Branimir Glavaš tvrdi da nije naredio ratni zločin

[CroRadio.net]

http://www.javno.com
TABOR HDZ-A PODMEĆE


Branimir Glavaš tvrdi da nije naredio ratni zločin

Iskoristit ću ovu priliku da kažem da ja nikada nisam počinio niti
naredio ratni zločin, rekao je u ekskluzivnom intervjuu Branimir
Glavaš.

Branimir Glavaš, koji je utočište nakon nepravomoćne presude
Županijskog suda, a prema kojoj je osuđen na deset godina zatvora,
našao u Bosni i Hercegovini, u drugom dijelu intervjua za portal Javno
odgovarao je na pitanja o svom odnosu s prvim hrvatskim predsjednikom
Franjom Tuđmanom, ali i s aktualnim predsjednikom Stjepanom Mesićem,
za kojeg je kazao kako je drag gost u Osijeku, što ne odgovara
premijeru Ivi Sanaderu. Otkrio je i svoje planove za budućnost, te
kako se njegova obitelj nosi s trenutnom situacijom.



U kakvim ste odnosima bili s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom,
a u kakvom ste s predsjednikom Stipom Mesićem. Priča se da ste se u
posljednje vrijeme zbližili?

- S predsjednikom Franjom Tuđmanom bio sam u izuzetno korektnim
odnosima, uvažavao sam ga kao državnog poglavara, kao čovjeka
apsolutnoga autoriteta, kao povijesnu ličnost koju je iznjedrila
višestoljetna borba za hrvatsku neovisnost i samostalnost. Dakle,
nijedan političar ni u onom vremenu '89. - '90., u godinama
tranzicije, rušenja starog komunističkog sustava u istočnoj Europi, a
ni poslije, nije dorastao dr. Franji Tuđmanu, dakle nije mu ni do
gležnja. Mnogi si umišljaju, pa i Ivo Sanader, da su oni nekakve
državničke veličine i da će biti povijesne ličnosti. Ivo Sanader je
osoba koja ima sve osobine i karakteristike europskog slugana,
poltrona i nacionalnog izdajnika. To će vrijeme koje nadolazi
potvrditi, neminovno, i neka se ne zanosi da će ga povijest pamtiti
kao pozitivnu političku osobu. Franjo Tuđman je za Ivu Sanadera, za
sve ove političke lidere, čovjek koji je uvijek slušao druge, koji je
uvažavao tuđa mišljenja, kojemu se moglo reći: predsjedniče, ja mislim
da vam nije ovaj potez dobar, da vam onaj potez nije dobar, da bi
trebali ovako ili onako. Na njemu je bilo da procjeni, ali nikada nije
uzimao zlonamjerno suprotne stavove sugovornika. On je čovjek koji je
uvažavao svoje suborce u ono vrijeme, stranačke kolege, koji je
odlučno vodio svoju politiku i koji je vodio brigu o svakom čovjeku
kao dijelu svoje ekipe, bliže ili šire, koji je nastojao vući takve
poteze da nikoga ne povrijedi niti odbaci. Nije žalio ni vremena ni
truda u slučaju, primjerice, političkog pomicanja figura, osoba koje
su obnašale određene političke dužnosti u određenom trenutku, a za
koje je on procijenio da bi trebalo izvršiti kadrovsku promjenu. Nije
žalio ni pet, šest rundi razgovora dok se ne bi došlo do rješenja od
obostranog interesa, a prvenstveno u interesu ljudi, da bi se ostvario
općenacionalni ili općepolitički interesni cilj kojim je Hrvatska tog
trenutka išla.


Glavaš o povratku u domovinu
Ja se vraćam u Hrvatsku, ali ne onda i na način kako to misli ministar
Ivan Šimonović. To što je ministar Šimonović održao tiskovnu
konferenciju zajedno s Bajićem najbolji je pokazatelj izvršne i sudske
vlasti, pa čak i zakonodavne. Dakle, sve se smišlja i dogovara na
jednom mjestu i to je pokazatelj i potvrda moje teze da je riječ o
političkom procesu. Još su im samo falili sudac Horvatović i Vladimir
Faber da zajedno održe tiskovnu konferenciju i da definitivno padnu
maske s toga procesa.A Vaš odnos sa Stjepanom Mesićem?

- Moj odnos s Mesićem možda nije bio najbolji u ono vrijeme dok smo
bili zajedno u HDZ-u, tu smo se malo razlikovali. No, u ovih
posljednjih nekoliko godina mislim da je taj odnos išao jednom
uzlaznom putanjom. Bez obzira na to što tabor iz HDZ-a želi imputirati
kako predsjednik Mesić stoji iza mog progona, ja osobno u to ne
vjerujem, Stjepan Mesić nema za to razloga. Poštujem ga kao državnog
poglavara koji je naslijedio Franju Tuđmana, politički on ide u jednom
drugom smjeru, to mi je i dobrim dijelom razumljivo jer danas su druga
vremena i njegova politika mora biti prilagođena vremenu u kojem
živimo i kretanjima kojima Hrvatska teži i kojima neminovno ide.
Stjepan Mesić je za vrijeme svog mandata bio čest i dragi gost u
Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, vrata su mu bila otvorena, puno
nam je pomagao u smislu osiguravanja određenih projekata, uspostavom
određenih kontakata s političkim čimbenicima unutar političke scene
koji su imali i još uvijek djelomično imaju nekakvu rezervu prema
HDSSB-u, dakle da se te barijere sanitarnog kordona sruše, mislim da
to ide u tom pravcu i ja sam mu na tome zahvalan. Odnos Stjepana
Mesića prema Osijeku i Osječko baranjskoj županiji jest korektan i
čest je i drag gost što se vidi po tome da je jednom ili dva put u
mjesec dva dana on naš gost, što ne odgovara Ivi Sanaderu.

Mislite li da će Vam predsjednik Mesić oduzeti odlikovanja onako
ekspresno kako je napravio Vladimiru Zagorcu?

- Predsjednik Mesić neka radi prema zakonu i Ustavu, neka postupi
jednako prema svima, dakle ja sam apsolutno za to da taj odnos bude
jednak i da svi budemo u ravnopravnom statusu što se tiče poštovanja
hrvatskog zakonodavstva. Ne bih zamjerio predsjedniku Mesiću da
postupi na način koji mu nalažu zakon i Ustav. Prema izjavama koje sam
pročitao u medijima, mislim da to i namjerava učiniti sve u skladu sa
zakonom i Ustavom i ja mu to neću zamjeriti.

Vaš sin Filip angažiran je u predizbornoj kampanji na lokalnim
izborima. Neki smatraju da je taj njegov politički angažman ustvari
instrumentalizacija djeteta.
- Za gospođu Milu Jelavić nikad nisam čuo da je digla glas za prava
nečijeg djeteta do onoga momenta dok nije opet po političkom diktatu,
političkom nalogu Ive Sanadera, održala tiskovnu konferenciju i napala
pojavu moga sina Filipa u hrvatskoj javnosti kada mi je dolazio u
pritvor u Svetošimunsku i dao nekoliko izjava. Odjednom se zabrinula
da je to instrumentalizacija djeteta u političke svrhe, tako da je
zloupotrebljavam svoga sina. Prema tome, ta gospođa, ako nije bila u
stanju brinuti o zlostavljanoj, proganjanoj, tuđoj djeci, neka se
odmakne od moga sina. Moj sin je u kontaktu sa mnom, ima svoju majku
koja mu dopušta ili ne dopušta neke njegove poteze ili javne nastupe.
To govorim o vremenu sve do 28. ožujka ove godine kad je napunio 18
godina. On je sada punoljetna osoba. Nažalost, zahvaljujući ovom
progonu, on je i previše sazrio kroz ove četiri godine, dakle nije
više dijete. Ja procjenjujem da razmišlja kao osoba od 22, 23 godine.
Dakle, mlađa osoba koja je proživjela mnogo što njegova generacija
nije doživjela. Bio je zakinut u djetinjstvu jer ovaj progon traje od
2005. godine kad je moj sin Filip završio osmi razred, upisao je opću
gimnaziju i ovaj vikend ima maturalnu večer nakon koje mi dolazi u
Hercegovinu. Ostavljam mu slobodu njegovog javnog djelovanja. Kažem mu
da ne smije zapustiti školu, mora maturirati s jednim kvalitetnim
rezultatom, kao otac želio bih da upiše fakultet u jesen, da položi
prijemni i da studira i završi taj fakultet, to mu je moj savjet.
Ukoliko mu vrijeme dopusti, ne nauštrb školovanja i daljnjeg
obrazovanja na fakultetu, ja mu neću braniti da se bavi radom unutar
stranke, ako to želi. Moja mu je sugestija da se uhvati fakulteta i da
se makne od politike, međutim, prepustit ću to njegovoj odluci.

