake Greena... nažalost... Nitko me nije ni na koji način
kontaktirao da mi o tome bilo što veli.

Stiže, na istu temu napada na znanstvenika i stručnjaka Katolika ovaj
put, izvjestće koje ću dielom možda prenieti sa, i bitnije, na nj
uputiti na:

http://www.katolik.hr/

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Tehnilčka napomena prvenstveno za Google Hrvatska.(ako bi bilo sluha)
Gledajući source kakvo bi moje e-pismo bilo proslieđeno, vidim da bi
se skore sve izvorne poveznice izgubile, jer ostaju samo one skraćene,
s tri točke na kraju...
Zašto tako u prvom redu?
Zašto, pod drugo, se to ne izpravi, ako grješka nije hotimična?

Ne ću o tom ovdje, nego ću samo dodati unakrstnu poveznicu s ovom
adresom, jer ovjde:
http://groups.google.com/group/croatian-news/msg/20fdda614bbdbd6c
sam o tom tehničkom pitanju više napisao...

Nego sam ja ovdje u ovom proslieđenom pismu morao skoro sve poveznice
zasebno izpravljati... Tuga i jad! (Nek ja znam s Emacs-editorom, ipak
to nije baš samo pola minute posla...)

---------- Forwarded message ----------
From: miroR <miro.ro...@gmail.com>
Date: Jun 5 2010, 11:11 pm
Subject: prijevod propovijedi Ake Greena
To: Croatian News

Budući da razmatram mogućnost da prevedem na Hrvatski ovaj engleski
(izvorno bješe švedski) tekst pastora imenom Åke Green
http://www.akegreen.org/en-2-left/en-2-9.htm
Za više o predmetu, kao i što me nuka na takvo djelovanje, pogledajte:
http://katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/314-qkontra-katekizmaq
http://katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/315-kontra-katekizma-2

http://www.katolici.org/dogadjanja.php%3Faction%3Dc_vidi%26id%3D16163

Najviše me zapravo nuka na ovakvo djelovanje progon, jer vjerujem da
se o nepravednom progonu radi, vjeroučiteljice zagrebačke Osnovne
škole Bartola Kašića Jelene Ćorić-Mudrovčić, kao i njezinog supruga
Mile Mudrovčića preko nje:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/74539/Default.aspx
http://www.jutarnji.hr/vjerouciteljica--homoseksualci-su-bolesni-ljudi/312367/

Radi se o školi na Jarunu koja je pod ravnanjem ovog ravnatelja bila
nagrađena:
http://dalje.com/hr-zagreb/ucenicima-medjunarodno-priznanje-zelena-zastava/50472

Radi se također o vrlo čestitim ljudima koji su branili, razabirem iz
donjeg novinskog članka, ali ne mogu kategorički tvrditi dok ne bih
više saznao, učitelja u svojoj školi koji je nepravedno bio osumnjičen
za pedofiliju:
http://www.jutarnji.hr/ucitelj-pod-sumnjom-za-bludnjicenje/239384/

I sad da još jednom, podkrjepljeno razlozima, zamolim vas, primatelje
ove poruke, da mi, prije nego se, ako Bog da, upustim u prevođenje
osobno, javite ako znate da već postoji, po mogućnosti javno dostupan,
prijevod propovjedi Švedskog pastora Ake Greena:
http://www.akegreen.org/en-2-left/en-2-9.htm

Unaprijed hvala na potrebnim informacijama,
Za Krista i Hrvatsku!
Miroslav Rovis

http://www.CroatiaFidelis.hr
http://www.exDeo.com

m.r...@inet.hr
miro....@gmail.com
Vankina 4/VI
10020 Zagreb
01 660 26 33

091 266 02 02

[Miro]

Da, sve sam poveznice izpravio, osim:
> http://www.katolici.org/dogadjanja.php?action=c_vidi&id=16163
...
> http://www.CroatiaFidelis.hr
> http://www.exDeo.com

Ali obećao sam iznieti nove napade protunaravnih (muško- i žensko-
ložničkih) udruga.

Otvoreno pismo Hrvatskoj psihološkoj komori
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/459-otvoreno-pismo-hrvatskoj-psiholokoj-komori

a u vezi s utjecajem na isto stručno tielo Hrvatskih psihologa da se
obezvriedi dobra, utemeljena i stručna studija psihologa imenom: Alen
Peruško.

Ova studija psihologa Alena Peruška:
"Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta"
ironičnog podnaslova:
"Najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva"
i adrese:
http://www.katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/433-homoseksualnost-sa-znanstvenog-gledita

Gledajući koliko neprihvatljivih grješaka ima i na Google-u, ne vidim
baš da će pouzdano vriediti prenieti pričuvni preslik tog materijala
na ovu grupu, ali će mi biti drago dokaže li se suprotno u budućnosti.

Pa ću u sliedećoj poruci prenieti studiju psihologa Alena Peruška sa
stranica Udruge Katolik.

Hvaljen Isus i Marija!
Miroslav Rovis

[Miro]

Sliedeće jest preslik, prienos, kako hoćete, sa stranica Udruge
Katolik, temeljne adrese:
http://www.katolik.hr
Jedino iz razloga pričuve (backup-a) to činim.
Ako na ovoj adresi:

http://www.katolik.hr/nekatolickeskupinemnu/pokretimnu/433-homoseksualnost-sa-znanstvenog-gledita

imate sav tekst na razpolaganju, zanemarite sliedeći u ovoj e-poruci
koju sada čitate.
Naime, između ostaloga, ovdje se nešto uzput podataka i izgubilo. Pa
ovo je samo tekstualni preslik, ("click'n'paste")!
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx


Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta

Petak, 01 Travanj 2011 07:51 Alen Peruško Nekatoličke skupine -
Pokreti

Ispis

Najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva

Stoljećima je homoseksualnost u normalnim društvima smatrana
poremećajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste
mentalnih oboljenja u SAD - u, a taj primjer slijedile su i zemlje
zapadne Europe. Preko noći homoseksualci su postali 'normalni'.
Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku američkih
psihijatara. Može li jedna politička odluka učiti nekoga zdravim?
Poznato je da je u znanosti argument većine najslabiji argument. Tim
više što je Američko udruženje psihijatara tu odluku donijelo ne samo
pod pritiskom, već i sa jedva natpolovičnom većinom!1 A kako je uopće
došlo do tog 'najvećeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti
čovječanstva?

Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je otići u vrijeme Prvog
svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je došao njihov
trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do
Njemačke podignuta je revolucija koja je neslavno završila; radnici
Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je
Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, već su
toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksističke
ustanike u Bavarskoj i srušili nakon samo nekoliko mjeseci
komunistički režim Béle Kuna u Budimpešti. Čak i u Rusiji gdje su
boljševici nasiljem i prevarom došli na vlast, ruski se narod nije
obratio na komunizam, nego ih je mrzio. Ništa od onoga što su
marksisti predvidjeli, nije se ostvarilo. Njihov trenutak je došao i
prošao, a oni su ispali budale.

Rušenje temelja društva

Kako su marksisti reagirali? Većina se razočarala, neki su se, poput
Mussolinija, okrenuli nacionalističkim idejama, a oni koji su ostali
vjerni Marxu kao glavnog krivca za neuspjeh označili su kršćanstvo i
tradiciju. Dok god se iz duše zapadnog čovjeka ne iskorijene
tradicionalne vrijednosti i kršćanstvo, taj imunitetni sustav Zapada,
revolucija će biti nemoguća. Radnici su 'izdali' revoluciju, pa su
novi vojnici revolucije pronađeni među homoseksualcima, lezbijkama,
feministicama...

György Lukacs, bivši agent Béle Kuna, nakon propasti revolucije
pobjegao je iz Mađarske. On je svoje ideje s pravom nazvao
'demonskima'. Promicao je razvrat među ženama i djecom2 koji je imao
za cilj rušenje obitelji kao temelja zapadnog društva. Neomarksisti su
se odlučili za promjenu strategije: umjesto da prvo osvoje vlast, a
onda nameću kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda će im
vlasti sama doći u ruke3. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su
1923. na Frankfurtskom sveučilištu 'Institut za društvena
istraživanja', koji će kasnije postati poznat kao Frankfurtska škola.
Desetak godina kasnije, bježeći pred nacistima, spakirali su svoju
ideologiju i došli u Ameriku. U pedesetim i šezdesetim godinama
proveli su tzv. kulturnu revoluciju - preuzeli gotovo cijelu
industriju zabave, medije, škole, fakultete. Etiketiranje,
proglašavanje protivnika fašistima i mentalno poremećenima bio je
način na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i
iznošenje drugačijih stavova nazvali su 'govor mržnje' iako je mržnja
bila ono što je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog
djelovanja: mržnja prema obitelji, vjeri, moralu, tradiciji...

Znanost u službi prikrivanja seksualnih izopačenja

U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog
homoseksualnih aktivista. Skrivajući se iza fasade znanstvenika,
zagovarao je prihvaćanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije,
pedofilije, zoofilije... Razlozi za to bili su osobne prirode, budući
da je Kinsey bolovao od čitavog niza seksualnih poremećaja i
nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma.
Kinsey 1947. osniva 'Institut za istraživanje seksualnosti' odakle će
krenuti i poznata seksualna revolucija iz šezdesetih. Umjesto da se
bavi znanstvenim istraživanjima, iza zidova tog instituta odvijale su
se najgore seksualne perverzije, orgije sa suradnicima i njihovim
ženama, studentima... a sve uz kamere.4

Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno više od
udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i
Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek
nastupao kao neutralni znanstvenik. Njegova strategija bila je u tome
da seksualne devijacija proglašava čestim, a po njegovoj logici kad se
nešto događa često, onda je to i normalno. Do danas se poteže njegova
tvrdnja da homoseksualci čine oko 10 % populacije. No, malo je poznato
da je Kinsey svoje istraživanje proveo uglavnom na zatvorenicima i to
seksualnim prijestupnicima, među kojima je kao što i sam priznaje bilo
nekoliko stotina muških prostitutki5. Glumeći neutralnog znanstvenika
Kinsey je grčevito prikupljao podatke koji bi mu pomogli u prikrivanju
vlastitih seksualnih izopačenosti. Tako gospodina X (Kinsey ga tako
naziva da mu prikrije identitet) koji je prema vlastitom priznanju
imao seksualne odnose sa stotinama mladića i djevojaka
predadolescentne dobi opisuje ne kao seksualnog monstruma već:

,,Tih i miran šezdesetogodišnjak ljubazne i blage naravi - uopće jedno
divno i nenametljivo čeljade.''6

O pedofiliji Kinsey dalje piše:

,,Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ako nije kulturalno
uvjetovano, uznemirilo što mu netko dodiruje genitalije, kada vidi
genitalije kod drugih ili kada doživi neki još specifičniji seksualni
kontakt. ''7

Kinseyev institut i Frankfurtska škola proveli su široku revoluciju i
utjecali na milijune mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija,
fakulteta, škola, knjiga... u šezdesetima se revolucija širila kao
zaraza.

Već je 1968. pod utjecajem Kinseya homoseksualnost u DSM-u
(Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) izbrisana
sa liste sociopatskih poremećaja. Godine 1973., pod prijetnjama i
zastrašivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na
prijedlog dr. Roberta L. Spitzera (o ovom uglednom znanstveniku i
liječniku, te o njegovim teškim predomišljanjima, biti će još riječi u
daljnjem tekstu) homoseksualnost je političkom odlukom izbrisana s
liste poremećaja.

Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade
Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju
mu je dodijelilo udruženje britanskih psihologa i psihoanalitičara
(APP). Evo kako on opisuje način na koji je američko udruženje
psihijatara promijenila homoseksualnost od patološkog stanja u
'životni stil':

,,Homoseksualni aktivisti nisu tada napadali svećenike. Napadali su
članove svjetovnog 'svećenstva', zajednicu psihijatara, i
neutralizirali je radikalnim redefiniranjem same homoseksualnosti.
Godine 1972. i 1973. uspjeli su pridobiti vodeće ljude u Američkom
udruženju psihijatara pa su nizom poteza i izravnih obmana preko noći
'izliječili' homoseksualce - sudskim nalogom. Uspjeli su to udruženje
pridobiti da izjavi kako odnos s istim spolom nije poremećaj, nego
samo 'stanje' - jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo
suglasili sa tom novom političkom definicijom ubrzo smo ušutkani na
vlastitim stručnim sastancima. Na sveučilištima su ukinuta naša
predavanja, a znanstveni časopisi odbijali su nam objavljivati
znanstvene radove."8

'Poplava' homoseksualaca u medijima

Šezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske škole i Kinseyevog
instituta (dva najpoznatija Kiseyeva studenta su Hugh Hafner, osnivač
Playboya, i Harry Hay, osnivač homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje
pozicije u društvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne
aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci 'preplavljuju'
medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod
varijantu normalnoga. Još od sedamdesetih godina populariziraju se
razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su
osmišljeni kao zanimljivi i pozitivni likovi, što je u suprotnosti sa
realnim životom. Dr. Socarides imao je prilike upoznati svu tragediju
homoseksualnosti na primjeru vlastitog sina. Pa ipak, upravo je dr.
Socarides uz dr. Annu Freud imao najveće uspjehe u liječenju.
Četrdeset godina je liječio homoseksualce, te izvješćuje o 3/4 uspješnih
liječenja. O populariziranju homoseksualnosti u medijima od
sedamdesetih na ovamo, on piše:

,,Televizijski i filmski redatelji počeli su snimati filmove i serije
koje promiču homoseksualnost kao legitiman način života. Jedan odbor
za praćenje homoseksualnosti naredio je Hollywoodu što smije, a što ne
smije snimati glede homoseksualnosti. Velike nakladničke kuće odbile
su objavljivati knjige koje su bile protivne homoseksualnoj
revoluciji. Homoseksualci i lezbijke utjecali su na seksualni odgoj u
američkim školama, a homoseksualni aktivisti su zauzeli vodeća mjesta
na američkim fakultetima. Zakonodavna tijela saveznih država poništila
su zakone protiv sodomije.''9

Zadnjih godina svjedoci smo agresivne kampanje u svim hrvatskim
medijima koji slijepo slijedile obrasce rada Hollywooda i MTV-a. U
emisijama kao što su 'In magazin', 'Red Carpet', 'Big Brother',
'Farma'... neprestano se propagira bolesno i izopačeno ponašanje.
Osobe kojima je potrebna stručna pomoć često su 'zvijezde' ili čak
voditelji tih emisija. Takvi sadržaji se emitiraju u popodnevnim i
ranim večernjim terminima. Što reći svojoj djeci kad na televiziji
vide dva muškarca kako se ljube?! Stjepan Lice bio je član vijeća HRT-
a i otvoreno je progovorio o homoseksualizaciji društva:

,,Homoseksualnost sve više postaje stvar pomodnosti, jer se ona
postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo
homoseksualizacije našeg društva. Ali homoseksualnost nije način
života, već nesnalaženje u njemu.''10

Treba samo pogledati modne piste. Posljednjih godina propagiraju se
mršave djevojke bez grudi koje sliče na dječačiće, te ljepuškasti,
njegovani i feminizirani manekeni. Trend metroseksualaca nije potrebno
izričito ni naglašavati. Modna i farmaceutska industrije pune su
homoseksualca. Stoga ne treba čuditi što mnogi imaju nejasne predstave
o ovoj bolesti i što je sve više ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom
i stereotipima iz medija. Neki od najmonstruoznijh masovnih ubojica
bili su homoseksualci (A. Cunanan, J. Dahmer, J.W. Gacy...), ali o njima
nikad nećete naći ništa u medijima, jer se ne uklapaju u lažnu sliku
dobroćudnih i veselih 'gejeva' kakvu nam nameću mediji, u nizu
fiktivnih likova iz filmova i serija, koje u pravilu glume
heteroseksualci. Zato danas mnogi ljudi kao hipnotizirani ponavljaju
da homoseksualnost nije bolest nego 'stanje'. Bivši homoseksualni
aktivist i izliječeni homoseksualac, Michael Glatze medije vidi kao
jednog od glavnih uzročnika homoseksualnosti:

,,Homoseksualizam je uzeo gotovo 16 godina mog života i ispunio moj
život lažima uz pomoć masovnih medija koji ciljaju na djecu i
pokušavaju ih uvjeriti u to da je homoseksualizam normalan oblik
ponašanja. ''11

Ne može se svakog homoseksualca izliječiti niti se svakog
heteroseksualca može učiniti homoseksualcem. No naš poznati psihijatar
dr. Vladimir Gruden potvrđuje važnu ulogu medija:

,,Homoseksualnost čuči u mnogim ljudima, a posebno će se razviti ako
se na različite načine reklamira."12

A rabi Rosenberg iz udruge liječenih homoseksualaca i lezbijki 'Jonah'
zaključuje:

,,Mnogi bivši homoseksualci kažu da je najdublji razlog za njihovu
depresiju bio veliki pritisak kojemu su bili izloženi kako bi svoje
osjećaje smatrali urođenim i nepromjenjivim."13

U medijima se s druge strane neprestano napada Katolička crkva zbog
pedofilskih skandala u njezinim redovima, ali nećete naći činjenicu da
su homoseksualci prema istraživanjima znatno skloniji pedofiliji od
heteroseksualaca14,15. Mediji namjerno ignoriraju činjenicu da 97% tih
pedofilskih skandala datira iz vremena 1960.- 1985. kada je katolička
hijerarhija u SAD i drugdje na Zapadu prešutno dozvolila ređenje
homoseksualaca i da je više od 80% žrtava svećenika - pedofila
dječaci. Već početkom osamdesetih Crkva je ponovno uvela zabranu
ređenja homoseksualaca, što je urodilo plodom. Samo 3 posto slučaja
pedofilije u Katoličkoj Crkvi u SAD-u dogodilo se nakon 1990. i ni
jedan u razdoblju 2000. - 2004.16

Vidimo da je moguće problem donekle riješiti boljim nadzorom
homoseksualaca, ali je li moguće njihovo potpuno izlječenje i uspješna
resocijalizacija?

