Nikola Šubić Zrinski - zavrijedio je sjetiti ga se
CroRadio.net
DANAS JE OBLJETNICA SMRTI NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG (1. od 3)
Autor: Vladimir Kapun
Petak, 07 Rujan 2007
TKO JE ZAPRAVO I ZAŠTO POGINUO?
Jedna od mnogih tužnih zgoda iz hrvatske povijesti ovih će dana biti
ponovno spominjana i obilježavana. Jedan veliki i zaslužan hrvatski
velikaš - dvije i pol tisuće njegovih anonimnih junaka, koji su
dijelili njegovu sudbinu, nisu manje veliki i zaslužni - junački je i
slavno poginuo u Sigetu 7. rujna 1566. godine.
Premda je najuže i u najboljem smislu povezan s prošlošću - a
posljedično i sa sadašnjošću! - Čakovca i Međimurja, ni u tome gradu
ni u tome kraju nema ni najskromnijega obilježja ili spomen-ploče
(može li se to shvatiti i kao prijedlog za nešto takvo?), a barem u
ovome času ne znam ni za kakvo drugo obilježje (npr. ime ulice, škole,
ustanove, udruge i sl.), koje bi podsjećalo na nj i bilo javni znak
poštivanja njegove uspomene.
Ni prvi ni jedini put postavljaju mi se pitanja: Tko je to bio i zašto
je poginuo?
Pokušavam njegovo ime saznati iz povijesne literature. Vrsni znalci
naše povijesti govore, odnosno pišu, da je to bio Nikola Zrinski.
Budući da je gotovo u svakom koljenu te obitelji bio po jedan Nikola,
taj se onda spominje kao IV. (četvrti), a nerijetko mu se, radi lakšeg
raspoznavanja, dodaje nadimak Sigetski - prema mjestu u kojemu je
poginuo.
Pokušavam isto saznati iz nekoliko stotina isprava (pot)pisanih
njegovom rukom ili upućenih njegovoj osobi: svagdje je to samo
(prevedeno na hrvatski) grof Nikola Zrinski.
Onda zbrku napravi najnovija povijest - svaka novija morala bi biti
bolja i pouzdanija! - koja spominje Nikolu Zrinskoga i Nikolu Šubića
Zrinskoga ponekad i s nadimkom Sigetski! I miješa ih na istoj
stranici, zamalo, pa i u istoj rečenici, kao da su dvojica. A nisu -
siguran sam da je bio samo Nikola Zrinski.
CroRadio.net
Autor: Vladimir Kapun
Subota, 08 Rujan 2007
TKO JE ZAPRAVO I ZAŠTO POGINUO?
A zašto je taj Nikola (IV.) Zrinski poginuo u Sigetu?
Punih četiristo četrdeset godina spominjala su se uglavnom dva
razloga. Jedan je ogromna turska vojna sila - povijesni podatci govore
o "okruglih" sto tisuća vojnika, što je približno toliko koliko ima
svih ljudi u Međimurju! Na svakoga branitelja Sigeta po četrdeset
napadača!
Ta je sila dugom opsadom pomalo uništavala obrambenu moć trostruke
sigetske utvrde i iscrpljivala fizičku snagu onih koji duhom nisu
klonuli ni u času kad je nestala svaka nada. Ipak - taj je razlog
mogao otpasti da nije bilo drugoga.
Taj pak je bila izdaja - drugačije se ne može nazvati oklijevanje
onih koji su ne samo morali, nego i mogli pomoći napadnutima. Dok su,
naime, Nikola Zrinski i njegova šačica ljudi svojim tijelima
zaustavljali bujicu koja je prijetila poplaviti čitavu državu, njezin
car i kralj, koji se prije četiri desetljeća prije toga - 1. siječnja
1527. godine - svečano obvezao braniti one koji su ga priznali svojim
vladarom, mirno je "čuvao svoju kožu" i čekao vijesti o onome što se
događa oko sigetskih zidina i unutar njih.
Sa svojom vojskom od 55.000 ljudi utaborio se kod Gyora u sjevernoj
Mađarskoj. Osim toga njegovi časnici imali su još ne malo vojske u
različitim dijelovima države: Egino Saim s 3.000 vojnika bio je kod
Komarna, Stjepan Dersffy imao je 10.00 vojnika kod Nitre, Lazar
Svendi držao je pod oružjem više od 10.000 ljudi kod Košica,
nadvojvoda Karlo s 13.000 vojnika boravio je u Međimurju kod Preloga
- povremene čarke nekih od njih nisu Turcima zadavale posebne brige.
CroRadio.net
Autor: Vladimir Kapun
Nedjelja, 09 Rujan 2007
TKO JE ZAPRAVO I ZAŠTO POGINUO?
Čitav mjesec, koliko je trajala opsada Sigeta - ne računajući vrijeme
kad se znalo da turska vojska dolazi - car očito nije pokazao ni
najmanje volje krenuti s tolikim vojskama na jug i ususret Osmanlijama
ili barem Nikoli u pomoć.
Dapače, nije se pokrenuo ni kad su mu donijeli Nikolinu glavu, nego ju
je mirno prepustio dvojici mladića, Nikolinu sinu Jurju i zetu
Baltazaru Batthyanyu i njegovu šurjaku Franji Tahyju da ju odnesu u
Čakovec i polože u obiteljsku grobnicu kod svetojelenskih pavlina.
Sva je sreća što su se i Turci iscrpili kod Sigeta, pa se više nisu
osjećali sposobnima nastaviti osvajački put prema Beču, pravom cilju
svojega pohoda, nego su se vratili odakle su došli. No, bez obzira na
to, što je Beč tom zgodom bio pošteđen, nema druge ocjene do li:
Bila je to izdaja u kojoj je Nikola Zrinski sa svojim junacima bio
žrtvovan radi nečijega mira i nebrige.
Tek četiristo četrdeset godina poslije te tragedije "pokazalo se" da
postoji i "treći" razlog za nju. To je Nikolina želja "neka milostivi
Bog dopusti" da bude "iz redova živih pozvan" - dakle da umre! - prije
nego kralju otplati sav iznos od 10.000 mađarskih forinta, jer će ga
tada njegovim nasljednici "biti obvezni kralju umjesto nas" (tj.
Nikole - V.K.) namiriti!
Tako je navodno sam Nikola Zrinski napisao i potpisao 15. ožujka 1546.
u ispravi koja nije za odbaciti:
Njom je ili na temelju nje dobio gradove Čakovec i Štrigovu sa svim
što njima pripada, a to znači čitavo Međimurje!
Ako je to točno - a to tako sasvim ozbiljno piše! - te ako je Nikola
uistinu prepustio svojim nasljednicima da plaćaju njegove dugove, onda
su dugo - punih dvadeset godina - čekali (prvo) i kralj Ferdinand I.
Habsburški da dobije svojih 10.000 forinta, i (drugo) Nikola Zrinski
da mu "milostivi Bog dopusti" da bude "iz redova živih pozvan", pa da
u nasljedstvo ostavio onaj dug.
Tako su obojica bila namirena, tek kad se "dogodio Siget", a Bog sam
zna zašto to već nije bilo prije ili još poslije!
Nadam se ipak da ne trebam posebno dokazivati da sam se s tim trećim
razlogom samo šalio. Htio sam njime samo upozoriti na jednu od
pogrješaka koje se (ne) potkradaju u našoj povijesti. Ova - a ima ih
još! - nastala je kad se latinski tekst prevodio s - mađarskog! Može
na to netko odmahnuti rukom kao "Kaj nas to briga!?" Ipak nema pravo,
jer povijest je ozbiljna znanost ili - nije povijest!