Kako se cijela Vaša obitelj nosi s ovom trenutnom situacijom?

- Imam majku koja ima 85 godina. Hvala Bogu, još je mentalno zdrava i
fizički pokretna, može brinuti sama o sebi. Normalno da joj je teško,
naročito kada se zna da je cijeli svoj život živjela za to da Hrvatska
postane samostalna. I otac mi je bio u emigraciji 25 godina, nije
dolazio u Hrvatsku, radio je u Njemačkoj i prvi put je došao 1990.
godine. Prema tome, potječem iz obitelji koja je uvijek hrvatski
disala, i za moju 85-godišnju majku to danas neshvatljivo je,
nevjerojatno da se ovakvo što u hrvatskoj državi može događati,
naročito kada je uvjerena kao što i ja tvrdim, i iskoristit ću ovu
priliku da kažem, da ja nikada nisam počinio niti naredio ratni
zločin. Uvijek sam ukazivao hrvatskim vojnicima da će doći dani i
vrijeme kada će se polagati računi i procesuirati ratni zločini,
odnosno pojedinačna ubojstva za vrijeme rata u gradu Osijeku koji je
bio u ratnom okruženju. Ukazivao sam to vojnicima i mislim da je to u
ratnim okolnostima koje su se dogodile u Osijeku svedeno na minimum.


Hrvatska javnost nažalost ne zna, zahvaljujući politički
instrumentaliziranim medijima, kakvi mafijaši upravljaju i vladaju
Hrvatskom. Evo, sad ću iskoristiti vaš medij, a ja se nadam da će to
doći do hrvatske javnosti, pa ću se koncentrirati na jednu osobu. To
je Tomislav Karamarko. Tomislav Karamarko za vrijeme dok je obnašao
dužnost čelnog čovjeka hrvatske obavještajne službe, prije dvije do
tri godine, u svakom slučaju u onom vremenskom intervalu kada sam ja
bio izvrgnut političkom progonu i kada se radilo na montiranju ovog
procesa, prema nekim mojim prijateljima imao je konkretne i izravne
prijetnje - da će im osobno likvidirati djecu!

Glavaš o ministru KaramarkuOsijek je izišao iz rata, mislim, s nekih
tridesetak neriješenih ubojstava, bilo je tu i Hrvata, Srba i drugih
nacionalnosti. To je u svakom slučaju strašno, svako ubojstvo je
zločin i to ne opravdavam. Smatram, s obzirom na uvjete u kojima smo
živjeli više od osam, deset mjeseci, dakle konstantnog bombardiranja i
okruženja grada, pri čemu je poginulo 1260 građana, 700 do 800 vojnika
i policajaca od srpskog bombardiranja, da je ta brojka strašna. No,
hrvatske vlasti ne zanima tko je odgovaran za te zločine i ne mogu
vjerovati da nije pokrenut niti jedan jedini proces. Od 1992. godine,
o tome postoje dokumenti u spisu, mislim da je to bilo 20. lipnja
1992. godine kad sam izašao iz vojske i postao predsjednik Izvršnog
vijeća, znači preuzeo civilnu funkciju, pisao sam dopis i predsjedniku
Tuđmanu i predsjedniku Sabora, mislim da je bio Žarko Domljan, i
državnom odvjetniku i ministru MUP-a, na pet adresa. Tražio sam da se
razriješe ubojstva, da se spriječe one svakodnevne eksplozije. Kada je
rat stao i kada su došle međunarodne snage, grad je živio u okruženju
i okolnostima svakodnevnih eksplozija, podmetanja eksploziva u lokale
i pod automobile, događale su se noćne eksplozije što je stvaralo
ružnu sliku o Osijeku kao gradu bezakonja. Pisao sam pisma na najviše
državne instance i tražio da se razriješe sva nerazriješena ubojstva,
da se razriješe i spriječe sve eksplozije, diverzije i sabotaže koje
su se događale u Osijeku koji je težio ka mirnodopskom životu, gdje se
bez obzira na dolazak međunarodnih snaga, svakoga momenta moglo
dogoditi da grad ponovno bude izložen bombardiranju.

Tada je državni odvjetnik, koliko se sjećam, bio Vladimir Šeks i na
njega sam naslovio dopis, to se vidi iz dokumenta, međutim ništa nije
riješeno. Politika je ocijenila da to nije politički trenutak, ali iz
toga se vidi da ja nisam stajao iza toga niti u to vrijeme. Želio sam
reći da je i u tome ratnom Osijeku, počevši od srpnja, kolovoza 1991.
do Sarajevskog primirja, do dolaska međunarodnih snaga u travnju 1992.
godine, civilni život funkcionirao. U civilni život ubrajam i
funkcioniranje policijske uprave, pa se nije dogodilo da se otkrije
ubojstvo i da ubijena osoba bude pronađena, a da taj slučaj nije
procesuiran. Bile su poduzete zakonom propisane radnje, izvršena
prijava, pozvana policija, istražni sudac, državni odvjetnik, izvršio
se očevid, napravile se skice, zapisnici... Policijska uprava je u
najkraćem roku podnosila prijave redovito protiv NN počinitelja,
odlazilo je na Državno odvjetništvo i to je Krunislav Olujić držao u
ladici. Tada je bio okružni državni odvjetnik, ili kako se to danas
zove županijski državni odvjetnik. On nije procesuirao niti jedan
takav slučaj već je to stavljao u ladice. Sada čita lekcije i pametuje
u kojekakvim medijskim nastupima da su se zločini događali, a da se to
nije procesuiralo političkim nalozima. Ja mu nikada nisam dao
politički niti bilo kakav drugi nalog, a vjerujem da mu nije dao ni
Vladimir Šeks, već jednostavno on nije to radio. Prema tome, ako je
itko odgovoran što se stvari nisu procesuirale, onda je krivo Državno
odvjetništvo u to vrijeme, konkretno Krunislav Olujić kao prvi i
izravni izvršitelj koji je to morao dalje procesuirati. Jer, ako
policijska uprava i policija izvrše očevid i naprave svoj dio posla,
naprave kaznenu prijave, predaju Državnom odvjetništvu, policija je
svoj dio posla odradila.



Photo Mario Ćužić

Tada Državno odvjetništvo treba pokretati postupak pred istražnim
sucem, pa i protiv NN-a to mora ići u proceduru, međutim to je stajalo
na Državnom odvjetništvu. Pa, ako sam ja to priječio, ometao, kočio,
onda neka Krunislav Olujić kaže kako sam ja taj koji mu nije dopustio
da te stvari procesuira i to je pokazatelj tko iza toga stoji. Tijekom
svih ovih petnaest, osamnaest godina govorili su da je Glavaš
sudjelovao u ovoj ili onoj privatizaciji, odgovoran je za pljačke,
pokušavali su me kriminalizirati godinama, a 2000. godine su me čak
kazneno gonili i išao sam na istražni sud zbog privatizacije Glasa
Slavonije. U tome čak ni istraga nije otvorena. Da su išta imali u toj
montaži na području gospodarskog kriminala, vjerujte da bih završio u
zatvoru kao gospodarski kriminalac. Okrenuli su nebo i zemlju ne bi li
nešto pronašli da bi me se gonilo, sudilo i prikazalo gospodarskim
kriminalcem, a smatram da je puno prljavije i nečasnije dobiti takav
jedan pečat od ovoga pečata koji mi pokušavaju nabiti i koji su mi
nabili, a koji se također odnosi na ružne stvari, ali se odnosi na
jedno časno razdoblje kada smo branili sebe i opstojnost na ovim
prostorima. Bez obzira na sve inkriminacije na prvostupanjsku presudu,
izuzetno sam ponosan što sam sudjelovao u obrani Osijeka i Hrvatske i
ne stidim se nijednog jedinog poteza. Ako je zločin braniti svoj grad,
domovinu, onda jesam zločinac i s ponosom ću nositi pečat ratnog
zločinca. Ovo što mi se stavlja na teret da sam odgovoran, da sam
naredio, da sam znao, da nisam spriječio likvidacije, da sam osnovao
tajnu grupu za likvidacije... kakve su to gluposti, apriori i
energično odbacujem! Sada i ovdje iz BiH to poručujem bez obzira na to
u kojem će smjeru proces biti nastavljen na drugom stupnju, odnosno na
Vrhovnom sudu.

