Posljednja prezivjela clanica Bugojanske grupe odgovara na lazi Vecernjeg lista

[Domagoj]

http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=556&Itemid=1

Posljednja preživjela članica Bugojanske grupe odgovara na laži
Večernjeg lista

Prisiljena sam dati javnu izjavu zbog lažnih optužba na mrtvu braću
Andrić, Pavu Vegara i na moju osobu, napisanim u članku "Gerilski rat
Hrvata" iz pera Zvonimira Despot, objavljenom u Večernjem listu
24/8/2007, u prilogu Obzor i Hrvatskom Vjesniku iz Melbournea. Pored
lažnih optuživanja, braće Andrić, Vegara i moje osobe, g. Despot
napisao je i mnoge druge laži.

Braća Andrić i Vegar nisu autori priručnika "Osvetnici Bleiburga"

Odgovorno izjavljujem da po Udbi ubijeni, braća Andrić i Pave Vegar
nisu autori priručnika "Osvetnici Bleiburga". Oni su priručnik
uredili po instrukcijama Jure Marića. Pismo pok. Adolfa Andrića
upućeno Juri Mariću datirano 28.07.1965 potvrđuje moje riječi. To
pismo objavljeno je u Hrvatskom Tjedniku Spremnost 16.09.2003.

HRB je osnovano u Jugoslaviji pod okriljem UDB-e i Rankovića

Hrvatsko revolucionarno Bratstvo nije formirano u Australiji kao što
je napisao g. Despot. Poslije pada Jugoslavije pronađeni su tajni
arhivi HRB. U njima je pronađeno da je HRB formirano u bivšoj
Jugoslaviji pedesetih godina prošloga stoljeća. Također je pronađeno
da je Jure Marić bio član toga Bratstva. Kada je Bratstvo formirano u
Jugoslaviji, glavni šef Udbe bio je Aleksandar Ranković.

Mile Markić je tiskao drugo izdanje priručnika

Odgovorno izjavljujem da ja nisam odštampala drugo izdanje priručnika
"Osvetnici Bleiburga". Također odgovorno izjavljujem da ja nisam bila
u posjeti hrvatskim emigrantima u Chicagu (SAD) kako je napisao g.
Despot. Ja sam sa dvoje male djece pobjegla iz Europe u Chicago krajem
1972., nakon što su nas nepoznate osobe pokušale kidnapirati. Godine
1973. vjerni suradnik terorista iz Bratstva Mile Markić (pravo mu ime
Ivica Hečimović) zamolio me je, da mu dam priručnik "Osvetnici
Bleiburga" da ga pročita. Ne sluteći ništa ja sam mu ga dala. Markić
je organizirao drugo izdanje priručnika.

U tiskanje drugog izdanja priručnika umiješani Katarina Andrić i A.
Ljubas

Mnogo godina kasnije došlo mi je u ruke pismo g. Šakića. U pismu g.
Šakića datiranog 13/12/1973. što ga je uputio Katarini Andrić,
napisanom u vezi štampanja drugog izdanja knjige ja sam saznala da su
u tome također imali udjela Katarina Andrić i A. Ljubas, mladi Hrvat
koji je bio manipuliran i korišten po Mili Markić.

Jure Marić bio je najmoćniji vođa terorističke organizacije

Ja Ruzica Andrić, zadnji preživjeli član Bugojanske grupe, svom
snagom poričem da ja nisam prijavila australskoj policiji Juru Marića,
da on navodno snima film. Niti sam ga mogla prijaviti jer sam ja
godinama ranije prekinula sve odnose sa HRB pošto sam došla do
spoznaja da je Marić sa vodstvom Bratstva uveo ostale članove
Bugojanske grupe u jugoslavensku zamku da budu likvidirani. Jure Marić
bio je najmoćniji vođa terorističke organizacije nazvane Hrvatsko
Revolucionarno Bratsvo (HRB).

Nakon predsude Marić je na čudan način izvučen iz zatvora u Australiji

Odgovorno izjavljujem da Jure Marić nije bio osuđen u Australiji zbog
navodnog snimanja filma. Marić je bio izveden na sud nakon što ga je
australska policija uhvatila na djelu da vojnički obučava još jednu
grupu mladih Hrvata da ih pošalje u Jugoslaviju, u sigurnu smrt.
Suđenje Mariću i drugima iz vodstva Bratstva poznato je pod imenom
"BEGA CASE". Sa ponosom priznajem, da sam dobrovoljno kao krunski
svjedok svjedočila pet dana na sudskom procesu "Bega Case" o
zlodjelima Marića i čitavog vodstva Bratstva. Na račun moga
svjedočenja i dokumenata HRB koje sam dala vlastima, Marić je bio
osuđen na 4 godine zatvora. Pet do šest mjeseci nakon što je otišao u
zatvor, Marića je neka moćna sila izvadila iz zatvora.

Udbaška kampanja protiv zadnje preživjele članice Bugojanske grupe

Udbini teroristi iz HRB a i drugi udbaši iz raznih organizacija koje
su oni formirali među hrvatskim izbjeglicama, mene i djecu su počeli
proganjati i blatiti samo 28 sati nakon što su Bugojanci otišli u
akciju. Do 2000. godine širili su usmeno širom svijeta grozne laži o
meni i optuživali me svakakvim prljavštinama. Od 2000. godine te iste
laži počeli su širiti kroz razne novine. I kao što je članak g.
Despota pokazao oni to rade i danas i to će nastaviti i u
budućnosti.

Tražila sam od Hrvatskoga sabora da istraži anithrvatske djelatnosti
HRB-a

Izjavljujem, da sam ja pismenim putem tražila srpnja mjeseca 1996. od
Hrvatskog sabora i Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih
žrtava da se istraže antihrvatske aktivnosti HRB i slučaj Bugojanske
grupe. Tražila sam da me hrvatske vlasti saslušaju i da mi daju
priliku da im prezentiram dokumentaciju. U Hrv. tjedniku Spremnost
23.01.2001. objavila sam povratnicu preporučenog pisma sa potpisom,
da je Saborska Komisija dobila moje pismo i izjave četvoro djece
Bugojanaca. Međutim, istragu su spriječili Titovi vjerni sljedbenici
koji su sjedili u Hrvatskom Saboru i ljudi iz vodstva Bratstva koji su
se vratili u Hrvatsku, gdje su dobili vrlo uplivne pozicije. Da su se
istražile antihrvatske aktivnosti HRB-a kao što sam ja tražila ja
danas ne bi imala potrebu davati javni izjavu.

Pozivam pripadnike udbine zločinačke mreže da se barem ispričaju za
zločine

Obavještavam hrvatsku javnost da je članak :Gerilski rat Hrvata"
objavljen samo šest dana nakon što sam ja objavila moj odgovor g.
Dragi Ljubić na njegovo pismo koje je on napisao meni, a uputio ga ne
na mene, već na adrese nekih Hrvata.

Još jednom javno pozivam Juru Marića, Butkovica, Peričića i sve druge
iz te udbine zle mreže, da se ispričaju za njihove strašne zločine što
su ih počinili protiv hrvatskih ljudi, žena, djece i čitave hrvatske
nacije.

Ružica Andrić
Zadnji preživjeli član Bugojanske grupe
9.12.2007.