Liječenje homoseksualaca

Spomenuti dr. Robert Spitzer, profesor psihijatrije na Sveučilištu
Columbia je znanstvenik koji je potaknuo Američko udruženje
psihijatara 1973. na uklanjanje homoseksualnosti kao mentalnog
poremećaja iz DSM. Dr. Spitzer je s vremenom pod teretom znanstvenih
činjenica promijenio stav. Godine je 2001. i 2003. objavio svoju
analizu izlječenja homoseksualaca, i na temelju 200 slučajeva
izliječenih homoseksualaca i lezbijki, te zatražio vraćanje
homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji,
koje su tada uslijedile, nerado je govorio.17

Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio mišljenje. Poznati psiholog
Richard Cohen je izliječeni homoseksualac, a danas sam uspješno liječi
homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izliječio
klinički psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih
prijatelja. Povia je svojedobno izjavio:

,,Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s
kim se druže".18

Osnivačica lezbijskog časopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica,
Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila
homoseksualni način života. Zanimljivo je i izlječenje vodećeg
homoseksualnog aktivista, osnivača magazina Young Gay America (YGA).
To je bio 'mainstream' magazin kojeg su naručivale škole, knjižnice i
druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao
načina života. Michael Glatze je prekinuo 10-godišnju vezu koju je
imao sa drugim suosnivačem tog magazina, te javno objavio da više nije
homoseksualac. Glatze kaže:

,,Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim ponašanjem nije
jednostavno - malo je stvarne podrške. A ona koja postoji je
osramoćena, ismijana i ušutkana agresivnom retorikom masovnih medija
koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik ponašanja ili
učinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam proći kroz izrugivanje
i 'glasove' neprihvaćanja od svih koji su za to saznali. Cilj
homoseksualne agende je učiniti da ljudi prestanu uopće i postavljati
pitanje napuštanja homoseksualizma, bez obzira na pitanje je li to
moguće.

Dugo vremena sam negirao istinu i još uvijek osjećam krivnju zbog
toga. Kao vođa 'gay' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti
javnosti. Da imam priliku povući neke od stvari koje sam govorio,
učinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i
pornografija zamotano u jedno, nikada neću dozvoliti nekome da me
uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove riječi i
koliko tužna bila njihova priča. Vidio sam to, znam istinu...

U mom iskustvu 'coming out' od utjecaja homoseksualnog mentalnog
sklopa je bila posve oslobađajuća, najljepša i najnevjerojatnija stvar
koju sam ikada doživio u vlastitom životu."19

Ovo su riječi predsjednika udruge 'Exodus International' koja okuplja
homoseksualce i bivše homoseksualce, Alana Chambersa:

,,Činjenica je da postoje deseci tisuća muškaraca i žena koji su kao i
ja nadvladali homoseksualizam... mi smo živi dokaz!"

Unatoč ovim ohrabrujućim riječima, sama pomisao na liječenje
homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju20.
Znanstvene činjenice, međutim, govore drugačije od parola tih
aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 %
bude potpuno izliječeno21. Samo zadnjih desetljeća u SAD-u i
Nizozemskoj je izliječeno više od 25 000 homoseksulaca22. Uspješno su
liječili i danas liječe homoseksualce G. V. Ardweg, Ch. Meves, R.
Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V.
Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. Čak i da prihvatimo zabludu da
je homoseksualnost neizlječiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su
neizlječive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet
da shizofreničare proglasi normalnim.

Utemeljitelji psihijatrijske i psihonalitičke znanosti kao i
psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Već je 1932. profesor
Schultz-Hencke napisao da su različiti oblici homoseksualnosti,
uključujući i određene karakteristike osobnosti, koje često možemo
primijetiti kod homoseksualaca, psihološki poremećaji. Alfred Adler i
Wilhem Stekel bili su istog mišljenja. Ni Freud nije imao dileme, za
njega je homoseksualnost bila psihički poremećaj, i razrađivao je
različite metode liječenja homoseksualaca. Osobito je u tome daleko
otišao C. G. Jung koji je objasnio:

,,Homoseksualni muškarac nespoban je pronaći muškost duboko u svojoj
nutrini. Stoga je pokušava naći na biološko-seksualnoj razini. "23

Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost
perverzijom i bolešću24. U novije vrijeme znanstvenici počinju
priznavati ono što Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili
u pitanje - homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina
izlaze znanstveni radovi mainstream znanstvenika koji dokazuju
povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M.
Baileya, dr. G. Remafedija i dr. R. Friedmana25. O radovima i
studijama prema kojima se homoseksualnost može uspješno liječiti u nas
je govorila dr. Verdijana Pavlović26.

Da li se homoseksualcem rađa ili postaje?

Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: ,,Mi
se takvi rađamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E.
Ringel kaže:

,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeđivanjem,
predispozicijama ili hormonalnim poremećajem, ona je zapravo neurotski
simptom, školski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se
zapravo krije neki poremećaj osobnosti.''27

I. Bieber ide još dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni
heteroseksualci.''28

A jedan izliječeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: ,,Naša
heteroseksualnost leži zatrpana tisućama strahova. ''29

Isto potvrđuje izliječeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen:
''Nitko nije rođen kao homoseksualac.''30

Cohen kaže da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u
razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Važnu ulogu u razvoju
homoseksualnog poremećaja ima odnos sa ocem. Očeva muškost vrlo je
važna za razvoj djeteta. To potvrđuju i istraživanja dr. Satinovera,
koji je desetljećima istraživao homoseksualnost. Otkrio je da među
ortodoksnim Židovima gotovo nema homoseksualaca što govori protiv teze
da se homoseksualci takvi rađaju.31

Iako su na to potrošeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati
da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokušaji su doživjeli
neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali
istraživanja. Najpoznatija takva istraživanja, ona Le Vaya iz 1991. i
D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostojeći
fantom'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se
homoseksualci takvima rađaju. Što bi to promijenilo? Homoseksualnost
bi i dalje ostala bolest. Ljudi se rađaju i s maničnom depresijom,
shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima.