Za većinu svjedoka u postupku tvrdite da su ili lažni ili upitnog
morala i upitne prošlosti. Možete li to pojasniti?

- Morat ću vas ispraviti: ne većina, nego svi. Možemo krenuti od
Krunoslava Fehira. Za vrijeme rata imao je 15-16 godina, otac mu je
bio zapovjednik i, molim vas lijepo, koji bi otac dopustio da ja
nečijem djetetu naređujem da nekoga tuče, maltretira, ubija ili
nalijeva kiselinu, mislim da takav otac ne postoji. Osam puta je dao
iskaz, od toga pet puta različit. Može li se takvom svjedoku
vjerovati? Svjedok Krunoslav Fehir šalje prijeteću poruku Dragi Hedlu
s rezervnog telefona s namjerom da pojača onaj pritisak ili stvori
dojam u javnosti kako ja ili moji sljedbenici prijetimo svjedocima. On
šalje poruku sebi i Dragi Hedlu, u kojoj piše: ''Dobit ćete ti i onaj
tvoj Fehir, letjet ćete u zrak!'' Faber na to organizira hajku misleći
da će uhvatiti mene. Međutim, osječka policija otkriva da je s istoga
repetitora u Zagrebu Dragi Hedlu odaslana poruka kao i telefonski
poziv Krunoslava Fehira Dragi Hedlu s drugog telefona. U toj se poruci
on njemu zgraža nad prijetnjama koje mu je poslao. Faber tada pita
osobu iz osječke policije, kojoj ne mogu reći ime, koliko to ljudi
zna. Jedna mu je osoba iz policije rekla: ''Ravnatelju policije, zna
dovoljno osoba da to nećete uspjeti zadržati u tajnosti. Budete li to
pokušali zadržati u tajnosti po cijenu da dobijem otkaz, ja ću to
reći.'' Tada je to otišlo u javnost. Je li to vjerodostojan svjedok?
Faber je pokušavao stvoriti dojam kako se prijetilo ovome ili onome
svjedoku, izmišljao je, lagao, a ja to sada sve vidim u spisu. Ima
gomila njegovih dopisa u kojima laže, maže i petlja, samo da inicira
pokretanje postupka protiv mene. Očito radi po nalogu politike,
konkretno Ive Sanadera. Nije Faber poslan po nalogu Kirina. Pa, o čemu
je Kirin odlučivao u MUP-u? Mislim da su mu nadležnosti bile nabavka
toaletnog papira za potrebe MUP-a, ostalo je sve rješavano kod
Sanadera u kabinetu. Dakle, on šalje Fabera s konkretnim zadatkom.


Optužnica u slučaju "selotejp" podignuta je 16. travnja 2007. godine,
a Glavaš i šestero pripadnika SUS-a optuženi su za ubojstvo deset
osoba i jedan pokušaj ubojstva. U optužnici protiv Glavaša u slučaju
"garaža" po zapovjednoj odgovornosti ga se teretilo kao šefa osječkoga
Sekretarijata za narodnu obranu u garažama u kojima su zlostavljani
srpski civili, a dvojica Čedomir Vučković i Đorđe Petrović su i
ubijeni.Dalje, svjedok 06 je bivši direktor OLT-a Ivica Zbožil koji je
završio u zatvoru sredinom devedesetih godina zbog gospodarskog
kriminala, zbog pokušaja pljačke OLT-a. Ja sam tada bio župan, a
njegova supruga Ksenija bila je pročelnica prosvjete, što je i danas u
Osječko-baranjskoj županiji. Ona je tada rekla: ''Ako je to radio,
neka i odgovara, meni nije donio kući ni jedne lipe.'' Završio je u
zatvoru, bio je nekoliko mjeseci, pa su ga prvi put oslobodili jer je
na Vrhovnom sudu to palo pa su gu ponovno sudili. Faber se s njim
sastao u kolovozu 2005. u Zagrebu, tri sata ga je nagovarao da
svjedoči protiv mene, obećavao mu da će mu riješiti tu presudu: ''Bit
ćeš oslobođen, ja sam u komisiji za pomilovanja, samo svjedoči.''
Međutim, Zbožil se opirao sve do ožujka 2006. kad je dao iskaz kao
zaštićeni svjedok 06, kao hitna istražna radnja. Lagao je jer taj
čovjek uopće nije bio tamo, analizom iskaza ja sam shvatio o kome je
riječ i dijagnosticirao da je zaštićeni svjedok 06 Ivica Zbožil, bivši
direktor OLT-a, osuđen zbog gospodarskog kriminala. Ovih je dana
trebalo biti na Vrhovnom sudu ročište za njegov predmet, vidio sam na
internetu, ne znam kako je završilo, ako je oslobođen, ne bi me uopće
iznenadilo. Što je u vezi njega interesantno? Prošle godine Sanader
dolazi otvarati trafostanicu u Ernestinovo, a pored njega Ivica
Zbožil. Zaposlili su ga prvo u Ministarstvu obrane, da ga pridobiju da
svjedoči protiv mene; čovjeka protiv kojeg se vodi kazneni postupak
zaposle u Ministarstvu! E, onda su ga makli jer očito ne bi bilo
zgodno, pa su ga političkim linijama zaposlili kod Miletića, direktora
Dalekovoda u Zagrebu, kojeg je Kirin osobno zvao da zaposle Zbožila.
Dalekovodi su radili obnovu trafostanice Ernestinovo i pored Sanadera
zaštićeni svjedok 06. Prema tome, jasno je o kome je riječ, o čovjeku
koji je po političkom nalogu, naputku, nagovoru, uz obećanja da će oni
riješiti njegov problem, nagovoren da lažno svjedoči. Nepobitno je
utvrđeno da taj čovjek uopće nije bio tada u tom trenutku na mjestu
događaja 31. kolovoza 1991. godine kada se dogodio onaj slučaj
Čedomira Vučkovića. Dakle, taj čovjek laže što je nepobitno utvrđeno,
tvrdi da je bio pripadnik postrojbe, a uopće nije bio pripadnik
postrojbe jer je bio direktor i stečajni upravitelj OLT-a i direktor
Zavoda za zapošljavanje, što sam ja dokazao sa serijom dokumenata. Ja
ne mogu reći 'Ivica Zbožil vam je zaštićeni svjedok', ali sudac
iščitava tko mu je zaštićeni svjedok i da taj čovjek nije mogao biti
tamo.

Dalje, Milan Šipoš, čovjek koji ima 37 godina, do sada je pravomoćno
osuđen na 20 godina i sedam mjeseci zatvora. Posljednju kaznu izdržava
u gospićkom zatvoru za dva silovanja i jedan pokušaj silovanja. Osobno
mu je Vladimir Faber dolazio u zatvor nagovarati ga da svjedoči, a na
osnovu pisma koje je on poslao iz zatvora. Pisma su glupo stavili u
spis, a u njima Milan Šipoš otvoreno govori: ''Ja ću vam svjedočiti
sve što vam treba, samo tražim trideset dana odsutnosti.'' On dolazi
prvi put svjedočiti kad sam ja bio pritvoren. Vidi se da prepričava
ono što je čitao u novinama i pita suca može li pozdraviti svoga
generala. Nije on mene uopće teretio. Priča jednu priču koju
prepričava iz novina. Nakon tri mjeseca Državno odvjetništvo ponovno
traži saslušanje Milana Šipoša, jer se Šipoš obratio Državnom
odvjetništvu i napisao pismo u kojemu kaže kako su ga pravosudni
policajci, koji su ga pratili iz gospićkog zatvora u Zagreb na davanje
iskaza, prisilili da lažno svjedoči. To su oni napisali, postoji
dokument. Odvjetnici tragom spisa otkriju da je Vladimir Faber osobno
išao u Gospić. Pa gdje se to događa da Faber osobno odlazi u zatvor i
nagovara kriminalca na svjedočenje protiv mene? I koliko im je taj
kriminalac uvjerljiv da su jednostavno tijekom glavne rasprave
odustali. Onda je on drugi put svjedočio protiv mene i teretio me
ispričavši priču koja pobija sve moguće priče koje su dotad ispričali.
Onda ga predlože za svjedoka, pa tijekom postupka odustanu. Pitam ja
onako državnog odvjetnika: ''Što ste odustali od Šipoša?'' On će na
to: ''Više bi nam štetio nego koristio.''


Nepravomoćna presuda Branimiru Glavašu, Ivici Krnjaku, Gordani Getoš-
Magdić, Dinu Kontiću, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću, optuženima
za ratne zločine u slučaju "selotejp", a Glavašu i za zločine opisane
u optužnici za slučaj "garaža", objavljena je gotovo četiri godine od
prvih službenih iskaza koje su policija i tužiteljstvo prikupili o
ubojstvima srpskih civila u Osijeku 1991. godine.Zatim imamo svjedoka
Nikolu Vasića, čovjeka koji je pravomoćno presuđen za oružanu pobunu,
kojem su policija i garda pretresle kuću i pronašle kalašnjikov i
pištolj, koji je bio kolovođa četničke pobune u jednom dijelu osječkog
predgrađa. Uhićen je i imao je lakšu tjelesnu ozljedu jer ga je
razvalio jedan vojnik kundakom po obrazu. Otišao je u policiju, proveo
mjesec dana u istražnom zatvoru i otišao u razmjenu u kolovozu 1991.
Cijelo vrijeme na okupiranom području bio je direktor pošte i taj sad
svjedoči, čak on i ne tvrdi da sam bio ja, nego govori da su ga
priveli, da su mu podmetnuli, a policijski elaborat je bio čist:
snimljena puška i sve ostalo. Pravomoćno je osuđen na četiri godine
kazne. Pomilovan je i aboliran od izdržavanja cijele kazne. Dakle, on
nije tražio obnovu postupka pa da se dokaže kako to nije radio, nego
da mu je u ratnim okolnostima bio namješten sudski proces. I to je bio
njihov svjedok.

Nadalje imamo Snežanu Berić, novinarku Politike, koja je isto nešto
pričala i izmišljala. Teretili su me i za nju, ali su u izmijenjenoj
optužnici odustali. No, oni ipak uzimaju njen iskaz, zovu je iz
Beograda da dođe svjedočiti, a ona napiše jedno bezobrazno pismo sucu
kako ona ne priznaje ovaj hrvatski sud, kako je to farsa i kako bi,
osim Glavaša, na optuženičkoj klupi trebali sjediti Šeks, Šušak,
Tuđman i takvi. Sud uzima i čita njen iskaz kao vjerodostojan iskaz
svjedoka koji s gađenjem i omalovažavanjem govori o samom sucu, sudu,
hrvatskom pravosuđu i hrvatskoj državi. Takvi su svjedoci bili poput
Bognara, bivšeg župana, s kojima sam se politički sukobio i koji uopće
nije boravio u Osijeku sve do sredine prosinca jer je boravio u
Slatini. On nešto priča, ne zna ništa nego rekla-kazala, izmišlja,
prepričava. I to su svjedoci koji mene terete, drugih svjedoka nema.

Gordana Getoš, kažu moja tajnica. Ona nikada nije bila moja tajnica
niti je radila u Sekretarijatu, to je nepobitno potvrđeno. To sam
pobio i uopće nije upitno, pobio sam i iskazima svjedoka i
materijalnim dokazima, dokumentima. Međutim, oni daju povjerenje
njenom iskazu iz policije, koji je Faber namjestio. To su ti svjedoci,
to su ti dokazi koji jednostavno ne drže vodu. Ja sam to pobio, u fazi
istrage predao sam 235 dokumenata i u fazi glavne rasprave gotovo 200
dokumenata, u kojima je utvrđena linija zapovijedanja, ustroj, kako je
to funkcioniralo, te u kojima ne postoji niti jedna jedina moja
zapovijed koja bi me mogla teretiti. Državno odvjetništvo nije predalo
niti jedan dokument koji bi mene mogao teretiti osim kojekakvih
novinskih napisa počevši od ST-a, Globusa... Ako se u jednoj državi
može suditi na osnovu novinskih napisa iz vremena rata, to je uistinu
smiješno i takva je država nakaradna.

Eto, na kraju, da se maknemo od politike, kriminala i svega ostalog.
Kako provodite vrijeme u BiH?

- Još sam ovdje prekratko, tek petnaestak dana i mogu reći kako mi je
vrlo dinamično. Ljudi s područja Herceg-bosanske županije i
Zapadnohercegovačke županije dobro su me primili. Jučer sam prvi put
bio u Mostaru i mogu vam reći kako sam pozitivno iznenađen odnosom
Mostaraca i Hrvata i Muslimana i Srba, kojih ima oko pet tisuća, a
proveli su i rat u Mostaru. Dakle, primljen sam srdačno i s
dobrodošlicom, što mi olakšava boravak. I tijekom ovih petnaestak dana
nikada nisam bio sam, stalno dolaze moji prijatelji iz Slavonije i
Osijeka.

Pričali ste o kupnji kuće, jeste li je našli?

- Imam nekoliko varijanti i kombinacija u vidu, još se nisam
definitivno odlučio. Dolazi mi sin, bit će ovdje dva, tri dana, pa ću
s njim pokušati donijeti konačnu odluku.

----------------------

EKSKLUZIVNO BRANIMIR GLAVAŠ VIDEO: Sanader mi šalje tekliće s ponudama
u BiH

Glavaš otkriva kako je bio za Sanadera a ne Pašalića, što misli o
Mesiću, kome je prijetio Karamarko, sve o Faberu, Đapiću, Hebrangu...



Branimir Glavaš, bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, koji je osuđen na
deset godina zatvora zbog ratnih zločina u Osijeku 1991. godine,
trenutno se nalazi u Bosni i Hercegovini. S Glavašem smo se našli u
hotelu ''Tomislav'' u Tomislavgradu, mjestu u BiH, udaljenom oko 40
kilometara od hrvatske granice.
Novopečeni državljanin BiH stigao je na terasu hotela u društvu
dvojice prijatelja, koji su nam

Tomislav Karamarko za vrijeme dok je obnašao dužnost čelnog čovjeka
hrvatske obavještajne službe prema nekim mojim prijateljima imao je
konkretne i izravne prijetnje - da će im osobno likvidirati djecu!

Glavaš o Karamarkukasnije ispričali kako su posljednjih nekoliko dana
iskoristili za razgledavanje slikovitog krajolika Zapadnohercegovačke
županije. Netom prije intervjua, Branimir Glavaš telefonski je
razgovarao sa svojim sinom i podsjetio ga što mu sve treba donijeti,
od papuča do kratkih hlača, kada dođe u BiH u posjet ocu.

Hoćete li se vratiti u Hrvatsku? Ministar Šimonović misli da hoćete.

- Ja se vraćam u Hrvatsku, ali ne onda i na način kako to misli
ministar Ivan Šimonović. To što je ministar Šimonović održao tiskovnu
konferenciju zajedno s Bajićem najbolji je pokazatelj izvršne i sudske
vlasti, pa čak i zakonodavne. Dakle, sve se smišlja i dogovara na
jednom mjestu i to je pokazatelj i potvrda moje teze da je riječ o
političkom procesu. Još su im samo falili sudac Horvatović i Vladimir
Faber da zajedno održe tiskovnu konferenciju i da definitivno padnu
maske s toga procesa. Nije Šimonović to napravio na svoju ruku.
Šimonović je samo izvršio nalog Ive Sanadera. Dakle, da hitno održi
tiskovnu konferenciju i senzacionalistički plasira u javnost jedan
administrativni potez Ministarstva pravde BiH, a to je uobičajen potez
i postupak u ovoj cjelokupnoj situaciji koja se ne razlikuje ni od
jednog drugog slučaja u procesu izručenja neke osobe.

Je li vas strah izručenja?