Homoseksualnost - zlo, a ne varijanta prirode

Zašto je lav sa tri noge deformacija, a ne varijanta prirode? Jer su
za normalno funkcioniranje i preživljavanje potrebne četiri noge. Kada
bi se samo jedan posto lavova rađalo sa tri noge, ali nekom tehnikom
moglo jednako dobro trčati i loviti kao lavovi sa četiri, onda bi
tronogi lav bio samo varijanta prirode. No, zbog značenja koje za lava
imaju četiri noge, tronogi lav je deformacija, a ne varijanta jer mu
nedostaje ono što bi trebao imati. Primijenimo to na homoseksualnost.
Zašto je homoseksualnost deformacija? Promatranje spolne strukture
muškarca i žene, te analiza njihove svrhe pokazuje da seksualno
sjedinjenje dvojice muškaraca nije moguće. Što god ta dvojica radila
ostaje sterilno i ne dolazi do stvarnog sjedinjenja.

Životinje kao uzor?

Još jedna česta izlika homoseksualnih aktivista je da se
homoseksualnost može naći među životinjama i da je homoseksualnost
prema tome prirodna. Ovo je miješanje pojmova. Nije prirodno sve što
je u prirodi 'uobičajeno'. Inače bi trebali jesti sirovo meso trgajući
ga sa životinja. Tako se, naime, hrane zvijeri. Ali niti u prirodi
homoseksualni odnos nije uobičajen, samo je defektnost prirode. Inače
bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog
majmuna tu se ni ne radi o homoseksualnosti, već o iskazivanju
dominacije. Istu pojavu možemo uočiti i kod pasa i nekih drugih
životinja. Očito se pokušava dokazati nedokazivo. Čovjek nije
životinja, te se ne može pozivati na životinjske obrasce ponašanja.
Dr. Toševski kaže:

,,Homoseksualci, biseksualci i onaj sloj iz znanstvenih krugova koji
'razumije', ili se indiferentno odnosi prema ovoj zabrinjavajućoj
pojavi, nalaze opravdanje za ovu pojavu kod čovjeka u činjenici da se
'homoseksualnost' sreće kod mnogih životinja. Oni apsolutno nisu u
pravu, jer ono što liči na homoseksualnost kod nesvjesnih životinja ni
po trajnosti ni po štetnim efektima nije isto što i homoseksualnost
svjesnog čovjeka."32

Suvremena ignorancija

Nizozemski liječnik dr. Gerard J. M. van den Aardweg 35 godina
istražuje homoseksualnost i ostale seksualne i neurotske poremećaje.
Njegovoj individualnoj terapiji podvrgnulo se preko 300
homoseksualaca, uglavnom muškaraca, te mnogi drugi seksualni
neurotičari i ljudi sa neseksualnim neurotskim poremećajima. Dr. van
den Aerdweg optužuje struku, političare i vjerske vođe za politizaciju
i ignoranciju:


,,Naša saznanja o homoseksualnosti su se u zadnjem stoljeću povećala.
Unatoč razlikama u upotrebi terminologije, različiti psihološki i
psihoanalitički pravci u shvaćanju i terapiji jedinstveni su glede
određenih osnovnih značajki homoseksualnosti i nekih temeljnih uzroka.
O tome se malo čuje jer su postojeća saznanja zbog tiranije i
politizacije istjerana sa sveučilišta i iz medija, a njeguje se
ignorancija.

Predodžbe većine liječnika, psihologa, političara, novinara i vjerskih
vođa uglavnom se temelje na neznanju i davno prevladanim teorijama.

Ispravno shvaćanje o homoseksualnosti je onemogućeno jer se ona
promatra kao izolirana pojava. Ona spada u veću skupinu poremećaja u
kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto - erotizam...''33

A što je u stvari homoseksualnost i najvažnije kako nastaje taj
psihički poremećaj?

Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva

Već iz dobro dokumentirane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju
identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom)
heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu
urođene. Prikazi slučajeva često ukazuju na čimbenike vezane uz
okoliš, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod
genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom
spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoliša.34

Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom spolu često
nailazimo na jedno ili više od slijedećeg:

* Odsutstvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom
djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili
nezainteresiran, nasilan ili alkoholičar;

* Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka);

* Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka);

* Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod
djevojčica);

* Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim
spolom;

* Nedostatak grublje igre (dječaci)

* Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola;

* Nesklonost timskim sportovima (dječaci);

* Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka
(dječaci);

* Seksualno zlostavljanje i silovanje;

* Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;

* Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;

* Odvojenost od roditelja tijekom kritičnih faza odrastanja35

Ukoliko se na odgovarajući način odgovori na emocionalne i razvojne
potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo
vjerojatan.36

Ako se odjednom javi više gore navedenih čimbenika veća je
vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremećaja koji se usvaja još u
ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilježava upijanje
i usvajanje obrazaca ponašanja, bez jake kontrole i filtara svijesti
koji kod djeteta još nisu ni razvijeni. Zavođenje je vrlo rijetko
uzrok homoseksualnosti, kod žena tek ponekad silovanje.

Prema dr. Richardu Fitzgibbonsu, glavni čimbenici koji dovode do
slabog muškog identiteta, kao preduvjeta za razvoj homoseksualizma, je
slaba povezanost s vršnjacima - u Americi često uslijed zadirkivanja i
odbacivanja zbog slabih sportskih sposobnosti, slaba emocionalna veza
sa ocem, te nepovjerenje u žensku ljubav - često zbog iskustva
izdajstva od strane majke ili pak prevelikih zahtjeva koje su majke
stavljale pred sinove.37

Homoseksualni dječaci su najčešće 'meki', prepasivni, 'dragi'... tu nije
riječ o urođenim osobinama već o stečenim navikama. Ako je majka u
životu dječaka imala središnju ulogu, onda on u mnogome oponaša svoju
majku, njezine interese, način govora i uslijed toga se neće ponašati
kao drugi dječaci, a onda će se lako osjećati 'drugačiji od drugih'.
Kod žena lezbijki je čest emocionalni odmak od majke.

Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci
imaju infantilno viđenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva
identifikacija, najčešće i loša slika oca. Sebe vide kao žrtve što im
je zajedničko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima.
Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka muškog samopouzdanja ne mogu
osjetiti pravu privlačnost prema ženama. Mladić se osjeća manje
vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti i
idolizirati vršnjake, a takve su čežnje u predpubertetu lagano
erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu često je infantilno
samosažaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristično
za egocentrično djete u predpubertetu. Jedan od faza sažaljenja
obilježena je buntom, bijesom, protestom, sklonošću osveti...

Za homoseksualni izbor partnera vrijedi pravilo 'obrnutosti': kod
željenog partnera se kao privlačne vide one osobine za koje adolescent
smatra da ih ne posjeduje. Tako većina muških homoseksualaca kod
partnera traži 'muškost'.

Posljedice predpubertetske emotivne fiksacije su višestruke; nagon za
samosažaljenjem koji se manifestira na različite načine, zadržavanje
adolescentnih emocija, razmišljanja, želja, a budući da homoseksualna
želja proizlazi iz fiksirane dinamike žaljenja samog sebe nalazi
kratkoročno zadovoljenje. Zato Adler homoseksualnost definira kao
seksualnu neurozu ili psihički infantilizam.

Kod žena sa lezbijskim sklonostima često nalazimo da su im očevi bili
'emocionalno intenzivni', alkoholičari ili zlostavljači. Takve žene,
zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plaše
svoje ranjivosti u odnosu na muškarce. Također se i kod žena koje se
nađu iznevjerenom od muškarca nakon dugotrajnih veza često plaše
vezati s drugim muškarcima i traže izlaz kroz upuštanje u istospolne
veze. Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca
ili adolescenti mogu nalaziti teškim ili skoro nemogućim da vjeruju
muškarcima.

Drugi važan razlog istospolnim sklonostima kod žena je slabo razvijen
ženski spolni identitet; često iskazan u poteškoćama u odnosima s
majkom - emocionalno nepristupačnom ili nesklonom da afirmira kćerinu
ženskost, zatim odbacivanjem od strane vršnjaka i loše mišljenje o
vlastitom tijelu.38

Duhovna degeneracija

Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bića u njegovom
najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost - a
kroz nefiltrirane sadržaje svijesti - reflektiranje bolesti se ne
pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskače ova
teška psihička aberacija na scenu svijesti i postaje problem:
asocijalno ponašanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika
tj. bolesnicu.

Homoseksualnost ukratko kao kompleks više psihičkih, mentalnih i
socijalnih poremećaja možemo definirati kao kompleks nedozrelosti
muškarca i bježanja od odgovornosti, nedozrelost, zaostalost u razvoju
(infantilnost) s retrogradnim učincima faze djetinjstva od 3. do 9.
godine, nemogućnost adaptacija u normalno socijalno i mentalno
okruženje. Zato pokušavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruženje.
Time izazivaju učinak otpora i sukoba na svim nivoima.

Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga
izvedeni strah i mržnja na muškarca. Mentalna nezrelost, infantilnost
i kompleks zavisti prema muškarcu i kompleks krivnje prema ocu. U
kompleksu zavisti prema muškarcu skriva se osjećaj niže vrijednosti
zbog neposjedovanja penisa kao muškarac, a u odnosu kompleksa krivnje
prema ocu - incestuidna žudnja.

To je psihički poremećaj tzv. 'muškobanja' ili 'butch', a psihički
poremećaj tzv. 'femme' lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane
krivnje i straha zbog nesvjesne žudnje za penisom. Sve lezbijke
'femme' se straše muškarca i mrze muškarca jer se straše sebe. Filteri
svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadržaja van jer bi to za
osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na
primjerima).

Dakle, homoseksualnost je poremećaj mentalne zaostalosti u procesu
psihičke tranzicije od djetinjstva prema seksualnom razdoblju, a
poremećaj se reflektira buđenjem seksualnog kompleksa i, kasnije, sve
više u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom.

Lezbijstvo je poremećaj zavisti na muškost i strah od muškosti u isto
vrijeme, stvarajući mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u
psihičkom razvoju seksualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom
morfologije.

Homoseksualnost nije u Sjedinjenim Američkim Državama (od strane
American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno
oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, međutim,
ne slaže se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti
iz "Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders" (DSM),
većina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na
patologiju, a većina psihijatara širom svijeta i dalje nastavlja
gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.39

Priroda priznaje samo reprodukciju

Imajući sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve štetne posljedice
može imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata
sociologinja dr. Milanka Vujičić o homoseksualcima kaže:

,,Sa sociološke točke gledišta, za dijete, zdrav razvoj dječjeg
identiteta izrazito je štetno
da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju,
i sve ove varijetete i greške prirode moramo, htjeli - ne htjeli,
odbaciti i naša planeta može opstati samo u ravnoteži između plusa i
minusa... moramo biti na relaciji stroge spolne određenosti, i ja, kao
sociolog i žena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba
prema tome opredijeliti... iako je velika medijska kampanja
populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da će u skorije vrijeme
biti sramota ne biti homoseksualac... tako da bi se trebalo okrenuti
prirodnom ponašanju, naravno kultiviranom... ja sam za prirodne
zakone."40

'Otpadništvo najgore vrste'

Dr. Jovan Toševski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom
fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodeći ekspert za pitanja
ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toševski govori,
znanstvena zajednica sluša. U svojoj knjizi 'Skrivena seksualnost'
piše:

,,Muška homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva
glavna nagona muškarca po morfopsihološkom modelu čovjeka, prije svega
nagona za seksualnim spajanjem sa ženom. Homoseksualnost je jedna od
najopasnijih pojava za našu vrstu... pada u oči utjecaj žena na
povećanje broja stečenih homoseksualaca muškaraca kojih je sve više
posljednjih desetljeća. Mušku homoseksualnost favorizira jaka biovlast
najprije majke, a zatim cijele okoline, a žrtve su one osobe muškog
spola koje imaju slabu muškost po rođenju. Te jedinke lako podliježu
ženskom utjecaju, preuzimajući čak ženske obrasce ponašanja.