- Ni najmanje se ne bojim izručenja. Ja sam državljanin BiH i
Hrvatske, a prema sadašnjoj zakonskoj regulativi i BiH i Hrvatske,
izručenje ne dolazi u obzir (što je država BiH i objavila, op.a.).
Prema tome, da bi se ostvarilo ono što Šimonović iz političkih i
politiziranih pobuda pompozno najavljuje putem Hrvatske televizije,
potrebno je izvršiti dosta zakonskih korekcija i u jednoj i u drugoj
državi, a to povlači automatski jednak odnos prema svim takvim
slučajevima. A takvih je


Branimir Glavaš s lisicama na rukama uz pratnju policije ulazi na
Državni sud u SarajevuPhoto Pixsell

slučajeva ukupno 14.500 na ovom prostoru između Hrvatske, Bosne i
Hercegovine i Srbije. Prema tome, to bi bio jedan presedan koji bi
povukao nužno takav odnos i na sve druge slučajeve. Šimonovićeva
konferencija za novinare predizborni je potez kako bi se stvorio dojam
u hrvatskoj javnosti ''evo, sada će nam pod hitno izručiti Glavaša''.
Zašto Šimonović nije govorio o nekim drugim interesantnim procesima
koji su prošli kroz istu tu fazu?! Dakle, kad se dogodi da vlasti RH
nekoga traže, tada se raspiše interna tjeralica. Kada se utvrdi da ta
osoba nije u Republici Hrvatskoj, tada se raspisuje međunarodna
tjeralica, a tada susjedna država utvrdi da se osoba koja se traži
nalazi na njenom državnom prostoru i obavještava zemlju koja traži da
se ta osoba nalazi na području, konkretno u mom slučaju, Bosne i
Hercegovine. Nakon toga slijedi postupak i procedura, normalno i
logično kao i u svim drugim slučajevima. Znači da RH raspisuje
međunarodnu tjeralicu putem Interpola i da BiH obavještava državu
tražiteljicu kako se tražena osoba nalazi na njenom području i ukoliko
inzistiraju na njenom izručenju, neka izvole podnijeti zahtjev za 40
dana. Ovo, dakle, nije ništa novo i ništa neuobičajeno kao što se
događa i u svim drugim slučajevima, primjerice Blaža Petrovića, pa
gospodine Čurkovića, pa Ognjena Šimića ili najobičnijih lopova i
kriminalaca koji su obili trafiku, a koji su se nakon provedene sudske
procedure sklonili u susjednu državu.

Zbog čega ste tek krajem prošle godine zatražili državljanstvo BiH?
Mnogi u Hrvatskoj smatraju da je to oportunistički potez.

- Ja imam pravo na državljanstvo BiH prema porijeklu. Ja sam rođen u
Osijeku, ali moji roditelji potječu iz Zapadnohercegovačke županije i
imam na to pravo. Sasvim se slučajno poklopilo što je to u desetom
mjesecu prošle godine zatraženo službenom procedurom. Ja sam to
državljanstvo tražio i preko Josipa Vrbošića, veleposlanika u BiH, još
prije nekoliko godina kada nije bilo govora o tom procesu. Međutim,
sam Josip Vrbošić, nažalost, nije uopće znao proceduru kako se to
državljanstvo dobiva. Može se provjeriti jesam li od Josipa Vrbošića,
koji je bio moj profesor na Pravnom fakultetu, veleposlanika u Bosni i
Hercegovini, odnosno u Sarajevu, u to vrijeme tražio dobivanje
državljanstva. Dakle, iskazivao sam interes za državljanstvo još puno,
puno prije nego što je pokrenut ovaj proces. To će, ja sam duboko
uvjeren, Josip Vrbošić, kao bivši veleposlanik i potvrditi. Tada sam
ga tražio preko njega kao legalnog i legitimno predstavnika Republike
Hrvatske u BiH, ali nažalost profesor na Pravnom fakultetu jednostavno
nije znao proces i proceduru kako se to dobiva, čak, dapače, one
informacije koje mi je on dao potvrđuju da taj čovjek uopće nije imao
pojma kako se stječe državljanstvo.

Do sad se mislilo da ste u BiH otišli na dan izricanja presude. Je li
to istina i možete li opisati kako se sve to odvijalo?

- Ne, to nije istina. Ja sam otišao u BiH, čini mi se da je to bio 5.
svibnja, u utorak. Presuda se

'Gonite Sobola'; 'Povucite ručnu'
Mislite li da bi Vam u Haagu poštenije sudili? - Apsolutno! Kada je to
krenulo, kada još nisam bio ni siguran da će pokrenuti postupak, ja
sam rekao kako prije želim da mi se sudi čak i u Banjoj Luci, a da ne
govorim o Haagu. Ja znam kako funkcionira hrvatsko pravosuđe. Bio sam
čak jednom prilikom i svjedok. Sjedio sam kod Ive Sanadera, još u onim
idiličnim vremenima, mislim da je to bilo 2004. godine, ali ne znam
točno i trebalo bi vidjeti kada je pokrenut postupak protiv supruga
SDP-ove zastupnice Gordane Sobol, kada je Ivo Sanader nazvao Bajića i
rekao: ''Gonite Sobola''. Dakle, to funkcionira i egzistira na taj
način. Osim toga, pokojni Ivo Pukanić mi je dva mjeseca prije smrti uz
nazočnost svjedoka u jednom širem krugu rekao: ''Sada sam bio kod
Bajića i rekao mi je kako Sanader sada hoće povući ručnu.'' Bajić je
odgovorio: ''Tražili ste da ga gonim, a sada hoćete da povučem ručnu.
Sada to više ne mogu, neka to rješava sud.'' Sama činjenica da su
Šimonović i Bajić bili za istim stolom i održali konferenciju za
novinare o mom izručenju jasno govori odakle su došli na tu
konferenciju - iz ureda Ive Sanadera gdje su dogovarali taktiku i
strategiju. Ja znam njegov model i sistem rada i funkcioniranje,
dakle, Šimonović je organizirao konferenciju za novinare zajedno s
Bajićem po nalogu Ive Sanadera.izricala u petak, dakle puna tri dana
prije. Krenuo sam u utorak tijekom prijepodnevnih sati, oko podneva
prešao sam granicu u Slavonskom Šamcu i došao u BiH. Otišao sam nakon
što sam desetak-petnaest dana prije saznao da će presuda biti
rigorozna, s dvocifrenom brojkom. To sam saznao iz političkih krugova
bliskih Ivi Sanaderu, a potvrđeno mi je iz visokih pravosudnih izvora.
Dakle, više nije bilo dvojbe. Nakon što sam odradio onaj minimum
hitnih poslova u smislu rješavanja nekih imovinsko-pravnih odnosa
prema svome sinu, dakle da mu riješim te probleme što se tiče
osiguravanja daljnje egzistencije kako bi mogao normalno živjeti,
odlučio sam preći granicu i doći u BiH. I to sam učinio, dakle, u
utorak, čini mi se da je to bio 5. svibnja.

Vaš stranački kolega Vladimir Šišljagić nakon objave same presude
izjavio je da ste sklonjeni na sigurno jer ste u strahu od plaćenih
ubojica. Jeste li primili kakve prijetnje ili o čemu je zapravo
riječ?

- Hrvatska javnost nažalost ne zna, zahvaljujući politički
instrumentaliziranim medijima, kakvi mafijaši upravljaju i vladaju
Hrvatskom. Evo, sad ću iskoristiti vaš medij, a ja se nadam da će to
doći do hrvatske javnosti, pa ću se koncentrirati na jednu osobu. To
je Tomislav Karamarko. Tomislav Karamarko za vrijeme dok je obnašao
dužnost čelnog čovjeka hrvatske obavještajne službe, prije dvije do
tri godine, u svakom slučaju u onom vremenskom intervalu kada sam ja
bio izvrgnut političkom progonu i kada se radilo na montiranju ovog
procesa, prema nekim mojim prijateljima imao je konkretne i izravne
prijetnje - da će im osobno likvidirati djecu!

Prema tome, kada čujete takve riječi od čelnog čovjeka tajne
obavještajne službe u RH, takvu prijetnju, kad on bez pardona i
beskrupulozno zaprijeti ljudima, i to u nazočnosti nekoliko svjedoka,
da im je u stanju likvidirati djecu, onda se čovjek zamisli. A
naročito kada imate na umu da je taj čovjek prije pola godine postao
ministar unutarnjih poslova, čovjek koji je spreman javno iskazati i
izraziti takve prijetnje ne bojeći se ni svjedoka, ni onih koji to
čuju, onda morate biti zabrinuti u kakvoj državi živite. Mislim da
nije daleko od procjene mog stranačkog kolege, gospodine Šišljagića,
da je i moja osobna sigurnost upitna. Kada su Tomislav Karamarko i
Vladimir Faber odlukom Ive Sanadera unaprijeđeni na mjesto ministra
unutarnjih poslova i na mjesto ravnatelja policije, tada sam nazvao
Andriju Hebranga i rekao (tada sam bio na slobodi i sudjelovao sam u
saborskim raspravama) da ću sutradan na Hrvatskom saboru iznijeti sva
svoja saznanja o Tomislavu Karamarku kao čovjeku koji je spreman
likvidirati tuđu djecu za nekakve ili nečije interese i da takav
čovjek ne može biti ministar unutarnjih poslova. Tada je nastala
konsternacija. Te su mi noći zvonili telefoni s najvišeg državnog
vrha, slani emisari, i u interesu Hrvatske molili su me da ne iznesem
te riječi, da ne citiram Tomislava Karamarka u konkretnom slučaju.
Smatram kako je već to dovoljno da pokažem o kakvoj je kriminalnoj
garnituri u hrvatskoj Vladi riječ, a na čelu te Vlade je Ivo Sanader.
Ako su ti ljudi spremni na takve stvari, ako su ti ljudi spremni, bez
obzira na to što obnašaju takve odgovorne državne dužnosti, čak i
izgovoriti takve stvari, ja ne bih bio siguran da je to daleko od
realizacije i mogućnosti da se takve stvari izvedu.