Homoseksualnost čovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u
stvari je svjesno neopravdano usmjerenje koje se čini lakšim i
različitim od obaveza koje muškost nameće. Osim toga, homoseksualnost
se ne može podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu
premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu
homoseksualnost predstavlja otpadništvo najgore vrste koje može biti
stavljeno u grupu patoloških poremećaja i ne zaslužuje da bude
stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer
negira najvažniji modus žive prirode - dvospolnost. "41

Polazište da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest činjenica da
je čitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru
razmnožavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako
se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, javlja se znak
mentalnog poremećaja.

Destruktivni izvori zadovoljstva

Homoseksualizam i slične pojave (lezbijstvo, biseksualizam...) su
oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude potiču na još
destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istraživanjima, 83 %
homoseksualnih osoba tijekom života ima seksualne odnose sa više od 50
partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa
partnerom u vezi neko vrijeme!42

Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima slične osobe
nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije.
Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zločina koji se počine u
različitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaključka da su
ubojstva koje se počine u homoseksualnim zajednicama nešto
najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad
žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim
zajednicama.

Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu
se pokazuje da jedan od tri homoseksualca pokuša samoubojstvo.43
Studija pruža dokaz čvrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne
orijentacije kod muškaraca. I drugi članci govore o tome, kao onaj
objavljen u časopisu Pediatrics, o rizičnim faktorima za pokušaj
suicida kod homoseksualne i biseksualne mladeži (14-21 god.). Oni
homoseksualci koji dožive prirodnu smrt žive u prosjeku 18 godina
kraće od heteroseksualaca.44

Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci
(epidemiološki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa
narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u
SAD-u imaju 44 puta veću šansu da dobiju AIDS.45 Više od pola milijuna
od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci.46
Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i
sa sifilisom - 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine
homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije.47 Homoseksualci
su glavni 'prijenosnik' i razlog zašto se sifilis koji je zamalo
iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistički značajnim
brojevima.48 Također 15% homoseksualaca ima klamidiju.49 Pojava
gonoreje 3,68 puta češća kod homoseksualaca, ujedno je 14%
homoseksualaca njome i zaraženo.50 U istoj je zemlji zabilježeno da
Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. 51

Korištenje lubrikanata 3 puta povećava vjerojatnost za nastanak
rektalne spolne infekcije - lubrikant ima toksični učinak na rektalno
tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici čak
tvrde da je korištenje lubrikanta među homoseksualcima češće od
korištenja sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti.52 Ali
priručnik za prevenciju HIV-a kojeg je izdao 'Iskorak', a financirao
grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporuča upravo suprotno.53

Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz činjenice da
homoseksualci imaju 17 puta veću šansu da dobiju karcinom rektuma.54
Treba li uopće spominjati da normalna upotreba organa ne dovodi do
oštećenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta veću šansu da će konzumirati
metamfetamin (sintetičku drugu) od ostatka populacije, to je pak
povezano sa HIV-om; naime, 43% novozaraženih HIV-om u LA-u ujedno je
bilo na metamfetaminu.55

Homoseksualci imaju smanjenu očekivanu životnu dob za 8 do 20 godina,
kronično, moguće i smrtno oboljenje jetre - zarazni hepatitis koji
povećava rizik od raka jetre, oboljenje imunološkog sustava koje je
gotovo uvijek smrtno - uključujući i popratna tumorna oboljenja, upala
pluća, rak debelog crijeva koji je često smrtonosan, različita
crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko veći rizik od
samoubojstva...56

Infantiline metode za stvaranjem vlastite utjehe (mastrubacija,
maštanje) lako dovode do psihičkog zarobljavanja. Budući da je uzrok
homoseksualnosti neka neuroza, mnogi slučajevi pate od depresije,
psihosomatskih teškoća, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne
tendencije. Postotak graničnih psihotika je veći nego u općoj
populaciji. Česta je i ovisnost o alkoholu, drogi.... Michael Bailey,
istraživač koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni
koji žive homoseksualnim načinom života izlažu bitno većem riziku
oboljenja od određenih emocionalnih problema, između ostalog i
sklonosti samoubojstvu, teškim depresijama i tjeskobnim neurozama.57
Dr. Satinover zaključuje: ,,Povezanost analnog odnosa i neprestanog
mijenjanja partnera najopasniji je profil ponašanja!"58

Zbog svih ovih statističkih podataka homoseksualcima je zabranjeno
donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu
za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu
krv. Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno
cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim
aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda
liječnici iznijeli statističke podatke, a homoseksualni aktivisti ne
žele da se o tome govori u javnosti.

Umjesto zaključka

Sveto pismo Novoga zavjeta, nastavljajući se na dosljednu
starozavjetnu tradiciju naziva homoseksualne odnose 'sramotnima' i
'protunaravnim'; tako sv. Pavao u Rim 1, 26-28 piše: ,,Stoga ih je Bog
predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje
protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom
i raspalili se pohotom jedni za drugima, te muškarci s muškarcima
sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga
zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga,
predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje".

Katolička crkva ustraje kod učenja Svetog pisma i Tradicije;
pozivajući vjernike da se suzdrže od nepravedne diskriminacije protiv
homoseksualaca, naglašava ipak da se homoseksualni odnosi protive
naravnom zakonu, te da oni u moralnom pogledu ni u kojem slučaju ne
mogu biti odobreni (Katekizam Katoličke Crkve, t. 2357 - 2359).


Učiteljstvo Katoličke crkve, međutim, daje upute o vjerskim i moralnim
pitanjima. Zato ono neće ponuditi odgovor da li homoseksualizam - kao
poriv i praksa koja je 'sramotna', 'protunaravna' i 'protivna naravnom
zakonu' - imamo smatrati bolešću.