Možete li reći kome je konkretno prijetio ministar Karamarko?

- Ne mogu otkriti izvor, jer me je taj čovjek molio, jer kada sam
Hebrangu rekao da prenese Ivi Sanaderu kako će čuti u Saboru koga bira
za ministra unutarnjih poslova, iste te noći i ta osoba mi je došla
kući i molila me k'o Boga: ''Nemoj izgovoriti moje ime, jer ja ću to
morati negirati.''


Ivan Šimonović i Tomislav KaramarkoPhoto Pixsell

Normalno, ja ne očekujem da Karamarko to prizna, da to Karamarko
potvrdi, da to službena Vlada potvrdi, već, dapače, ako vi to i
uspijete objaviti putem vašeg portala, vrlo brzo će izaći demanti.
Novinari Dnevnog Avaza kojima sam to već rekao, zvali su Karamarka, pa
im je on rekao da ne želi voditi polemiku s osuđenim ratnim zločincem.
Ja ratni zločinac nisam, a Karamarko je kriminalac, bez obzira na to
što obnaša dužnost ministra unutarnjih poslova. A kada kriminalac
obnaša takvu dužnost, onda ta vlada nije hrvatska Vlada, već je
mafijaška organizacija ustrojena prema sicilijanskim mafijaškim
načelima.

Koji razlog ima Ivo Sanader da bude, kako ga često nazivate, vaš
tužitelj, sudac i krvnik?

- Morat ću vas podsjetiti. Uzmite Jutarnji list od 23. travnja 2005.
godine, dakle, dan-dva nakon što me izbacio iz HDZ-a kada sam krenuo s
jednom regionalnom inicijativom u smislu građanske inicijative, dakle
ne političkom strankom ili političkom opcijom, koju sam prilagodio
tada izbornoj kampanji.

Tada je Ivo Sanader trijumfalno izjavio novinarima u vizionarskom
stilu: ''Od danas u 16 sati Glavaš više ne postoji''. To je naslov u
Jutarnjem listu, a vi znate što je Jutarnji list i što je EPH. To je
medijski sustav koji je u funkciji Ive Sanadera i koji mu odrađuje dug
za besplatno predanu Slobodnu Dalmaciju. Jedino je u EPH Ivo Sanader
zaštićen. To je bio njegov uvjet: Mene ne dirajte, a sve ostalo pored
mene i oko mene možete gaziti, čerečiti i na taj način pokušati
zadržati neovisnost toga medija. Dakle, to je jedan beskrupulozan
čovjek, koji oko sebe sve gazi. Naročito one koji ne kimaju glavom,
koji ne odgovaraju i poslušno izvršavaju njegove naloge i ne dijele s
njim mišljenje. To sam najbolje vidio 2003. godine, nakon pobjede na
parlamentarnim izborima radeći u klubu HDZ-a, ali i 2004. i 2005.
godine, sve dok nisam izbačen iz HDZ-a. Vi sjedite na sjednici Kluba
zastupnika HDZ-a gdje 65 zastupnika, koliko ih je HDZ u to vrijeme
imao, bespogovorno sjedi i šuti, te samo diže ruke kako to
predsjedavajući Kluba zastupnika kaže ili


Predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader na konferenciji za
novinare uoči odlaska na summit Sjevernoatlantskog saveza u Strasbourg/
Kehl u Zračnoj luci ZagrebuPhoto Mario Ćužić

osobno Ivo Sanader koji je dolazio dirigirati kakve će odluke Sabor
donositi. U više navrata tijekom tih godinu i nešto dana, koliko sam
bio član Kluba zastupnika, suprotstavljao sam mu se u njegovim
prijedlozima, odlukama, pri čemu je on više puta reterirao. Reterirao
je u smislu: deset puta prije donesu jednu odluku koju Sanader kaže i
onda kada mu se ja usprotivim, kada mu argumentiram zašto to nije
dobro, onda kaže: ''Ajde, sad ponovo glasujte''. Onda isti taj
glasački mehanizam saborskih zastupnika, koji ne razmišlja uopće
svojom glavom i koji ima dvije-tri vijuge u glavi, znači za dizanje
ruke, za spuštanje ruke i eventualno za neke fiziološke potrebe, isto
tako za deset minuta bez pardona, bez obraza, digne ruke i donese novu
odluku. To vam sve govori o kakvom je mehanizmu tu riječ, o kakvom je
autokratu tu riječ i očito da je u meni vidio prepreku, smetnju, koja
mu neće omogućavati da tako lako i olako provodi svoju politiku unutar
HDZ-a. Normalno da je došlo do sukoba.

Je li Vam ikada Sanader osobno pokazao da mu predstavljate, kako ste
sami rekli - prepreku?

- Naročito je puklo onda kada sam mu se usprotivio s onim amandmanima.
Kada sam podnio amandmana za 300-400 milijuna kuna. To ga je dovelo do
ludila, do bjesnila. Tražio je da to povučem, a ja to nisam htio.
Rekao sam mu: ''Vi to odbijete, ali ja to povući neću'', i tu je
krenuo onaj rasplet. Mislim da je definitivno, a ovo ću prvi puta reći
za hrvatske medije, puklo i da je odlučio krenuti u obračun sa mnom u
veljači 2005. godine kada je Šeks na Hrvatskoj televiziji izišao s
onom čuvenom rečenicom, vezano uz Antu Gotovinu; ''Locirati,
identificirati, uhititi i transferirati.'' Tada, isti čas, gledajući
to na Dnevniku, nisam se mogao strpjeti, okrenuo sam telefon gospođe
Dunje Gotovine i rekao ''Dunja, ovo nije politika HDZ-a, ovo je
tempirao i naredio Ivo Sanader da to izgovori upravo Šeks. Ja se s tim
ne slažem, mnogi se HDZ-ovci ne slažu s tim i takvim načinom i odnosom
Ive Sanadera prema Gotovini, jer je on simbol Domovinskog rata, svih
onih poginulih i želim ti dati potporu, svjestan da si pod mjerama
(jer je akcijski plan lova na Gotovinu već bio u funkciji) i svjestan
da će to sutra ujutro Ivi Sanaderu biti na stolu.'' Tom sam prilikom
izgovorio još jednu lavinu epiteta o tom gospodinu, koju sada ne želim
ponoviti u vašim mediju, ali to je zabilježeno u transkriptima i
duboko sam bio uvjeren kako će mu to sutra biti na stolu i to sam njoj
rekao: ''To što ti sada kažem, to će Ivo Sanader ujutro čitati, jer će
mu obavještajne službe donijeti s kime se stupalo u kontakt, što je
tko govorio i evo, ja mu poručujem to putem ovoga transkripta.'' Od
tada je krenulo pitanje razlaza, raskola i tražio je razlog da može
povući onaj potez i mene izbaciti iz HDZ-a, duboko uvjeren u svoju
silu, snagu i vizionarstvo. On voli biti vizionar. Često puta kada sam
davao intervjue znao mi je reći: ''Reci da me podržavaš, jer ja imam
viziju.'' Mislim, on je čovjek jednog čudnog psihološkog profila.

Od osnivanja ste u HDZ-u, pa vjerojatno znate sve što se događalo
unutar stranke. Što se to dogodilo kod Ive Sanadera da je potpuno
'okrenuo ploču' u nekim pitanjima?