Znanstveno 'učiteljstvo' je, pak, u modernom svijetu odlutalo od
milenijskog konsenzusa ljudske misli da je homoseksualnost bolest:
imamo jedan znatan dio liječnika i psihologa koji pružaju zdravstvenu
pomoć homoseksualcima i koji će tvrditi da homoseksualnost nije
bolest. U pravilu će ovi stručnjaci, doduše, također reći da
homoseksualnost također nije niti 'sramotna', ni 'protunaravna', ni
'protivna naravnom zakonu'. To jest, reći će ti stručnjaci kako
homoseksualizam nije u neskladu sa njihovim vjerskim i moralnim
nazorima. U javnosti - koja je često orkestrirana od dobro
organiziranih homoseksualnih grupa - ovakvi će stručnjaci u pravilu
dobivati pozitivnu i veliku pažnju.

Znatan dio liječnika i psihologa uopće ne želi pružati neku specifičnu
psihološku pomoć homoseksualcima kao zasebnoj kategoriji: ako oni
imaju problema s alkoholom, drogama, shizofrenijom - liječiti će ih
kao i bilo koga drugoga. Otprilike po onoj narodnoj 'ne bi se štel
mešat'.

Imamo, naposljetku, nemali broj liječnika i psihologa (i znanstvenika
u tim oblastima) koji će homoseksualnim nagnućima pristupiti kao
psihičkim bolestima, i voljni su ih liječiti. Tvrde da za takvo što
imaju razloga, i da su njihove terapije uspješne. Pišu o toj temi i
znanstvene radove, makar najugledniji medicinski časopisi tekstove o
njihovim izučavanjima - zacijelo zbog političkih obzira u 'današnjem
političkom trenutku' - uglavnom odbijaju objavljivati. Do daljnjega.


Alen Peruško, psiholog





1 R.Cohen, Coming Out Straight. Understanding and Healing
Homosexuality
2 Loewy, str. 93
3 C. A. Reich, The Grenning of America, str. 2
4 Kinsey Jones, Kinsey str. 63
5 Judith A. Reisman i Edward W. Eichel, Kinsey, Sex and Fraud
6 Kinsey Jones, Kinsey str. 503
7 A. Kinsey et al., Sexual Behavior in the human Female, str. 121
8 C. Socarides: 'How America Went Gay' str 20
9 Isto
10 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj
konferenciji u studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
11 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
12 Okrugli stol o monoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj
konferenciji u studenom 2002., http://www.ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
13 http://jonahweb.org/index.php
14 K. Freund i R.J.Watson, The Proportions of Heterosexual and
Homosexual Pedophiles among Sex Offenders against Children: An
Exporatory Study, Journal of Sex and Martial Therapy 18, No. 1, 1992,
34 - 43. str.
15 http://www.citeulike.org/user/chainsawriot/article/4083116
16 'John Jay' studija, 2004, Part. 4.2 http://www.usccb.org/nrb/johnjaystudy/
17 http://www.cultureandfamily.org/articledisplay.asp?id=44&department=CFI&categoryid=cfreport
18 Roberto Marchesini, The Ex-Gay Story in the Pop Music World
19 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
20 Primjer kod vrlo uglednog znanstvenika dr. Spitzera imamo u
reakcijama jednog od dužnosnika njegovog vlastitog sveučilišta, koji
Spitzerove spoznaje o tome da je homoseksualizam moguće liječiti
naziva 'odvratnim', a dr. Spitzera osobno etiketira riječima "You are
an embarrassment to the University and a disgrace to science.", tj.
karakterizira jednog od najuglednijih znanstvenika u oblasti
psihoterapije kao "sramotu za Sveučilište i nesreću za znanost".
http://www.cultureandfamily.org/article ... d=cfreport
21 G.v. Ardweg, Terapija homoseksualnosti, iskustva i učinci
22 Narth - Bulletin 1/2000., str 1.
23 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge
4/1997, str. 80
24 V.Frankl, Die Psychotherapie in der Praxis, 2. izd., str. 79.
25 Homosexuality and Mental Illness, John Michael Bailey, Archives of
General Psychiatry 1999 vol.56 (10), 883-888
26 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj
konferenciji u studenom 2002.
27 E. Ringel, Selbstschadingung durch Neurose, str. 63.
28 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge
4/1997, str. 80
29 Isto
30 Isto
31 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis,
MI 1996, str. 213
32 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i
žena, str. 100
33 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti
34 "Homosexuality and Hope", Izjava "The Catholic Medical
Association" (CMA), 2000, dio prvi, pogl. 1
35 op. cit., pogl. 2
36 Isto
37 Homosexuality and American Public Life (zbornik radova),
Christopher Wolfe, Spence Publishing Company, Dallas, Texas, 1999,
članak "Origins and Therapy of Same-Seks Attraction Disorder, By
Richard Fitzgibbons, MD
38 Isto
39 Homosexuality: The Use of Scientific Research in the Church's Moral
Debate, Stantol L. Jonesm Ph.D. i Mark A. Yarhouse, Psy.D.
InterVarsity Press 2000, Summary (prema http://www.narth.com/docs/mentaldisorder.html)
40 M. Vujičić, BN
41 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i
žena, str. 100
42 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4 bolesti
43 American Journal of Public Health, "The relationship between
suicide risk and sexual orientation: results of a population-based
study", 1998., Risk Factors for Attempted Suicide in Gay and Bisexual
Youth objavljeno u američkom časopisu PEDIATRICS Vol. 87 No. 6 June
1991.
44 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4
45 Centar for Disease Control and Prevention, http://www.cdc.gov/
46 Isto
47 Isto
48 Isto
49 Isto
50 Isto
51 Isto
52 http://www.centar-zdravlja.net/zanimlji ... je-hiv-om/
53 http://www.iskorak.org/files/flash/brosura00.html
54 http://www.cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv-and-men.htm
55 http://articles.latimes.com/2007/apr/11/local/me-meth11
56 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis,
MI 1996, pog.4
57 J.M. Bailey, Homosexuality and Mental Illness, vol.56, 883-884
58 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis,
MI 1996, pog.4
59 Nacional, tiskano izdanje, br. 481