- Bit ću iskren. Ja sam se osobno priklonio, ne Ivi Sanaderu, nego
jednoj mekšoj opciji u tom trenutku kada je vladala jedna opća
histerija prema HDZ-u svih mogućih silnica i unutarnjopolitičkih i
vanjskopolitičkih da se HDZ kao Tuđmanov pokret jednostavno uništi i
eliminira s političke scene. Tada sam procijenio kako nije dobro da
Ivić Pašalić tada ide u utrku za čelnog čovjeka Tuđmanovog HDZ-a.
Osobno sam mu i govorio: ''Pusti ga, neka preuzme stranku sada u ovom
momentu, mi sada moramo sačuvati HDZ kao stranku, jer mora preživjeti
u 21. stoljeću za vrijeme Račanove koalicijske vlasti.'' Objektivno,
prijetilo je da tada HDZ nestane s političke scene i da postane
potpuno marginalna politička opcija, a mislim da smo kojim slučajem
izabrali Ivića Pašalića za predsjednika HDZ-a u takvim okolnostima, da
bi HDZ doživio takvu sudbinu. To je bio jedini razlog što sam se
priklonio Ivi Sanaderu, a ne zato što sam bio impresioniran ili da sam
ga pogrešno procijenio kao osobu. Ja sam ga oduvijek procjenjivao kao
osobu koja baš nema puno karaktera, ali vjerovao sam da ćemo ga
uspjeti držati pod kontrolom. Pašalić me nije poslušao i nije odustao
od kandidature, makar sam mu govorio do zadnjeg časa, čak i na saboru:
''Imaš još uvijek vremena odustati od kandidature za predsjednika HDZ-
a, idi za zamjenika predsjednika, dobit ćeš 90 posto glasova i neće te
moći eliminirati iz HDZ-a. On je predsjednik, ti budi zamjenik, imat
ćeš izborni legitimitet, pa ćemo to riješiti na Drugom saboru, na
Riječkom saboru. Neka ti Sanader vodi hrvatsku Vladu, ali ne može
voditi stranku.'' Međutim, Ivić Pašalić nije me poslušao. Pobjeda Ive
Sanadera nije dolazila u pitanje, jer su sve kockice i karte bile
složene da Ivo Sanader mora pobijediti. Samo je bilo pitanje koliki će
broj glasova imati, u svakom slučaju ne prevelik, ali smo
procjenjivali da će biti dostatan načinom i modelom kako je sabor
vođen i da će pobjeda biti riješena u prvom krugu.

Postoje razne priče o tom famoznom saboru HDZ-a. Je li istina da je
omjer Pašalić- Sanader bio 70 naprema 30 posto?

- Apsolutno je to tako. Dakle, sve pretpostavke bile su da Ivić
Pašalić pobijedi Ivu Sanadera. Što ga nije pobijedio, tu sam i ja
dobrim dijelom odgovoran. Te stvari o kojima je govorio moj prijatelj
Ivan Drmić događale su se i dogodile. Sve smo tada poduzeli da izborni
rezultat bude takav.

Đapićeva ucjena
Gdje je pukla ljubav između Vas i Ante Đapića? - Čujte, nije tu pukla
ljubav. Tu nije ni bilo ljubavi, to je bila interesna koalicija 2005.
godine kada sam ja pobijedio u Gradu i Županiji relativnom većinom i
nisam mogao složiti vlast bez koalicijskog partnera. Ivo Sanader je
poduzeo sve da se stvori jedna 'antiglavaševska' koalicija. Dakle, sve
se to događa u predvečerje pokretanja ovog montiranog procesa. Jedini
model s kojim sam ja mogao složiti vlast u Gradu i Županiji bio je
sklapanje koalicije s HSP-om. Bio sam svjestan da će me Đapić tada
ucijeniti, u smislu da moram popustiti i platiti skupu cijenu na
razini Grada, dati mu funkciju gradonačelnika, iako je on imao četiri
vijećnika, a ja devet.
Je li istina da je 500 do 600 glasačkih listića bačeno?

- Istina je da je s oko 300 namještenih glasova Ivo Sanader pobijedio
Ivića Pašalića, a razlika je bila stotinjak glasova. Ja sam se
Pašaliću ispričao za to. Rekao sam da nije bilo zle namjere, već
dapače, da me vodila upravo ta procjena kako treba spasiti HDZ, ali i
da će se u sljedećim koracima, kad HDZ stane na svoje noge i preživi
ta krizna vremena, te kockice poslagati i sve doći na svoje mjesto.

Kako je Pašalić reagirao na to?

- Nije mi zamjerio. Imamo vrlo korektan odnos, evo i neki dan sam se
čuo s njim i rekao je da će doći za Sv. Antu, pa da ćemo se vidjeti.

Smatrate li da Vas je Vladimir Šeks izdao?

- Vladimir Šeks je jedna moralna kukavica. On jako dobro zna što se
događalo u Osijeku 1991. i 1992. godine. Zna kako je bila organizirana
obrana i kako smo bili organizirani u to inkriminirano vrijeme. Bio je
i čelni čovjek regionalnog Kriznog štaba, a ja sam bio član tog
Kriznog štaba i sve dok Vladimir Šeks nije na sud donio dokument, ja
sam mislio da sam u tom štabu bio po funkciji. Međutim, tada sam vidio
da me imenovao predsjednik Tuđman. On je svjedočio istinu, bez obzira
na to što mediji pokušavaju prezentirati da je Šeks lagao, da je
svjedočio lažno u moju korist ili jer se boji da ne bi njega zadesila
moja sudbina.

Vladimir Šeks nije svjedočio istinu, na tome mu nisam zahvalan jer
smatram da mu je dužnost bila svjedočiti istinu. Jedino mu i dan danas
zamjeram što to nije izgovorio prije tri i pol do četiri godine, kada
su taj progon i hajka krenuli, već se pravio naivan kao da ništa ne
zna i govorio: ''Nek' to riješi pravosuđe, nek' to riješi sud.''
Dakle, ono što je izgovorio kada je svjedočio, to je trebao izgovoriti
na Hrvatskom saboru onda kada mi se oduzimao prvi put imunitet, mislim
da je to bilo 10. svibnja 2006. godine. Tada je trebao to izgovoriti.
Ne zanosim se time da je on tom istinom mogao zaustaviti sudski progon
protiv mene. Taj progon bi tekao svojim tijekom i dalje, međutim, bila
bi mi osobna satisfakcija da je Vladimir kazao istinu u trenutku kada
je to bilo nužno. Tada se ne bi doveo u situaciju da ga mnogi mediji
nakon svjedočenja prozivaju za lažno svjedočenje. Da je to izgovorio
10. svibnja 2006. godine, nitko mu ne bi mogao reći da je lagao, jer
ono što sam ja govorio u Hrvatskom saboru prilikom skidanja imuniteta,
to sam ponovio 1. lipnja 2006. godine kod istražnog suca i 9. lipnja
iste godine kod istražnog suca, uz naglasak da sam dao svoju obranu
odmah u studenom 2007. godine kada je krenula glavna rasprava. Mislim
da je to jedinstven slučaj u Hrvatskoj, a možda čak i svijetu, u
ovakvim kompliciranim slučajevima, da optuženik za teške ratne zločine
iznese sve argumente i pred sucem istražiteljem i na početku glavne
rasprave, a da nisam čuo ni jednu jedinu riječ s čime Državno
odvjetništvo raspolaže, odnosno Državno odvjetništvo uvijek može nešto
sačuvati kao adut tijekom postupka. Nisu uspjeli iznijeti ništa
tijekom godine i pol dana glavne rasprave što meni nije bilo poznato
na početku, a ja sam not allowed nadopunjavao kako sam pronalazio
dokumentaciju. No, sudac ništa nije uvažio nego je uvažio svjedočenje
nekoliko kriminalaca koje je osobno Faber dovodio iz zatvora i nudio
im slobodu, a o tome postoje tragovi i dokumenti u spisu. Međutim, kad
te kadija tuži, kadija te i sudi i ova presuda je završila onako kako
je završila.

Vi ste, dakle, Đapića, instalirali za gradonačelnika?

- Točno tako. Đapić me ucijenio i tražio većinu u Gradskom
poglavarstvu Osijeka. S obzirom na to da sam znao kakvim je
Sanaderovim pritiscima izložen, jer mu je Sanader nudio cijelu
Hrvatsku i instalaciju njegovih ljudi diljem cijele zemlje, samo da ne
omogući mojoj garnituri preuzimanje u Osijeku i Osječko-baranjskoj
županiji. Đapić mu je tada odgovorio: ''O svemu možemo razgovarati,
ali ne možemo razgovarati o Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, jer
je ta županija eksteritorijalna. Tu nemaš utjecaja. Znam da ti je to
glogov kolac u srce, ali se pomiri s tim da ja idem s Glavašem u
koaliciju.'' Mislim, tko bi mu dao da postane gradonačelnik Osijeka?!
Ja sam mu dao, jer sam mu morao dati, da bi barem pustio korijen u
županiji. Uostalom imao sam obvezu i prema tim ljudima. Mnogi su ljudi
krenuli sa mnom, bili na vlasti, pod kapom HDZ-a u to vrijeme u
županiji i normalno da bi velik broj ljudi ostao praktički na cesti.
Morao sam zbrinuti te ljude i da im ne dođe u pitanje egzistencija. O
Đapiću nikada nisam imao visoko mišljenje. Konkretno, ja sam njega '90-
e izbacio iz HDZ-a, tako da se mi dobro znamo još od prvih dana
stvaranja HDZ-a. Đapić je izdržao u HDZ-u otprilike pola godine. Nakon
toga, izbacili smo ga zbog karijerizma, kada se još nitko nije
izbacivao iz HDZ-a. To se dogodilo nakon prvog sabora 14. veljače
1990. godine. Đapić je tamo organizirao neke nerede, svinjarije na
prvom Općem saboru s jednom skupinom Osječana. Već tada se pokazao kao
jedan od bolesnih karijerista i manipulatora kojem sam tada rekao:
''Đapiću, kada se vratim u Osijek, letjet ćeš naglavačke van!'' I tako
je i bilo. Đapić i njegova garnitura izbačeni su iz HDZ-a već u
ožujku. Tada je on otišao u HSP i počeo


Anto Đapić je izašao na lokalne izbore u OsijekuPhoto Pixsell

graditi svoju stranku, a vi znate kako je Paragi oteo stranku. Dakle,
nije postojala ni ljubav, ni neko posebno povjerenje prema njemu, već
isključivo interesna koalicija koja je klapala dok je klapala.
Međutim, nisam dozvolio i moji suradnici nisu prihvaćali način i model
rada kako je Đapić funkcionirao. On je bio svjestan da se prvi put
dočepao vlasti, da to neće dugo trajati i gramzivo je tu vlast
obnašao. Nije birao sredstva ni metode ni koga će izreketariti.
Reketario je masovno gospodarstvenike po Osijeku. S obzirom na to da
sam ja u Osijeku bio već 18 godina i da poznajem sve ljude, ti ljudi
su u mene imali povjerenja, jer znaju moj mentalni sklop i način
razmišljanja bez obzira na percepciju u javnosti. Dolazili su mi i
povjeravali se kakvog koalicijskog partnera imam. On je reketario
gospodarstvenike za milijunske iznose, ali su mi ti ljudi zbog svojih
poslovnih interesa jednostavno rekli: ''Ja tebi želim reći čime se
Đapić služi, ali nemoj očekivati da ti ja to mogu potvrditi, jer
dolazim u situaciju da ugrožavam svoju egzistenciju i egzistenciju
svoje tvrtke.'' Bila je riječ o klasičnom političkom reketu koji je
Đapić kao gradonačelnik provodio, o čemu sam ja bio obaviješten. Ti
ljudi su znali da ja s tim nemam ništa i zato su mi dolazili govoriti.
Ali je on nastupao na način 'moraš dat dva milijuna kuna za to i to,
milijun moram dati Glavašu, odnosno Glavaševoj stranci'. Miješao je
mene i HDSSB, tvrdeći da mi reketarimo. Mi nikada nismo reketarili
nikoga. To se kumuliralo i kumulirao i onog trenutka kada me doveo
pred gotov čin, kada je htio da se potpiše ugovor o javno-privatnom
partnerstvu za osječku sportsku dvoranu u visini od 850 milijuna kuna,
što je jedna abnormalna cijena, pitao sam svoje kolege iz stranke,
koji su mi tada dolazili u pritvor, znaju li što o tome. Kada su mi
rekli da o tome ne znaju ništa, i da Đapić nije njima prezentirao
nijedan jedini dokument, a tražio je da dignu ruku, prvo na
Poglavarstvu a poslije da se i u Gradskom vijeću verificira taj
lopovluk, ja sam rekao: ''Ne, ovo ćete sada prekinuti, nećete
glasovati za taj ugovor, pod cijenu razbijanja koalicije i gubitka
vlasti.'' Mojima nalogom iz zatvora ta je koalicija pukla. Bila je
riječ o klasičnom kriminalu, a Đapić je klasični kriminalac, koji nije
reketario samo onog kojeg nije mogao izreketariti.

Ali, HDZ ga štiti, to sve zna HDZ, to sve zna Andrija Hebrang, to sve
zna Državno odvjetništvo, to sve zna Ivo Sanader, ali on ga štiti jer
su procijenili da će s Đapićem osvojiti vodstvo u Osijeku. Evo, reći
ću vam još jedan detalj i apsolutno me nije briga što to Andriji
Hebrangu neće biti pravo. Prije otprilike tri mjeseca, koncem siječnja
ili početkom veljače, Andrija Hebrang me nazvao da se hitno nađemo.
Sutradan smo se našli u Saboru i on kaže: ''Jučer smo dogovorili
koaliciju s Antom Đapićem u gradu Osijeku, Ivo Sanader mi je rekao da
ti to prenesem i kako ne želi da se naruše odnosi između nas, dakle da
se poruše mostovi između nas.''

Rekoh: ''S Đapićem idete na izbore? Ma, svaka čast, potući ćemo vas do
nogu.'' A Andrija kaže: ''Stvarno ti to misliš, vidjet ćeš kako ćete
proći.'' Pa, rezultati iz prošle nedjelje pokazali su kako je Đapić
prošao u gradu Osijeku.

Govorili ste o osnivačima HDZ-a. Zar nije i ministar Karamarko jedan
od osnivača HDZ-a?

- Svi oni kažu da su osnivači, nisu oni nikakvi osnivači. Osnivači HDZ-
a su 48 ljudi na Jarunu u NK Borac 17. lipnja 1989. godine. To su
osnivači HDZ-a, a ovi ostali nisu osnivači HDZ-a, to su oni koji su
pristupili jednom pokretu, jednoj matici koja je nezadrživo jurišala
na rušenje starog sustava. Karamarko nije bio osnivač HDZ-a. Osnivač
HDZ-a je onih 48 ljudi na čelu s dr. Franjom Tuđmanom u NK Borcu, a
tamo sam bio i ja, tamo je bio Šeks, tamo je bilo trideset Osječana u
odnosu na 48 nazočnih, trideset iz Osijeka. Šeks i ja i još dvadeset i
osam Osječana, i osamnaest ljudi uz Tuđmana, Manolića, Ćiru Grubišića,
Ivana Bobetka, Milana Kovača i nekolicinu ljudi iz Zagreba. Dakle, to
su osnivači HDZ-a, ovi ostali nisu nikakvi osnivači. Kite se tuđim
perjem. I na toj osnivačkoj skupštini, ja sam izuzetno ponosan na to,
pripala mi je čast, na toj tajnoj, ilegalnoj osnivačkoj skupštini, da
budem taj koji će dići ruku i kazati da za predsjednika HDZ-a
predlažem dr. Franju Tuđmana.

Do sada ste u mnogo navrata rekli da su Vam dolazili, kako ih
nazivate, Sanaderovi teklići s raznim nagodbama i ponudama. Jesu li
Vam i sada dolazili od kada ste u BiH?

- I sada su mi dolazili teklići, odnosno nisu dolazili ovamo, nego su
naručivali moje pregovarače prema Zagrebu u cilju i namjeri da
osiguraju glasove u nastavku mandata.

Što su Vam nudili?

- Ne mogu sada o tome govoriti, ali bez obzira na to što su nudili,
ništa ne prihvaćam po cijenu da ne znam kakva je moje budućnosti i
završetak ovog slučaja. Dakle, ne prihvaćam obrazloženje 'doći će
crveni na vlast', to me apsolutno ne zanima. Neka dođe na vlast onaj
koji ima većinu, neka dođe na vlast onaj kojeg izabere hrvatski narod,
u tom izbornim inženjeringu HDSSB neće sudjelovati.

Pogledajte i video razgovor:

Intervju s Branimirom Glavašem 1.

http://www.javno.tv/index.php?id=18338n9c6ebba8ac538

Intervju s Branimirom Glavašem 2.

http://www.javno.tv/index.php?id=18339o60e6ecda2f69cb

Intervju s Branimirom Glavašem 3.

http://www.javno.tv/index.php?id=18340p153e0

Intervju s Branimirom Glavašem 4.

http://www.javno.tv/index.php?id=18342r2869109

Intervju s Branimirom Glavašem 5.

http://www.javno.tv/index.php?id=18341qfbe486